REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-439/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola po sucu Mariji Sošić, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB 83416546449, zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vinter, Kiš, Šimunović, protiv tuženika Američki Kiro d.o.o., [adresa], OIB 05855381436, zastupanog po punomoćniku Davoru Jeliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Jelić, Vuković & Vukšić, j.t.d. sa sjedištem u [adresa], radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude poslovni broj: Povrv-255/2021 od 23. lipnja 2022. Općinskog suda u Dubrovniku, 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Djelomično se prihvaća a u preostalom dijelu odbija kao neosnovana žalba tuženika pa se presuda poslovni broj: Povrv-255/2021 od 23. lipnja 2022. Općinskog suda u Dubrovniku;

- potvrđuje u točkama I. i IV. izreke;

- preinačuje u točki III. izreke tako da se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 181,42 eura dok se u preostalom dijelu – za iznos od 221,73 eura - odbija tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba poslovni broj Ovrv- 19170/2021 od 19. srpnja 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 193,51 eura1/1.457,99kuna sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 61,24 eura/461,43 kn od 2. lipnja 2018. do 30. travnja 2020. te od 19. listopada 2020. pa do isplate, na iznos od 57,71 eura/434,85 kn od 3. srpnja 2018. do 30. travnja 2020. te od 19. listopada 2020. pa do isplate te na iznos od 26,17 eura/197,21 kn od 2. kolovoza 2018. do 30. travnja 2020. te od 19. listopada 2020. pa do ispIate, sve u roku od 8 dana.

1.1. U preostalom je dijelu (za iznos od 235,35 eura sa zateznim kamatama) ukinut platni nalog (u točki II. izreke), dok je u točki III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 403,15 eura/3.037,50 kuna zajedno sa zateznim kamatama od 27. siječnja 2023. do isplate u roku od 15 dana. U točki IV. izreke odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka.

2. Tuženik pobija navedenu presudu u točkama I., III. i IV. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnoga postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. lstiče da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. — pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. — Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019. i 80/2022. - dalje: ZPP) zbog čega je pogrešno primijenjeno i materijalno pravo. Nejasno mu je na temelju čega sud smatra kako se baš na takav način vrši obračun mjesečne potrošnje vode i smatra da se navedena činjenica mogla utvrditi samo provedbom financijskog vještačenja, što u predmetnom postupku nije predloženo po tužitelju zbog čega je tužiteljev zahtjev trebalo odbiti. Smatra pogrešnom odluku o troškovima postupka jer je pravilnom primjenom materijalnog prava sud tužitelju, s obzirom na ostvareni uspjeh u sporu (45%), trebao dosuditi parnični trošak u iznosu od 181,42 eura.

2.1. Predlaže preinačenje pobijane presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva uz naknadu troškova parničnog postupka, a podredno ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje sudu prvog stupnja, uz naknadu troškova žalbe u iznosu od 575,00 kuna.

3. Sa žalbom je postupljeno prema odredbi članka 359. u vezi s člankom 457. ZPP.

3.1. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana protiv odluke o glavnoj stvari, dok je djelomično osnovana protiv odluke o troškovima postupka.

5. Predmet je spora konačno uređen tužiteljev zahtjev za isplatu naknade za pruženu komunalnu uslugu opskrbe vodom u poslovnom prostoru tuženika na adresi [adresa] u iznosu od 193,51 eura/1.457,99 kuna s pripadajućim zateznim kamatama u razdoblju dospijeća od 2. lipnja 2018. do 1. rujna 2018. pa do isplate.

6. Prvostupanjskom je presudom, u pobijanom dijelu (točki I. izreke), djelomično održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba poslovni broj Ovrv-19170/2021 od 19. srpnja 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 193,51 eura/1.457,99 kuna sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose (pobliže navedene u točki I. izreke presude), uz obrazloženje kako je u provedenom postupku utvrđeno da je tuženik u utuženom razdoblju od svibnja do kolovoza 2018. bio vlasnik i korisnik nekretnine na adresi [adresa], a na kojoj adresi je pružena usluga opskrbe vode pa kako nije dokazao da je prigovarao računima tužitelja niti da je utuženo potraživanje podmirio, dužan je prema odredbama članaka 9. i 65. Zakona o obveznim odnosima podmiriti potraživanje tužitelja u iznosu od 193,51 eura/1.457,99 kuna.

7. Takva je odluka prvostupanjskog suda zakonita i pravilna.

8. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju tuženik ističe u žalbi jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati - u njoj su navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama o kojima ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

9. Nisu počinjene ni preostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP sve u svezi s člankom 467. a ZPP.

10. Nije sporno da je tuženik korisnik vodne usluge isporučene u utuženom razdoblju po tužitelju kao javnom isporučitelju vodne usluge.

11. Sporna je visina utužene tražbine.

12. Prvostupanjski je sud u provedenom dokaznom postupku, savjesnom i brižljivom ocjenom dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, u skladu s odredbom članka 8. ZPP utvrdio sljedeće odlučno (dijelom i nesporno) činjenično stanje:

- da je tuženik evidentiran kao korisnik/vlasnik nekretnine na adresi u [adresa];

- da se potraživanje tužitelja odnosi na razdoblje od svibnja do kolovoza 2018.;

- da se u utuženom razdoblju tuženik prema evidencijama tužitelja vodio pod šifrom kupca 1518406 te mjernog mjesta 0006700;

- da prema izvatku iz poslovnih knjiga i priloženim računima tuženik za razdoblje od svibnja do kolovoza 2018. s naslova isporučene vodne usluge duguje tužitelju ukupan iznos od 193,51 eura/1.457,99 kuna;

- da je na dostavljenim računima tuženik naznačen kao korisnik i obveznik plaćanja naknade za isporučenu vodnu uslugu;

- da je tuženik u svojem iskazu potvrdio prestanak plaćanja pružene predmetne usluge te da nije prigovarao ispostavljenim računima koje je uredno primio i

- da nije evidentirana djelomična uplata spornog potraživanja;

13. Na utvrđeno odlučno činjenično stanje, koje nije dopušteno ispitivati jer se u ovoj pravnoj stvari radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo.

14. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio osnovanim tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 195,51 eura /1.457,99 kuna na ime naknade za pruženu vodnu uslugu nakon što je u provedenom postupku utvrdio da je tuženik kao korisnik usluge isporuke vode dužan podmiriti obračunatu cijenu vodne usluge korištenu za razdoblje od svibnja do kolovoza 2018.

15. Odredba članka 205. stavka 2. Zakona o vodama (Narodne novine broj 153/2009., 63/2011., 130/2011., 56/2013., 14/2014. i 46/2018.) propisuje da je cijena vodnih usluga prihod isporučitelja vodne usluge a da je obveznik plaćanja vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi.

16. Odredbom članka 82. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga (Službeni glasnik 17/13. dalje: Opći uvjeti) propisano je da se količina pružene vodne usluge mjeri mjerilima na obračunskom mjernom mjestu koje je na mjestu preuzimanja ili mjestu isporuke vodne usluge, u metrima kubičnim, dok odredba članka 86. Općih uvjeta propisuje da se količina pružene usluge opskrbe pitkom vodom utvrđuje vodomjerom a cijena usluge obračunava prema očitanoj potrošnji metara kubičnih i to petnaestodnevno, jednom mjesečno, dvomjesečno, tromjesečno, odnosno jednom godišnje, ovisno o kategoriji korisnika usluga odnosno potrošnje. Isporučitelj samostalno utvrđuje dinamiku očitanja za svaku kategoriju potrošnje odnosno korisnika usluge.

17. Odredbom članka 91. stavka 1. Općih uvjeta propisano je da se isporučena voda za svaki stan i poslovni prostor u stambenim zgradama obračunava na način da se u njih ugrađuje glavni vodomjer koji mjeri isporučenu vodu cijeloj zgradi, a potrošnju u svakom zasebnom prostoru mjeri sekundarni vodomjer. Račun za tako isporučenu vodu sastoji se od dva dijela, s tim da se prvi dio računa odnosi na vodu isporučenu sekundarnim vodomjerom dok se drugi dio računa odnosi na obračun zajedničke potrošnje stambene zgrade koja se javlja kao razlika očitanja glavnog vodomjera i zbroja očitanja svih sekundarnih vodomjera i plaćaju je svi korisnici prema veličini vlasničkog udjela u stambenoj zgradi.

18. Iz dostavljenih računa (stranice 22-25 spisa) proizlazi kako navedene isprave sadrže sve bitne elemente kojima se može utvrditi podatak o načinu očitanja, obračuna i naplate konkretne vodne usluge pa tako svaki račun za utuženo razdoblje sadrži podatak o stanju brojila na početku i na kraju obračunskog razdoblja, podatak o ukupnoj potrošnji stambene zgrade kao i podatak o potrošnji sekundarnog brojila te podatak o razlici između ukupne i sekundarne potrošnje, gdje je utanačanjem tuženiku za svako utuženo razdoblje izračunata potrošnja vode u metrima kubičnim. Računi tužitelja, osim načina obračuna i plaćanja usluge, sadrže i podatak o javnim davanjima koja se obračunavaju i naplaćuju uz cijenu pružene vodne usluge pa je prema tome, suprotno žalbenim navodima, dostavljenim računima tužitelj dokazao koliko iznosi visina obveza tuženika za utuženo razdoblje, dok tuženik nije dostavio dokaze kojima bi osporio visinu tako utvrđene tužiteljeve tražbine niti dokazao prekomjernu potrošnju vode a na kojemu je bio teret dokazivanja.

18.1. S tim u vezi, glede načina i obračuna cijene vodne usluge iskazane u tužiteljevim računima, tuženik je mogao, ukoliko je smatrao da način obračuna potrošnje nije točan, sukladno članku 99. Općih uvjeta podnijeti i prigovor, a što u konkretnom slučaju nije učinio.

19. Kako iz dostavljenih isprava i nespornih činjenica proizlazi da nije podmirio račune tužitelja za isporučene vodne usluge u razdoblju od mjeseca svibnja do kolovoza 2018. tuženik je na temelju članaka 9. i 65. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.) dužan podmiriti tužitelju utuženo potraživanje u iznosu od 195,51 eura/1.457,99 kuna pa je u tom dijelu tuženikova žalba neosnovana.

20. Tuženikova je žalba međutim djelomično osnovana protiv odluke o troškovima postupka jer su prvostupanjskom odlukom tuženiku dosuđeni svi troškovi (403,15 eura) a ne prema uspjehu u sporu koji iznosi 45% (kako je postotak uspjeha izračunao sam prvostupanjski sud) pa je odluku o troškovima postupka valjalo preinačiti i naložiti tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 181,42 eura (45% od 403,15 eura) a u preostalom dijelu – za iznos od 221,73 eura - odbiti tužiteljev zahtjev.

21. Iz navedenih je razloga stoga valjalo odbiti kao neosnovanu tuženikovu žalbu protiv odluke o glavnoj stvari i zateznim kamatama a žalbu djelomično prihvatiti protiv odluke o troškovima postupka pa preinačiti tu odluku te time, a na temelju članaka 368. stavka 1. i 373. točke 3. sve u vezi s člancima 445. a i 457. ZPP, odlučiti kao u izreci.

U Puli 27. svibnja 2025.

Sudac

Marija Sošić