REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-511/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FGC, državljanin Republike Burundi, s trenutnim boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica FG, pravnica u udruzi "Bez granica", Zagreb, Milana Šenoe 8c, OIB: 36703431428, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, nakon održane usmene rasprave, 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/22- 06/6869, URBROJ: 511-01-212-24-25 od 24. prosinca 2024.

II Tužitelju se priznaje azil u Republici Hrvatskoj.

III Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

IV Nalaže se tuženiku da isplati pravnici FG, pružateljici pravne pomoći, iznos od 1.000,00 eur (tisuću eura) u roku od petnaest dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/22- 06/6869, URBROJ: 511-01-212-24-25 od 24. prosinca 2024. pod točkom I. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, a pod točkom II. tužitelju je naloženo da je u roku od osam dana od dana izvršnosti ovog rješenja dužan napustiti Europski gospodarski prostor, jer će u protivnom biti prisilno udaljen s tog područja.

2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke te ističe da je tuženik sam utvrdio da je tužitelj bio dosljedan u navođenju razloga zbog kojih je napustio zemlju podrijetla, jer nije htio biti pripadnik vladajuće političke stranke "National Council for the Defense of Democracy – Forces for the Defense of Democracy" (dalje u tekstu CNDD – FDD), ali nije uložio istinski napor da svoj zahtjev potkrijepi dokazima u odnosu na subjektivni element o zlostavljanju pripadnika vladajuće stranke i Imbonerakura.

3. Sukladno Priručniku UNHCR-a "Azil – Temeljni propisi UNHCR-a u postupku azila", (dalje u tekstu Priručnik UNHCR-a), teret dokaza je podijeljen između podnositelja zahtjeva i ispitivača jer kada bi se inzistiralo na cjelovitim dokazima velikom broju izbjeglica ne bi bio priznat izbjeglički status, pa je stoga često nužno podnositelju zahtjeva dopustiti blagodat sumnje.

4. Protivno je temeljnim načelima Konvencije Ujedinjenih naroda o statusu izbjeglica iz 1991. inzistirati na prilaganju materijalnih dokaza od strane tražitelja međunarodne zaštite koji često puta napuštaju svoju zemlju bez materijalnih dokaza, te nerijetko iste nije niti moguće pribaviti, a zbog čega je nužno dopustiti blagodat sumnje.

5. Smatra da su zaključci tuženika o stanju sigurnosti u Republici Burundi površni, jer izvješća nesporno potvrđuju kako je opća sigurnosna situacija i dalje vrlo loša, te su politički motivirana zlostavljanja, pritvaranja i ubojstva još uvijek jako intenzivna, te iz istih proizlazi da se ne radi o sigurnoj zemlji, već su u istoj kontinuirano prisutna kršenja ljudskih prava, pa je povrijeđeno načelo utvrđivanja materijalne istine iz članka 8. iz Zakona o općem upravnom postupku.

6. Tužitelj je prvotno Republiku Burundi napustio 2015. u vrijeme nemira i predsjedničkih izbora, te mu je u Togu bila odobrena međunarodna zaštita i tamo je živio sve do smrti predsjednika F, kada se 2021. vratio u Republiku Burundi, nadajući se da se situacija promijenila, a tužitelj je pogrešno utvrdio da se tužitelj vratio 2018., iako tužitelj to nikada nije izjavio.

7. Vrlo brzo je shvatio kako i dalje postoji strah od progona osoba koje nisu pripadnici vladajuće stranke i koje ne podržavaju vladajuću stranku, a okolnost da se tužitelj vratio u zemlju podrijetla nakon duljeg boravka u inozemstvu predstavlja je otegotnu okolnost, te je zbog navedenog od strane svog susjeda bio kontinuirano pod optužbama da radi protiv vlasti.

8. Pripadnici tajne sigurnosne službe su ga priveli na ispitivanje, te ga je jedan od njih gurnuo niz stepenice, a to je bilo krajem siječnja 2022., a prvi puta su ga polili vrelom vodom u koju su stavili ljute paprike, skinuli su ga golog i vezali su ga konopom, te su ga mučili u cilju da potvrdi da je protiv vlade, jer nije bio u vladajućoj stranci. Kako je boravio u [adresa] i Južnoj Africi, mislili su da tamo prikuplja novac od strane burundijske dijaspore za borbu protiv vlasti, te što se više opirao govoreći da je nevin, više su ga mučili, jedan ga je udario stisnutom šakom sa prstenom iznad lijeve obrve i ostao mu je ožiljak, što je tužitelj na saslušanju i pokazao, a tuženik to nije naveo u zapisniku niti je isto naveo u obrazloženju, te tužitelj u privitku dostavlja fotografiju s prikazom ožiljka.

9. Tužitelj je prilikom saslušanja iskazao da su ga pustili jer su ga morali odvesti u bolnicu, jer je bio u takvom stanju jer je krvario, izgubio svijest i umalo umro te je nakon dva tjedna u bolnici bio kod kuće, ponovno je priveden jer su ga na ulici oteli i opet odveli na ispitivanje, tukli su ga i pokušao je pobjeći, međutim jedna osoba ga je gurnula i slomila mu desnu potkoljenicu, nakon čega je uslijedio duži boravak u bolnici sa operacijom pri kojoj su mu stavili čeličnu šipku, a nakon izlaska iz bolnice našao je način da napusti Burundi te je prilikom postupka priložio medicinski nalaz od 20. veljače 2023. koji potvrđuje da je tužitelju učinjen operativni zahvat prilikom kojeg su postavljene metalne pločice s vijcima, a tužitelj nije u mogućnosti priložiti dokaze o hospitalizaciji u Burundiju, pa u vezi načina na koji su ozljede nastale mu treba dopustiti blagodat sumnje.

10. Tuženik je pogrešno utvrdio da je u tužitelj u Obali Bjelokosti bio od 1988. do 2012. jer se u Burundi vratio 2021., a u Obali Bjelokosti je boravio u razdoblju od 1998., i tamo je ostao tri do četiri godine jer je tamo živjela djevojka s kojom se htio oženiti.

11. Nakon povratka u Burundi 2021. i napada koji su uslijedili od strane pripadnika tajne sigurnosne službe nije se mogao vratiti u Togo jer mu je izbjeglički status povratkom u zemlju podrijetla prestao, a tijekom boravka u Togu suočavao se s ksenofobijom jer se kao izbjeglica nije osjećao prihvaćenim u društvu, a dvojica prijatelja su mu otrovana zbog vještičarenja koje se prakticira u pojedinim dijelovima Afrike te je i sam tuženik zaključio da je tužiteljev iskaz dosljedan i vjerodostojan.

12. Tužitelj se tijekom postupka izjasnio kao pripadnik plemena O, te smatra potrebnim istaknuti da sukobi između plemena O i C u [adresa] sežu daleko u prošlost još od 16. stoljeća, a nakon stjecanja neovisnosti 1962. dogodila su se dva događaja genocida i to masovna ubojstva E od strane U 1972. i ubojstva U od strane E 1992. koji je u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda 2002. priznat kao genocid, te je sukob ovih plemena bio prisutan i u susjednoj državi Ruandi u kojoj je 1994. počinjen genocid nad V od strane plemena C, zbog čega je od strane Ujedinjenih naroda osnovan Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području Ruande.

13. Okolnost da su D trenutno zastupljeni u Parlamentu ni na koji način ne ukazuje da su sukobi između plemena prestali jer su pripadnici plemena C većinom članovi vladajuće stranke i obnašaju visoke funkcije u tijelima vlasti, te smatra da izvješća koja tuženik navodi u obrazloženju iz 2024. nisu relevantna, jer je tužitelj tijekom saslušanja 29. studenog 2024. jasno iskazivao kako je njegov susjed širio glasine da je on protiv vladajuće stranke i da je za vrijeme boravka u Obali Bjelokosti vrbovao ljude u vojnom smislu protiv vladajuće stranke, iako se on nikada nije bavio politikom, već je htio samo živjeti svoj život.

14. Citirani tekst naveden na Internet stranici vladajuće političke stranke ne može predstavljati vjerodostojan izvor za utvrđivanje činjenica vezanih za situaciju u zemlji podrijetla jer je tuženik zanemario ključne dijelove izvješća Ureda UN-a u Genevi od 1. studenoga 2023., u kojem se navodi da brojna izvješća pokazuju da su vlada ili njezini agenti, uključujući policiju, nacionalnu obavještajnu službu, pripadnici Imbonerakure i vojne osobe, počinili ubojstva, često nad osobama koje percipirane kao pristaše oporbenih stranaka ili nad onima koji su ostvarivali svoja zakonska prava te su ljude samovoljno pritvarali, mučili i uznemiravali, te se u tužbi navodi da je cjeloviti tekst izvješća od 1. studenog 2023. dostupan na navedenoj internetskoj adresi.

15. Tužitelj se poziva na izvješće Human Rights Watch – Burundi iz svibnja 2022. i iz 2024., te na izvješće Amnesty International Burundi 2023., te smatra da iz navedenih izvješća proizlazi da ista potvrđuju tužiteljeve navode.

16. Tužitelj smatra da tuženik nije utvrdio odlučnu činjenicu da je strah od proganjanja od strane tužitelja osnovan, te u svojim zaključcima tuženik ni na koji način ne objašnjava elemente progona, iako su prema međunarodnom pravu i Priručniku UNHCR-a, države odgovorne za pravilno i učinkovito provođenje postupka za priznavanje statusa izbjeglica i moraju uzeti u obzir specifične okolnosti svakog slučaja i primijeniti blagodat sumnje u korist podnositelja zahtjeva ako se njegove izjave smatraju dosljednim i logičnim, čak i bez dodatnih dokaza.

17. Prema Priručniku UNHCR-a riječ strah se ne odnosi samo na osobe koje su bile stvarno proganjanje, već i na one koje žele izbjeći situacije u kojima postoji opasnost od proganjanja, a u ovom slučaju elementi proganjanja predstavljanju opće poznatu činjenicu, jer se radi o proganjanju vezanom uz djelovanje državne vlasti.

18. U vezi procjene budućeg rizika tužitelj se poziva na članak od 12. lipnja 2023., na izvještaj o ljudskim pravima U. S. Department of State u Burundiju za 2023., na godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu, na treće periodično izvješće Odbora Ujedinjenih naroda protiv mučenja u Burundiju iz prosinca 2023., na članak UN-a od 16. rujna 2021., te na činjenicu da Republika Hrvatska Republiku Burundi i dalje nije uvrstila na listu sigurnih zemalja te se na službenim stranicama Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske navoda da se zbog loše sigurnosne situacije i političke nestabilnosti u zemlji ne preporučuje putovati u Republiku Burundi, a građanima koji se tamo nalaze se preporuča napuštanje zemlje jer postoji opasnost od velikih političkih prosvjeda koji mogu prerasti u nasilje, te postoji latentna prijetnja od terorizma, a za osobe koje se ipak odluče ne napustiti Burundi preporuča se izbjegavanje putovanja u određena granična područja, te se navodi da postoji velika opasnost od uličnog kriminala svih vrsta te je potrebno izbjegavati putovanje cestovnim putem izvan Bujumbure noću.

19. Tužitelj smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđeno načelo zakonitosti iz članka 5. Zakona o općem upravnom postupku jer upravna stvar nije riješena na temelju Zakona o općem upravnom postupku, Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, Konvenciji iz 1951., Protokola uz Konvenciju i Priručnika UNHCR-a.

20. Posebno ukazuje na primjenu instituta blagodati sumnje jer nije sporno da su navodi tužitelja dosljedni, a da objektivne činjenice ukazuju na svakodnevnu povredu ljudskih prava u Burundiju, pa se ne može smatrati da je tuženik utvrdio pravo stanje stvari, a čime je potvrdio povredu članka 9. Zakona o općem upravnom postupku načela samostalnosti i slobodne ocjene dokaza.

21. Tuženik je odluku o zahtjevu bio dužan donijeti najkasnije u roku od 6 mjeseci, a iznimno najkasnije u roku 21 mjesec od dana podnošenja, a u konkretnom slučaju osporavano rješenje doneseno je nakon proteka više od 2 godine od podnošenja zahtjeva.

22. Tužitelj ne posjeduje dovoljna novčana sredstva niti stvari veće vrijednosti, pa traži pravo na besplatnu pravnu pomoć, te ističe da je tužitelj povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu u upravnom postupku već dao izjavu o svom imovnom stanju.

23. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje i usvoji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a podredno supsidijarnu zaštitu, te podredno da predmet vrati tuženiku na ponovni postupak, a u svakom slučaju da tužitelju odobri besplatnu pravnu pomoć i pružateljici besplatne pravne pomoći isplati troškove pružene pravne pomoći u roku od 15 dana.

24. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su tijekom postupka tužiteljevi navodi uzeti u obzir i vrednovani, te da iz izvješća proizlazi da u Parlamentu postoji korektna i ravnopravna zastupljenost U i C.

25. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

26. Tužbeni zahtjev je osnovan.

27. Sud je održao usmenu raspravu u prisutnosti tužitelja osobno, opunomoćenice tužitelja, opunomoćenice tuženika i prevoditelja za engleski i francuski jezik, a čime je strankama omogućeno da se neposredno pred sudom izjasne o svim spornim činjeničnim i pravnim pitanjima sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24), tužitelj je saslušan, a opunomoćenica tužitelja je u sudski spis priložila izvješće Human Rights Watch za Burundiju u 2024. izdano u 2025., koji primjerak je na ročištu uručen opunomoćenici tuženika.

28. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

29. Prema podacima spisa predmeta, osporavano rješenje od 24. prosinca 2024. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj doneseno je, pozivom na članak 20., članak 21. stavak 1. i 2., članak 37. stavak 1. i 2., članak 38. stavak 1. točka 3, te članak 53. stavak 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15, 127/17 i 33/23), te članak 183. stavak 1. točku 3. i članak 184. stavak 1. i 3. Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 133/20, 114/22 i 151/22).

30. U obrazloženju rješenja se navodi da je tužitelj bio dosljedan u navođenju razloga zbog kojih je napustio zemlju podrijetla, ali nje uložio istinski napor da dokazima potkrijepi navodno zlostavljanje, pa se ta materijalna činjenica ne prihvaća kao vjerodostojna, te je odlučeno kao u točci 1. izreke.

31. Kako tužitelju danom izvršnosti ovog rješenja prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj temeljem članka 183. stavka 1. točke 3., a u svezi s člankom 184. stavcima 1. i 3. Zakona o strancima odlučeno je kao u točci 2. izreke, te se vodilo računa o tome da rok određen za napuštanje Europskog gospodarskog prostora bude primjeren, a obzirom da se radi o punoljetnoj osobi dobrog zdravstvenog stanja, koja posjeduje osobne isprave, te se ne smatra ranjivom osobom u smislu članka 182. stavka 2. Zakona o strancima.

32. Odredbom članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

33. Odredbom članka 21. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

34. Odredbom članka 29. navedenog Zakona propisano je da će se iskaz tražitelja smatrati vjerodostojnim u dijelu u kojem određena činjenica ili okolnost nije potkrijepljena dokazima ako:

1. je utvrđena opća vjerodostojnost iskaza tražitelja

2. je tražitelj uložio istinski napor da potkrijepi dokazima svoj zahtjev

3. su svi relevantni elementi koji su mu na raspolaganju podneseni uz zadovoljavajuće objašnjenje glede nedostataka ostalih relevantnih elemenata 4. je utvrđeno da su izjave tražitelja dosljedne i uvjerljive te da nisu u suprotnosti s dostupnim specifičnim i općim informacijama koje su relevantne za odlučivanje o zahtjevu i

5. je tražitelj zatražio međunarodnu zaštitu što je moguće prije ili je opravdao razlog zašto nije tako postupio.

35. Odredbom članka 37. stavkom 1. navedenog Zakona propisano je da će se odlukom o zahtjevu ili odlukom o prestanku, odnosno poništenju međunarodne zaštite, odlučiti i o mjeri osiguranja povratka sukladno odredbama Zakona o strancima.

Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da će se prilikom određivanja mjere za osiguranje povratka iz stavka 1. ovoga članka prednost dati dragovoljnom odlasku, osim ako je zahtjev odbijen kao očito neosnovan sukladno članku 38. stavku 1. točki 5. ovoga Zakona ili je naknadni zahtjev odbačen kao nedopušten sukladno članku 43. stavku 2. ovoga Zakona.

36. Odredbom članka 53. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da tražitelj ima pravo na boravak u Republici Hrvatskoj od dana izražene namjere do izvršnosti odluke o zahtjevu.

37. Odredbom članka 183. stavkom 1. točkom 3. Zakona o strancima propisano je da državljanin treće zemlje nezakonito boravi ako nema pravo na zakoniti boravak sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita.

38. Odredbom članka 184. stavkom 1. navedenog Zakona propisano je da državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijet će se rješenje o povratku.

Stavkom 3. navedenog članka Zakona propisano je da će se prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzeti u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.

39. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužitelja.

