REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-732/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari tužiteljice AA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Igor Sieber, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženog HP - Hrvatska pošta d.d., Velika Gorica, Poštanska ulica 9, OIB 87311810356, radi poništenja, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-307/2024-10 od 4. travnja 2025., dana 27. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-307/2024-10 od 4. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem riješeno je:
„I. Odbacuje se tužba u ovoj pravnoj stvari.
II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadnom troškova parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura, kao neosnovan.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnoga postupka te pogrešne primjene materijalnoga prava. U osnovnom ističe da je pogrešan zaključak suda prvoga stupnja da Odluke tuženika od 7. svibnja 2024. i 12. lipnja 2024. nisu odluke kojima se pravo tužiteljice iz radnog odnosa povređuje niti iste imaju neposredni učinak na prava tužiteljice iz radnog odnosa u smislu naplate predmetne štete, odnosno iste ne proizvode negativni učinak na pravo tužiteljice iz radnog odnosa niti mijenjaju sadržaj radnog odnosa na štetu tužiteljice, jer da je isto u suprotnosti sa sadržajem navoda odgovor na tužbu tuženika. Ukazuje da ju je predmetnim odlukama poslodavac optužuje kao radnika da je povrijedila obveze iz radnog odnosa i da mu je nanijela štetu, a ona želi suprotno dokazati, podnošenje predmetne tužbe.
Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njenu žalbu uvaži, predmetno rješenje ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na daljnje nadležno postupanje.
3. Sa žalbom tužiteljice postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).
3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
4. Žalba tužiteljice nije osnovana.
5. Polazeći od nespornih činjenica (koje konačno proizlaze iz stanja predmeta koji je ovome sudu dostavljen na nadležno postupanje) i to: da je tužiteljica predmetnom tužbom ustala protiv tuženika kao svog poslodavca sa zahtjevom da se poništi tuženikova Odluka o naknadi štete broj REG-06/7-20199/24 od 7. svibnja 2024. - kojom je odlučeno da je tužiteljica dužna tuženiku naknaditi štetu koju je prouzročila iz krajnje nepažnje primivši krivotvorene novčanice u ukupnom iznosu od 700,00 USD, i Odluke broj: HP-02/8-27772/24 od 12. lipnja 2024. - kojom je odbijen tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava koju je izjavila na prethodno spomenutu odluku svog poslodavca, te cijeneći sadržaj odredbe članka 133. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022. i 64/2023. – dalje: ZR), sud prvoga stupnja predmetnom rješenjem odbacio je tužbu tužiteljice, uz zaključak u osnovnom da se ne radi o odlukama kojima se pravo tužiteljice iz radnog odnosa povređuje niti iste imaju neposredni učinak na prava tužiteljice iz radnog odnosa u smislu naplate predmetne štete, odnosno iste ne proizvode negativni učinak na pravo tužiteljice iz radnog odnosa niti mijenjaju sadržaj radnog odnosa na štetu tužiteljice. To što je spornim odlukama tuženik kvalificirao štetu i pozvao tužiteljicu na plaćanje iznosa od 700,00 USD čime iste nisu stekle svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti, ne znači da se radi o odlukama koje obvezuju tužiteljicu na plaćanje, odnosno odlukama koje neposredno djeluju na prava tužiteljice iz radnog odnosa.
6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda tužiteljice, a pazeći pri tome, dodatno, po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje pravilno i zakonito. Činjenično stanje pravilno je i potpuno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno je primijenjeno.
7. Sudska zaštita iz radnog odnosa regulirana je odredbom članka 133. ZR, kojom je propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava (stavak 1.). Prema stavku 2. istih članaka ako poslodavac u roku petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. toga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.
7.1. Polazeći iz sadržaja prethodno navedene zakonske odredbe te sadržaja Odluka u odnosu na koje tužiteljica ističe svoj tužbeni zahtjev, i po stavu suda drugoga stupnja ne radi se o Odlukama nisu odluke koje se u smislu odredbe članka 133. stavak 1. i 2. ZR, mogu pobijati pred sudom.
7.2. Naime, radnik ima pravo na sudsku zaštitu samo u slučaju aktivnog djelovanja poslodavca, odnosno protiv odluke poslodavca koja proizvodi negativni učinak na prava radnika iz radnog odnosa i koja mijenja sadržaj radnog odnosa na štetu radnika ili mu uskraćuje pravo koje mu pripada, što predmetne odluke kako to sud prvoga stupnja pravilno zaključuje, nisu. Dakle, u predmetnom slučaju ne radi se o odluci poslodavca koja neposredno djeluje na prava radnika iz radnog odnosa (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Revr-343/2009-2 od 21. srpnja 2009., Revr-1088/2013-2 od 3. prosinca 2014., Revr-1426/2014-2 od 17. veljače 2016. i Rev-705/2014).
7.3. Žalbeni navodi tužiteljice ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost predmetnog rješenja, jer odluka tuženika kojom je isti odredio štetu i pozvao tužiteljicu na plaćanje ne predstavlja ispravu koja tužiteljicu obvezuje na plaćanje, a tuženik bi pravo na štetu koju smatra da mu je tužiteljica počinila u iznosu od 700,00 USD mogao ostvariti tek u eventualnom parničnom postupku koji bi pokrenuo, u kom kontradiktornom postupku bi se utvrđivala odgovornost za štetu koja joj se stavlja na teret, sukladno relevantnim odredbama ZR.
8. Obzirom na navedeno, kako je prvostupanjski sud na navedeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio ni one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe članka 380. stavka 2. ZPP žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i odlučit kao u izreci.
U Puli-Pola 27. svibnja 2025.
Sutkinja:
Kristina Pavičić-Sirotić
