Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž-324/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Dejana Repića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog LB, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kov-74/2025-9 od 8. svibnja 2025., u sjednici održanoj 27. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog LB kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: Kov-74/2025-9 od 8. svibnja 2025., Općinski sud u Čakovcu je, na temelju čl. 127. st. 4. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/25, dalje: ZKP/08), a po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, produljio istražni zatvor protiv okrivljenog LB, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11.
2. Protiv toga rješenja žalbu podnosi okrivljeni SB po braniteljici po službenoj dužnosti Andreji Štefan, odvjetnici, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i okrivljenika pusti da se brani sa slobode.
3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-373/2025-3 od
26. svibnja 2025. isti vratilo.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prije svega, ovaj žalbeni sud uočava da okrivljenik u žalbi uvodno istaknute žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona u njezinom daljnjem tekstu, osim paušalnim i uopćenim tvrdnjama, ne konkretizira niti posebno obrazlaže, s time povodom njegove žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, pobijano rješenje ispitano i po službenoj dužnosti, te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi.
6. Okrivljenik nije u pravu kada smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio relevantne činjenice na kojima temelji svoju odluku.
6.1. Žalitelj prvenstveno nije u pravu kada u žalbi napada pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, konkretno, kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11, uz bitnu argumentaciju da se samo na temelju iskaza samo dva svjedoka od njih pet koje je navodno prevozio, a u izostanku dokaza koji bi ukazivali kakve dokumente su isti imali kod sebe i što su mu od toga prezentirali, ne može izvoditi zaključak o postojanju osnovane sumnje da je počinio terećene kazneno djelo, i to kako u objektivnom tako i subjektivnom smislu.
6.3. Suprotno okrivljeniku, polazeći od dokaza i podataka u spisu, posebice iskaza stranih državljana LBĆ i NB, prvostupanjski sud pravilno uočava da sve upućuje, dakako u ovoj fazi postupka na razini osnovane sumnje, da se ovdje radilo o dobro organiziranom i pomno planiranom naplatnom poduhvatu ilegalnog prevoženja stranih državljana i njihovog prebacivanja u druge države članice Europske unije, a u kojem protupravnom poduhvatu je žalitelj sudjelovao svjesno i htijući, a na što posebice upućuje sadržaj njegove Whatsapp komunikacije koja se odnosi na organizaciju, preuzimanje, lokacije i ostale upute za prijevoz osoba, pri čemu prvostupanjski sud pravilno dodatno upire i na sadržaj komunikacije okrivljenika na aplikaciji Facebok Messenger s korisnikom imena ZB koji mu nudi pomoć u obuci, planiranju i komunikaciji vezano za prijevoz osoba.
7. Okrivljenik nije u pravu niti kada u žalbi napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o postojanju opasnosti od bijega (posebna istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08), uz bitnu argumentaciju da to što je strani državljanin ne može biti jedini i isključivi argument za izvođenje takvog zaključka.
7.1. Suprotno žalitelju, imajući na umu da je isti državljanin Latvije, da za Republiku Hrvatsku nije vezan niti obiteljskim niti poslovnim vezama, da iz dokaza i podataka u spisu, na razini osnovane sumnje, proizlazi da je njegov isključivi razlog boravka u Republici Hrvatskoj bio počinjenje kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku, u povezanosti s visinom kazne zatvora s kojom je suočen ukoliko bude proglašen krivim za počinjenje terećenog kaznenog djela (naime, radi se o kaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina), izraženom kriminalnom voljom koja se posebice ogleda u tome da je radi počinjenja ovog djela morao doputovati čak iz Latvije, te samom prirodom kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom predmetu, a koja podrazumijeva poznavanje načina i puteva ilegalnog prelaska granice Republike Hrvatske, prvostupanjski sud izvodi pravilan zaključak da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na visok stupanj realne i objektivno predvidive opasnosti da bi mogao pobjeći i tako postati nedostupan pravosudnim tijelima u Republici Hrvatskoj (istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08).
8. Isto tako, okrivljenik nije u pravu niti kada u žalbi napada pravilnost zaključka prvostupanjskog suda prema kojem se svrha radi koje je protiv njega određen istražni zatvor u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, uz bitnu argumentaciju da je otac četvero malodobne djece koju je dužan uzdržavati s time da mu je supruga bolesna i nezaposlena.
8.1. Suprotno žalitelju, sve prethodno navedene okolnosti, posebice one koje govore o tome da isti za Republiku Hrvatsku nije vezan niti obiteljskim niti poslovnim vezama, da je isključivi razlog njegovog boravka u Republici Hrvatskoj bio počinjenje kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku i to iz motiva koristoljublja u povezanosti s visinom kazne zatvora koja mu potencijalno može biti izrečena u ovom postupku, kao i opisanom kriminalnom voljom, te prirodom samog kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv, i po stavu ovog žalbenog vijeća upućuju na pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da se ostvarenje svrhe određivanja istražnog zatvora u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, pa tako niti mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08, kao niti jamstvom.
9. S time u svezi valja dodatno navesti da okrivljenik nije u pravu kada u žalbi uopćeno tvrdi da prvostupanjski sud nije dovoljno obrazložio zašto smatra da se svrha istražnog zatvora u ovom slučaju ne može postići primjenom drugih blažih mjera.
9.1. Naime, po ocjeni ovog žalbenog vijeća, prvostupanjski sud je u toč. 16. u povezanosti s toč. 15. obrazloženja pobijanog rješenja iznio jasne, određene i neproturječne razloge za takav svoj zaključak.
10. Budući da slijedom svega iznesenog žalba okrivljenika nije osnovana, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda na čije postojanje sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08 žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Varaždinu 27. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Tomislav Brđanović
