REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

posl.br.Pn-2942/2023-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari tužiteljice OA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Domagoj Rukavina, odvjetnik, protiv tuženika SVEUČILIŠTE U ZAGREBU KINEZIOLOŠKI FAKULTET, Horvaćanski zavoj 15, Zagreb, OIB: 25329931628, koga zastupa punomoćnik Branko Devide Vincenti, odvjetnik, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 8. travnja 2025. godine u punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335. st. 4 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), dana 27. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku SVEUČILIŠTE U ZAGREBU KINEZIOLOŠKI FAKULTET, Horvaćanski zavoj 15, Zagreb, OIB: 25329931628 da isplati tužiteljici OA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime neimovinske štete iznos od 3.384,43 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. srpnja 2017. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, te na ime tuđe pomoći i njege iznos od 480,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, te na ime imovinske štete iznos od 358,35 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 5. prosinca 2016. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku SVEUČILIŠTE U ZAGREBU KINEZIOLOŠKI FAKULTET, Horvaćanski zavoj 15, Zagreb, OIB: 25329931628 da tužiteljici SA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime parničnog troška isplati iznos od 4.870,95 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 27. svibnja 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana. III Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva u kojem predlaže da joj sud dosudi zakonsku zateznu kamatu na imovinsku štetu od 11. svibnja 2017. do 23. srpnja 2017. kao s dijelom koji nije osnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Rijeci, broj Gž-1503/2021 od 22. studenog 2023. godine ukinuta je presuda ovog suda broj Pn-3458/2017 od 22. travnja 2021. godine u točki I i II izreke te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

2. Tužiteljica u tužbi navodi da je kao studentica tuženika 17. listopada 2016. godine zadobila tešku tjelesnu ozljedu odnosno prijelom kralješka za vrijeme redovne nastave juda. U štetnom događaju povrijeđeno joj je pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te u konačno uređenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 10. veljače 2025. godine predlaže da joj sud po osnovu naknade štete dosudi za:

- fizičke boli ..................................................................... 1.327,23 eura

- strah .............................................................................. 929,06 eura

- duševne boli radi umanjenja životne aktivnosti ............. 1.128,14 eura

- tuđa pomoć i njega ........................................................ 480,00 eura

- troškovi liječenja ............................................................. 358,35 eura

SVEUKUPNO ................................................................... 4.222,78 eura uz naknadu parničnog troška, time da uz predložene iznose zakonske zatezne kamate na neimovinsku štetu od teku 11. svibnja 2017. do isplate, na troškove liječenja u iznosu od 358,35 eura od 5. prosinca 2016. do isplate, na tuđu pomoć i njegu od 480,00 eura te parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

3. Tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, kako u osnovi tako i visini. Osporava odgovornost obzirom se nastava toga dana provodila na uobičajeni način, ističe prigovor isključive odgovornosti tužiteljice za nastanak štetnog događaja, prigovor uzročno posljedične veza, osporava osnov i visinu pojedinih vidova štete, zahtjev za imovinsku štetu te navodi da je tužiteljici isplaćena šteta od Generali osiguranja d.d. u iznosu od 119,45 eura. Predlaže da sud tužiteljicu s tužbom i tuženim zahtjevom odbije u cijelosti.

4. U provedenom dokaznom postupku izvršen je uvid i pročitano je medicinska dokumentacija (list 5 do 9 spisa, 26 do 27 spisa9, 37 do 60 spisa), računi (list 10 i 11 spisa), odštetni zahtjev (list 12 i 19 spisa), očitovanje Generali osiguranja d.d. (list 18 spisa), očitovanje tuženika (list 20 spisa), očitovanje tužitelja (list 25 spisa), saslušani su svjedoci MA, ĆA, AA (list 62 spisa), RA (list 82 spisa), tužiteljica kao stranka (list 106 spisa), izjava tužiteljice (list 70 spisa), upitnik (list 71 do 73 spisa), provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof. dr. Žarko Rašić (list 88 do 89 spisa), te se vještak dopunski očitovao na ročištu 15. rujna 2020. (list 99 spisa), rješenje Županijskog suda u Rijeci br. Gž-1503/2021 (list 130 do 134 spisa), dopunski su saslušani svjedoci MA (list 197 spisa), AA (list 198 spisa), ĆA (list 204 spisa), tužiteljica kao stranka (list 199 spisa), prijedlog kineziterapijskih programa u svrhu prevencije ozljede studenata na različitim kolegijima kod tuženika (list 137 do 187 spisa).

5. Cijeneći rezultate provedenog postupka prema čl. 8 ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

6. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja sporna je odgovornost, uzročno posljedična veza, osnov i visina pojedinih vidova štete.

7. U ovoj pravnoj stvari tuženik odgovara za nastanak štetnog događaja temeljem objektivne odgovornosti sukladno odredbi čl. 1063 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje ZOO) koji propisuje da šteta nastala u vezi s opasnom stvari odnosno opasnom djelatnošću smatra da se da potječe od te stvari odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Vlasnik stvari može se djelomično osloboditi te odgovornosti ukoliko je oštećenik pridonio nastanku štete kako je to propisano u odredbi čl. 1067 st. 3 ZOO.

8. Da bi utvrdio odgovornost sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedoka MA, ĆA, AA, RA. U ponovljenom postupku sud je dopunski saslušao svjedoke MA, ĆA, AA te tužiteljicu kao stranku.

9. U postupku u ovom predmetu broj Pn-3458/2017 tužiteljica i svi naprijed navedeni svjedoci su iskazali suglasno da je do štetnog događaja došlo dana 17. listopada 2016. na satu redovne nastave juda. Nastavu su vodili ĆA profesor, te je bio prisutan i jedan demonstrator AA. Kada je profesor studentima sve objasnio i demonstrirao, nakon toga su jedan po jedan izvodili zadanu vježbu, sve odvijalo na podlozi koja se tada upotrebljavala. Tužiteljica je nakon izvedene vježbe ostala ležati na strunjači. U tom postupku prof. ĆA i AA su iskazali da nisu očevici štetnog događaja te da nemaju izravnih saznanja kako se tužiteljica ozlijedila dok je svjedok ŽA na ročištu 6. veljače 2025. naveo da je očevidac štetnog događaja. Svjedoci ĆA i AA je opisao metodologiju odnosno način kako se izvode pojedini elementi te vježbe, kako teoretski tako i praktično te su suglasno naveli da je tužiteljica nakon izvedene vježbe ostala ležati na strunjači. Pozvali su dr. MA koja je profesor kod tuženika, nije službeni liječnik, navela je da tužiteljica nije mogla ustati i te joj rekla da to niti ne pokušava, ne sjeća se tko je pozvao hitnu pomoć.

10. Očevidac štetnog događaja je svjedok RA, studentica koja je bila u istoj grupi kao i tužiteljica, suglasno su navele da ih je u grupi kod izvođenja predmetne vježbe bilo 18 studenata. Navodi da su se najprije radili na satu osnovni elementi i vježbe te je na kraju profesor ĆA izabrao 3 studentice koje će demonstrirati ono što su vježbale na satu, druga na redu je bila tužiteljica, svjedok je vidjela da je tužiteljica napravila stoj i pala na leđa, da bi profesor studentima rekao da napuste dvoranu gdje je ostao sa demonstratorom i tužiteljicom koja je ležala. Nema saznanja zašto je profesor izabrao tužiteljicu da demonstrira vježbu na kraju sata jer po mišljenju svjedoka tužiteljica nije dobro izvodila vježbu koju su radili prvi put na tom satu.

11. Tužiteljica je u iskazu navela da je demonstrator UA pokazao metodske elemente i element u cijelosti koji treba izvesti te su ih na tom satu studenti radili. Navodi da je prof. ĆA izabrao nju i kolegice da samostalno izvedu vježbu, sigurna je da je prof. ĆA to gledao iz razloga što je rekao "odlično kolegice, čestitam, super ste to izveli" dok se tužiteljica nakon te vježbe više nije digla s podloge.

12. Dakle, sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka ĆA i UA te RA i tužiteljici u dijelu gdje navode da su radili toga dana u grupama od oko 17 studenata, da je od strane profesora i UA usmeno objašnjena i demonstrirana vježba koju treba izvesti te da je tužiteljica na kraju sata kod izvođenja predmetne vježbe ostala ležati na strunjači.

13. Sud nije poklonio vjeru iskazu svjedoka ĆA i UA da nisu vidjeli nastanak štetnog događaja jer njihov iskaz nije uvjerljiv iz razloga što su bili zaduženi za organizaciju nastave i izvođenje zadane vježbe te su bili dužni nadgledati ono što su zadali studentima. Njihov iskaz nije uvjerljivo posebno iz razloga što prema iskazu studentice koja je bila prisutna na nastavi i svjedoka RA te tužiteljice proizlazi da je prof. ĆA odabrao tužiteljicu i dvije kolegice da izvedu vježbu pa bi bilo za očekivat da profesor ili demonstrator prate kako vježbu izvodi studentica koju su izabrali. Pri tome treba navesti da je AA na ročištu 6. veljače 2025. godine naveo da je očevidac štetnog događaja te je opisao da se ne sjeća gdje je tužiteljica bila u odnosu na svjedoka u trenutku nastanka nezgode.

14. Sud nije poklonio vjeru iskazu svjedoka MA, koja je po struci liječnik te je pozvana kada se tužiteljica ozlijedila da joj eventualno pruži prvu pomoć prema vlastitim navodima, u dijelu u kojem opisuje činjenice koje nisu bitne za ishod ovog spora a odnose se na dokumentaciju s prijemnog ispita (list 70 i 71 do 73 spisa) koje je kod upisa na studij ispunila tužiteljica iz razloga što je tužiteljica uredno ispunila dokumentaciju koja se odnosi na njeno zdravstveno stanje te je liječnik medicine rada i sporta to pregledao te odobrio studij. Isto tako iskaz svjedoka nije uvjerljiv u dijelu u kojem navodi da je tužiteljici sugerirala da se ne pokušava ustati, dok je tužiteljica u iskazu navela da ju je svjedok pokušala podignuti dva puta.

15. Vezano uz podlogu na kojoj je došlo do predmetne nezgode svi saslušani svjedoci i tužiteljica su suglasno iskazali da su se vježbe izvodile na tatami podlozi. Po iskazu svjedoka ĆA to su strunjače debljine 4 do 5 cm koje se upotrebljavaju na službenim natjecanjima, pri tome treba navesti da su prema navodima svjedoka to namjenske podloge za judo, da se ta dvorana koristi za studente, ekipe za borilačke sportove, koriste ju sportaši judaši, selekcija Grada Zagreba za svoje treninge. Svjedok ĆA je naveo da su se nakon predmetnog štetnog događaja predmetne podloge izmijenile sa istim takvima ali na prethodnima u vrijeme ozljede tužiteljice ispod podloge se nalazio stiropor, ispod stiropora parket, a danas su umjesto stiropora postavljene strunjače ispod tatami podloga.

16. Dakle, tuženik je po mišljenju suda isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja, iz razloga što prisutni profesor i demonstrator nisu poduzeli sve potrebne radnje da bi studenti izveli vježbu na siguran način i nisu ih nadzirali u tome, što više, ako je profesor izabrao tužiteljicu da kao jedna od tri izabrane studentice demonstrira vježbu, za očekivati je da prati izvođenje te eventualno pomogne ako dođe do određenih poteškoća. Pri tome treba navesti da se prema uvjerljivom iskazu tužiteljice i svjedoka RA u spornom periodu vježbalo na tatami podlozi koja je tvrda i relativno tanka a nakon toga su uvedene strunjače za gimnastiku koje su znatno više očito i mekše. Točno je da su tatami podloge namijenjene za treninge i vježbanje profesionalnih sportaša kako to i navode naprijed navedeni svjedoci ali za vježbanje i satove na kojima uče studenti, ukoliko vježbaju na tim podlogama potreban je poseban nadzor i briga profesora i demonstratora kod izvođenja tih vježbi jer je za očekivati da studenti nisu posebno uvježbani i da uvijek postoji mogućnost ozljede.

17. Sud je u postupku utvrdio da tužiteljica ničim nije doprinijela nastanku štetnog događaja već se ozlijedila na satu nastave na kojoj te vježbe predstavljaju opasnu djelatnost a tuženik nije osigurao da se vježba izvodi na primjerenijoj podlozi i nije osigurao nadzor prisutnog profesora i demonstratora kod izvođenja vježbe. Da tuženik odgovara po pravilima o objektivnoj odgovornosti proizlazi i iz pravnog shvaćanja VSRH u predmetu Rev-X-105/2009.

18. Da bi utvrdio visinu pojedinih vidova nematerijalne štete sud je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof. dr. Žarko Rašić.

19. Prema nalazu i mišljenju vještaka dr. Rašić od 24. siječnja 2020. tužiteljica je u štetnom događaju zadobila prijelom šestog prsnog kralješka.

20. Kao posljedicu štetnog događaja tužiteljica je trpila bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg 7 dana, te bolove slabijeg intenziteta 45 dana.

21. U štetnom događaju tužiteljica je doživjela primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, a u daljnjem tijeku je postojao sekundarni strah jakog intenziteta 2 dana, srednjeg 7 dana, manjeg 21 dan.

22. Kao posljedicu štetnog događaja tužiteljica trpi smanjenje životnih aktivnosti od 7%.

23. Tuđa pomoć druge osobe bila je potrebna tužiteljici za vrijeme liječenja kod kuće u ukupnom trajanju od 45 dana po 2 sata dnevno te 30 dana po 1 sat dnevno.

24. Vještak je utvrdio uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i ozljeda te proizišlih posljedica.

25. Tuženik je prigovorio na nalaz i mišljenje vještaka te se vještak očitovao na ročištu 15. rujna 2020. godine te ostao kod svog pismenog nalaza i mišljenja. Pojasnio je da procjena životnih aktivnosti ne odstupa od uobičajene procjene za takvu ozljedu te da ozljede koje je tužiteljica ranije imala a izvršio je uvid u kompletan zdravstveni karton nisu utjecale na predmetnu ozljedu. Liječenje tužiteljice je završeno 9. siječnja 2017. godine te se ona mogla vratiti svojim uobičajenim aktivnostima pa je liječnik vještak potrebu za tuđom pomoći i ocijenio u okviru 3 mjeseca.

26. Sud je u cijelosti poklonio vjeru nalazu vještaka jer je to mišljenje dano stručno i objektivno u skladu sa pravilima znanosti i iskustva a na temelju medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja. Liječnik vještak se na ročištu 15. rujna 2020. detaljno i iscrpno očitovao o svim prigovorima i pitanjima punomoćnika stranaka te nije bilo sumnje u njegovo mišljenje. Slijedom toga je i odbio prijedlog punomoćnika tuženika sa ročišta 8. travnja 2025. da se u ovom predmetu provede novo vještačenje po drugim vještacima a radi utvrđenja uzročno posljedične veze kao paušalnim. Uzročno posljedičnu vezu utvrdio je liječnik vještak u pismenim nalazu i mišljenju od 24. siječnja 2021. godine.

27. Dakle, na temelju nalaza i mišljenja liječnika vještaka utvrđeno je da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio prijelom šestog prsnog kralješka, te da je time povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno zdravlje, čime je tužiteljici nastala neimovinska šteta (čl. 19 st. 2 vezano uz odredbu čl. 1046 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 - dalje ZOO). Prema ocjeni ovog suda utvrđena težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za nastalu neimovinsku štetu, time da je sukladno odredbi čl. 1100 st. 2 ZOO prilikom odmjeravanja ukupne visine pravične novčane naknade tužiteljici, sud vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova i straha.

28. Prema ocjeni ovog suda svaki od elemenata o kojima ovisi pravična novčana naknada mogu biti i sami za sebe dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužiteljicu pravičnu novčanu naknadu. Stoga, radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u konkretnom slučaju potrebno je ocijeniti i utvrditi koji bi iznos pravične novčane naknade osnovano pripao tužiteljici da je svaki od navedenih kvalifikatornih kriterija samostalna osnova za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

29. Slijedom navedenog sud je tužiteljici utvrdio pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete prema slijedećim kriterijima:

30. Cijeneći u okviru i na način predviđen odredbom čl. 1100 st. 2 ZOO-a intenzitet i trajanje fizičkih bolova koje je trpila tužiteljica sud je ocijenio da je tužiteljici s te osnove potrebno dosuditi zatraženi iznos od 1.327,23 eura. Pri tome je sud imao u vidu i ostale okolnosti značajne za visinu ove nematerijalne štete, kao što su karakter i lokalitet ozljede, tijek liječenja i neugodnosti vezane za liječenje, (ortoza, kontrole kirurga, analgetici, fizikalna terapija).

31. Cijeneći vrstu i intenzitet pretrpljenog straha te dužinu trajanja straha prema odredbi čl. 1100 st. 2 ZOO-a, sud je ocijenio da je tužiteljici s te osnove potrebno dosuditi kao pravičnu novčanu naknadu zatraženi iznos od 929,06 eura, koji odgovara intenzitetu trajanja i vrsti straha. Pri tome je sud uzeo u obzir činjenicu da je tužiteljica trpila strah nastao uslijed tjelesnih ozljeda, komplikacija i brige oko ishoda liječenja.

32. Cijeneći stupanj umanjenja životne aktivnosti tužiteljice od 7 %, prema odredbi čl. 1100 st.2 ZOO-a sud je utvrdio da je tužiteljici kao pravičnu novčanu naknadu potrebno dosuditi zatraženi iznos od 1.128,14 eura. Pri tome je sud uzeo u obzir osim stupnja invalidnosti i životnu dob tužiteljice koja je rođena 1994. godine, te činjenicu da će trajne posljedice kod tužiteljice koje se manifestiraju kao bolovi u prsnom dijelu kralješnice i pri dužem stajanju radu u nefiziološkom položaju glave, vrata i tijela, vježbanju i bavljenju sportskim aktivnostima trajati još dugih niz godina.

33. Prema nalazu i mišljenju vještaka tužiteljici je za vrijeme liječenja u kući bila potrebna pomoć i njega druge osobe u ukupnom trajanju od 120 sati. Tužiteljica nije u postupku dokazivala da je tu pomoć primala od osobe koju je posebno plaćala pa je sud tužiteljici po tom osnovu dosudio temeljem odredbe čl. 223 ZPP zatraženi iznos od 480,00 eura koji predstavlja naknadu od 4,00 eura po satu.

34. Prema odredbi čl. 1093.st.2. ZOO-a tužiteljici je tuženik dužan naknaditi i troškove liječenja koje je tužiteljica dokazala računima kod fizioterapeuta Motusmelior (list 10 i 11 spisa), u iznosu od 358,35 eura pa je sud ocijenio da je tužiteljici s te osnove potrebno dosuditi zatraženi iznos.

35. Sud je mišljenja da nije osnovan prigovor tuženika vezan uz izdatak u privatnoj praksi iz razloga što je tužiteljica a što i proizlazi iz priloženih računa fizikalnu terapiju provela u privatnoj praksi nakon ozljeđivanja, te je pravo tužiteljice da izabere ustanovu u kojoj će provoditi fizikalnu terapiju. Pri tome treba navesti da je tužiteljica poduzela sve da se rehabilitira neposredno nakon ozljeđivanja te da je prema nalazu fizioterapeuta iz privatne poliklinike od 9. siječnja 2017. godine da su nakon provedene fizikalne terapije zadovoljeni svi potrebni parametri za normalno vraćanje i obavljanje svakodnevnih životnih aktivnosti.

36. Dakle, sud je u ovoj pravnoj stvari utvrdio da je tužiteljici na ime neimovinske štete potrebno dosuditi iznos od 3.384,43 eura.

37. Sud je tužiteljici na zatraženi iznos dosudio zakonsku zateznu kamatu od 24. srpnja 2017. godine do isplate iz razloga što se taj datum po mišljenju suda treba smatrati danom predaje kompletnog odštetnog zahtjeva sukladno odredbi čl. 1103 ZOO-a. To proizlazi iz dokumentacije koju je punomoćnik tužitelja dostavio tuženiku putem e maila (list 28 spisa). Slijedom toga odbio je tužiteljicu s dijelom tužbenog zahtjeva u kojem predlaže zakonsku zateznu kamatu od 11. svibnja 2017. do 23. srpnja 2017.

38. Sud je tužiteljici na ime troškova liječenja dosudio zakonsku zateznu kamatu od dana izdavanja tih računa prema odredbi čl. 29 st. 1 ZOO-a a na tuđu pomoć i njegu prema odredbi čl. 1089 st. 2 ZOO, koja teče od presuđenja pa do isplate, kamatna stopa određena je čl. 29. st. 2 i 8 Zakona o izmjenama i dopunama ZOO-a.

39. Prigovor tuženika da je tužiteljici nastala šteta naknađena od Generali osiguranje d.d. nije osnovan. Nije sporno da je po polici ugovornog osiguranja (list 18 spisa), tužiteljici isplaćen iznos od 119,45 eura i to za lom kosti i 2 dana provedena u bolnici.

40. Prema odredbi čl. 966 ZOO-a u ugovorima o osiguranju osoba (osiguranje života i osiguranje od nesretnog slučaja) visina osiguranog iznosa koji je osiguratelj dužan isplatiti kad nastupi osigurani slučaj utvrđuje se u polici prema sporazumu ugovornih strana. Dakle, tužiteljici je iznos od 119,45 eura isplaćen po posebnim uvjetima koje su stranke ugovorile te ta isplata nije od utjecaja za ishod ovog spora u kojem tužiteljica ima pravo na naknadu štete po kriterijima iz čl. 1100 st. 2 ZOO-a.

41. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5 ZPP i odredbi čl. 155 ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja i tuženika po punomoćniku odvjetniku prema OT, VPS te uspjehu tužitelja i tuženika u sporu.

42. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav odštetnog zahtjeva prema Tbr. 28 – 200,00 eura, za sastav tužbe prema Tbr. 7 točka 1 – 200,00 eura, za sastav podneska 1.3.2018., 25.4.2019., 15.9.2020., 21.1.2024., 24.7.2024.,10.2.2025. prema tbr. 8 točka 1 po 200,00 eura, za sastav podneska 8.5.2018., 6.3.2019., 7.11.2019., 2.3.2020., 20.11.2020., 26.4.2021. prema tbr. 8 točka 3 po 100,00 eura, za zastupanje na ročištu 12.4.2018., 12.2.2019., 6.11.2019., 15.9.2020., 15.3.2021., 23.1.2024., 12.6.2024., 6.2.2025., 8.4.2025. prema tbr. 9 točka 1 – po 200,00 eura, za zastupanje na ročištu za objavu presude prema tbr. 9 točka 3 – 100,00 eura, što ukupno iznosi 3.600,00 eura koje treba uvećati za 25% PDV ili 900,00, trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 95,56 eura i presudu 43,13 eura, trošak vještačenja u iznosu od 199,08 i 33,18 eura.

43. Kako tužiteljica nije uspjela u samo razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi sud joj je priznao trošak u punom iznosu od 4.870,95 eura.

44. Sud je tužiteljici priznao kamate na trošak od presuđenja do isplate, sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.

45. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude od I do III.

U Zagrebu, 27. svibnja 2025. godine

Sudac:

Irena Šafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana zaprimanja prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika