Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-175/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika FD, zbog kaznenih djela iz čl. 271. st. 1. u vezi s čl. 34. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021. i 114/2022., dalje: KZ) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Pazinu poslovni broj: K-442/2024 od 10. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika FD kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja okrivljenik FD proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenih djela i to: pod točkom 1) za kazneno djelo protiv imovine, krađom iz čl. 228. st. 1. KZ, a pod točkom 2) za kazneno djelo protiv računalnih sustava, programa i podataka, računalnom prijevarom u pokušaju iz čl. 271. st. 1. KZ u vezi s čl. 34. KZ, pa mu je za kazneno djelo iz čl. 228. st. 1. KZ utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a za kazneno djelo iz čl. 271. st. 1. KZ u vezi s čl. 34. KZ utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci te je na temelju čl. 51. st. 2 KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i devet mjeseci, a na temelju čl. 57. KZ izrečena mu je djelomična uvjetna osuda kojom je određeno da će se od izrečene kazne zatvora u trajanju od jedne godine i devet mjeseci izvršiti dio kazne u trajanju od osam mjeseci, a preostali dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine i jednog mjeseca neće se izvršiti ako okrivljenik FD u roku od četiri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ okrivljeniku je u bezuvjetni dio izrečene kazne zatvora u trajanju od osam mjeseci uračunato vrijeme koje je proveo lišen slobode od trenutka njegova uhićenja 14. listopada 2024., pa nastavno vrijeme koje će u istražnom zatvoru provesti do upućivanja na izvršenje kazne zatvora.

1.2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024., dalje: ZKP-24 - valja napomenuti da prvostupanjski sud nije naveo puni naziv zakona na koji se poziva, ni brojeve Narodnih novina u kojima je ZKP objavljen, zajedno s izmjenama i dopunama, a koje su bile na snazi u vrijeme donošenja pobijane presude) oštećenoj ŠD iz [adresa], dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od sto eura te je naloženo okrivljeniku da navedeni iznos isplati oštećenoj u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti presude, dok je sa zahtjevom radi isplate iznosa od 150,00 eura upućena u parnicu.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP-24 okrivljeniku FD naloženo je da naknadi trošak kaznenog postupka i to trošak paušala u iznosu od 100,00 eura (trošak iz čl. 145. st. 1. toč. 6. ZKP-24) te trošak svjedoka u iznosu od 17,16 eura (trošak iz čl. 145. st. 1. toč. 1. ZKP-24), sveukupno iznos od 117,16 eura, u korist Državnog proračuna RH, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, kao i nagradu i nužne izdatke branitelja postavljenog po službenoj dužnosti (trošak iz čl. 145. st. 6. ZKP-24), u visini koja će biti određena posebnim rješenjem u smislu čl. 148. st. 4. ZKP-24.

2. Protiv navedene presude žalbu je u zakonskom roku podnio okrivljenik FD po branitelju po službenoj dužnosti Vladimiru Veljoviću, odvjetniku Puli, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da županijski sud preinači pobijanu presudu i okrivljenika oslobodi optužbe, a podredno da vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je u skladu s čl. 474. st. 1. ZKP-24 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu koje je dopisom broj KŽ-DO-197/2025-3 od 28. ožujka 2025. isti vratilo ovom sudu.

5. Općinski sud u Pazinu je rješenjem poslovni broj: K-442/2024; Kv-140/2025 od 15. svibnja 2025. na temelju čl. 127. st. 4. u vezi s čl. 125. st. 1. toč. 7. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011.

– pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP), zbog isteka maksimalnog trajanja istražnog zatvora ukinuo istražni zatvor okrivljeniku FD te je naložio da se isti ima odmah pustiti na slobodu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je izreka pobijane presude u suprotnosti s provedenim dokazima te da je time počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11.ZKP, budući prvostupanjski sud izreku svoje presude bazira upravo na provedenim dokazima.

8. Okrivljenik je istaknuo kako prilikom prvog ispitivanja kod Policijske postaje Umag-Umago u ispostavi Buje-Buie i kod Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu nije bio prisutan branitelj s kojim bi se mogao posavjetovati u vezi davanja svog iskaza. Stoga da se priznanje bez prisustva branitelja ne može smatrati priznanjem, uz činjenicu da je u istrazi bio ispitivan i za druga djela.

9. Točno je da prilikom prvog ispitivanja okrivljenika nije bio prisutan branitelj. Vezano uz to treba naglasiti da se okrivljenik odrekao branitelja i iskazao da će se braniti sam. U konkretnom slučaju nije riječ o obaveznoj obrani (čl. 66. ZKP), pa stoga ni branitelj nije morao prisustvovati ispitivanju okrivljenika, a njegova obrana koju je dao bez branitelja je legitimna.

10. Žalba se sadržajno odnosi na pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Žalitelj ukazuje na činjenicu da su mu odbijeni kao odugovlačeći dokazni prijedlozi koji mogu potvrditi da se u inkriminirano vrijeme nije nalazio u Hrvatskoj. Smatra da mu je time povrijeđeno zajamčeno pravo na pravično suđenje. Još ističe da je uhićen godinu dana nakon inkriminiranog događaja.

11. Prvostupanjski sud je osnovano odbio dokazne prijedloge okrivljenika kao odugovlačeće. Naime, okrivljenik je priznao počinjenje kaznenog djela za koje se tereti i njegovo priznanje je legitimno. Osim na njegovom priznanju, prvostupanjska presuda bazira se i na snimkama nadzornih kamera iz trgovačkog centra Kaufland u Umagu, snimke bankomata Addiko banke u Taru i fotografija koje potvrđuju njegovu obranu danu u prethodnom postupku. Stoga u konkretnom slučaju okrivljeniku nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje, niti pak je činjenično stanje pogrešno, a ni nepotpuno utvrđeno. Činjenice da je okrivljenik uhićen godinu dana nakon inkriminiranog događaja te da kod njega nisu pronađeni predmeti do kojih je došao počinjenjem kaznenih djela za koja se tereti, nisu od utjecaja na ovaj kazneni postupak. Dakle, prvostupanjski sud je točno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pri tome nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka, niti pak je povrijedio KZ.

12. Žalitelj žalbom još upućuje na određene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje se odnose na proglašenje okrivljenih krivima na temelju indicija, međutim, u konkretnom slučaju nije riječ o indicijama, nego o dokazima na kojima se prvostupanjska presuda temelji.

13. Žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi, između ostalog, i žalbu zbog odluke o kazni i djelomičnoj uvjetnoj osudi (čl. 478 ZKP).

14. Pri utvrđivanju pojedinačnih kazni okrivljeniku i osuđivanju okrivljenika na jedinstvenu kaznu zatvora prvostupanjski sud mu je otegotnim cijenio njegovu dosadašnju višestruku osuđivanost za istovrsna i raznovrsna kaznena djela, što mu je cijenio otegotnim (točka 25. obrazloženja pobijane presude), dok olakotne okolnosti na strani okrivljenika nije našao, pa je za kazneno djelo krađe okrivljeniku utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a za kazneno djelo računalne prijevare u pokušaju utvrdio mu je kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci te ga je uz primjenu odredaba o stjecaju osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i devet mjeseci. Utvrđene pojedinačne kazne zatvora i odmjerenu jedinstvenu kaznu zatvora ovaj drugostupanjski sud smatra primjerenima počinjenim kaznenim djelima i osobi okrivljenika te smatra da će se izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora postići svrha i generalne i specijalne prevencije (čl. 41. KZ).

15. Ovaj drugostupanjski sud smatra da u konkretnom slučaju postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne okrivljenik ubuduće neće činiti kaznena djela, tim više što mu je u odnosu na uvjetovani dio kazne određen rok provjeravanja u trajanju od četiri godine, zbog čega se izricanje djelomične uvjetne osude okrivljeniku od strane prvostupanjskog suda pokazuje osnovano i opravdano.

16. S obzirom na navedeno, žalba okrivljenika FD nije osnovana, a budući da ovaj drugostupanjski sud ispitujući žalbu nije utvrdio povrede iz čl. 476. st. 1. ZKP to je na temelju čl. 482. ZKP odlučeno kao u izreci.

U Varaždinu 27. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic