Republika Hrvatska

Poslovni broj: Povrv-377/2020-71

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Splitu, po sucu Nevenki Marunica, u pravnoj stvari tužitelja – predlagatelja osiguranja SALONA ITALIA SOCIETA′ CONSORTILE A RESPONSABILITA′ LIMITATA IN L IQUIDAZIONE, OIB 86054239450, Republika Italija, Vigonza (PD) Via Regia 73, 35010, kojeg zastupa punomoćnica Irena Pikija, odvjetnica u Odvjetničkom društvu MIHALIĆ & PIKIJA d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika – protivnika osiguranja AD BRODOVI d.o.o., OIB 54906234653, Solin, Matoševa 8, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Čizmić, odvjetnik u Splitu, Obrov 8, radi isplate 108.000,00 EUR, objavom od dana 27. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mirjane Popovac iz Splita, Posl. br.: OVRV-627/2019 od 18. veljače 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od osam dana, isplati tužitelju kao ovrhovoditelju iznos od 42.250,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 13.2.2019. do isplate po stopi do 31.12.2022. koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.1.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od osam dana naknadi tužitelju kao ovrhovoditelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 677,25 EUR, sa zateznom kamatom od 18.2.2019. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i u tom se dijelu prihvaća tužbeni zahtjev.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mirjane Popovac iz Splita, Posl. br.: OVRV- 627/2019 od 18. veljače 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od osam dana, isplati tužitelju kao ovrhovoditelju iznos od 65.750,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 13.2.2019. do isplate i za više tražene nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.053,96 EUR sa zateznom kamatom od 18.2.2019. do isplate kao i za predvidive troškove ovrhe u iznosu od 569,99 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom od 18.2.2019. do isplate i u tom se dijelu odbija zahtjev tužitelja.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od osam dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 27.808,07 EUR, sa zateznom kamatom od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Za više traženi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.597,75 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom, zahtjev tužitelja se odbija.

r i j e š i o  j e

I. Temeljem članka 501.a Zakona o parničnom postupku , a r adi osiguranja novčane tražbine tužitelja SALONA ITALIA SOCIETA CONSORTILE A

RESPONSABILITA LIMITATA IN LIQUIDAZIONE, Republika Italija, Vigonza (PD) Via Regia 73,35010, OIB 86054239450, koju ima prema tuženiku AD BRODOVI d.o.o. Solin, Matoševa 8, OIB 54906234653, koja je određena rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mirjane Popovac iz Splita, Posl. br.: OVRV-627/2019 od 18. veljače 2019. u iznosu od 42.250,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 18.2.2019. pa do isplate, po stopi do 31.12.2022. koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.1.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i radi osiguranja nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 677,25 EUR, sa zateznom kamatom od 18.2.2019. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

određuje se prethodna mjera

kojom se:

- zabranjuje Podravskoj banci d.d. da tuženiku kao protivniku osiguranja ili trećoj osobi po nalogu tuženika kao protivnika osiguranja isplati s njegovog računa broj [broj bankovnog računa] novčani iznos u visini novčane tražbine tužitelja kao predlagatelja osiguranja za koju je ova prethodna mjera određena,

- zabranjuje OTP banci d.d da tuženiku kao protivniku osiguranja ili trećoj osobi po nalogu tuženika kao protivnika osiguranja isplati s njegovog računa broj [broj bankovnog računa] novčani iznos u visini novčane tražbine tužitelja kao predlagatelja osiguranja za koju je ova prethodna mjera određena,

- zabranjuje drugoj poslovnoj banci u kojoj tuženik otvori račun da tuženiku kao protivniku osiguranja ili trećoj osobi po nalogu tuženika kao protivnika osiguranja isplati s njegovog računa novčani iznos u visini novčane tražbine tužitelja kao predlagatelja osiguranja za koju je ova prethodna mjera određena,

II. Nalaže se Financijskoj agenciji (FINA) provedba zabrane iz točke I. ovog rješenja, danom kad joj prethodna mjera bude dostavljena.

III. Provedbom prethodne mjere, tužitelj-predlagatelj osiguranja stječe založno pravo na predmetu osiguranja.

IV. Iznos novčanih sredstava tuženika-protivnika osiguranja za koji je određena prethodna mjera zabrane isplate ne može se prenijeti s tog računa dok zabrana traje, osim radi namirenja osigurane tražbine.

V. Ova prethodna mjera trajat će do proteka 15 (petnaest) dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu.

VI. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava ovrhu rješenja.

VII. U preostalom dijelu odbija se prijedlog tužitelja radi osiguranja novčane tražbine tužitelja, koju ima prema tuženiku, koja je određena rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mirjane Popovac iz Splita, Posl. br.: OVRV-627/2019 od 18. veljače 2019.

Obrazloženje

1. Nakon što je javni bilježnik Mirjana Popovac iz Splita po prijedlogu tužitelja kao ovrhovoditelja, na temelju priložene vjerodostojne isprave, računa br. 01/2019 od 6.2.2019. za penale i štetu za zakašnjelu isporuku Salone 44/026 u iznosu od 108.000 EUR, donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Posl. br. OVRV-627/2019 od 18. veljače 2019., kojim je naložena isplata tražbine iz prijedloga za ovrhu u iznosu od 108.000,00 EUR u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja s osnova glavnice, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 13.2.2019. do isplate po stopi od 8,54 % godišnje, a za slučaj promjene kamatne stope u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena te su odmjereni nastali troškovi i predvidivi troškovi postupka uvećani za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, protiv navedenog rješenja o ovrsi, tuženik je kao ovršenik podnio prigovor.

