REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P Ob-978/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu u po sucu toga suda Tijani Kokić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tužene MR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Jeleni Košutić, odvjetnici iz Sesveta, Bjelovarska 51 radi utvrđenja bračne stečevine, dana 27. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženi zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženoj MR isplatiti tužitelju ĆR, [adresa], 21 202, Lećevica iznos od 194,89 € po pravomoćnosti presude i u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženoj MR isplatiti troškove ovog parničnog postupka, također sa pripadajućom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe, sve do isplate."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi parnični trošak tuženoj u iznosu 62,50 EUR u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj ĆR podnio je tužbu protiv tužene radi isplate iznosa od 194,89 EUR koji iznos je naplaćen tužitelju putem zahtjeva za izravnu naplatu putem FINA-e, a temeljem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj: Povrv- 14937/11-10 od 22. siječnja 2013. kojim rješenjem je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju javnog bilježnika Mladena Ježeka, posl. broj: Ovrv-23870/11 od 25. listopada 2011., a kojim je ĆR utvrđena obveza isplatiti Zagrebačkom holdingu d.o.o. iznos od 500,00 kuna sa zateznim kamatama od 19. rujna 2010. kao i naknada parničnog troška od 98,40 kuna, a kako navedeni iznos nije plaćen u roku, konačno je naplaćen tužitelju dana 25.03.2021., putem Fine i to 101,98 EUR glavnog duga te 92,91 EUR kamata, dakle ukupno iznos od 194,89 EUR.

Nadalje navodi kako je njegov brak sa tuženom MR prestao presudom ovog suda broj P2-1236/14 dok je faktični prestanak bračne zajednice bio dana 29. srpnja 2014.

U tužbi se poziva na primjenu čl.43. OZ-a kojim je regulirano kako za obveze koje se ne odnose na tekuće potrebe bračne i obiteljske zajednice, ne odgovara drugi bračni drug. Smatra kako je dug nastao na temelju prekršaja koji je počinila tužena jer je, samo kako bi on dobivao kazne, parkirala automobil nasred ceste. Tom je prilikom vozila njegov osobni automobil Mercedes [registarska oznaka], koji je i inače često vozila, a on je za taj prekršaj oslobođen odgovornosti jer nije vozio, a smatra kako je pogriješio kada tuženu nije identificirao kao vozača.

Ujedno je naveo kako potražuje naknadu zbog povrede prava osobnosti ako bi sud smatrao kako postoji solidarna odgovornost tužitelja i tužene sukladno odredbi čl.44.st.1. OZ-a.

Ujedno je zatražio naknadu parničnog troška u neutvrđenom iznosu.

2. U odgovoru na tužbu tužena MR osporila je tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

Istaknula je kako tužitelj uz tužbu nije dostavio niti jedan dokaz te osporava da bi tužena počinila prometni prekršaj za koji je navodno tužitelj platio kaznu.

Nije se detaljno očitovala na dokaze dostavljene uz tužbu nakon što ih je sve, putem punomoćnice zaprimila.

Predložila je tužbeni zahtjev odbiti uz nadoknadu parničnog troška.

3. Tijekom dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u: Zahtjev za izravnu naplatu od 06.02.2017. ( list 5-6 spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj:

Povrv-14937/11-10 od 22. siječnja 2013. ( list 7-11 spisa), Zahtjev za izravnu naplatu od 25.03.2021. ( list 12-13 spisa), podnesak ovrhovoditelja o nastavku provođenja ovrhe od 22.03.2021. ( list 14 spisa), potvrdu o provedenom nalogu za plaćanje u kunama ( list 15 spisa), specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje od 15.07.2023. ( list 16 spisa), rješenje Prekršajnog suda u Zagrebu, posl. broj Ikp-5418/11 od 12. ožujka 2013. ( list 17 spisa ), obavezni prekršajni nalog od 10.09.2010. ( list 18 spisa ), obavijest o neplaćenom računu ( list 19 spisa), presudu Prekršajnog suda u Zagrebu, posl. broj P- 18627/2010 od 19. listopada 2010. ( stranice 20-21 spisa ), presliku zapisnika s ročišta iz postupka P Ob-1204/18-23 od 10. listopada 2019. ( stranice 22-29 spisa), presliku dopisivanja ( stranice 30-497 spisa ) i potvrdu od 26.10.2020. ( list 498 spisa ).

