Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Valpovu

Valpovo, Kralja P. Krešimira IV br. 3.

Poslovni broj: P-171/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogiću, u pravnoj stvari tužiteljice ĆJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po pun. Tomislavu Bogdan, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika B2 Kapital d.o.o. Zagreb, Horvatova ulica 82, OIB 76674680107, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon zaključene glavne javne rasprave 8. svibnja 2025., na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), objavljene 27. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. O d b i j a s e tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice ĆJ koji glasi: "I. Proglašava se nedopuštenom ovrha, odnosno izravna naplata novčane tražbine tuženika EOS MATRIX d.o.o., Horvatova 82, Zagreb, OIB: 76674680107 s računa tužiteljice ĆJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sve to temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika Jelene Grgić iz Valpova br. Ovrv-29/10 od dana 21.4.2010. god., te se Financijskoj Agenciji nalaže obustava ovršnog postupka.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana."

II. O d b i j a s e zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.425,00 € kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je temeljem zaključka Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, u predmetu Ovr-191/2025-6 od 27. siječnja 2025. upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe, odnosno izravne naplate nedopuštenom. Tuženik kao ovrhovoditelj podnio je prijedlog za ovrhu protiv nje kao ovršenice radi naplate tražbine u iznosu od 19.860,67 kn te je 21.04.2010. doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod brojem: Ovrv-29/10 javne bilježnice Jelene Grgić iz [adresa], a koje je postalo pravomoćno i ovršno 10.5.2010. Ističe da nakon što je FINA od 7.03.2011. započela sa provođenjem ovrhe na njezinim novčanim sredstvima sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18), odnosno izmjenama kojima je ograničeno vrijeme „aktivnosti“ ovršne isprave na maksimalno 3 godine, utvrđena je nemogućnost izvršenja za gore navedenu tražbinu te je sukladno zakonskim odredbama za istu osnovu Agencija prestala s izvršenjem.

1.1. Navodi da je tuženik kao pravni sljednik Privredne banke Zagreb d.d. usprkos gore navedenome 19.3.2024., 14 godina nakon pravomoćnosti navedenog rješenja o ovrsi podnio zahtjev za naplatu Financijskoj agenciji te iznos duga za naplatu / zapljenu / uskratu sada iznosi čak 6.707,92 EUR-a, a ista osnova je zavedena u redoslijed Fina-e. Nije joj jasno na koji način je tuženik došao do dodatnog iznosa tražbine, odnosno kakvom točno matematičkom operacijom potražuje taj dodatni iznos kamate i troška, s obzirom da je od stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima iz 2005. i uglavničavanje kamate zabranjeno.

1.2. Ističe prigovor zastare i smatra da je postupanje po istom rješenju o ovrsi nedopušteno pogotovo uzevši u obzir kako po predmetnom rješenju o ovrsi do sada nije naplaćeno apsolutno ništa. Stoga predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako je Ugovor o cesiji između njega i Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732, ovjeren 24.11.2014. kod javnog bilježnika Zorke Čavajde iz Zagreba pod posl. br.: OV-16156/14, dok je Dodatak II Ugovoru o cesiji ovjeren 17.3.2015. kod javnog bilježnika Zorke Čavajde iz Zagreba pod posl. br.: OV-3765/15, a temeljem kojih je postao zakoniti vlasnik dospjelog, a nepodmirenog potraživanja koje je predmet ovog postupka.

2.1. Navodi da se predmetno dugovanje odnosi na dugovanje iz Ugovora o pozajmici broj 9013443503, sklopljenog između Privredne banke Zagreb d.d. i tužiteljice kao Korisnika. Budući da se dužnik nije pridržavao uvjeta, prethodni vjerovnik je 6.11.2009. otkazao predmetni Ugovor, a čime je cjelokupna tražbina dospjela na naplatu.

2.2. U odnosu na paušalne prigovore zastare tužiteljice ističe da se u ovom slučaju primjenjuje desetogodišnji zastarni rok sukladno odredbama čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje u tekstu: ZOO) prema kojem sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare. Obzirom da je u konkretnom predmetu doneseno rješenje o ovrsi javnog bilježnika Jelene Grgić iz [adresa] 21.04.2010. pod posl. br. Ovrv-29/10, a koje je postalo pravomoćno i ovršno 10.05.2010., time je tražbina koja je predmet ovog postupka utvrđena odlukom nadležnog organa te se na istu primjenjuje zastarni rok od 10 godina. Nadalje, sukladno odredbi članka 215. stavka 1. ZOO-a zastarijevanje počinje teći prvoga dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Sukladno odredbi članka 216. ZOO-a zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.

2.3. Budući da se prema odredbi čl. 241. ZOO-a zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, podnošenjem navedenog rješenja o ovrsi javnog bilježnika Jelene Grgić iz [adresa], na provedbu izvansudske ovrhe pred Financijskom agencijom 7.3.2011. , prije nastupanja zastare tuženikovog potraživanja, za cjelokupnu tražbinu nastupio je prekid zastare. Predmetna osnova je bila aktivna u Očevidniku Financijske agencije sve do 4.8.2018. kada je utvrđena nemogućnost izvršenja u skladu s odredbom čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN br. 68/2018, 2/2020, 47/2020, 46/2020, 83/2020, 133/2020, dalje u tekstu: ZPNOS) zbog nedostatka novčanih sredstava na računima tužiteljice, odnosno zbog razloga koji leži isključivo na tužiteljici i na koji nije imao nikakvog utjecaja. Provođenje postupka izvansudske ovrhe pred FINA-om dovelo je do prekida zastare te je zastarni rok počeo teći ispočetka od prvog sljedećeg dana nakon prestanka izvršenja. Isto potvrđuje i sudska praksa u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Rev-943/17 od 10. svibnja 2017. u kojoj je zauzeto pravno shvaćanje iz kojeg se može izvesti zaključak da ovrhovoditelj dostavom rješenja o ovrsi na provedbu izvansudske ovrhe FINA-i prekida tijek zastare, s tim da neuspjeh naplate iz tog postupka za koji je odgovoran ovrhovoditelj ne bi imao za posljedicu prekid zastare. U protivnom, kada je bilo koji postupak, pa i onaj pred FINA- om, obustavljen zbog razloga koji leže isključivo na ovršeniku i na što ovrhovoditelj nije imao nikakvog utjecaja, tada pokretanje postupka koji je potom okončan obustavom ili neuspjelim završetkom, ima za posljedicu prekid zastare i zastarni rok počinje teći ispočetka. Osim navedenog, u više navrata poslao je predmetno rješenje o ovrsi i na provedbu ovrhe poslodavcu tužiteljice, čime je također prekidana zastara. Stoga smatra da je nesporno da zastara za tražbinu koja je predmet ovog postupka nije nastupila.

2.4. Odbacuje prigovore tužiteljice o visini dugovanja jer svoje navode tužiteljica na potkrepljuje nikakvim dokazima te se poziva na odluku Vrhovnog suda RH br. Rev 801/2016 od 22.01.2019. "…kada tuženik tvrdi da visina utuženog novčanog iznosa ne odgovara visini mjeničnog duga, teret dokaza u tom pravcu bio je na njemu, a što je tuženik tijekom postupka propustio učiniti. Stoga puko prigovaranje visini utuženog iznosa, a bez navođenja konkretnog dokaza u tom pravcu je bez značaja…“. Stoga predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u spis ovoga suda br. Ovr-191/2025 te u materijalnu dokumentaciju priloženu spisu.

6. Iz izvršenog uvida u spis ovoga suda br. Ovr-191/2025 razvidno je da je ovršenica, ovdje tužiteljica, podnijela prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava po javnobilježničkom rješenju javne bilježnice Jelene Grgić iz [adresa] br. Ovrv-29/10 od 21.4.2010., a koji je prijedlog sud u rješenju i zaključku od 27. siječnja 2025. odbio te uputio ovršenicu da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

7. Iz izvršenog uvida u karticu prometa na dan 24.03.2025. razvidno je dugovanje tužiteljice.

8. Iz izvršenog uvida u obavijest FINA-e od 4. travnja 2025. sa specifikacijom naplate FINA-e od 03. travnja 2025. razvidno je da je FINA zaprimila rješenje o ovrsi javnog bilježnika br. Ovrv-29/2010 dana 07. ožujka 2011., a isknjižila ga je radi nemogućnosti izvršenja sukladno čl. 12. ZPONS-a 4. kolovoza 2018. Provedbu ponovne aktivacije po navedenom rješenju zaprimila je 25. siječnja 2024. u odnosu na novog ovrhovoditelja EOS Matrix d.o.o. te isti zahtjev opoziva iz redoslijeda naplate 29.01.2024. da bi 21.3.2024. zaprimila aktivaciju za navedeno rješenje a koje se nalazi u redoslijedu naplate.

9. Iz izvršenog uvida u dokumentaciju Gradskog društva crvenog križa Valpovo razvidno je da je tuženik u prosincu 2020. dostavio na provedbu predmetno rješenje o ovrsi javnog bilježnika Jelene Grgić br. Ovrv-29/10 od 21.04.2010. tadašnjem poslodavcu tužiteljice Gradskom društvu crvenog križa Valpovo kod kojeg je tužiteljica bila u radnom odnosu na određeno vrijeme od 01. listopada 2020. do 30. rujna 2021.

10. Analizirajući navode tužbe i tužbenog zahtjeva te navode iz odgovora na tužbu kao i ovršni spis ovoga suda broj Ovr-191/2025, sud smatra da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

11. Među strankama u ovoj pravnoj stvari prijeporno je da li je nastupila zastara potraživanja tuženika prema tužiteljici u odnosu na pravomoćno i ovršno javnobilježničko rješenje javne bilježnice Jelene Grgić iz [adresa] br. Ovrv-29/10 od 21.4.2010. kao i visina dugovanja.

12. Sud u cijelosti prihvaća navode tuženika i smatra da nisu osnovane niti utemeljene tvrdnje tužiteljice kako je nastupila zastara potraživanja tuženika koja je određena ovršnom ispravom kao ni prigovor tužiteljice o visini dugovanja.

13. Sud u postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2.st.1. ZPP) te su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoj zahtjev i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (čl. 7. st.1. ZPP-a).

14. Odredbom čl. 8 ZPP-a propisano je koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

15. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

16. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila tereta dokazivanja sukladno odredbi čl. 221 a ZPP-a, a ta pravila obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava, a te je dokaze dužna predložiti sukladno odredbi čl. 299. ZPP-a.

17. U smislu citiranih odredbi Zakona o parničnom postupku, osnovno načelo parničnog postupka je načelo stranačke istine, što znači da se utvrđuju sporne činjenice na temelju onih dokaza koje su mu stranke ponudile. Stranke su u obvezi dokazati istinitost iznesenih tvrdnji pa ako stranka u tome ne uspije, njen zahtjev za pružanje pravne zaštite sud će odbiti, odn. njen prigovor zahtjevu suprotne strane sud neće prihvatiti.

18. Kako iz dokaza koje je tužiteljica predložila te iz isprava koji se nalaze u spisu tužiteljica nije uspjela dokazati svoje tvrdnje o visini duga, ovaj prigovor tužiteljice po osnovi suda je neosnovan.

19. Odredbom čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN, br. 53/91, 73/91, 3/94, 107/95, 7/96, 112/99 i 35/05, dalje ZOO-a) propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za 10 godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

20. Odredbom čl. 214. st. 2. ZOO-a propisano je da zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

21. Odredbom čl. 215. st. 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

22. Odredba čl. 245. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Zastara prekinuta priznanjem od strane dužnika počinje teći iznova od priznanja. Kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Kad je prekid zastare nastao prijavom tražbine u stečajnom postupku, zastara počinje teći iznova od dana okončanja toga postupka. Isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja. Zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta.

23. Iz obavijesti FINA-e od 4. travnja 2025. razvidno je da je predmetno javnobilježničko rješenje o ovrsi FINA zaprimila 07.03.2011. pa ga je zbog nemogućnosti izvršenja isknjižila sukladno čl. 12 ZPONS-a dana 04.08.2018. te ga 21.03.2024. ponovno zaprimila na provedbu.

24. Stoga sud smatra da nije došlo do zastare jer je od dana zaprimanja predmetnog rješenja o ovrsi 11.10.2011. postupak bio u tijeku do 4.8.2018. kada ga je FINA isknjižila od kada zastara ponovno počinje teći sukladno čl. 245. ZOO-a, slijedom čega navedena tražbina nije u zastari jer od 04.08.2018. do 21.03.2024., kada je predmetno rješenje ponovno zaprimljeno na provedbu, nije prošlo deset godina.

25. U odnosu na trošak postupka, sud je odluku o istome donio temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a. Kako tužiteljica nije uspjela u sporu, odbijana je sa zahtjevom za naknadnom troškova postupka u iznosu od 1.425,00 €, a tuženik nije dostavio zahtjev za naknadu troškova postupka sukladno odredbi čl. 164. ZPP-a, pa je stoga sud odlučio kao pod st. II. izreke presude.

26. Slijedom iznijetog, sud je odlučio kao u izreci presude.

U Valpovu 27. svibnja 2025.

Sudac

Zvonimir Rogić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Pun. tužiteljice

2. Tuženiku