2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika, tuženik je kao ovršenik istakao da ništa ne duguje ovrhovoditelju, osporio je u cijelosti tražbinu ovrhovoditelja i isprave koje je ovrhovoditelj dostavio uz prijedlog za ovrhu jer da nikakav račun prema ugovoru za penale zbog zakašnjele isporuke Salone 44/026 nisu dostavljeni ovršeniku, a osporio je aktivnu i pasivnu legitimaciju navodeći kako ovrhovoditelj nije dostavio nikakav izvod iz registra trgovačkog suda u kojeg je isti upisan te da su podaci u oznaci ovrhovoditelja iz prijedloga za ovrhu i iz dostavljenog računa nekompatibilni, a u računu nema niti OIB [osobni identifikacijski broj]a ovrhovoditelja na temelju kojeg bi se eventualno mogla utvrditi identifikacija ovrhovoditelja. Nadalje, tuženik je kao ovršenik istakao kako predmetni račun nosi datum izdavanja 6.2.2019., ali da ne sadrži datum dospijeća, dok je sam prijedlog za ovrhu poslan već 14.2.2019., stoga je osporio postojanje bio kakvog dugovanja prema ovrhovoditelju te je osporio i visinu potraživanja istakavši i prigovor zastare ovrhovoditeljeve tražbine, kao i obračun i tijek zatezne kamate, stoga je predložio pobijano rješenje odbaciti, odnosno odbiti prijedlog za ovrhu i naložiti ovrhovoditelju naknadu troškova postupka.

3. Očitujući se na prigovor tuženika kao ovršenika, tužitelj je u podnesku od 17. svibnja 2019. predložio sudu odbaciti neobrazloženi prigovor, u odnosu na osporenu aktivnu legitimaciju istakao je da je iz dokumentacije koja je priložena uz prijedlog za ovrhu razvidno da je tužitelj kao ovrhovoditelj dostavio vjerodostojnu ispravu sukladno odredbama Ovršnog zakona, račun koji je preveden sa talijanskog jezika po ovlaštenom sudskom tumaču uz dostavu izvoda iz registra Trgovačke, industrijske, obrtničke i poljoprivredne Komore Padova, koja isprava je prevedena po stalnom sudskom tumaču. Nadalje je naveo da je na računu navedena skraćena tvrtka ovrhovoditelja te porezni broj i broj registracije koji su u skladu s podacima iz Trgovačke, industrijske, obrtničke i poljoprivredne Komore Padova. U odnosu na tražbinu tužitelja, istakao je kako se tuženik obvezao tužitelju isporučiti brod – jahtu "SALONA 44-026", a za slučaj zakašnjenja u isporuci da je između stranaka ugovorena ugovorna kazna od 250,00 eura po danu te je u navedenom računu tako ugovorena ugovorna kazna obračunata u skladu sa ugovorom između stranaka za zakašnjenje u isporuci radi čega je ispostavljena faktura, dok vjerovnik dospijeće tražbine može odrediti naknadno. Isto tako, tužitelj je istakao kako su stranke ugovorile isporuku predmetne jahte za kupca ĆĆ, koja isporuka je realizirana sa zakašnjenjem, radi čega potražuje iznos za ugovorenu ugovornu kaznu zbog zakašnjenja. Uz taj podnesak tužitelj je dostavio narudžbu S44 od 20. prosinca 2014. sa pripadajućom dokumentacijom na talijanskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik.

4. Nakon pravodobno podnesenog prigovora, Općinski sud u Splitu je rješenjem poslovni broj Povrv-587/2019 od 23. svibnja 2019. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te odlučio postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga te se oglasio stvarno nenadležnim za daljnje postupanje i odlučio spis predmeta ustupiti ovom sudu, na isti način je riješio i rješenjem tog suda od 19. lipnja 2020.

5. Podneskom od 8. lipnja 2020. tužitelj je kao predlagatelj osiguranja predložio određivanje privremene mjere sukladno odredbama Ovršnog zakona tvrdeći da su ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere propisane odredbom članka 344. Ovršnog zakona, radi osiguranja tražbine tužitelja koja je određena rješenjem o ovrsi javnog bilježnika pod poslovnim brojem Ovrv-627/2019 od 18. veljače 2019., dodatno navodeći kako je tuženik prezadužen i sukladno Očevidniku blokada da tuženik kao protivnik osiguranja često upada u kratke blokade žiro-računa, a prema revizorskom izvješću da kod protivnika osiguranja postoji opasnost od prestanka poslovanja, dok u svom vlasništvu ima samo dva starija odjavljena vozila.

6. U nastavljenom parničnom postupku kod ovog suda, tužitelj je ustrajao u tražbini naplate ugovorene kazne za zakašnjenje tuženika u isporuci broda jahte "SALONA 44-026" te je podneskom od 16. rujna 2020. predložio sudu u smislu članka 501.a Zakona o parničnom postupku, donošenje prethodne mjere radi osiguranja tražbine tužitelja sadržaja kao i u prijedlogu od 8. lipnja 2020. za određivanje privremene mjere sukladno odredbama Ovršnog zakona.

7. Tuženik se usprotivio donošenju i privremene mjere i prethodne mjere prema naprijed navedenim prijedlozima tužitelja, ustrajao je u prigovoru nedostataka aktivne legitimacije tužitelja jer da tužitelj ne postoji te da nije mogao niti izdati račun od 6. veljače 2019., kojeg nije dostavio tuženiku, dok da je u roku od 8 dana, predan prijedlog javnom bilježniku za donošenje rješenja o ovrsi temeljem tog računa tužitelja. Stoga je predložio odbaciti odnosno odbiti prijedlog tužitelja. Nadalje, je istakao kako je tužitelj dostavio aneks ugovora koji je zaključen sa ĆĆ u kojem nije naveden tužitelj kao stranka tog ugovora/aneksa. Stoga je tuženik uz podnesak od 15. i 16. rujna 2020. dostavio dokumentaciju u vezi plaćanja naručenog broda kao i kupoprodajni ugovor na talijanskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik.

7.1. Tuženik je isticao kako tužitelj nije sukladno Kupoprodajnom ugovoru od 2. veljače 2015. odnosno njegovoj Narudžbi od 20. prosinca 2014. postupio u svezi uplate kupoprodajne cijene koju su stranke dogovorile radi izgradnje broda u brodogradilištu tužitelja ističući da je neredovita uplata kupoprodajne cijene isključivi razlog u kašnjenju isporuke predmetnog broda krajnjem kupcu.

7.2. Tijekom postupka, a nakon zaključenja prethodnog postupka tuženik je istakao kako tužitelj kao vjerovnik ne može zahtijevati ugovornu kaznu jer nije bez odgađanja prilikom primitka ispunjenja obveze u smislu članka 353. Zakona o obveznim odnosima, priopćio tuženiku kao dužniku da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu.

7.3. U povodu tog prigovora tuženika tužitelj je istakao kako je taj prigovor tuženik mogao istaknuti do zaključenja prethodnog postupka što tuženik nije, a da sud po službenoj dužnosti ne pazi na taj prigovor, već samo po prigovoru stranke.

8. Sud je pregledao isprave koje se nalaze u spisu i to: račun tužitelja broj:

01/2019 od 6.2.2019. u iznosu od 108.000,00 EUR, na talijanskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik (stranice 5 i 6 spisa), Izvadak iz registra o upisu tuženika u nadležni registar - Trgovačka, industrijska, obrtnička i poljoprivredna Komora Padova od 8.2.2019., na talijanskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik (stranice 7-15 spisa), Narudžba S44 od 20.12.2014. na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik (stranice 33-43 spisa), Zapisnik o primopredaji plovila na engleskom jeziku i prijevodu na hrvatski jezik (stranice 45 i 46 spisa), Aneks kupoprodajnog ugovora od 17.11.2015. na engleskom jeziku i u hrvatskom prijevodu koji je zaključen između krajnjeg kupca ĆĆ i tuženika (stranice 72-76 spisa), Deklaracija Salona 44-026 od 10.5.2016. (stranice 78 i 79 spisa), Revizorsko izvješće za 2018. s prilozima (stranice 85-145 spisa), Izvodi sa računa tuženika (stanice 199-202 spisa), Izjava o sukladnosti (stranice 225 i 226 spisa, te 229 i 230 spisa), račun tuženika br:

3-VV01-10 od 28.1.2016. (stranice 233-236 spisa), Kupoprodajni ugovor zaključen između tužitelja i tuženika od 2.2.2015. na hrvatskom i engleskom jeziku kojeg su stranke ovjerile i potpisale 3.2.2015. (stranice 239-244 spisa), Ovjereni prijevod s talijanskog jezika registracije tužitelja iz kojeg je razvidno da je tužitelj društvo u likvidaciji (stranice 260-275 spisa), Fotografije (stranice 282-289 spisa), Podnesci tužitelja od 9.6.2015. na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik (stranice 290-293 spisa, te 296-299 spisa) te od 4.5.2016. (stranice 301-304 spisa) kao i dokaz o uručenju navedene pošiljke (stranice 307-309 spisa), Izjava o razlogu za prestanak društva tužitelja zbog smanjenja kapitala ispod zakonskog minimuma, zapisnik sa sjednice redovne skupštine članova društva tužitelja od 1.10.2018., na talijanskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik (stranice 333-340 spisa). Sud je izveo i slijedeće dokaze: saslušanje svjedoka ZĆ, ranijeg zastupnika po zakonu tuženika (stranice 365 i 366 spisa) te saslušanje zastupnika po zakonu tužitelja MĆ (stranice 367-368 i 370-372 spisa).

U postupku je izveden dokaz financijskog vještačenja po sudskom vještaku za računovodstvo i financije Ankici Pejković-Čović, na okolnost utvrđenja je li tužitelj i kada te u kojim iznosima tuženiku izvršio plaćanje po narudžbi i ugovoru za brod Salona 44 (pisani nalaz i mišljenje od 22.9.2022., stranice 429-441 spisa) te usmeno vještačenje po istom sudskom vještaku na raspravi od 9.1.2023. (stranice 470 i 471 spisa).

9. Predmet ovog postupka je naplata po računu tužitelja broj: 01/2019 od 6.2.2019. za penale i štetu za zakašnjelu isporuku naručenog broda Salona 44/026 u ukupnom iznosu od 108.000,00 EUR, odnosno ugovorna kazna za zakašnjenje u isporuci naručene stvari, jahte koju je tužitelj kao kupac naručio od tužitelja kao prodavatelja sukladno kupoprodajnom ugovoru koji je zaključen između tužitelja i tuženika, kojeg su stranke ovjerile i potpisale 3.2.2015. (stranice 238 do 244 spisa)

10. Obzirom na tuženikov prigovor apsolutne nenadležnosti ovog suda ističe se kako su stranke iz ovog postupka bile u ugovornom odnosu temeljem Kupoprodajnog ugovora od 2.2.2015. kojeg su stranke tog ugovora ovjerile i potpisale 3.2.2015. (dalje: Ugovor) i to AD BRODOVI d.o.o. kao prodavatelj i društvo Salona Italia S.c.a.r.l., Vigonza, Via Regia 73, Italia, koje vodi direktor MĆ, kao kupac, a nakon što je tužitelj narudžbom – Narudžba S44 od 20.12.2014. naručio od tuženika izradu broda-jahte.

Čitanjem predmetnog Ugovora utvrđeno je da su stranke, obzirom da se radi o međunarodnoj kupoprodaji, člankom 10. tog Ugovora ugovorile primjenu hrvatskog prava, kao i što su ugovorile da sve sporove koji nastaju na temelju tog Ugovora da će rješavati sporazumno, a u suprotnom, u slučaju spora ugovorena je nadležnost ovog suda, tako da nije osnovan tuženikov prigovor apsolutne nenadležnosti ovog suda jer su stranke ugovorile nadležnost ovog suda u slučaju spora.

10.1. Nije osnovan niti tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, niti prigovor promašene pasivne legitimacije na strani tuženika jer su stranke navedene u prijedlogu za ovrhu – tužbi, stranke ovog postupka, ujedno i ugovorne strane iz predmetnog Ugovora, dakle, stranke ovog postupka su bile u ugovornom odnosu kupoprodaje dok je tužitelj, kao vjerovnik iz tog ugovornog odnosa, ispostavio tuženiku račun br. 01/2019 od 6.2.2019. za plaćanje penala i štete za zakašnjelu isporuku, koje potraživanje je kasnije označio kao ugovornu kaznu za zakašnjelu isporuku kupljene stvari, predmetne jahte.

10.2. Nadalje, čitanjem tog Ugovora sukladno potvrdi Narudžbe od 20.12.2014. člankom 2. Ugovora ugovorena je kupoprodajna cijena jahte od 170.000,00 EUR, dok PDV nije uključen u cijenu na temelju propisa EU o PDV-u. Stranke su ugovorile najprije plaćanje predujma u iznosu od 34.000,00 EUR koji iznos se plaća nakon što banka prodavatelja (tuženika) izda bankovnu garanciju na iznos od 34.000,00 EUR. Istim člankom Ugovora stranke su ugovorile da preostali iznos od 75% kupoprodajne cijene u iznosu od 127.500,00 EUR mora biti plaćen 30 dana prije isporuke plovila na dan 10.5.2015., a preostali iznos od 5% kupoprodajne cijene odnosno 8.500,00 EUR, nakon što plovilo bude isporučeno krajnjem korisniku bez ikakvih otvorenih pitanja vezanih za plovilo.

Istim člankom Ugovora stranke su ugovorile ugovornu kaznu za kašnjenje u isporuci plovila u iznosu od 250,00 EUR/dan od 7. dana od dana određenog za isporuku te iznos od 250,00 EUR/dan za svaki dan nakon primopredajnog inspekcijskog pregleda ako plovilo nije prihvaćeno zbog nedostataka ili nedostajućih dijelova sve dok se reklamacije ne isprave, koji iznosi zbog kašnjenja, nedostataka ili manjkavosti koje uzrokuju kašnjenje u preuzimanju, odbijaju se od zadnje uplate.

10.3. Člankom 5. tog Ugovora dogovoren je datum isporuke 10.6.2015. ("ali ovisno o plaćanju preostalog iznosa"), a člankom 8. tog Ugovora ugovorne strane suglasno su utvrdile da sve izmjene i dopune tog Ugovora ili potvrde Narudžbe od 20.12.2014. moraju biti isključivo u pisanom obliku kao i sve druge vrste izjava ili obavijesti s tim što se dostavljene izjave faxom ili e-mailom smatraju valjanim pisanim oblikom.

10.4. Člankom 9. tog Ugovora ugovorne strane su suglasno utvrdile da će predmetna jahta zajedno sa svom opremom i pripadnim dijelovima biti preuzeta od kupca samo nakon što predmetni Ugovor stranke potpišu i kupoprodajna cijena bude u cijelosti plaćena.

11. Pregledom izvadaka sa računa tužitelja te provedenim vještačenjem po sudskom vještaku za računovodstvo i financije utvrđeno je da je tužitelj iznos od

170.000,00 EUR platio tuženiku kako slijedi:

- 20% računa – ugovoreni predujam (34.000,00 EUR) kako slijedi:

na dan 9.2.2015. (kod tuženika evidentirano na računu 10.2.2015.) iznos od 10.000,00 EUR, a na dan 2.3.2015. (kod tuženika evidentirana uplata na računu 3.3.2015.) iznos od 24.000,00 EUR;

- 75% računa (127.500,00 EUR) kako slijedi:

na dan 21.7.2015. (kod tuženika evidentirano na računu 22.7.2015.) uplaćen iznos od 123.500,00 EUR i na dan 5.8.2015. (kod tuženika evidentirano 6.8.2015.) iznos od 4.000,00 EUR te daljnji uplaćeni iznos od 5% dana 18.2.2016. (kod tuženika evidentirano na računu 19.2.2016.) i to iznos od 8.500,00 EUR ili tužitelj je za kupnju predmetne jahte zaključno sa 19.2.2016. uplatio tuženiku ukupno iznos od 170.000,00 EUR, tako da nije osnovan prigovor tuženika da mu tužitelj nije podmirio u cijelosti ugovorenu kupoprodajnu cijenu predmetne jahte jer suprotno proizlazi iz provedenog financijskog vještačenja tijekom ovog postupka.

11.1. Usporedbom ugovorenih iznosa i datuma uplate iz Ugovora, zaključuje se da tužitelj tuženiku nije vršio uplate dinamikom kako su stranke ugovorile predmetnim Ugovorom (članak 2. Ugovora) i predmetnom Narudžbom. Navedeno kašnjenje ugovorenih uplata potvrdio je svjedok ZĆ, ranije zastupnik po zakonu tuženika, a da je tužitelj bio u zakašnjenju sa plaćanjima proizlazi iz provedenog vještačenja i bankovnih izvještaja i to 20% ugovorene cijene plaćeno je tuženiku u zakašnjenju – prvi ugovoreni iznos predujma uplaćen je u zakašnjenju od mjesec dana, a drugi dio od nekoliko dana. Nadalje, tužitelj je trebao uplatiti tuženiku 75% ugovorene cijene 30 dana prije konačne isporuke, a isporuka je ugovorena za dan 10.6.2015. u ovisnosti o izvršenim uplatama a taj iznos je tužitelj platio 22.7.2015., 6.8.2015.

11.2. Kako su stranke ugovorile isporuku jahte na dan 10.6.2015. (ovisno o izvršenim uplatama tužitelja) to znači da je tužitelj iznos od 75% ugovorene cijene bio dužan uplatiti 30 dana prije konačne isporuke, a kako je isporuka jahte ugovorena za 10.6.2015., to je tužitelj bio dužan taj iznos uplatiti tuženiku do 10.5.2015., što on nije učinio već je taj iznos platio sa dvije uplate 22.7.2015. i 6.8.2015., dakle u zakašnjenju od 2-3 mjeseca, te su po shvaćanju suda stranke trebale zaključiti aneks kupoprodajnog ugovora uvažavajući najprije činjenicu da tužitelj nije u ugovorenim rokovima uplatio kupoprodajnu cijenu, kojim bi aneksom ugovora stranke dogovorile drugi rok isporuke jahte, što međutim stranke nisu učinile.

Aneks ugovora kojeg je zaključio krajnji kupac ĆĆ sa tuženikom od 17.11.2015. kojim je potvrđen novi datum isporuke 15.2.2016. (stranice 74 i 75 spisa) nisu zaključili tužitelj i tuženik, međutim u pogledu roka isporuke jahte iz tog aneksa ugovora, tužitelj se očigledno suglasio sa navedenim aneksom na kojeg se tužitelj pozivao i u ovom postupku.

11.3. Preostali iznos kupoprodajne cijene od 8.500,00 EUR tužitelj je platio tuženiku 19.2.2016. te je tuženik sukladno članku 9. Ugovora između parničnih stranaka, bio dužan predati tužitelju jahtu najkasnije tog dana, što tužitelj nije izvršio. Nadalje, između stranaka nesporno je da je tužitelj, preko krajnjeg kupca ĆĆ, preuzeo jahtu od tuženika 15.8.2016. Međutim, utvrđeno je da je zapisnik o preuzimanju jahte samo potpisan po tuženiku kao prodavatelju dok tužitelj, a niti krajnji kupac, nisu potpisali predmetni zapisnik naziva Salona zapisnik o primopredaji od 15.8.2016. na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik (stranice 45 i 46 spisa).

11.4. Činjenica da tužitelj nije potpisao zapisnik o preuzimanju predmetne jahte govori u prilog tome da je tužitelj ustrajao u naplati ugovorene ugovorne kazne prema članku 2. Ugovora i to 250,00 EUR/dan računajući od 7. dana od dana određenog za isporuku, što znači da iako tužitelj prigodom primopredaje predmetne jahte nije pisanim putem potvrdio da ostaje kod ugovorene ugovorne kazne za kašnjenje u isporuci plovila, sud zaključuje da je tužitelj izrazio svoje nezadovoljstvo zbog kašnjenja tuženika u isporuci i ostanak kod ugovorne kazne što je jasno izrazio u dopisima od 9.6.2015. (iako je tek kasnije uplatio iznos od 75%, odnosno 80% ugovorene kupoprodajne cijene) te dopisom od 4.5.2016. (stranice 296-304 spisa), a poglavito je navedeno razvidno iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja PĆ koji je tvrdio da je predmetno plovilo organizacijom prijevoza po tužitelju prevezeno u Marinu Kaštela i predano je krajnjem kupcu 15. kolovoza 2016.

11.5. Budući da je između stranaka dogovorena nenovčana činidba-isporuka jahte to su ugovorne strane u svom ugovoru mogle ugovoriti kaznu za slučaj neurednog ispunjenja prodavateljeve obveze. Kako je naprijed navedeno ugovorna kazna zbog neurednog ispunjenja, odnosno zbog neispunjenja, predviđena je člankom 2. alineja 4. predmetnog ugovora (stranica 240 spisa) odnosno iznos od 250,00 EUR za svaki dan zakašnjenja počevši od sedmog dana od dana određenog za isporuku pa sve do zaključenja, odnosno isporuke stvari. Stoga su ispunjene pretpostavke propisane odredbom članka 350. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO) jer su za slučaj zakašnjenja s ispunjenjem ugovorene obveze stranke predmetnim Ugovorom ugovorile ugovornu kaznu, ugovorile su kada ista dospijeva te visinu ugovorne kazne. Ugovorna kazna je dospjela u slučaju zakašnjenja tuženika, kako je i navedeno, 7. dana od dana određenog za isporuku, a isporuka je određena kada kupac u cijelosti isplati kupoprodajnu cijenu (članak 9. Ugovora) koju cijenu je tužitelj isplatio tuženiku 19.2.2016., pa tužitelju pripada od 27.2.2016. – kao sedmog dana od posljednje uplate pa do 15.8.2016. – dan preuzimanja jahte, svakog dana 250,00 EUR na ime ugovorne kazne zbog zakašnjenja tuženika.

11.6. Kako je tužitelj u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu 19.2.2016. to je tuženik bio dužan najkasnije tog dana isporučiti tužitelju ugovorenu jahtu, pa kako to tuženik nije učinio to tužitelju od 7. dana od dana određenog za isporuku pa sve do isporuke plovila sukladno članku 2. i 9. zaključenog Ugovora između stranaka pripada pravo na ugovornu kaznu zbog kašnjenja tuženika u isporuci stvari. Dakle, tužitelj je mogao zahtijevati isplatu ugovorne kazne za razdoblje od 27. veljače 2016. do 14. kolovoza 2016., odnosno za ukupno 169 dana, za svaki dan po 250,00 EUR ili iznos od 42.250,00 EUR, pri tome sud napominje da tužitelj nije naveo niti obrazložio za koliko je dana zakašnjenja tuženika obračunao iznos ugovorne kazne, niti je isto navedeno u računu tužitelja na temelju kojeg je tužitelj kao ovrhovoditelj javnom bilježniku, predložio donijeti rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a u računu je navedeno da se potražuju penali i šteta za zakašnjelu isporuku. Međutim, izmjenom osnova potraživanja, tužitelj nije izvršio objektivnu preinaku tužbe kako to navodi tuženik jer prema članku 191. stavak 3. ZPP-a tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtijeva tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen. Pa kako je tužitelj umjesto penala i naknade štete koji su kao potraživanje tužitelja navedeni u računu tužitelja broj 01/2019 od 6.2.2019., podneskom od 14.5.2019. u parničnom postupku, a prije zaključenja prethodnog postupka, zahtijevao ugovornu kaznu sukladno zaključenom Ugovoru između stranaka, to promjenom pravne osnove tužbenog zahtijeva tužiteljeva tužba nije preinačena pa niti taj prigovor tuženika nije prihvaćen.

11.7. Iako je tuženik istakao prigovor da tužitelj kao vjerovnik ne može zahtijevati ugovornu kaznu zbog zakašnjenja, odnosno neurednog ispunjenja ako je primio ispunjenje obveze, a nije bez odgađanja priopćio dužniku da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu. Slijedom navedenog sud ističe da priopćenje vjerovnika dužniku da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu, vjerovnik može dati i usmeno što je tužitelj i isticao tijekom postupka s time da je predmetnu jahtu preuzeo krajnji kupac, a ne tužitelj kao kupac, a niti krajnji kupac ĆĆ, niti tužitelj, nisu potpisali predmetni zapisnik o preuzimanju plovila te da su na taj način izrazili svoje nezadovoljstvo kašnjenjem tuženika, dok je zastupnik po zakonu tužitelja MĆ u svom iskazu, istakao kako je obavijestio tuženika da zadržava pravo naplate ugovorne kazne, što jasno proizlazi i iz ranije dostavljenih dopisa tužitelja upućenih tuženiku od 9.6.2015. i od 4.5.2016., a odredbom članka 353. stavak 4. ZOO-a propisano je da vjerovnik ima pravo zahtijevati i ispunjenje obveze i ugovornu kaznu kad je kazna ugovorena za slučaj zakašnjenja, odnosno neurednog ispunjenja, kakav je konkretni slučaj.

11.8. Isto tako nije prihvaćen prigovor zastare kojeg je tuženik istakao već u prigovoru podnesenim protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenom po javnom bilježniku, bez posebnog obrazloženja tog prigovora. Prigovor zastare je materijalnopravni prigovor na kojeg sud ne pazi po službenoj dužnosti, već samo na prigovor dužnika (čl. 214. st. 3. ZOO-a), a odredbom članka 215. ZOO-a zastarni rok počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, odnosno prvog dana nakon dana dospijeća tražbine, dok zastara nastupa kada protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze protekom posljednjem dana zastarnog roka. Budući da je tužitelj, kao ovrhovoditelj u prijedlogu za ovrhu odredio da je obveza tuženiku dospjela 13.2.2019. to je od tog dana mogao na utuženo potraživanje zahtijevati zateznu kamatu. Međutim, u smislu članka 215. ZOO-a tužitelj je mogao zahtijevati od tuženika isplatu ugovorne kazne već od 15.8.2016. što tužitelj nije zahtijevao. Budući da je tužba podnesena 14.2.2019. to tužitelju nije nastupila zastara za njegovo potraživanje jer u konkretnom slučaju zastara potraživanja ugovorne kazne tužitelju nije istekao, a primjenjuje se trogodišnji rok zastare koji se primjenjuje sukladno članku 228. stavak 1. ZOO-a.

12. Slijedom navedenog, tražbina tužitelja je osnovana za iznos od 42.250,00 EUR sa zateznom kamatom od 13.2.2019. koje dospijeće je tužitelj označio u prijedlogu za ovrhu pa sve do isplate sukladno članku 29. stavak 1. ZOO-a po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkih ugovora jer se u konkretnoj stvari radi o trgovačkom ugovoru, budući da su stranke trgovci pa se za razdoblje od 13. veljače 2019. do 31. prosinca 2022. primjenjuje stopa zatezne kamate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1.1.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve sukladno izmjenama i dopunama članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, potrebno je navesti da se stopa zateznih kamata mijenjala nakon donošenja rješenja o ovrsi po javnom bilježniku pa do donošenja ove presude i u pogledu stope zateznih kamata na glavno potraživanje i u pogledu stope zateznih kamata na trošak ovršnog postupka, pa kako se radi o primjeni materijalnog prava to je sud sukladno navedenom u svoju odluku unio izmijenjene stope zatezne kamate.

13. U vezi sa nastalim i predvidivim troškovima postupka, sud je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u dijelu u kojem je tužitelju odmjeren nastali trošak ovršnog postupka s obzirom na tužiteljev uspjeh u postupku od 39,12% i to u iznosu od 677,25 EUR sa zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave – 18. veljače 2019. do isplate, po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a koja se određuje za ostale odnose jer to potraživanje ne proizlazi iz trgovačkog ugovora te tužitelj u odnosu na troškove ovršnog postupka ima pravo na kamatu po stopi uvećanoj za tri postotna poena i to za razdoblje od 18. veljače 2019. do 31. prosinca 2022., za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. s obzirom da je 1. siječnja 2023. uveden euro kao službena valuta u Republici Hrvatskoj sukladno Zakonu o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22) te za razdoblje od 1. siječnja 2024. pa nadalje sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).

Radi navedenog, sukladno odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

14. Točkom II. izreke presude sud je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mirjane Popovac iz Splita, Posl. br.: OVRV-627/2019 od 18. veljače 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od osam dana, isplati tužitelju kao ovrhovoditelju iznos od 65.750,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 13.2.2019. do isplate i za više tražene nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.053,96 EUR sa zateznom kamatom od 18.2.2019. do isplate kao i za predvidive troškove ovrhe u iznosu od 569,99 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom od 18.2.2019. do isplate i u tom se dijelu je odbio zahtjev tužitelja jer tužitelj nije dokazao da mu navedeno potraživanje pripada sukladno naprijed navedenom obrazloženju suda u pogledu potraživanja tužitelja i nastalih troškova, a predvidivi troškovi ovršnog postupka koji su odmjereni rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika tužitelju neće niti nastati zbog izjavljenog prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika.

15. Odluku o trošku parničnog postupka sud temelji na odredbama članka 154. stavak 2. ZPP-a te članka 155. ZPP-a, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te Zakonu o sudskim pristojbama i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi sukladno popisu troška tužitelja i tuženika te vrijednosti predmeta spora od 108.000,00 EUR, vodeći računa o uspjehu stranaka u postupku, a omjer uspjeha stranaka u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

15.1. Tužitelj je s obzirom na uspjeh dokazivanja osnove zahtjeva u postupku uspio u cijelosti – 100 % (kvalitativno), a s obzirom na uspjeh dokazivanja visine zahtjeva, tužitelj je uspio sa 39,12 % (kvantitativno), dok je tuženik s obzirom na uspjeh dokazivanja visine zahtjeva uspio u sporu od 60,88 % (kvantitativno), pa je tužitelj (kvalitativno i kvantitativno) razmjerno uspio u sporu od 78,24% i tužitelju je u tom postotku i odmjeren parnični trošak.

15.2. Tako da je tužitelju odmjeren parnični trošak za sastav podneska od 22. svibnja 2019. koje je očitovanje na prigovor – 814 bodova (Tbr. 8/1 OT), za prijedlog za određivanje prethodne mjere – 814 bodova (Tbr. 11/1 OT), za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo i izvodili su se dokazi i to od 4.11.2020., od 1.12.2020., od 25.1.2021., od 7.7.2021., od 29.9.2021., od 22.11.2021., od 10.1.2022., od 5.12.2022., od 9.1.2023., i od 8.3.2023. svako po 814 bodova – ukupno 8140 bodova (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištima na kojima se procesno raspravljalo i to od 16.9.2020. i od 4.5.2022., za svako ročište po 407 bodova – ukupno 814 bodova (Tbr. 9/2 OT), za sastav dvaju podnesaka od 25.10.2020. i 27.10.2020., kao jedan podnesak od 814 bodova, te od 27.11.2020. i od 1.12.2020. kao jedan podnesak od 814 bodova te za sastav obrazloženog podneska od 7.10.2022. (očitovanje na pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka) - 814 bodova

– ukupno 2442 boda (Tbr. 8/1 OT), za sastav podnesaka koji se ubrajaju u skupinu ostalih podnesaka i to od 16.9.2020. (dokaz o plaćanju), od 12.11.2021. i od 19.5.2022., svaki po 25 bodova – ukupno 75 bodova (Tbr. 8/4 OT), za pristup ročištu koje je odgođeno i to od 7.3.2022. – 50 bodova (Tbr. 9/5 OT), za pristup ročištu za objavu presude – 50 bodova (Tbr. 9/3 OT) ili ukupno 13.199 bodova uz vrijednost boda od 2,00 EUR ili iznos od 26.398,00 EUR, kojem iznosu je pridodan PDV od 25% u iznosu od 6.599,50 EUR ili ukupno za zastupanje iznos od 32.997,50 EUR. Kako je tužitelj u sporu razmjerno uspio od 78,24% to je u tom postotku i odmjeren trošak u iznosu od 25.817,24 EUR.

15.3. Tom iznosu je pridodan i trošak uplaćenog predujma za provedbu vještačenja od 663,61 EUR kao i sudska pristojba za presudu u iznosu od 663,61 EUR i sudska pristojba za prijedlog i rješenje o osiguranju u iznosu od 663,61 EUR ili sveukupno tužitelju je odmjeren trošak u iznosu od 27.808,07 EUR sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a koja se odnosi na ostale odnose kako je i odlučeno u točki III. Izreke presude.

16. Sud tužitelju u troškove postupka nije odmjerio trošak kojeg je zatražio u većem iznosu od naprijed odmjerenog troška za radnje koje je poduzeo u postupku i za koje je sud smatrao da tužitelju treba odmjeriti trošak, ali ne po zatraženom iznosu, već onako kako je naprijed odmjereno, pa se sud poziva na točku 15.1. i 15.2. ovog obrazloženja radi izbjegavanja ponavljanja za koje troškove je sud prihvatio zahtjev tužitelja te tužitelju nije odmjerio zatražene troškove za podneske od 11.7.2019., 6.9.2019., 25.10.2019., 14.2.2019., 15.4.2019. jer se radi o požurnicama koje tužitelj nužno nije morao podnositi sudu. Isto tako nije mu odmjeren trošak podnesaka od 9.6.2020. od 12.6.2020., od 8.7.2020., od 4.3.2021., od 27.12.2021., od 7.1.2022., jer sastav tih podnesaka nije bio potreban za vođenje postupka dok je podnesak od 28.6.2021. mogao predati na ročištu od 7.7.2021. za koje ročište mu je odmjeren trošak kao što mu nije odmjeren trošak sastava podneska od 28.11.2022. jer je sadržaj tog podneska mogao iznijeti na ročištu od 5.12.2022. za koje ročište mu je odmjeren trošak.

16.1. Nadalje, o troškovima koji su odmjereni po javnom bilježniku sud je odlučio sukladno odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a i svoju odluku je unio u izreku presude u točkama I. i II. izreke.

Slijedom navedenog za više traženi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.597,75 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom, odlučeno je kao u točki IV. izreke presude.

17. Odredbom članka 501.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP-a) propisano je da će sud u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava, proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

17.1. Sud može odrediti mjeru osiguranja ako su kumulativno ispunjene pretpostavke i to ako se spor o osnovanosti tužbenog zahtjeva vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i ako je tužitelj do zaključenja glavne rasprave podnio prijedlog da se odredi zabrana banci da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava, proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

17.2. Iz sadržaja prigovora i spisu priloženih isprava te iz provedenog parničnog postupka cijeneći uspjeh stranaka u postupku sud je zaključio da je veći uspjeh tužitelja u postupku te da su ispunjene pretpostavke propisane člankom 501.a ZPP-a radi čega je riješeno kao u izreci rješenja.

U Splitu 27. svibnja 2025.

Sudac

Nevenka Marunica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda, u roku od 8 dana od dana dostave ove presude i rješenja.

DNA:

- tužitelju po pun. uz sud. pristojbu za presudu od 663,61 EUR

- tuženiku po pun.

- u spis