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući sve dokaze zajedno i svaki dokaz posebno, sukladno odredbi čl.8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine«, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljem tekstu ZPP), sud je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti, kao neosnovan.

5. Uvidom u presudu Prekršajnog suda u Zagrebu, posl. broj P-18627/2010 od 19. listopada 2010. ( stranice 20-21 spisa ) sud je utvrdio kako je istom ĆR oslobođen optužbe da bi 10. rujna 2010. u 10:46 h parkirao osobno vozilo [registarska oznaka] u zagrebu u Vinodolskoj ulici, ispred kućnog broja 1., na mjestu gdje je parkiranje i zaustavljanje osobnih vozila zabranjeno prometnim znakom.

Iz obrazloženja predmetne presude proizlazi da je PU Zagrebačka, I. postaja prometne policije izdala obavezni prekršajni nalog protiv ĆR kao okrivljenika zbog djela opisanog u izreci presude.

Okrivljenik je potvrdio kako je on vlasnik predmetnog vozila ali je prekršaj osporio navodeći kako nije on upravljao tim vozilom predmetnog dana te nije niti počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.

S obzirom iz dokaza provedenih u postupku ( četiri fotografije vozila reg. oznake [registarska oznaka] ) proizlazi da je predmetne zgode zatečeno samo vozilo u prekršaju ali ne i vozač istog, ĆR je oslobođen optužbe za počinjenje predmetnog prekršaja temeljem čl.182. st.1. točke 3. Prekršajnog zakona.

Uvidom u Prekršajni zakon ( „Narodne novine“ 107/2007 ) ovaj sud je utvrdio kako čl.182. st.1. točka 3. propisuje donošenje oslobađajuće presude ako nije dokazano da je okrivljenik počinio djelo za koje se optužuje.

6. Uvidom u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj: Povrv- 14937/11-10 od 22. siječnja 2013. ( list 7-11 spisa), sud je utvrdio kako je istom održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju javnog bilježnika Mladena Ježeka, posl. broj:

Ovrv-23870/11 od 25. listopada 2011., a kojim je ĆR utvrđena obveza isplatiti Zagrebačkom holdingu d.o.o. iznos od 500,00 kuna sa zateznim kamatama od 19. rujna 2010. kao i naknada parničnog troška od 98,40 kuna, sve u roku 8 dana. Navedena presuda postala je pravomoćna i ovršna 05.06.2014.

Iz obrazloženja predmetne presude jasno proizlazi da se ista temelji na čl.86. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 67/08 – u daljnjem tekstu ZSPC ), koji se primjenjivao u vrijeme počinjenja prekršaja, a kojim je propisano kako troškove premještanja vozila u slučajevima iz čl.84. istog Zakona snosi vlasnik, odnosno korisnik vozila.

S obzirom je tuženik bio vlasnik predmetnog vozila u trenutku premještanja istog, a temeljem čega je nastao sporni trošak, činjenica da isti nije vozi predmetno vozilo u trenutku počinjenja prekršaja, što je bilo odlučno za oslobađajuću presudu u prekršajnom postupku, nije nimalo odlučno za građanski postupak i građansku odgovornost tužitelja za plaćanje nastalog troška.

Uvidom u obavezni prekršajni nalog od 10.09.2010. ( list 18 spisa ) i obavijest o neplaćenom računu ( list 19 spisa), sud je utvrdio kako je na temelju istih provedeno premještanje vozila u vlasništvu ĆR i kako trošak za isto utvrđen temeljem čl.86. st.2. ZSPC-a, a kako je to navedeno u obrazloženju predmetne presude Povrv-14937/11-10 od 22. siječnja 2013. ( list 7-11 spisa).

7. Uvidom u Zahtjev za izravnu naplatu od 06.02.2017. ( list 5-6 spisa), Zahtjev za izravnu naplatu od 25.03.2021. ( list 12-13 spisa), podnesak ovrhovoditelja o nastavku provođenja ovrhe od 22.03.2021. ( list 14 spisa), potvrdu o provedenom nalogu za plaćanje u kunama ( list 15 spisa) i specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje od 15.07.2023. ( list 16 spisa), sud je utvrdio kako je visina postavljena tužbenim zahtjevom identična troškovima koji su naplaćeni tužitelju, sve temeljem pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj: Povrv-14937/11-10 od 22. siječnja 2013. ( list 7-11 spisa)

8. Tužitelj svoj zahtjev temelji na čl.43. OZ-a, očito misleći na Obiteljski zakon te od tužene kao svoje bivše supruge MR sa kojom je bio u braku i bračnoj zajednici 10.09.2010. kada je počinjen prometni prekršaj automobilom u njegovom vlasništvu potražuje isplatu cijelog troška, smatrajući kako je kao korisnica njegovog vozila ona počinila predmetni prekršaj, trošak kojeg je njemu naplaćen prisilnom naplatom.

2010. godine u primjeni je bio Obiteljski zakon iz 2003. („Narodne novine“ br. 116/03, 17/04, 136/04, 107/07 – u daljnjem tekstu Obz ).

Čl. 43. istog bili su propisani razlozi ra razvod braka te se dakle navedeni članak zakona ne primjenjuje u ovom postupku.

Čl.43. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ br.103/15, 98/19 i 153/23 ) na koji se pozvao tužitelj također se ne primjenjuje u ovom postupku s obzirom taj zakon nije bio u primjeni u trenutku nastanka obveze.

Istim člankom propisano je kako za obveze koje je jedan bračni drug imao prije sklapanja braka, kao i za obveze koje je samostalno preuzeo nakon sklapanja braka, a koje se ne odnose na tekuće potrebe bračne i obiteljske zajednice, ne odgovara drugi bračni drug.

Obz iz 2003. nije imao takvu odredbu.

Ovaj sud smatra kako se predmetni postupak ne vodi po osnovi utvrđenja bračne stečevine niti po nekoj drugoj osnovi iz Obiteljskog zakona već temeljem isplate prema pravilima Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ br. 35/05 i 41/08 – u daljnjem tekstu ZOO ).

9. Člankom 1119. ZOO-a propisao je kada tko za drugog učini kakav izdatak ili što drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega. Na tužitelju je teret dokaza da je tužena bila obvezna po zakonu snositi trošak premještanja vozila, u iznosu utvrđenog pravomoćnom presudom Povrv-14937/11-10 od 22. siječnja 2013. ( list 7-11 spisa) te prema konačnoj specifikaciji naplaćenog duga prisilnom naplatom FINE, sve prema Zahtjevu za izravnu naplatu od 06.02.2017. ( list 5- 6 spisa), Zahtjevu za izravnu naplatu od 25.03.2021. ( list 12-13 spisa), zahtjevu ovrhovoditelja o nastavku provođenja ovrhe od 22.03.2021. ( list 14 spisa), potvrdi o provedenom nalogu za plaćanje u kunama ( list 15 spisa) i specifikaciji izvršenja osnove za plaćanje od 15.07.2023. ( list 16 spisa).

S obzirom na odredbu čl.86.st.1.ZSPC-a on je kao vlasnik vozila, bez obzira tko je tog trena vozio predmetno vozilo, bio obvezan nadoknaditi trošak uzrokovan premještanjem nepropisno parkiranog vozila.

Svoje bi se obveze mogao osloboditi samo u slučaju da je tada dokazao tko je bio korisnik njegovog vozila u vrijeme počinjenja prekršaja, no to nije dokazao i presuda je donesena u odnosu na njega kao vlasnika vozila.

U ovom predmetu, za primjenu čl.1119. ZOO-a bilo je također odlučno dokazati da je tužitelj učinio izdatak koji je po zakonu bila dužna snositi tužena.

Iz dostavljenih dokaza uz tužbu, a teret dokaza je na tužitelju koji temeljem čl.461 a st.2. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,- odluka USRH, 84/08, 96/08-odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 25/13, 89/14-odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu ZPP ) i to presliku zapisnika s ročišta iz postupka P Ob-1204/18-23 od 10. listopada 2019. ( stranice 22-29 spisa), presliku dopisivanja ( stranice 30-497 spisa ), obavezni prekršajni nalog od 10.09.2010. ( list 18 spisa ), obavijest o neplaćenom računu ( list 19 spisa) i rješenje Prekršajnog suda u Zagrebu, posl. broj Ikp-5418/11 od 12. ožujka 2013. ( list 17 spisa ),sud nije mogao utvrditi da je MR bila korisnica osobnog automobila 10.09.2010. niti da je baš ona počinila predmetni prometni prekršaj. Uvidom u obavezni prekršajni nalog od 10.09.2010. ( list 18 spisa ) i obavijest o neplaćenom računu ( list 19 spisa) sud je mogao samo utvrditi da je prilikom utvrđenja počinjenja prometnog prekršaja ostavljanja vozila na mjestu zabranjenom za parkiranje i zaustavljanje vozila zatečeno samo vozilo, ne i vlasnik, korisnik ili vozač istog. navedeno je bio i razlog oslobođenja tužitelja od prekršajne odgovornosti u presudi Prekršajnog suda u Zagrebu, posl. broj P-18627/2010 od 19. listopada 2010. ( stranice 20-21 spisa ), a niti u jednom od ovih dokumenata ne spominje se ime MR. Uvidom u rješenje Prekršajnog suda u Zagrebu, posl. broj Ikp-5418/11 od 12. ožujka 2013. ( list 17 spisa ), sud je utvrdio kako se isto odnosi na prekršaj koji je MR počinila očito prije donošenja rješenja Prekršajnog suda u Zagrebu, posl. broj PPP-16322/08 od 12. travnja 2010., a koje je bilo temelj za donošenje rješenja s lista 17 spisa. Stoga se isto ne odnosi na prekršaj počinjen dana 10.09.2010.

Uvidom u presliku zapisnika s ročišta iz postupka P Ob-1204/18-23 od 10. listopada 2019. ( stranice 22-29 spisa), sud napominje da se dokazi provedeni u jednom postupku ne mogu koristiti u drugom postupku bez suglasnosti svih stranaka, no čak i da je tužena bila suglasan sa korištenjem istog, navodi pojedinih svjedoka o tome da je tijekom trajanja bračne zajednice MR koristila osobni automobil tužitelja nije dokaz da ga je koristila 10. rujna 2010.

Uvidom u presliku dopisivanja ( stranice 30-497 spisa ), sud nije mogao utvrditi točnost navoda tužitelja te osnovanost tužbenog zahtjeva jer se u prepisci ne navode imena osoba, pa tako niti MR, a sud, temeljem dostavljenog ispisa poruka nije mogao utvrditi tko su „ ŠR“ i „justshadov“, a to što je „justshadov“ na upit „ ŠR“ koji auto sada vozi napisala kao odgovor „mecku“ još ne potvrđuje navode tužitelja kako je to potvrda MR o korištenju njegovog osobnog automobila marke Mercedes i to dana 10.09.2010. ili barem u tom razdoblju, s obzirom da osim imena nije bilo moguće niti utvrditi kada se ovo dopisivanje odigravalo jer osim vremena ( na pr: 23:13 ) nema oznake datuma niti godine.

Slijedom svega naprijed navedenog, sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja ĆR u cijelosti, kao neosnovan.

10. Odluku u ovom postupku sud je donio temeljem čl.461a st.3. ZPP-a.

11. Odluka o parničnom trošku tužene MR temelji se na čl.154.st.1.ZPP-a, i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Nar. Nov. 138/23 ), prema priloženom troškovniku i prema vrijednosti predmeta spora označenoj u tužbi u iznosu od 194,89 EUR.

Tuženoj je priznat trošak sastava odgovora na tužbu – 25 bodova ( Tbr.8/1 ), odnosno 50,00 EUR s obzirom je vrijednost svakog boda 2 EUR-a.

Priznat joj je i trošak PDV-a od 25% koji iznosi 12,50 EUR te joj je stoga priznat trošak u ukupnom iznosu od 62,50 EUR.

U Zagrebu 27. svibnja 2025.

Sudac

Tijana Kokić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP.

DNA:

1. Tužitelju

2. Pun. tužene