REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž Ob-52/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marija Perić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika LF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Jukić, odvjetnik u Zagrebu, radi izmjene odluke o ostvarivanju roditeljske skrbi, uz sudjelovanje mlt. djece ŽF OIB: [osobni identifikacijski broj] i RF OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa posebna skrbnica CF, dipl. iur., zaposlenica Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Split, odlučujući o žalbi tuženika LF protiv presude i rješenje poslovni broj: P Ob-182/2022-81 od 14. ožujka 2025., Općinskog suda u Splitu, u sjednici održanoj 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuju presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P Ob-182/2022-81 od 14. ožujka 2025. u pobijanim dijelovima (presuda u točki III. izreke te rješenje u cijelosti).

Obrazloženje

1. Presudom je suda prvoga stupnja odlučeno o promjeni mjesta stanovanja mlt. djece stranaka RF i ŽF, te način održavanja osobnih odnosa mlt. djece s roditeljem s kojim ne stanuju te obveznik i visina uzdržavanja mlt. djece kako je sve određeno presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P Ob-595/2018 od 22. studenog 2019. i to na način da će mlt. djeca stranaka živjeti s ocem na adresi u [adresa] na kojoj će adresi biti njihovo prijavljeno prebivalište, da će se osobni odnosi mlt. djece s tužiteljicom – majkom SF ostvarivati u obliku boravka kod nje svaki drugi tjedan i to od nedjelje u 19:00 sati do iduće nedjelje u 19:00 sati, uvažavajući pritom želje mlt. djece i da će roditelji ĐF i LF na jednake dijelove doprinositi za uzdržavanje mlt. djece i to za razdoblje od 14. ožujka 2005. pa ubuduće.

1.1. Rješenjem je izmijenjena i privremena mjera prvostupanjskog suda koja je određena rješenjem poslovni broj: P Ob-182/2022 od 10. travnja 2024., također na način kako je to određeno prvostupanjskom presudom u pogledu mjesta stanovanja djece i načina ostvarivanja osobnih odnosa mlt. djece s roditeljem s kojim ne stanuju te je određeno da će privremena mjera trajati do pravomoćnog okončanja parničnog postupka i da žalba protiv tog rješenja ne odgađa neku ovrhu.

1.2. U pogledu troškova parničnog postupka određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu u točki III. izreke i rješenje pobija tuženik zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga i posebno zbog odluke o troškovima postupka zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe kako su kroz cijeli postupak sud i sve institucije pokušavale vidljivo pronaći način kako "magično" popraviti odnos djece s majkom, a zbog čega je cijeli postupak bez krivnje tuženika odužen bez ikakve potrebe pa su tako nastali i veliki troškovi postupka. Potom smatra kako je prvostupanjski sud propustio donijeti odluku o uzdržavanju jer je pošao od pogrešne ocjene da će mlt. djeca sukladno sudskoj odluci faktički jednako vremena boraviti kod oba roditelja, tim više što je prihvaćena formula "prema željama djece" upravo zato jer djeca odbijaju kontakt u takvom obimu te je notorno da se na strani majke mora bitno poraditi na kapacitetima kako bi se stvorilo pogodno okruženje u kojemu bi djeca htjela više s njom boraviti pa je sud propustio utvrditi - konstatirati u obrazloženju da su mlt. djeca do sada stanovala s njim te da s majkom održavaju tek povremene, sporadične susrete, a druga se pogreška odnosi na prihvaćanje sporazuma roditelja kojom su odredili da će jednako doprinositi za uzdržavanje, zbog čega je sud ignorirao zakonsku odredbu iz čl. 310. Obiteljskog zakona kojim je obveznik uzdržavanja roditelj s kojim dijete ne stanuje, tako da određivanje o istom doprinosu za uzdržavanje predstavlja suprotnost zakonskom tekstu koji određuje da je obveznik uzdržavanja roditelj s kojim djeca ne žive tako da tuženik ne može doprinositi za uzdržavanje niti je jasno na kakav način bi doprinosio, slijedom čega smatra da se radi o nerazumljivoj izreci koja je ne samo neprimjenjiva već i nepravična kad se uzme u obzir činjenično utvrđenje o stvarnoj konstelaciji odnosa unutar obitelji. Što se tiče privremene mjere ističe kako privremenom mjerom čak ni na taj način nije odlučeno o uzdržavanju, zbog čega je privremena mjera očito krnja.

2.1. Posebno pobija odluku o troškovima postupka smatrajući da je postupak neopravdano odugovlačen i to ne njegovom krivnjom a odluku smatra i neobrazloženom odnosno nerazumljivom pa ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) zbog koje pobija i preostali pobijani dio presude te predlaže preinačenje prvostupanjske presude i rješenja na način da se tužiteljica ĐF odredi kao obveznik uzdržavanja mlt. djece te da mu nadoknadi parnične troškove.

3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu navodeći kako zajednički sin stranaka mlt. RF već mjesec i po dana, od početka ožujka ove godine, živi kod nje, a oca viđa povremeno pa smatra kako sud nije pogriješio kada je donio pobijanu odluku niti je ta odluka rezultat idealizacije suda kako to neosnovano tuženik navodi u žalbi. Ističe i kako skrbi o potrebama djeteta mlt. RF i uzdržava ga. U pogledu odluke o uzdržavanju ističe i kako za 11 godina koliko su djeca živjela s njom tuženik nije plaćao uzdržavanje odnosno platio je ukupno 4.000,00 kuna. Predlaže odbijanje žalbe kao neosnovane.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet je spora izmjena odluke o mjestu stanovanja mlt. djece RF i ŽF, načinu održavanja osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuju te obvezniku i visini uzdržavanja mlt. djece, sadržane u presudi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P Ob-595/2018 od 22. studenog 2019. kao i tuženikov prijedlog za određivanje privremene mjere kojim bi se izmijenila ranija presuda tako da mlt. djeca stanuju s njim te da se majci naloži doprinositi za njihovo uzdržavanje, koji je podnesen 1. ožujka 2022. u predmetu R1 Ob-159/2022 (predmeti su spojeni).

6. Prvostupanjskom je presudom izmijenjena ranija prvostupanjska presuda kojom je bilo određeno da će mlt. djeca stanovati s majkom (tužiteljicom) i da će djeca ostvarivati osobne odnose s ocem (tuženikom) te da će on doprinositi za svako dijete iznos od 950,00 kuna mjesečno.

6.1. Ranija je prvostupanjska presuda izmijenjena na način da će zajednička mlt. djeca stanovati s ocem LF na adresi u [adresa] da će se osobni odnosi s majkom ostvarivati boravkom kod nje svaki drugi tjedan od nedjelje u 19:00 sati do iduće nedjelje u 19:00 sati (uvažavajući pritom želje mlt. djece) te da će roditelji ĐF i LF doprinositi za uzdržavanje djece na jednake dijelove počevši od 14. ožujka 2025. i ubuduće - o čemu je odlučeno u točki III. izreke.

6.2. Izmijenjena je i privremena mjera koja je bila određena u ovom postupku rješenjem od 10. travnja 2024. pa je određeno kao i u presudi, osim u pogledu uzdržavanja (o tome nije odlučeno privremenom mjerom).

6.3. Ovakve je odluke prvostupanjski sud donio uzimajući u obzir rezultat provedenog kombiniranog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja i drugih dokaza, ali je uvažio i sporazum koji su tužiteljica i tuženik postigli na završnom ročištu o tome kako nemaju međusobnih potraživanja u pogledu doprinosa za uzdržavanje mlt. djece od podnošenja tužbe do donošenja presude i da će od donošenja presude pa ubuduće doprinositi za uzdržavanje djece u jednakim dijelovima.

6.4. U pogledu je troškova postupka određeno da će svaka stranka snositi svoje troškove, bez posebnog obrazloženja - samo pozivanjem na članak 366. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 156/2023., dalje: ObZ).

7. Ispitavši prvostupanjsku presudu i rješenje u granicama razloga određenih u tuženikovoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (prema članku 365. stavku 2. ZPP u vezi s člankom 346. ObZ), ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da su prvostupanjske odluke u pobijanim dijelovima zakonite i pravilne pa je tuženikova žalba neosnovana.

8. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a ni one iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer prvostupanjske odluke nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati, dok odlučivanje o troškovima postupka zapravo predstavlja primjenu materijalnog prava.

9. Nisu osnovani ni drugi žalbeni razlozi, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo.

10. Prvostupanjskom je presudom u točkama I. i II. izreke određeno da će mlt. djeca stranaka stanovati s tuženikom a da će se osobni odnosi s tužiteljicom ostvarivati boravkom djece kod nje svaki drugi tjedan od nedjelje u 19:00 do iduće nedjelje u 19:00 što znači da će jednako vremena provoditi s oba roditelja, a tuženik tu odluku ne pobija.

11. Tuženik tako pobija prvostupanjsku presudu samo u točki III. izreke kojom je određeno da će roditelji (otac LF i majka ĐF) doprinositi za uzdržavanje djece "na jednake dijelove", dakle u jednakim dijelovima.

10.2. Iako ovakva odluka možda nije najbolje formulirana, ona je prvenstveno rezultat sporazuma roditelja postignutog na završnom ročištu i u skladu je s odredbom članka 310. stavka 3. ObZ a iz nje zapravo proizlazi kako će i novčani doprinos svakog roditelja za uzdržavanje djece biti jednak s obzirom na to da će provoditi s djecom i o njima skrbiti podjednako vremena jer je prvostupanjskom presudom određeno i da će djeca boraviti kod majke jednako vremena kao i kod oca, što naravno uključuje i sve druge troškove izvan domaćinstva (u vezi sa školskim i izvanškolskim aktivnostima) te troškovima odjeće i obuće tako da će u svakom pogledu tužiteljica i tuženik kao roditelji mlt. djece jednako doprinositi njihovu uzdržavanju.

10.3. Tuženik dakle nije zahtijevao da njemu tuženica nešto plaća za uzdržavanje djece dok su kod njega niti je tvrdio da su ni on ni tužiteljica u lošijoj materijalnoj situaciji pa je opravdano pretpostaviti da će mlt. djeca uživati jednaki životni standard kod oba roditelja a tuženik u žalbi ni ne tvrdi drugačije.

10.4. Radi se stoga o sporazumnom uređenju u smislu članka 310. stavka 3. ObZ pa u situaciji kada je pravomoćno određeno da će tužiteljica kao majka provoditi podjednako vremena s djecom i skrbiti o njima kao i tuženik kao otac, tuženik ne može dovoditi u pitanje tu okolnost i sumnjati u to da će djeca biti kod tužiteljice kako je to određeno presudom. Ako se te okolnosti promijene, može se izmijeniti i donesena presuda.

11. Tuženikova žalba slijedom toga nije osnovana protiv pobijanog dijela presude, ali ni protiv rješenja o privremenoj mjeri koju tuženik pobija samo zato što njome nije obuhvaćeno i uzdržavanje, ali to ne utječe na zakonitost i pravilnost rješenja o privremenoj mjeri koja je istoga sadržaja kao i presuda u točkama I. i II. izreke a o uzdržavanju nije ni bilo potrebno donijeti privremenu mjeru jer nema opasnosti za uzdržavanje djece.

12. Žalba nije osnovana ni protiv odluke o troškovima postupka kojom je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

13. U ovoj pravnoj stvari (u kojoj se odlučuje o roditeljskoj skrbi) o troškovima postupka sud odlučuje na temelju članka 366. stavka 1. ObZ, dakle slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka.

13.1. Iz stanja spisa proizlazi kako stranke pretežno nisu uspjele sa svojim prvotnim zahtjevima, već su nakon provedenog vještačenja zapravo prihvatile rješenje da djeca budu prijavljena na adresi oca i da s njim stanuju a da kod majke borave jednako vremena kao i kod oca pa su na završnom ročištu postigli i sporazum u pogledu uzdržavanja tako da je s obzirom na takav ishod postupka pravilna odluka o tome da svaka stranka snosi svoje troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćnicima odvjetnicima i iznose po 500,00 eura (200,00 bodova kao jednokratna nagrada iz Tbr.7. t.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – "Narodne novine" broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014. i 107/2015., 37/2022. i 126/2022. s porezom na dodanu vrijednost po stopi od 25%) a tako bi trebalo biti i u pogledu troškova vještačenja ako su te troškove snosili ravnomjerno.

13.1.1. Iz stanja spisa međutim proizlazi da je sve troškove vještačenja snosio tuženik pa bi mu tužiteljica trebala naknaditi polovinu tih troškova, ali tuženik nije određeno postavio zahtjev kako taj zahtjev mora biti postavljen prema odredbama članka 164. stavka 1. i 2. ZPP (koje se primjenjuju na temelju članka 346. ObZ) pa troškove vještačenja nije bilo moguće uzeti u obzir i naložiti tužiteljici naknaditi tuženiku polovicu tih troškova.

14. Tuženikova je žalba stoga neosnovana u cijelosti pa ju je kao takvu valjalo odbiti i potvrditi presudu u pobijanom dijelu te rješenje u cijelosti (uključujući i odluku o troškovima postupka sadržanu formalno u rješenju, što ne utječe na zakonitost i pravilnost te odluke) te time, a na temelju članaka 368. i 380. točke 2. ZPP sve u vezi s člankom 346. ObZ, odlučiti kao u izreci.

U Puli 27. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Rakić