40. Naime, tuženik je pravilno zaključio, da je tužitelj u konkretnom slučaju dosljedno iskazivao o razlozima zbog kojih je napustio zemlju podrijetla, ali u odnosu na nedostatak materijalnog dokaza o zlostavljanju, pored dokaza pribavljenog u upravnog postupku da je ozljeda tužiteljeve desne noge zaista nastala, nije primijenio blagodat sumnje u odnosu na dokazivanje načina nastanka te ozljede.

41. Prema mišljenju suda, da je tužitelj i uspio pribaviti potvrdu o liječenju iz medicinske ustanove u Burundiju, uobičajeno je da se u liječničkoj potvrdi navodi zdravstveno stanje tužitelja, nastale ozljede i preporučeno liječenje, a okolnosti nastanka ozljede nisu nužno navedene, a ako bi i bile navedene, iste ne bi bile obvezujuće za točno i potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja nastanka ozljede, pa je stoga u ovom slučaju bilo nužno primijeniti blagodat sumnje u vezi vjerodostojnosti nastanka navedene ozljede, jer opća vjerodostojnost iskaza tužitelja nije dovedena u sumnju, a obzirom da iz pribavljenih izvješća, npr. onog najnovijeg Human rights Watcha za Burundiju u 2024. proizlazi da vladajuća stranka CNND-FDD nastavlja provoditi kontrolu nad institucijama, zlostavlja stanovništvo, učestvujući u premlaćivanjima, zastrašivanjima, arbitrarnim zatvaranjima i ubijanjima ljudi koji budu osumnjičeni da su protivnici vladajuće stranke, te uzevši u obzir stoljetni sukob pripadnika plemena O i S, te više počinjenih međunarodno priznatih genocida.

42. Kod primjene blagodati sumnje, sud je posebno vrednovao činjenicu da je tužitelj i u upravnom postupku i u upravnom sporu dosljedno iskazivao navedene događaje koji potvrđuju proganjanje od neslužbenih pripadnika vladajuće stranke u kojem slučaju nema mogućnosti dokazivanja takvih ugrožavanja osnovnih ljudskih prava na tjelesni integritet, život i slobodu, niti mogućnosti dobivanja pravne zaštite službene policije, jer navedeni navodi nisu u suprotnosti s izvješćima o sigurnosnoj situaciji u Burundiju koji prileže spisu, da je tužitelj pokušao svoj život organizirati u susjednoj zemlji i ponovnim povratkom još jednom u zemlji podrijetla, prije nego što se odlučio na definitivni odlazak, te da je tužitelj po dobivanju radne dozvole svoj boravak u Republici Hrvatskoj organizirao na način da je zasnovao tri radna odnosa, te je i sada zaposlen u poduzeću Foody Arena kao perač posuđa i našao si privatni smještaj, a što potvrđuje da se radi o osobi koje se uspješno integrirala u Republici Hrvatskoj.

43. Obzirom da se radi o primjeni instituta blagodati sumnje u vezi nastanka ozljede, sud je mišljenja da tužitelj zadovoljava uvjete za odobrenje međunarodne zaštite, jer postoje opravdani razlozi koji ukazuju da bi povratkom u zemlju podrijetla bio ponovo suočen sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde koja podrazumijeva mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje zbog pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, zbog čega ne može dobiti zaštitu te zemlje, a obzirom na tužiteljev iskaz u vezi djela proganjanja.

44. Sukladno članku 60. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, te sukladno članku 8., 9. i 10. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15.), sud je utvrdio da je tužitelj u zahtjevu za odobravanje besplatne pravne pomoći naveo da ne posjeduje nikakvu imovinu, pa su ispunjeni uvjeti da sud tužitelju odobri pravo na besplatnu pravnu pomoć, te je o visini i isplati troška pravne pomoći odlučeno na način kako je to navedeno u izreci presude.

45. Naime, sukladno članku 9. stavku 2. navedenog Pravilnika, trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred Upravnim sudom određuje se sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a na snazi je Tarifa o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23), umanjen za 50%.

46. Stoga je pružateljici pravne pomoći, vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 1.000,00 eur (Tbr.27.t.1.) i zastupanja na ročištu od 1.000,00 eur (Tbr.27.t.2.), sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, umanjenoj za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, pa je pružateljici pravne pomoći priznata visina troška pravne pomoći u sveukupnom iznosu od 1.000,00 eur.

47. Slijedom iznesenog, sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u izreci.

U Zagrebu 27. svibnja 2025.

Sutkinja:

Tamara Bogdanović, univ. spec.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Udruga Bez granica, za FG, putem e-kom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis