REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-321/2025-8

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, na temelju prijedloga sudske savjetnice Stelle Vujković, u pravnoj stvari tužitelja LIND-GRAD d.o.o., Zagreb, Ulica Božidara Adžije 19, OIB: 81530401884, kojeg zastupa punomoćnica Anamarija Udiljak, odvjetnica u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 224, protiv tuženika Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi isplate, 27. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena te se u cijelosti ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Ivane Baburić Katalinić, Zagreb, Radnička cesta 48, poslovni broj Ovrv-71390/2024 (UPP/OS-Ovrv-18/2024) od 4. rujna 2024., kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 434,90 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. ožujka 2023. do isplate.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog i parničnog postupka u iznosu od 275,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja u dijelu kojim zahtjeva isplatu zakonskih zateznih kamata na dio priznatih troškova ovršnog postupka iz točke II. izreke rješenja u iznosu od 150,00 eura koje su tekle u razdoblju od 4. rujna 2024. do 26. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. U parničnom postupku povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave iz točke I. izreke rješenja, koje je stavljeno izvan snage pravomoćnim rješenjem ovog suda, poslovni broj Povrv-321/2025-3 od 31. ožujka 2025., tužitelj je podneskom od 22. travnja 2025. povukao tužbu u dijelu glavnice duga te pripadajućih zateznih kamata, dok je ostao kod potraživanja po osnovi troškova ovršnog i parničnog postupka. Naime, tužitelj je predmetnim postupkom zatražio naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 150,00 eura, kao i troškova parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura, sve s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Navedeni podnesak tuženiku je dostavljen 25. travnja 2025. Tuženik se u zakonskom roku od primitka navedenog podneska očitovao na način da je naveo da pristaje na povlačenje tužbe, stoga je sud na temelju odredbe članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP), u vezi s odredbom članka 456. stavak 1. ZPP-a, odlučio kao u točki I. izreke rješenja. Predmetnim podneskom tuženik se ujedno usprotivio tužiteljevom zahtjevu za naknadom troškova ovršnog i parničnog postupka s navodom da mu tužitelj prije podnošenja prijedloga za ovrhu nije dostavio opomenu, što je bio u obvezi, s time da je prethodno u prigovoru protiv rješenja o ovrsi od 6. rujna 2024. naveo da mu predmetni računi nikad nisu bili dostavljeni.

3. Odluka o troškovima parničnog i ovršnog postupka temelji se na odredbama članka 151., članka 154. stavka 1. i 2., članka 155., članka 158. stavak 2. te članka 164. stavka 2. ZPP-a, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.; dalje: Tarifa).

4. Naime, odredbom članka 158. stavka 1. ZPP-a propisano je da je tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan tuženiku naknaditi troškove postupka. Odredbom stavka 2. istog članka propisano je da iznimno od prethodno citiranog članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

5. Iz uvida u spis proizlazi da je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u ovoj pravnoj stvari podnesen javnom bilježniku 25. srpnja 2024. radi naplate tražbine po osnovi zajedničke pričuve, kao i da je tužitelj podneskom od 22. travnja 2025. naveo da mu je tuženik uplatom od 19. kolovoza 2024. u cijelosti podmirio utuženu glavnicu duga te je u tom dijelu povukao tužbu, a ostao je kod potraživanja po osnovi troškova ovršnog i parničnog postupka. Tužitelj je u spis ujedno dostavio knjigovodstvenu karticu (list 47.-49. spisa) iz koje je razvidno da je uplatom tuženika od 19. kolovoza 2024. u cijelosti zatvoreno utuženo potraživanje tužitelja u iznosu od 434,90 eura.

6. S obzirom da iz spisa proizlazi da je tužba povučena iz razloga što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja , tuženik je na temelju odredbe članka 158. stavak 2. ZPP-a dužan tužitelju nadoknaditi troškove ovršnog i parničnog postupka jer je svoju obvezu ispunio tek nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, sada tužbe. Naime, vezano za navode tuženika da mu je tužitelj prethodno bio u obvezi dostaviti račune i opomenu, potrebno je navesti da vjerovničko-dužnički odnos ne nastaje ispostavljanjem, a niti dostavom računa i opomena, već oni samo predstavljaju poziv za plaćanje duga. U konkretnom slučaju, tuženikova obveza plaćanja pričuve je zakonska obveza i nastaje samom činjenicom što je isti vlasnik nekretnine, slijedom čega njegova obveza plaćanja pričuve ne ovisi o tome je li mu tužitelj dostavio račune. Tuženiku kao jednom od suvlasnika na koji se odnosi međuvlasnički ugovor moraju biti poznate njegove odredbe, uključujući i odredbu o dospijeću obveze, pa ako mu je bio potreban račun za podmirenje obveze (premda, kao što je već navedeno, obveza plaćanja pričuve ne nastaje ispostavljanjem računa, niti slanjem opomene), bio je dužan kontaktirati tužitelja kao upravitelja zgrade i zatražiti dostavu računa, a ne, kao što je ovdje slučaj, prestati plaćati pričuvu zato što mu računi, prema njegovom navodu, nisu bili dostavljeni.

7. Stoga, u odnosu na troškove ovršnog postupka, tužitelj ima pravo na javnobilježničku nagradu u iznosu od 20,00 eura, uvećanu za PDV po stopi od 25% (članci 5. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku - "Narodne novine" broj 9/21., 18/22., 154/22.), što iznosi 25,00 eura.

8. Osim toga, tužitelj ima pravo i na zatražene troškove ovršnog postupka za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 100,00 s uključenim PDV-om (Tbr. 11. točka 1. i Tbr. 46. Tarife), što iznosi ukupno 125,00 eura.

9. Dakle, na ime troškova ovršnog postupka tužitelj ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 150,00 eura.

10. U odnosu na troškove parničnog postupka, tužitelj ima pravo na naknadu troškova za sastav podneska od 22. travnja 2025. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), što uvećano za PDV po stopi od 25% iznosi 125,00 eura (Tbr. 46. Tarife).

11. Stoga, tužitelju su priznati ukupni troškovi postupka u iznosu od 275,00 eura (ovršni troškovi u iznosu od 150,00 eura i troškovi parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura).

13. Osim toga, na troškove ovršnog i parničnog postupka tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) za ostale odnose, koje teku od 27. svibnja 2025., kao dana donošenja ove odluke, pa do isplate (članak 151. stavak 2. ZPP-a).

14. S time u svezi, potrebno je istaknuti kako prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, broj Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017., odlukom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (ovršni trošak), već se o tom trošku odlučuje odlukom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske odluke.

15. Stoga, ovaj sud je, uvažavajući gore navedeno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tužitelju dosudio zakonske zatezne kamate na priznati iznos troškova ovršnog postupka od dana donošenja ove odluke, dok tužitelj posljedično nema pravo na zakonske zatezne kamate na priznate troškove ovršnog postupka od 4. rujna 2024., kada je doneseno rješenje o ovrsi, pa do 26. svibnja 2025., kao dana koji je prethodio donošenju ovog rješenja.

16. Slijedom navedenog, o troškovima ovršnog i parničnog postupka odlučeno je kao pod točkama II. i III. izreke rješenja.

U Zagrebu 27. svibnja 2025.

Sudac:

Goran Iskra

Nacrt odluke izradila:

Stella Vujković, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranka može izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana dostave rješenja. Žalba se predaje ovom sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).