Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
Općinski prekršajni sud u Splitu
Stalna služba u Sinju
Sinj, Petrovac 3
Broj: Pp-7145/2023-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Sinju po sutkinji Vinki Kulić uz
sudjelovanje Branke Grčić kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv
okrivljenice 1. A. B. i okrivljenika 2. I. Š. zbog prekršajnog djela iz
članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („ Narodne novine“ br.
5/90., 30/90., 47/90., 114/22., 47/23. ), postupajući po optužnom prijedlogu PU
Splitsko- dalmatinske, Policijske postaje Sinj pod brojem klasa : 211-07/23-5/17730
od 04. srpnja 2023. godine, nakon održane glavne i javne rasprave u odsutnosti
tužitelja te u prisutnosti okrivljenice 1. i u odsutnosti branitelja okrivljenice 1. , te u
prisutnosti okrivljenika 2. i branitelja okrivljenika 2., dana 10. lipnja 2024. godine,
temeljem članka 143., 179., 180., 182., 183. i 185. Prekršajnog zakona („ Narodne
novine“ br.107/07., 39/13. , 157/13., 110/15. 70/17. , 118/18., 114/22. ), 13. lipnja
2024. objavio je i
presudio je
Okrivljenica 1.A. B. kći M. i I. B. dj. K., rođena .... iz S., J..., državljanka RH, OIB:...ekonomist, neudata, bez djece, pismena, VŠS, nije odlikovana, lošeg imovnog stanja, nezaposlena, primanja 100,00 eura od Centra za socijalnu skrb,
neosuđivana,
kriva je
I što je 18. lipnja 2023. u 19,00 sati, u mjestu J., općina S., u ulici J.,
zbog imovinsko-pravnih sporova sa I. Š. narušavala javni red i mir
slučajnim prolaznicima i mještanima zaseoka Š., na način da je glasno vikala
na I. Š. riječima:" Ne diraj me i ne tuči mi koze, zvat ću policiju, ovo se
snima, nećeš ti mene tjerati sa državnog vlasništva",
čime je postupila protivno odredbi članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog
reda i mira („Narodne novine“ broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22., 47/23.), a
što je kažnjivo članku 13. istog Zakona, te joj se temeljem istog propisa te članka 33.
Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15. ,
70/17., 118/18., 114/22. )
izriče
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 300,00 eura (tri stotine eura).
Temeljem članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona okrivljenica je dužna platiti
izrečenu novčanu kaznu u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude u korist
Državnog proračuna Republike Hrvatske.
Temeljem članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrat će se
u cjelini plaćenom ako okrivljenica plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku
koji joj je određen za plaćanje novčane kazne.
II Temeljem članka 138. stavak 1. i 3. u svezi članka 139. stavak 3. Prekršajnog
zakona okrivljenica je dužna platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom
iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude u
korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.
Okrivljenik 2. I. Š. sin pok. N. i pok. J. Š. dj. G. , rođen ....iz S., J...,državljanin RH,
OIB:...,elektroinstalater, oženjen, troje djece, pismen, SSS, nije
odlikovan, srednjeg imovnog stanja, neosuđivan,
oslobađa se od optužbe
III da bi 18. lipnja 2023. u 19.00 sati u mjestu J., općina S., u ulici J.,
narušavao javni red i mir zbog neriješenih imovinsko pravnih sporova sa A.
B., na način da se svađao sa A.B. te ju riječima: "Gubi se, ajde s
moga", uhvativši je za lijevu ruku i stiskajući u predjelu podlaktice, da bi nakon
navedenog A. zatražila liječničku pomoć na Zavodu za hitnu medicinu S-DŽ, gdje
je utvrđeno da je ista zadobila lakše tjelesne ozljede u vidu površinske ozljede
podlaktice,
čime da bi postupio protivno odredbi članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog
reda i mira („Narodne novine“ broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22., 47/23.), a
što je kažnjivo članku 13. istog Zakona.
Obrazloženje
1.PU Splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Sinj podnijela je 07. kolovoza 2023.
godine ovom Sudu optužni prijedlog protiv okrivljenika, a zbog prekršaja činjenično i
pravno opisanog u izreci ove presude.
2.Na zaključenoj glavnoj raspravi okrivljenica 1. A. B. izlaže kao i na zapisniku
s prethodne rasprave, gdje je iskazala da je uzela branitelja, te da joj sada
trenutačno nije potreban, te da je zajedno s braniteljem podnijela prijavu protiv I.
Š. radi toga što ju je fizički napao, tukao, uslijed čega je doživjela šok te da
ima i specijalističke nalaze koje će dostaviti sudu. Okrivljenica iskazuje da je
razumjela što joj se stavlja na teret te da se ne smatra krivom za prekršaj već da se
smatra žrtvom, a njen branitelj da je podnio podnesak u njeno ime te se isti može
smatrati njenom obranom unatoč tome što nije taj podnesak potpisan s njene strane,
te se čita podnesak koji se smatra njenom obranom. U podnesku po braniteljima iz
odvjetničkog društva Lj. & V. d.o.o. se ističe kako se navedeno ponašanje
ne može ni na koji način supsumirati pod biće prekršaja iz članka 13. Zakona o
prekršajima protiv javnog reda i mira. Ukazuje se na to da je kritične prigode ona bila
napadnuta od strane okrivljenika 2. te da se u konkretnom slučaju branila od
izravnog i predstojećeg napada od strane okrivljenika 2. , a riječima koje su
izgovorene nije vrijeđala okrivljenika 2. , a niti je na bilo koji način remetila javni red i
mir. Također se ističe da se kritični događaj nije dogodio na javnoj površini. U
ostalom u prekršajnom aktu se navode samo sudionici navodnog sukoba, nikakve
treće osobe koje bi na bilo koji način svjedočile ili sudjelovale u predmetnom
događaju pa se ne može na bilo koji način navoditi kako je riječ o javnom redu i miru,
te da privatni sukob nije predmet ovog postupka, stoga bilo kakva utvrđenja u tom
smislu nisu potrebna, a što sud zna. Postupanje okrivljenika kritične prigode nije bilo
dostupno vidiku s javnog mjesta, način postupanja okrivljenika nije se čuo na javnom
mjestu, niti su posljedice djela nastupile na javnom mjestu, a okrivljenici nisu ni
optuženi da bi svojim postupanjem na mjestu koje nije javno mjesto remetili javni red
i mir. "Za donošenje zaključka kako su ostvarena zakonska obilježja iz članka 13.
Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira nije dovoljno utvrditi da je okrivljenica
na javnom mjestu oštećeniku uputila riječi uvredljivog sadržaja, već da je pri tom bilo
vike i svađe", broj odluke Jž-854/10 od 06.12.2012., Visoki prekršajni sud. S obzirom
na navedeno predlaže se obustaviti prekršajni postupak u odnosu na okrivljenicu
podredno osloboditi je optužbe koja joj se stavlja na teret. Okrivljenica iskazuje da je
u tom trenutku bila na telefonskoj liniji sa M. M., mobitel je bio na
razglasu tako da je M. M. čuo viku, hrvanje, guranje od strane I. Š.
ali da nije pala. Na upit suda drugih svjedoka nije bilo, a sve navedeno događalo se
na cestici 3696 P.- J. koji se nalazi u vlasništvu Hrvatskih voda. Da se tu
nalazi put za koji I. Š. smatra da je njegov, te smatra da je on veći dio te
čestice uzurpirao i zabranio prolaz ostalim mještanima, a to da se nalazi na
udaljenosti svega tri metra od njegove kuće, njegova kuća je na osami, a ostale su
daleko oko 50 metara. Da nije vikala na I. da joj ne tuče koze, prije joj je tukao
koze, a ove prigode nije jer je tukao nju. Kada ju je ugledao na tom mjestu da je
vikao da se gubi s tog mjesta, prijetio joj je da se gubi, da je to njegovo, sve to uz
viku, te da mu je na to odgovorila , točnije da ju je on odmah tada uhvatio za
podlakticu te rame, nakon čega da mu je rekla da ju ne dira i da joj ne tuče koze iako
ove prigode nije tukao koze, već je to prije činio. Da je tada zadobila lakše tjelesne
ozljede te da je tako isto tako pretrpjela strah. To je trajalo oko jedne i pol minute te
da mu je rekla da se to sve snima te da ju je nekako pustio. Svjedoka ovog događaja
osim M. M. nije bilo. Iskazuje da je podnesena kaznena prijava te da ne zna
da li je u tijeku kazneni postupak protiv I. Š.. Nakon što je okrivljenici
predočena fotografija, iskazuje da su to njene koze, te da je i ona na slici, ali da se to
nije dogodilo ovoga dana, inače da tim putem prolazi do svog voćnjaka, a što joj je
I. zabranio. Na zaključenoj glavnoj raspravi a na upit suda, a s obzirom na njen
iskaz da je te prigode zadobila lakše tjelesne ozljede, okrivljenica iskazuje da je
liječniku išla 2-3 dana nakon ovog događaja jer ju je ruka i dalje boljela te da nije išla
odmah liječniku jer nije očekivala da će je tako boljeti. Na upit suda iskazuje da je
policijskoj službenici odnosno da su se na podlaktici lijeve ruke vidjeli otisci prstiju a
od strane okrivljenika 2. . Na upit branitelja okrivljenika 2. da li su joj policijske
službenice ponudile da će je odvesti liječniku, iskazuje da joj nisu ponudile da će je
odvesti liječniku. Nakon što je upoznata s iskazom svjedoka M. M. , iskazuje
da na njegov iskaz nema što reći. Na upit suda iz kojeg je razloga vikala da joj ne
tuče koze, iako joj nije tukao koze, iskazuje da joj nije tukao koze , ali da je krenuo
prema njima te da je mislila da će tući koze jer je to činio već do sada. Na raspravi je
pročitan podnesak okrivljenice zaprimljen 15. ožujka 2024. , a u kojem navodi da
prigovorom u cijelosti pobija sve navode I. Š. kao netočne i neistinite.
Naime, u obrazloženju prekršajnog naloga navedeno je da je PU Splitsko –
dalmatinska, PP Sinj podnijela optužni prijedlog zbog navedeno počinjenog prekršaja
činjenično i pravno opisanog iz navedenog naloga. Na temelju iznesenog sud navodi
da je utvrdio da su se ostvarila sva obilježja prekršaja u radnjama okrivljenice, zbog
čega je proglašena krivom i kažnjena. Sve navedeno ne odgovara istini jer se
činjenično stanje na valjan i zakonit način mora utvrditi budući da joj je stavljeno na
teret nešto što nije počinila kako navodi I. Š., a posebno da bi dozvola
svojim kozama da po tuđoj zemlji vrše ispašu ili čine bilo kakvu štetu. I.Š.
tvrdi da su njene koze bile na putu, a to nije cijeli njegov put. Da je s kozama tu bila u
prolazu do svoje livade, znajući da je on agresivan i da će je fizički ponovo napasti
kao i koze jer ih je već i ranije napadao. Njena namjera bila je samo kao i uvijek proći
do svoje livade niz potok, ali prethodno da je morala proći niz livadu I. Š..
Prolaskom tim putem koze su ušle na dio puta kojeg I. smatra svojim, te da ih je
odmah isti moment usmjerila u pravcu prema svojoj livadi ne želeći da koze naprave
bilo kakvu štetu I. Š.. To nije prvi put da prolazi i vodi koze na ispašu, ali ovaj
put pojavio se I. Š.. U tom momentu da ju je fizički napao i njene koze na
što se je instiktivno morala obraniti. Da se u tom trenutku počeo na nju derati riječima
gubi se odavde, jesam li ti rekao da tu ne dolaziš, mrš u pičku materinu da nisi ovdje
zgazila nogom (postoji video snimak razgovora) na što je reagirala riječima , nećeš
mene odavde potrati, ovo nije tvoje, nećeš mi spriječiti prolaz kroz potok, sa kojim se
svi mještani služe i dolaze do svoje livade. Za svjedoke da je tu postojao put navodi
I. Š. i G. Š. kao prvobitne vlasnice te livade. Za to vrijeme je bio
otvoren poziv i razgovor na razglas njenog mobitela sa svojim prijateljem M.
M., a koji se cijelo vrijeme slušajući razgovor zgražao da tako netko može na
nju kao mirnu žensku osobu bez ikakva razloga povisiti ton, koristiti grube riječi i
fizički je napasti. Povoda za to nije bilo jer ga nije provocirala već je pazila kuda će joj
koze proći i obavljala s M, uobičajeni prijateljski razgovor. Onda je on čuo da se
tu nešto događa i zabrinu se za nju te mu je bilo krivo što nije bio u blizini da joj
pomogne. U tom momentu da se osjećala ugrožena i nesposobna za bilo kakvu
fizičku obranu. Tako preplašena i nemoćna da joj je jedino preostalo da njen prijatelj
M, s obzirom da je linija bila otvorena spozna kroz razgovor što se s njom događa
i da eventualno pozove policiju da joj po službenoj dužnosti pomognu u slučaju
ugroze. Razlog njenih koza da dođu na rub puta bio je taj što su one mirno hodale a
onda u pojedinom momentu kada se I. pojavio one su se prestrašile i skočile na
put. Da se odmah snašla vidjevši da on ide prema kozama ne samo da ih uplaši
nego i fizički napadne , te da je u tom momentu stala u obranu koza i sebe. Pri
napadu I. se izjasnio riječima jesam li ti rekao da ovdje ne dolaziš. Time on
osporava njeno pravo korištenja državnog zemljišta uz J. iz koju je sagradio
nezakoniti zid na državnom zemljištu, crnu jamu koju on i dalje koristi, a iz koje se
prelijevaju fekalije u potok , te time zagađuje cijeli okoliš. Nadalje naglašava da je na
državnom zemljištu nezakonito sagradio parkirno mjesto i time onemogućio odnosno
zatvorio prolaz ostalim mještanima da se s njim služe. Postavio je željeznu matu na
sam rub potoka i time dodatno sužio prolaz. Smatra da je do ovog incidenta došlo iz
razloga što je ona kao savjesna građanka prijavila nezakonitu uzurpaciju državne
zemlje na tč.3696 J., J., G., S., gradnjom crne jame na tom
mjestu i izgradnje nezakonitog zida te postavljene mate što je vidljivo da se ušlo u
državni posjed. Nakon što je dobio rješenje od državne inspekcije iz Splita o
nezakonitoj gradnji crne jame a u rješenju je navedeno da mora raditi novu crnu jamu
na svom, a ne na državnom posjedu što je i učinio. Napad na nju dogodio se
18.06.2023. , a deset dana poslije došao je kamion s bagerom kopati novu crnu
jamu, da je sve tome tako kao dodatni dokaz prilaže fotografije svih terena. Dana
03.02.2024. ponovo se dogodio incident u ranim jutarnjim satima curenjem fekalija u
potok koji mora biti čist da služi isključivo za otpadne vode kišnice, a ne za odlaganje
smeća, organskog otpada, plastike, fekalija, željeza, limenki i konzerva hrane te uza
sve to uginule životinje i iznutrice životinjskog porijekla. I. Š. joj je sugerirao
gdje će se kretati skupa s kozama s riječima ovdje možeš a ovdje ne možeš. Iz tog
razloga smatra da treba dovesti sudskog geometra koji će izmjeriti granice i time dati
do znanja gdje je granica njegova posjeda prema državnom zemljištu. Usput
naglašava da sve sudske troškove treba snositi I. Š. iz razloga što je on
okrenuo cijeli ovaj slučaj, incident, te mu se mora izlaskom na teren fizički pokazati
granica njegovog zemljišta. U cijelosti da pobija donesenim prekršajni nalog te da se
protivi visini izrečene novčane kazne kao i troškovima prekršajnog postupka. Na upit
suda, a u vezi podneska u kojem se spominje prekršajni nalog na koji prema
podnesku proizlazi da se stavljen prigovor, a budući da u ovom predmetu nije
donesen prekršajni nalog, okrivljenica iskazuje da je shvatila da ako joj je sud uputio
poziv da se radi o prekršajnom nalogu, a na upit suda da pozivom ne može biti nitko
proglašen krivim i kažnjen, iskazuje da u pozivu tako piše, da je to tako shvatila, a u
vezi gdje je navela da u cijelosti pobija doneseni prekršajni nalog, iskazuje da se
protivi visini izrečene novčane kazne kao i troškovima prekršajnog postupka, iskazuje
da je došla ovdje da se obrani jer da je žrtva. Na upit suda, a u vezi izjave svjedokinje
policijske službenice B. V. je navela da joj nije ukazivala na to da bi
zadobila bilo kakve ozljede te da joj nije pokazivala otiske prstiju na ruci, a sve u vezi
njenog iskaza da je policijskoj službenici pokazala otiske prstiju na ruci, okrivljenica
iskazuje da je tada rekla policijskoj službenici da je sva izubijana i pod šokom, ali
kako se to odmah tada dogodilo da se otisci prstiju nisu mogli vidjeti, već su se tek
vidjeli sljedeće jutro, ali da ju je sve boljelo. Na upit suda, iz kojeg je razloga izjavila
da je policijska službenica vidjela otiske na ruci, iskazuje da je policijska službenica
vidjela da joj je pokazala da je bila napadnuta te iskazuje da je policijskoj službenici
samo pokazala kako ju je okrivljenik napao, a u vezi otisaka oni su se vidjeli tek
sljedeće jutro. Okrivljenica iskazuje da nema daljnjih dokaznih prijedloga a u
završnoj riječi iskazuje da vjeruje da će istina pobijediti.
3.Na zaključenoj glavnoj raspravi okrivljenik 2. I. Š. uz prisutnost branitelja
Z. V. izlaže kao na zapisniku s prethodne rasprave, gdje je naveo da je
razumio što mu se stavlja na teret te da nije kriv. Okrivljenik iskazuje da nije točno da
je narušavao javni red i mir. Ove prigode A. B. dovela je koze na njegov
pristupni put prema kući, to je radila već više puta, a ovo je drugi put da je reagirao.
Naime, radi se o čestici 2704/7, da je on jedan od vlasnika te čestice i jedini stalni
korisnik iako i ostali imaju pravo na put te kada ju je ugledao s kozama da joj je
rekao: "Jesam li ti rekao da mi ne dovodiš koze na put, ja na svojoj parceli ne
dozvoljavam da mi dovodiš koze". Koza je bilo 7-8 komada te da je A. zaobilazio
širokim lukom, a sve to da ne bi došao u fizički kontakt s njom jer su ga na to
upozorili susjedi, tako da mu je jedna susjeda rekla da je i on došao na red, a jedan
susjed mu je rekao da će A. ići do kraja, a sve prije ovog događaja. Kada joj je
pokušao otjerati koze, da mu je ona prišla te ga gurala u prsa, vidjela je da joj neće
tući koze, te da nije tukao koze, da ju je pokušao zaobići s druge strane te mu je opet
prišla te ga gurala rukama u prsa i vrat te vikala da je on neće tući. Nije istina da ju je
tada uhvatio za ruku i stiskao. Nakon što ga je taj drugi put gurala da se je povukao i
napustio mjesto, nešto je rekla da ne zna što, ali da joj je na to odgovorio i pokazao
rukom: "Ovdje možeš, a ovdje ne možeš", nakon čega je ona vikala da je lopov, da je
životinja, da mu je otac umro na njegov rođendan te da će i on, te kada je ušao u
kuću da je bio uzrujan, a nakon što se je smirio pozvao je policiju, te je policija s njim
obavila razgovor, te da im je pokazao snimku koza. Da nije povisio ton , a niti ikoga
vrijeđao, a isto tako nije točno da ju je uhvatio za ruku i stiskao. Na navod iz
optužnog prijedloga da je zadobila tjelesne ozljede u vidu površinske ozljede
podlaktice iskazuje da s tim nema ništa. Na upit suca iskazuje da je od ovog mjesta
jedna kuća udaljena oko 50 metara a druga oko 20 te da nikoga nije vidio vani. U
spis prilaže fotografiju koja je nastala nakon što je pozvao policiju gdje je vidljivo da
se koze nalaze na njegovom putu. Ta slika ne odaje da bi A. tada bila ozlijeđena
već upravo suprotno ukazuje na to da će dovesti koze na njen put te da što joj tko
može, a to je snimljeno 18.06.2023. u 19,29 sati te također predaje izvadak iz
zemljišne knjige iz koje je vidljivo da je suvlasnik 1/20 na navedenoj cestici.
Okrivljenik iskazuje da on nije glasno vikao i galamio, već da se upravo tako
ponašala A., da ju nije uhvatio za ruku, te da još može reći da je on sve to snimala
s nekim ushićenjem, provocirala ga , da je na mobitel vikala da je ne tuče, iako je nije
niti taknuo, a sve kao da bi ispalo da se brani od njega. Te njene provokacije traju
prije ovog događaja a isto tako i iza ovog događaja, da nikada s njom nije bio u
zavadi, a na upit branitelja iskazuje da se ona nalazila na tom mjestu sve do dolaska
policije, policija je došla nakon 40 minuta, te ukoliko bi doista bila ozlijeđena da bi
sigurno zvala hitnu pomoć, nekoga iz obitelji. Okrivljenik i branitelj okrivljenika
iskazuju da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, a okrivljenik se priklanja završnoj
riječi branitelja te dodaje da želi da ga ljudi i dalje prihvaćaju onako kakav je, a ne
onako kako ga prikazuje okrivljenica A. B..
4.Branitelj okrivljenika Z. V. , odvjetnik u S. iskazuje da nema daljnjih
dokaznih prijedloga, a u završnoj riječi ističe da je nakon provedenog postupka za
zaključiti da okrivljenik 2. nije počinio predmetni prekršaj koji mu se optužnim
prijedlogom stavlja na teret te predlaže da se u odnosu na istog donese
oslobađajuća presuda. Da nije počinio prekršaj jasno proizlazi kako iz njegove
obrane tako i iz iskaza svjedoka M. M., na koji čak ni okrivljenica 1. nije
imala nikakvih primjedbi, iako njegov iskaz u cijelosti ide u prilog obrane okrivljenika
2. , te također iskaz saslušane policijske službenice također govori o tome da
okrivljenik nije počinio predmetni prekršaj.
5. U dokaznom postupku ispitan je svjedok M. M., svjedokinja policijska
službenica B. V., prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa i uprave,
obavijesti počiniteljima prekršaja od 03.07.2023. , obrazac medicinske dokumentacije
o pacijentu dr. medicine tima 1 ambulanta od 19.06.2023. od 21.04 sata, punomoć
A. B. odvjetničkom društvu Lj. , V. & P., izvadak iz zemljišne
knjige od 19.02.204. , punomoć I. Š. odvjetniku Z. V., dopis
PP Sinj od 07.03.2023. te odgovor na dopis od 18.03.2024., specijalistički nalazi za
A. B. od 05.07.2023., 03.08.2023., 06.09.2023., te od 14.10.2023. te
fotografije.
6. Svjedok M. M., s okrivljenicom 1. A. u prijateljskim odnosima, a
okrivljenik 2. I. Š. nepoznat, iskazuje da je te prigode, a kako je s A. u
prijateljskim odnosima, s njom razgovarao da je bila u šetnji s kozama te da ne zna
gdje je bila odnosno ne zna gdje je ta J., te da je tada čuo da joj jedna muška
osoba govori, a po njenoj priči da je to bio I. Ć., te je čuo da joj je ta osoba
rekla da ne može tuda prolaziti, rekao je:"Nemoj ovuda prolaziti te pristupiti nogom,
da nisi nogu stavila ovdje" da je to dobro čuo što ta osoba govori, međutim dalje ga
nije čuo odnosno skoro ga ništa nije čuo, te da je tada čuo nju kako viče i
govori:"Nećeš mi tući koze, nećeš mi tući koze", zvučala je histerično nakon čega
dalje ništa nije čuo, te da je čuo da viče da se sve to snima. Da ne zna o kojoj se
muškoj osobi radi te da je pogriješio i naveo da se radi o I. Ć., a po njenoj
priči radi se o I. Š. i kojeg ne poznaje. Dakle, samo je čuo naprijed navedeno,
nakon čega je poziv prekinut tako da ništa drugo nije čuo. Na upit branitelja
okrivljenika 2. , svjedok iskazuje da nije snimao razgovor, već da je ona snimala te
mu poslala snimku koju i sada ima kod sebe. Nakon što je upoznat s obranom
okrivljenice 1. A. B. iskazuje da ostaje pri onom što je naveo, a u vezi njenog
iskaza da je čuo hrvanje , guranje od strane I. Š. da to nije čuo te da to ne
može potvrditi. U vezi njenog iskaza u kojem je navela da joj ove prigode nije tukao
koze, iako je čuo da ona viče na I. da joj ne tuče koze, da je izjavio da je čuo da je
vikala da joj ne tuče koze, te da on o tome ne zna jer da to nije vidio već da je samo
čuo da viče da joj ne tuče koze. Da ne može potvrditi da je bilo ikakva kontakta
između njih, a sljedećeg dana da mu je poslala neke slike s modricama na podlaktici,
te da se ne može sjetiti da li se radi o obje podlaktice, da ne zna o kojoj se podlaktici
radi, a tu večer odnosno nakon ovog događaja da mu nije poslala nikakve slike, već
tek sljedećeg dana. Nakon što je upoznat s obranom okrivljenika 2. I. Š. ,
svjedok iskazuje da ostaje pri onom što je naveo te iskazuje da je istina da okrivljenik
nije podizao glas, odnosno tu mušku osobu da je čuo da joj normalnim tonom govori
ono što je prethodno naveo, da je ona na kraju vikala a on da se uopće nije čuo, da
je vikala da joj neće tući koze, te je to vikala više puta, a u svakom slučaju on joj je
samo smireno govorio naprijed navedene riječi, a što je moguće da je to nju još više
razljutilo.
7. Svjedokinja policijska službenica B. V. iskazuje da je te prigode po
dojavi, jer da su okrivljenici zvali policiju da misli da je prva zvala A. B., a
potom I. Š., tako da je prije otišla kod A. i s njom obavila razgovor te da
je tada izjavila da ju je I. gurnuo i da joj je prijetio. Na upit suda iskazuje da se ista
nije potužila da bi zadobila bilo kakve ozljede, a nakon čega je otišla obaviti razgovor
s I. Š., a nakon što ga je upoznala s njenom izjavom da je rekao da to
nije istina, već da joj je samo rekao da se odatle makne s kozama. Dakle , da nije bila
nazočna događaju već da je po dojavi upućena od strane PP Sinj gdje je obavila
razgovor. Na upit suca da li je uočila bilo kakve ozljede na A. B. iskazuje da
nije uočila bilo kakve ozljede a niti je ista upozoravala da bi zadobila bilo kakve
ozljede. Na upit suda, a u vezi da je u optužnom prijedlogu navedeno da je A.
B. zadobila lakše tjelesne ozljede u vidu površinske ozljede podlaktice, iskazuje
da joj nije ništa poznato, da tada nije primijetila nikakve ozljede , a niti se A. tada
žalila da bi zadobila kakve ozljede te da je sačinila službenu zabilješku, s njom se
nalazila kolegica A. Č., a u postaji se piše optužni prijedlog. Da je sigurno da
počiniteljima prekršaja istog dana nije uručila obavijest o počinjenom prekršaju.
Nakon što je upoznata s obranom okrivljenice 1. A. B. a u vezi ozljeda da joj
je pokazala na ruci otiske prstiju, iskazuje da to nije istina te ostaje pri onom što je
navela. Nakon što je upoznata s obranom okrivljenika 2. I. Š., iskazuje da
ostaje pri onom što je navela te da nema ništa reći, jedino može reći da joj je negirao
počinjenje bilo kakvog prekršaja, te iskazuje da ih nije zatekla u narušavanju javnog
reda i mira. Da se ne može sjetiti da li se u blizini nalaze kuće, misli da ih nema, te da
se radi o jednom putu koji vodi do kuće I. Š.. Na upit okrivljenice 1. A.
B., svjedokinja iskazuje da se ista tužila da ju je gurnuo u rame, te iskazuje da
nije vidjela nikakve ozljede niti joj se žalila u vezi bilo kakvih ozljeda. Na upit
branitelja okrivljenika 2., da li je okrivljenica A. B. kada je s njom obavljala
razgovor bila u strahu i šoku, iskazuje da joj nije izgledalo da je bila u strahu i šoku,
izgledala joj je uvijek isto, te da zna da je više puta zvala policiju, često, ne radi
okrivljenika I. Š. već iz drugih razloga i radi drugih osoba, ali da sada ne
može reći o kojim se osobama radi i radi čega je zvala policiju.
8.Iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa i uprave proizlazi da okrivljenici 1. A. B. i 2. I. Š. nisu osuđivani.
9.Odredbom članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano da
prekršaj čini onaj tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti
javni red i mir, te je propisana novčana kazna u iznosu od 300,00 do 700,00 eura ili
kazna zatvora do 30 dana.
10.Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka te cijeneći sve dokaze kako
pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, nedvojbeno je da je
okrivljenica 1. A. B. postupila protivno odredbi članka 13. Zakona o
prekršajima protiv javnog reda i mira te da je počinila prekršaj opisan u točki I izreke
presude, dok je okrivljenika 2. I. Š. trebalo za prekršajno djelo iz točke III
izreke presude osloboditi od optužbe.
11. Nije sporno da su se okrivljenici kritične prigode nalazili na navedenom mjestu.
12. Sporno je da li se događaj zbio na javnom mjestu, te da da li su okrivljenici
narušavali javni red i mir.
13. Obrana okrivljenice 1. A. B. u kojoj poriče počinjenje prekršaja, nije osnovana.
14.Odredbom članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano
da prekršaj čini onaj tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način
remeti javni red i mir.
15. Budući da se navedeni događaj zbio u mjestu J., u ulici J., te da
okrivljenica 1. A. B. u svom iskazu navodi da se navedeno događalo na
čestici 3696 P.- J. koji se nalazi u vlasništvu Hrvatskih voda te da se tu
nalazi put za koji I. Š. smatra da je njegov, te smatra da je on veći dio te
čestice uzurpirao i zabranio prolaz ostalim mještanima, te da okrivljenik 2. I.
Š. u svom iskazu navodi da se radi o česti 2704/7, te da je on jedan od
vlasnika te čestice i jedini stalni korisnik, ta da i ostali imaju pravo na put, ukazuje na
to da se radi o neograničenom javnom mjestu, sve nezavisno od toga da li je to neka
osoba vidjela ili čula pa time bila uznemirena, budući je ponašanje okrivljenika moglo
biti vidljivo ili čujno na neograničenom javnom mjestu, te nije potrebno utvrđivati da li
je to netko vidio ili čuo, već je bitno da se ponašanje okrivljenika moglo vidjeti ili čuti
na navedenom neograničenom javnom mjestu.
16. Obrana okrivljenice 1. A. B. u kojoj navodi da nije vikala na okrivljenika 2. I. Š., nije osnovana.
17. Naime, imajući u vidu iskaz svjedoka M. M., na kojeg se okrivljenica u
svom iskazu poziva, koji da je sve čuo, jer da je njen mobitel bio na razglasu, a koji u
svom iskazu navodi da je s njom razgovarao da je bila u šetnji s kozama te da ne
zna gdje je bila odnosno ne zna gdje je ta J., te da je tada čuo da joj jedna
muška osoba govori, a po njenoj priči da je to bio I. Š., da ne može tuda
prolaziti, rekao je: "Nemoj ovuda prolaziti te pristupiti nogom, da nisi nogu stavila
ovdje" da je to dobro čuo što ta osoba govori, međutim dalje ga nije čuo odnosno
skoro ga ništa nije čuo, te da je tada čuo nju kako viče i govori: "Nećeš mi tući koze,
nećeš mi tući koze", zvučala je histerično nakon čega dalje ništa nije čuo, te da je
čuo da viče da se sve to snima, da je ona na kraju vikala, a on da se uopće nije čuo,
da je vikala da joj neće tući koze, te je to vikala više puta, a u svakom slučaju on joj je
samo smireno govorio naprijed navedene riječi, a što je moguće da je to nju još više
razljutilo, a na koji okrivljenica nije imala nikakvih primjedbi, za zaključiti je da je
okrivljenica kritične prigode vikala na okrivljenika 2. I. Š. riječima
navedenim u izreci presude, a kako se sve to događalo na javnom mjestu
nedvojbeno je da je narušavala javni red i mir te da je počinila prekršaj opisan u izreci
presude, pa ju je valjalo proglasiti krivom i kazniti, te je slijedom navedenog njen
iskaz neosnovan te je usmjeren jedino prema izbjegavanju prekršajne odgovornosti
te kako su se u djelu okrivljenice stekla sva bitna obilježja prekršaja opisanog u
izreci presude, valjalo ju je proglasiti krivom i kazniti.
18.Pri odlučivanju o vrsti kazne za prekršajno djelo iz izreke presude, okrivljenici 1.
A. B. su uzete u obzir sve za to olakotne i otegotne okolnosti, kao što su
stupanj krivnje, njeno ponašanje nakon počinjenog prekršaja, težina počinjenog
prekršaja, imovno stanje, što do sada nije osuđivana, što proizlazi iz prekršajne
evidencije Ministarstva pravosuđa i uprave , te je okrivljenici izrečena novčana kazna
i to u Zakonom propisanom posebnom minimumu za ovu vrstu prekršaja, a sve
vjerujući da će se i tako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja.
19. Okrivljenika 2. I. Š., trebalo je osloboditi od optužbe.
20. Okrivljeniku se stavlja na teret da je u mjestu J., općina S., u ulici
J., narušavao javni red i mir zbog neriješenih imovinsko pravnih sporova sa
A. B., na način da se svađao sa A. B. te ju riječima: "Gubi se, ajde
s moga", uhvativši je za lijevu ruku i stiskajući u predjelu podlaktice, da bi nakon
navedenog A. zatražila liječničku pomoć na Zavodu za hitnu medicinu S-DŽ, gdje
je utvrđeno da je ista zadobila lakše tjelesne ozljede u vidu površinske ozljede
podlaktice,
21. Obrana okrivljenika u kojoj poriče počinjenje prekršaja navodeći da kritične
prigode nije vikao i vrijeđao A. B. te da je nije uhvatio za lijevu ruku i stiskao u
predjelu podlaktice, je osnovana, premda okrivljenica 1. A. B. iskazuje
suprotno svaljujući krivnju na okrivljenika 2. I. Š..
22. Naime, temeljem iskaza svjedoka M. M., čiji je iskaz u potpunosti
prihvaćen kao objektivan te koji u detalje opisuje ono što je čuo putem razglasa, koji
je kritične prigode dok je razgovarao sa prijateljicom A. B., čiji je mobitel bio
na razglasu tako da je čuo što se događa, a koji u svom iskazu navodi te da je tada
čuo da joj jedna muška osoba govori, a to da je bio I. Š., da ne može tuda
prolaziti, rekao je: "Nemoj ovuda prolaziti te pristupiti nogom, da nisi nogu stavila
ovdje" da je to dobro čuo što ta osoba govori, međutim dalje ga nije čuo odnosno
skoro ga ništa nije čuo, te da je tada čuo nju kako viče i govori: "Nećeš mi tući koze,
nećeš mi tući koze", zvučala je histerično nakon čega dalje ništa nije čuo, te da je
čuo da viče da se sve to snima, pri čemu ostaje i nakon što je upoznat s obranom
okrivljenice 1. A. B., a u vezi njenog iskaza da je čuo hrvanje , guranje od
strane I. Š. da to nije čuo te da to ne može potvrditi, a u vezi njenog iskaza
u kojem je navela da joj ove prigode nije tukao koze, iako je čuo da ona viče na Ivicu
da joj ne tuče koze, da je izjavio da je čuo da je vikala da joj ne tuče koze, te da on o
tome ne zna jer da to nije vidio već da je samo čuo da viče da joj ne tuče koze te da
ne može potvrditi da je bilo ikakva kontakta između njih, a sljedećeg dana da mu je
poslala neke slike s modricama na podlaktici, te da se ne može sjetiti da li se radi o
obje podlaktice, da ne zna o kojoj se podlaktici radi, a tu večer odnosno nakon ovog
događaja da mu nije poslala nikakve slike, već tek sljedećeg dana, a nakon što je
upoznat s obranom okrivljenika 2. I. Š. , svjedok iskazuje da ostaje pri
onom što je naveo te iskazuje da je istina da okrivljenik nije podizao glas, odnosno tu
mušku osobu da je čuo da joj normalnim tonom govori ono što je prethodno naveo,
da je ona na kraju vikala a on da se uopće nije čuo, da je vikala da joj neće tući koze,
te je to vikala više puta, a u svakom slučaju on joj je samo smireno govorio naprijed
navedene riječi, a što je moguće da je to nju još više razljutilo, na koji iskaz
okrivljenica 1. A. B. nije imala nikakvih primjedbi, za zaključiti je da okrivljenik
2. kritične prigode nije vikao i vrijeđao okrivljenicu 1. A. B., već joj je
okrivljenik bez podizanja tona rekao naprijed navedeno, dakle, za zaključiti je da
okrivljenik kritične prigode nije vikao i vrijeđao A.B., a niti joj je tukao koze,
iako je svjedok M. M. čuo da okrivljenica 1. A. B. viče da joj ne tuče
koze, međutim, sama okrivljenica 1. A. B. je iskazala da joj nije tukao koze, te
nije poznato iz kojeg razloga je okrivljenica vikala da joj ne tuče koze, iako to nije
radio, te ta njena vika u kojoj je vikala da joj ne tuče koze, iako to nije radio, ukazuje
na to da je okrivljenica iz nekog drugog razloga, čak izmislila, koji je sudu nepoznat
vikala da joj ne tuče koze, iako to nije radio, već je iako je ona vikala i galamila
nastojala M. M. koji je slušao, predočiti da je ona žrtva te da ju je okrivljenik
vrijeđao i tukao joj koze, iako sama iskazuje da joj okrivljenik nije tukao koze, te je
slijedom navedenog za zaključiti da je obrana okrivljenika I. Š., u kojoj
poriče počinjenje prekršaja, prihvaćena kao osnovana.
22.1. Što se tiče iskaza okrivljenice 1. A. B. u kojem navodi da ju je okrivljenik
uhvatio za lijevu ruku i stiskao u predjelu podlaktice, nema dokaza da je okrivljenik
isto uradio.
22.2. Naime, obzirom na to da je okrivljenica 1. A. B. kritične prigode vikala
na okrivljenika 2. I. Š. da joj ne tuče koze, što je čuo svjedok M. M.,
iako ih okrivljenik te prigode nije tukao, dakle, da okrivljenica izmišlja da joj je te
prigode okrivljenik tukao koze, iako i sama priznaje da to nije učinio, te da M.
M., iako okrivljenica 1. A. B. iskazuje da je čuo hrvanje , guranje od
strane I. Š., te da svjedok iskazuje da to nije čuo te da to ne može potvrditi,
a što se tiče njenih ozljeda, svjedok iskazuje da mu je tek sljedeći dan poslala
fotografije, te da je okrivljenica išla liječniku kako navodi nakon par dana, postavlja se
pitanje iz kojeg razloga, ukoliko ju je okrivljenik uhvatio za ruku i stisnuo, nije išla
liječniku odmah, već je to učinila daleko nakon događaja, a uz to iskazuje da je
policijska službenica vidjela tragove, što policijska službenica B. V. izričito
odbacuje, navodeći da joj okrivljenica nije pokazivala nikakve otiske prstiju na ruci, te
da se nije žalila u vezi bilo kakvih ozljeda, te da nikakve ozljede nije vidjela, da bi
okrivljenica A. B. nakon ovakvog iskaza policijske službenice B. V.
iskazala da je policijskoj službenici samo pokazala kako ju je okrivljenik napao, a u
vezi otisaka, da su se oni tek vidjeli sljedeće jutro te da kako se to tako dogodilo da
se otiske prstiju nije mogli vidjeti, te je za zaključiti da okrivljenica, nije poznato iz
kojeg razloga, navodi da je pokazala otiske prstiju policijskog službenici, iako, nakon
iskaza policijske službenice iskazuje da se otisci nisu niti mogli vidjeti. Točno je da je
u optužnom prijedlogu navedeno da je okrivljenica A. B. zadobila lakše
tjelesne ozljede, točno je da u priloženom specijalističkom nalazu, koji je dostavljen
od strane tužitelja uz optužni prijedlog, navedeno da je okrivljenica zadobila
površinske ozljede podlaktice, međutim, treba imati u vidu da se radi o
specijalističkom nalazu od 19. lipnja 2023. od 21.04 sata, koji je nastao dan nakon
ovog događaja, kao i ostali specijalistički nalazi koje okrivljenica priložila u spis, a koji
se nastali daleko nakon ovog događaja, te s obzirom na to kada se okrivljenica javila
liječniku, dakle, dan nakon ovog događaja, te da se neposredno nakon događaja na
okrivljenici nisu opažene tjelesne ozljede, otisci prstiju po rukama, što i sama
priznaje, iako je prethodno iskazala drugačije, navedena liječnička dokumentacija ne
ukazuje na to da je moguće nesumnjivo utvrditi da je ista kritične prigode od strane
okrivljenika I.Š. zadobila tjelesne ozljede, budući je obzirom na naprijed
navedeno, ista mogla nakon ovog događaja zadobiti tjelesne ozljede na koje se
poziva, a u prilog navedenom stoji prethodno navedeni iskaz policijske službenice
B. V. te je obrana okrivljenika 2. I. Š prihvaćena kao osnovana,
dok iskaz okrivljenice 1. A. B. iz prethodno navedenih razloga nije prihvaćen.
22.3. Slijedom navedenog, a imajući u vidu odredbu članka 3. stavka 2. Zakona o
kaznenom postupku kojom je propisano da dvojbu o postojanju činjenica koje tvore
obilježja kaznenog dijela ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona sud rješava
presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika, a koji se supsidijarno primjenjuje u
prekršajnom postupku, te kako se odluka o krivnji može temeljiti samo na činjenici
koja je nedvojbeno dokazana, što u ovom slučaju nije, odnosno nema dokaza da je
okrivljenik kritične prigode vrijeđao okrivljenicu 1. A. B. te nema dokaza da ju
je uhvatio za lijevu ruku i stiskao u predjelu podlaktice te da joj je on nanio lakše
tjelesne ozljede, dakle, nema dokaza da je okrivljenik narušavao javni red i mir te je
slijedom iznesenog, temeljem članka 182. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona,
okrivljenika trebalo osloboditi od optužbe.
23.Odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 138. stavak
1. i 3. u svezi članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona uzimajući u obzir trajanje i
složenost postupka te imovne prilike okrivljenika.
24. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Sinju 13. lipnja 2024.
Zapisničarka: Sutkinja:
Branka Grčić v. r. Vinka Kulić v. r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljne stranke imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom
sudu RH Zagreb, u roku od 8 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi u
dva istovjetna primjerka, putem ovog Suda, bez pristojbe.
DN-a: 1. okrivljenicima i braniteljima okrivljenika
2. tužitelju 3. ovdje
Za točnost otpravka- ovlaštena službenica
Branka Grčić
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.