REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-244/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Jasminki Janković, u upravnom sporu tužitelja RJ, rođenog **.**.1965., državljana Azerbajdžana, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, radi naknadnog zahtjeva za međunarodnu zaštitu, 27. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu KLASA: UP/I-216-03/24-06/21393, URBROJ: 511-01-212-25-3 od 13. siječnja 2025. te za rješavanje stvari.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura (tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu KLASA: UP/I-216-03/24-06/21393, URBROJ: 511-01-212-25-3 od 13. siječnja 2025. odbačen je kao nedopušten naknadni zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da je pobijano rješenje nezakonito te da ga pobija u cijelosti, jer krši njegova prava. Dodaje da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Iznosi da je po navodima tuženika još 2018. tražio međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te da ista nije odobrena, dok je nakon toga tražio međunarodnu zaštitu u nizu drugih europskih država. Nastavlja da je, tražeći međunarodnu zaštitu, iznio podatke zbog kojih je istu tražio, a da su ti podatci i razlozi bili razlozi koje je iznio prije sedam godina. Ističe da tuženik s druge strane u izreci pobijanog rješenja jasno navodi da odbacuje njegov zahtjev, a to odbacivanje temelji na članku 47. stavku 6. u vezi sa stavcima 3. i 4. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Opisuje da tuženik predmetni zahtjev odbacuje, a što znači da ga kao takvog niti ne razmatra iz razloga što on nije iznio relevantne činjenice i dokaze koji su nastali nakon izvršnosti odluke ili koje nije mogao iz opravdanih razloga predočiti u prijašnjem postupku. Navodi da, uzevši u obzir da je od prvotnog zahtjeva prošlo sedam godina, to njemu doista nije teško iznijeti nove činjenice koje su nastale nakon izvršnosti prijašnjeg rješenja. Dodaje da je na zapisniku od 30. prosinca 2024. iznio činjenice koje ga pogađaju te da je naveo da su iste za njega na taj način tegobne da ugrožavaju njegov život. Napominje da su iste sve vezane za događaj iz 2022., kada je umro njegov brat, te da su sve posljedice smrti njegova brata. Iznosi da su, dakle, nastale nakon izvršnosti prvotnog rješenja te da ih se kao takve ne može od strane tuženika odbaciti, već ih se valja uzeti u obzir, te se po njima meritorno rješavati predmet. Nastavlja, da se dakle, u ovom slučaju radi o pogrešnoj primjeni prava, kada je tuženik odlučio bez razmatranja činjenica i dokaza koje je on podastro. Opisuje da u prijašnjem postupku to nije naveo, jer naprosto nije vidovit, pa 2018. nije niti mogao znati da će njegov brat umrijeti na način kako je umro 2022. Smatra da ukoliko to ne predstavlja novu činjenicu onako kako ju opisuje članak 47. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, tada ne zna što bi to moglo predstavljati novu činjenicu. Stoga smatra da tuženik nikako nije mogao u ovom slučaju primijeniti na njegov predmet odredbu članka 47. stavke 6. i 7. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Ističe da je to vidljivo iz sadržaja samog obrazloženja koje je krajnje šturo, te koje ni na koji način na odražava sadržaj samog njegovog iskaza, a posljedično niti sadržaj zapisnika od 30. prosinca 2024. Navodi da nije samo u pitanju smrt njegova brata, već je pitanje znatno dublje, opisano kroz borbu za nasljedstvo brata, a koja borba je već dobrano kontaminirana na način da su se u nju uključile osobe koje su očito prijevarno došle ili pokušavaju doći do tog nasljedstva, dok vlasti zemlje njegovog podrijetla ne reagiraju na jasne nezakonitosti, pa čak i pokušavaju, bilo svojom aktivnošću, bilo pak neaktivnošću, pomagati uzurpatorima. Dodaje da pri tome valja ocijeniti i postupak koji se vodi protiv njega te reperkusije koje taj postupak ima na njega. Mišljenja je da bi u slučaju povratka u zemlju podrijetla bio vjerojatno u toj borbi za nasljedstvo ubijen, dok ga, s druge strane, nitko od samih vlasti ne bi zaštitio, iako bi to bilo zakonito. Iznosi da je otišao iz zemlje podrijetla jer nije bio zadovoljan stanjem u državi, a što mu se sada vraća, s obzirom da je vlastima dobro poznato da ima takve stavove koje vlasti ne odgovaraju. Nastavlja da je ponešto o tome rekao u vezi svoga putovanja i traženja međunarodne zaštite u Francuskoj, pa da je i taj dio kao i sve ostalo valjalo analizirati. Napominje da obrazloženje pobijanog rješenja nema razloga o odlučnim činjenicama te da sadržaji isprava, konkretno zapisnika od 30. prosinca 2024., ne odgovaraju onome što se navodi u obrazloženju pobijanog rješenja o tom zapisniku. Opisuje da se isti ispravno ne citira te da iz istoga, jedinog izvora onoga što je govorio i navodio, nije preneseno ništa. Predlaže se da se poništi rješenje tuženika, da mu se odobri međunarodna zaštita, da mu se odobri besplatnu pravnu pomoć te da tuženik isplati pružatelju besplatne pravne pomoći zatraženi iznos.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da je tužba neosnovana u cijelosti. Ističe da je u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenog Zakona. Iznosi da tužitelj nije iznio relevantne činjenice koje bi bile od utjecaja na drugačije rješavanje. Nastavlja da činjenica da mu je od prvog zahtjeva preminuo brat te da zbog toga smatra da bi njegov povratak u zemlju podrijetla bio opasan nije razlog za odobrenje međunarodne zaštite. Opisuje da je takvo rješenje zauzeo i Visoki upravni sud u presudi Usž-4354/19-3 od kolovoza 2020. Ističe da je tužitelj 25. siječnja 2025. napustio Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu te da se do današnjeg dana nije vratio u Prihvatilište. Smatra da je tužba neosnovana te predlaže potvrditi osporavano rješenje odnosno odbiti tužbu iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja i odgovora na tužbu.

4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika te je održano ročište.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Nesporno je da je tužitelj 30. prosinca 2024. podnio naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

7. Sporno je, je li u upravnom postupku pravilno navedeni zahtjev odbačen.

8. Člankom 47. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine" broj: 70/15., 127/17. i 33/23.) propisano je da naknadni zahtjev podnosi državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva nakon izvršne odluke kojom je prijašnji:

1. zahtjev odbijen sukladno članku 38. toga Zakona ili

2. postupak obustavljen sukladno članku 39. stavku 2. točki 4. toga Zakona (stavak 1.). Dalje je propisano da se obrazloženje naknadnog zahtjeva predaje u Prihvatilištu neposredno u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik ako je osoba nepismena, a da Ministarstvo odlučuje o naknadnom zahtjevu najkasnije u roku od 15 dana od dana njegovog zaprimanja (stavak 2.). Također, propisano je da naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati bitne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite (stavak 3.) te da se dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje na temelju sadržanih činjenica i dokaza, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku (stavak 4.). Konačno propisano je da će se ako se utvrdi da je naknadni zahtjev dopušten, ponovno odlučivati o osnovanosti zahtjeva, a prijašnja odluka ukinuti (stavak 5.) te da će se naknadni zahtjev odbaciti ako se utvrdi da je nedopušten sukladno stavcima 3. i 4. toga članka (članak 6.).

9. Iz pravomoćnog rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za upravne i inspekcijske poslove KLASA: UP/I-217-03/18-06/240, URBROJ: 511-01-204-18-11 od 18. prosinca 2018. utvrđeno je da je odbijen zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj jer je dao izjave koje su proturječne i nedosljedne. Objašnjeno je da je na zahtjevu naveo da je Azerbajdžan napustio dan nakon pritvaranja, a da je na saslušanju naveo da je Azerbajdžan napustio otprilike tjedan dana nakon pritvaranja uz različit opis događanja nakon puštanja iz pritvora. Dodano je da navedenu proturječnost potvrđuje i izjava tražitelja da je Azerbajdžan napustio tijekom svibnja 2013., a da se privođenje dogodilo sredinom travnja 2013. Izneseno je da je tijekom postupka tužitelj različito iskazivao o nemogućnosti pronalaska zaposlenja. Opisano je da je na zahtjevu naveo da uopće nije mogao pronaći zaposlenje u periodu od 2009. do 2013., a da je na saslušanju naveo da je davao trgovinske savjete za privatne tvrtke u Azerbajdžanu koje su u državnom vlasništvu, no da nije mogao dobiti stalno državno zaposlenje. Uzimajući u obzir sve navedeno, zaključeno je da se izjave tražitelja u bitnome razlikuju. Istaknuto je da je navodni događaj privođenja zbog uočene proturječnosti i nedosljednosti u iskazivanju ocijenjen kao nevjerodostojan. Nastavljeno je da osim navedenog tužitelj drugih poteškoća u Azerbajdžanu nije imao te ga je napustio legalno, osobnim vozilom (ili taksijem, nejasno iz izjave tužitelja) pomoću vlastite putovnice. Napomenuto je da nemogućnost pronalaska zaposlenja sama po sebi ne predstavlja djelo proganjanja.

10. Iz naknadnog zahtjeva od 30. prosinca 2024. utvrđeno je da su razlozi ponovnog podnošenja zahtjeva odnosno nove činjenice i okolnosti to da mu je u studenom 2022. prijatelj preko whatsapp-a javio da je njegov mlađi brat R preminuo. Dodao je da je on bio jako bogat te da je on jedini nasljednik, pa da mu se je rodbina počela javljati da se vrati, ali da im je on rekao da se ne može vratiti, jer mu je tamo život ugrožen, da bi ga tamo uhvatili i ubili. Opisao je da je jedna njegova daljnja rođakinja C sa mužem i nekim javnim bilježnikom u gradu Sumgaitu složila neki dokument da je on navodno 2016. išao u Rusiju i tamo svu imovinu i bratovu imovinu prepisao na nekog čovjeka, a da Glavno državno odvjetništvo to još istražuje. Izjavio je da vjeruje da mu je brat ubijen te da se vodi istraga. Naveo je da mu je Aynurin suprug, koji je radio za sigurnosnu službu Azerbajdžana, a sada je u mirovini, preko whatsapp-a prijetio da će ga uhititi i vratiti u lisicama natrag u Azerbajdžan. Dodao je da je čuo da sve najamnine od bratovih nekretnina skupljaju C i njezin suprug te da se oni bave kaznenim djelom, kao i odvjetništvo, jer oni šeću, a trebalo bi ih uhititi. Iznio je da sve što je rekao privi puta još uvijek vrijedi i da je sada još opasnije za njega otkako je preminuo njegov brat.

11. Stoga je pravilno navedeni naknadni zahtjev tužitelja odbačen na temelju članka 47. stavka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Naime, tužitelj u njemu ponavlja isti razlog napuštanja zemlje podrijetla – navodne probleme s vlastima Azerbajdžana – koji je iznio u prethodnom postupku međunarodne zaštite, a kojim navodima tužitelja nije poklonjena vjera, zbog kontradiktornosti u njegovim iskazima, koje nije obrazložio, iako mu je za to bila dana mogućnost. Stoga se ne radi o bitnim činjenicama i dokazima nastalim nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite u smislu članka 47. stavka 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Pri tome se napominje da se dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje na temelju sadržanih činjenica i dokaza, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku u smislu članka 47. stavka 4. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

12. Sud nije izveo dokaz saslušanjem tužitelja, jer je tužitelj napustio Prihvatilište te nije javio novu adresu na kojoj boravi.

13. Slijedom svega navedenog valjalo je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj: 36/24.) odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka I. izreke).

14. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj odobrena mu je besplatna pravna pomoć u točki II. izreke presude u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj: 140/15. i 155/22).

15. Nadalje, kako je pravnu pomoć pružio odvjetnik Zoran Bauer, u točci III. izreke presude naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 eura u skladu s člankom 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23., dalje: Tarifa). Naime, odvjetniku je u skladu s Tbr. 27 t. 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura umanjen za 50 % prema navedenom Pravilniku te trošak zastupanja na raspravi 29. travnja 2025. u iznosu od 500,00 eura umanjen za 50 % prema istom Pravilniku, uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 46. Tarife).

U Zagrebu 27. svibnja 2025.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na prvostupanjsku presudu upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 7. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).

Dna:

1. odvjetnik Zoran Bauer – e. komunikacijom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis