Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Malom Lošinju

Riva Lošinjskih kapetana 14

51550 Mali Lošinj

Poslovni broj: P-608/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, (OIB:54566384631), Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu ovog suda Gordani Holer kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja MI, (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], i 2. MID (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnicima Branimiru Kojiću, Maši Milardović Jakovljević i Tamari Holjevina, odvjetnicima iz Malog Lošinja, protiv tuženika Grada Malog Lošinja, (OIB 72167903884), Mali Lošinj, Riva lošinjskih kapetana 7, zastupanog po punomoćniku Damiru Kralju- Anezlu, odvjetniku iz Rijeke, radi prava vlasništva, nakon glavne rasprave održane 28. travnja 2025., 27. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su tužitelji dosjelošću stekli pravo suvlasništva, svaki u ½ dijela, na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji dio je u Nalazu geodetskog vještaka Jasmine Jurinčić broj V261-2024 od veljače 2024.god. označen slovima A-B-C-D-E u površini od 140 m2, a što im je tuženik dužan priznati, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Dužan je tuženik trpjeti da se temeljem ove pravomoćne presude provede parcelacija nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] radi formiranja zasebne čestice na označenoj površini uz upis prava suvlasništva na ime tužitelja svakog u ½ dijela, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 2.442,34 eura (dvijetisućečetristočetrdesetčetrieuraitridesetčetricenta), u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se tužitelji da zahtjevom za naknadom troškova iznosa od 45,16 eura (četrdesetpeteuraišesnaestcenta).

Obrazloženje

1. Tužitelji su protiv tuženika podnijeli tužbu radi utvrđenja suvlasništva nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a tužbeni zahtjev su nakon provedenog geodetskog vještačenja, specificirali na način kako je to navedeno u toč.I. i toč.II. izreke ove presude.

2. Iz navoda tužitelja u tužbi i tijekom postupka proizlazi da su oni u jednakim suvlasničkim omjerima suvlasnici kuće sa pripadajućom okućnicom i garažom u Malom Lošinju, Poljana I/11, da je kuća izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da se garaža nalazi na dijelu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je na toj čestici u zemljišnim knjigama kao vlasnik upisan tuženik, da su tužitelji naprijed navedene nekretnine kupili, da je garažu na spornoj nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] još 1977. izgradio pravni prednik tužitelja GI, da je za predmetnu garažu – spremište za čamac od pravnog prednika tuženika ishodio uporabnu dozvolu, da su obje naprijed navedene nekretnine u naravi pripadale gradilištu oznake Poljana 44.

3. Iz navoda tužitelja proizlazi da su oni, računajući mirni, pošteni i zakonit posjed njihovih pravnih prednika, a uz činjenicu da je izgradnja garaže izvršena zakonito, da je za istu izdana uporabna dozvola, dosjelošću stekli pravo suvlasništva na nekretnini navedenoj u toč.I.izreke ove presude, te da im temeljem toga pripada pravo tražiti parcelaciju nekretnine navedene u toč.I. izreke ove presude, a radi formiranja zasebne čestice u površini od 140 m2.

4. Tuženik se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivio tužbenim zahtjevima tužitelja, naveo da su tužbeni zahtjevi tužitelja postavljeni u tužbi nepodobni za raspravljanje i neprovedivi u ovršnom postupku, protivio se postavljenoj visini vrijednosti predmeta spora, naveo da tužitelji nisu mogli steći vlasništvo prijeporne nekretnine obzirom da je ista bila upisana kao društveno vlasništvo i po kulturi šuma, osporio da bi posjed tužitelja i njihovih pravnih prednika bio kvalificiran, da se iz uporabne dozvole koju su tužitelji priložili u spis ne može utvrditi na kojoj čestici je izgrađena garaža, osporili je da bi tužitelji kupili sporno zemljište, te predložio da sud odbije tužbene zahtjeve tužitelja.

5. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja , sud je proveo dokaze uvidom u tužbu (list 1 do 3), Uporabnu dozvolu za garažu – spremište od 10. listopada 1977. (list 4), Uporabnu dozvolu za zgradu od 22. studenog 1971. (list 5), Izvještaj Komisije za tehnički pregled izvedenih građevinskih i građevinsko – zanatskih radove (list 6 do 7), prijavni list (list 8 do 13), izvadak iz zemljišne knjige - povijesni prikaz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 15), izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 16), tužbovni nacrt (list 17), odgovor na tužbu (list 22 do 26), izvadak iz zemljišne knjige – povijesni prikaz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 27 do 31), izvadak iz zemljišne knjige – povijesni prikaz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 32 do 34), podnesak tužitelja od 12. kolovoza 2024. (list 36 do 37), proveo očevid na licu mjesta i vještačenje po stalnom sudskom vještaku geodetu Jasmini Jurinčić, saslušao svjedoke NI i CI (list 46 do 47), saslušao tužitelje (list 47), izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka Jasmine Jurinčić od 13. veljače 2025. (list 52 do 63), račun vještaka broj 020/1/1 od 4. veljače 2025. (list 64), podnesak tužitelja od 5. ožujka 2025. (list 67 do 68), troškovnik tužitelja (list 73), troškovnik tuženika (list 74).

6. Sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP, "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01/ 113/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 ,155/23) koje je činjenice uzeo kao dokazane, sud je odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

7. Neosnovan je prigovor tuženika o neadekvatno postavljenoj vrijednosti predmeta spora od 6.630,00 eura.

8. Naime, predmet ovog parničnog postupka je utvrđenje prava suvlasništva nekretnine.

9. Po mišljenju ovog suda, sukladno odredbi čl. 40. st.2. ZPP, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio.

10. Osim protivljenja postavljenoj vrijednosti predmeta spora tuženik nije dostavio dokaze iz kojih bi sud utvrdio da je postavljena vrijednost predmeta spora nisko označena.

11. Nije osnovan niti navod tuženika da su tužbeni zahtjevi tužitelja nepodobni za raspravljanje i neprovedivi u ovršnom postupku, a tuženik niti ne obrazlaže iz kojih razloga bi tužbeni zahtjevi bili nepodobni za raspravljanje i neprovedivi u ovršnom postupku.

12. Uvidom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 15), sud je utvrdio da su tužitelji, svaki u po ½ suvlasnička dijela suvlasnici kuće i dvora izgrađenih na k. č. br. [katastarska čestica], da su suvlasništvo stekli temeljem ugovora o kupoprodaji zaključenog 2. veljače 2022. s dotadašnjim vlasnikom JI.

13. Iz sadržaja zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 16), utvrđeno je da je tuženik uknjižen kao vlasnik sporne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], te da je, cijeneći tužbene zahtjeve tužitelja, pasivno legitimiran u ovom paničnom postupku.

14. Provedenim očevidom na licu mjesta i geodetskim vještačenjem po vještaku Jasmini Jurinčić, utvrđeno je da je prijeporna nekretnina dio okućnice kuće tužitelja i to jugozapadni dio okućnice na kojem se nalazi stepenište, garaža, betonirani prostor za parkiranje vozila, dio zelene površine koji je izvan ogradnog kameno betonskog zida i dio zelene površine unutar kameno betonskog zida, da se na travnatom dijelu ispred kuće tužitelja nalaze dva velika bora, te da se od ulice Poljana I do kuće tužitelja kbr.11 dolazi preko prijeporne nekretnine.

15. Vještak je dio prijeporne nekretnine kojeg su tužitelji na licu mjesta pokazali da posjeduju i čije vlasništvo traže, na skici lica mjesta (list 58) označila plavom bojom, slovima A-B-C-D-E-A, te utvrdio da pokazani prijepor ima površinu 140 m2.

16. Sukladno nalazu vještaka, tužitelji su tužbeni zahtjev specificirali podneskom zaprimljenim kod ovog suda 5. ožujka 2025. na način kako je navedeno u toč.I. i toč. II. izreke presude.

17. Iz iskaza tužitelja (list 47) proizlazi da je JI od kojeg su tužitelji kupili kuću i okućnicu, iste kupio od djece Tadić Gliše 1998., da ih je JI uveo u posjed kuće i okućnice 2022., te im ispričao da su prije njega garažu i parkirno mjesto, okućnicu i kuću u istim gabaritima u kojima je ih sada koriste tužitelji, koristili M.

18. Iz navoda tužitelja, a koje navode su potvrdili i svjedoci NI i CI, proizlazi da je garažu izgradio GI, da je isti izgradio i potporne zidove okućnice, i parkirno mjesto, da su i dvorište, okućnica, garaža uvijek bili u istim gabaritima kako su i danas, da su se koristili na isti način kao i danas, da je okućnica kuće tužitelja uvijek graničila s cestom te nikada da nije proširivana u odnosu na prvobitno izgrađeno stanje.

19. Iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da niti obitelj GI, niti JI, a niti tužitelji nikada nisu imali nikakove probleme vezano za korištenje kuće, garaže, okućnice, parkirnog mjesta, odnosno da im zbog korištenja istih nitko nikada nije prigovarao.

20. Sud je cijenio istinitim iskaze tužitelja i saslušanih svjedoka jer su njihovi iskazi sukladni, jer istinitost njihovih iskaza nije dovedena u pitanje drugim dokazima.

21. Osim toga, istinitost njihovih iskaza proizlazi i iz sadržaja rješenja od 10. listopada 1977. (list 4) iz kojeg je sud utvrdio da je pravni prednik tuženika 10. listopada 1977. izdao rješenje – uporabnu dozvolu za korištenje prijeporne garaže – spremišta.

21. Mada u navedenom rješenju nije naveden k.č.br. na kojem se nalazi garaža – spremište, u rješenju je navedeno da se radi o gradilištu broj Poljana 44, dakle o gradilištu na kojem se nalazi i kuća tužitelja, a kako to proizlazi i iz uporabne dozvole izdane 22. rujna 1971. također od pravnog prednika tuženika.

22. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da su i garaža i parkirno mjesto i cijela okućnica za koju tužitelji traže da ih sud utvrdi suvlasnicima, izgrađeni i formirani najkasnije 1977., da su najkasnije od te godine bili u nesmetanom, poštenom, zakonitom i istinitom posjedu pravnih prednika tužitelja, obitelji GI, potom JI, te na koncu tužitelja.

23. Mada tuženik navodi da prijepor u naravi predstavlja dio ceste, na tu okolnost nije sudu dostavio nikakove dokaze, a niti je to sud utvrdio iz provedenih dokaza.

24. Naime, iz nalaza vještaka geodeta i skice lice mjesta, utvrđeno je da se cesta – ulica Poljana I nalazi na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da se prijepor ne nalazi niti na jednom dijelu te ceste.

25. Cijeneći činjenicu da je pravni prednik tužitelja GI temeljem dozvole pravnog prednika tuženika izgradio garažu – spremište, da je pravnom predniku tuženika to bilo poznato, da mu je bilo poznato i što je GI koristio jer to proizlazi iz rješenja od 10. listopada 1977., sud smatra da je GI bio zakonit, istinit i pošteni posjednik prijeporne nekretnine u smislu odredbe čl. 18. st.1., st.2. i st.3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje ZV, "Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12, 152/14), da je bio pošteni graditelj garaže.

26. Naime, iz rješenja od 10. listopada 1977. proizlazi utvrđenim da je tehnička komisija tuženika izvršila pregled izvedenih radova na garaži – spremištu izgrađenom na gradilištu Poljana 44, te dala mišljenje da se izvedeni radovi mogu primiti i za iste izdati rješenje o uporabi objekta.

27. Kako je već naprijed navedeno, sud je iz iskaza svjedoka i tužitelja, a sve cijeneći u kontekstu sa navedenim rješenjima od 10. listopada 1977. i 22. rujna 1971., utvrdio da su tužitelji, računajući pošteni, istiniti i zakoniti posjed njihovih pravnih prednika koji je trajao najkasnije od 1977. stekli dosjelošću pravo suvlasništva nekretnine navedene u toč.I. izreke ove presude,

28. Naime izdavanjem uporabne dozvole od 10. listopada 1977., tuženik je GI priznao pravo korištenja zemljišta na kojem je ta garaža izgrađena, a cijeneći da je u to vrijeme bilo izgrađeno sve što se nalazilo na okućnici kuće tužitelja kako to navode svjedoci, pravni prednik tuženika je GI priznao i pravo korištenja cijele formirane okućnice kuće tužitelja.

29. Nema dokaza da je tuženik ikada od pravnih prednika tužitelja zatražio predaju prijepora u posjed ili im, osporio pravo korištenja prijepora.

30. Po mišljenju ovog suda dio prijeporne nekretnine koji čini okućnicu kuće tužitelja, bio je u posjedu njihovog pravnog prednika GI prije 1977., odnosno još od 1970. ili 1971. kada je izdana uporabna dozvola za kuću tužitelja izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica].

31. Naime, očevidom na licu mjesta i geodetskim vještačenjem, te iskazima svjedoka utvrđeno je da je sporni dio prijeporne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] oduvijek služio za ulaz u kuću, pakiranje i terasu kuće tužitelja, te da tužitelji do svoje kuće ne mogu pristupiti na drugi način nego preko dijela prijeporne nekretnine čije vlasništvo traže.

32. Stoga sud smatra da su tužitelji duže od 50 godina prije nego što su podnijeli tužbu u ovom predmetu, a računajući i posjed njihovih pravnih prednika, bili isključivi, nesmetani, pošteni, istiniti i zakoniti posjednici prijepora u smislu odredbi čl. 18. st.1., st.2., i st.3. ZV.

33. Tuženik nije nikakovim dokazima doveo u pitanje takovo utvrđenje suda, te su sukladno odredbi čl.159. st.1., st.2. i st.4. i čl.160. ZV stekli pravo vlasništva na točno određenom dijelu prijeporne nekretnine navedenom u toč.I. izreke presude u jednakim suvlasničkim omjerima.

34. Tuženik pogrešno smatra da dosjedanje nije moglo početi teći prije 8. listopada 1991., a iz razloga što da se radilo o nekretnini u društvenom vlasništvu.

35. Sukladno odredbi čl. 388. st.4. ZV iz 1996. ( na snazi od 1. siječnja 1997.) u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računalo se i vrijeme posjedovanja proteklo prije 8. listopada 1991.

36. Navedena odredba ZV bila je u primjeni do 17. studenog 1999. kada ju je svojom odlukom ukinuo Ustavni sud Republike Hrvatske.

37. Stoga za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, treba se uzeti u obzir razdoblje prije tog datuma pa sve do 17. studeni 1999.

38. Stoga su tužitelji, računajući zakonit, istinit i pošten posjed njihovih pravnih prednika u kvalificiranom posjedu prijeporne nekretnine bili svakako duže od 20 godina (od 1971. do 1999.), a potom isto takvom posjedu i nakon 17. studenog 1999. pa sve do podnošenja tužbe 19. travnja 2024.

39. Dakle tužitelji zajedno sa njihovim pravnim prednicima zakonito, istinito i pošteno posjeduju prijepor duže od 50 godina, slijedom čega su vlasništvo prijepora stekli dosjelošću.

40. Kako su tužitelji dokazali da su dosjelošću stekli realni dio nekretnine tuženika navedene u toč.I. izreke presude, to su temeljem pravomoćne presude ovlašteni zatražiti, a tuženik je dužan to trpjeti, provođenje parcelacije prijeporne nekretnine u katastru zemljišta, a radi formiranja zasebne nekretnine sa novim katastarskim brojem, te upis istog i u zemljišne knjige (čl. 165. Do 167. Zakon o zemljišnim knjigama (dalje ZZK; Narodne novine broj 63/19, 128/22, 155/23, 127/24).

41. Kako su tužitelji u cijelosti uspjeli tužbenim zahtjevima to im je tuženik u smislu odredbe čl.154. st.1. ZPP dužan naknaditi prouzročeni parnični trošak.

42. O visini troškova postupka sud je odlučio cijeneći utvrđenu vrijednost predmeta spora (6.630,00 eura), postavljeni zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa, "Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 107/15,126/22,138/23), radnje punomoćnika tužitelja provedene u postupku, te materijalne troškove (troškove očevida i trošak vještačenja).

43. Tužitelji su troškovnikom od 25. travnja 2025. zatražili da im tuženik naknadi trošak postupka u ukupnom iznosu od 2.487,50 eura.

44. Sud je zahtjev tužitelja za naknadu troškova utvrdio osnovanim do visine 2.442,34 eura, a neosnovani za iznos za 45,16 eura.

45. Osnovanim je sud utvrdio troškove sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (tbr.7.1. Tarife), troškove sastava podnesaka od 12. kolovoza 2024. i 5. ožujka 2025. u iznosima od po 200,00 eura (tbr.8.1 Tarife), trošak sastava podneska od 20. studenog 2024. u iznosu od 50,00 eura (tbr.8.4 tarife), trošak zastupanja tužitelja na ročištima 3. prosinca 2024. i 28. travnja 2025. u iznosima od po 200,00 eura (tbr.9 Tarife), trošak izbivanja punomoćnika tužitelja iz pisarnice radi odlaska na očevid u trajanju od 2 sata u iznosu od 100,00 eura (tbr.39 Tarife), trošak PDV-a u iznosu od 337,50 eura (tbr.46. Tarife).

46. Također, sud je utvrdio osnovanim i dosudio tužiteljima trošak izlaska suda na lice mjesta u iznosu od 52,51 eura, te trošak sudskog vještačenje po vještaku geodetu u iznosu od 702,33 eura.

47. Kako su tužitelji zatražili naknadu predujma za očevid suda i troškova vještačenja u iznosu od 800,00 eura, a ti troškovi su utvrđeni na iznos od ukupno 754,84 eura, to su tužitelji sa iznosom od 45,16 eura (razlika između predujma od 800,00 era i stvarnog materijalnog troška u iznosu od 754,84 eura), odbijeni kao neosnovanim.

Mali Lošinj, 27. svibanj 2025.

S u d a c

Gordana Holer

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

DN:

1. Punomoćniku tužitelja – Branimir Kojić, odvjetnik

2. Punomoćniku tuženika – Damir Kralj - Anzel, odvjetnik