Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-2703/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Katice Lučić kao predsjednice vijeća, te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene LNV, zbog prekršaja iz članka 127. stavka 4. u svezi stavka 1. podstavka 4. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj: 115/18., 117/21., 67/23.), odlučujući o žalbi okrivljenice zastupane po LN, odvjetniku u [adresa], podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 24. siječnja 2025., poslovni broj: Pp-3983/2023-5, na sjednici vijeća održanoj dana 27. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene LNV te se prvostupanjska presuda potvrđuje.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenica je obvezna naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okrivljena LNV proglašena je krivom zbog prekršaja iz članka 127. stavka 4. u svezi stavka 1. podstavka 4. Zakona o Državnom inspektoratu, činjenično opisanog u izreci presude, te je, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 300,00 eura. Okrivljenica je ujedno propisno upozorena da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako u određenom roku plati dvije trećine izrečene kazne.
1.1. Istom presudom okrivljenica je obvezana naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 14,00 eura.
2. Protiv navedene presude okrivljenica je pravodobno po branitelju podnijela žalbu iz svih žalbenih razloga, u bitnome ponavljajući navode obrane kako prvostupanjski sud nije mogao donijeti odluku o prekršajnoj odgovornosti okrivljenice prije pravomoćnog dovršetka upravnog spora koji se odnosi na zakonitost rješenja tužitelja na koje se odnosi predmetni prekršaj. Ujedno ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona te navodi kako je u predmetnom slučaju riječ o beznačajnom prekršaju pa predlaže da ju se oslobodi od optužbe.
2.1. Žaliteljica predlaže da se žalba, iz iznesenih razloga, prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Suprotno stavu žaliteljice, po ocjeni ovog suda nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, već je pobijana presuda razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama te su isti jasni i nisu proturječni spisu predmeta.
6. Protivno žalbenim navodima da okrivljenica nije počinila prekršaj za koji je proglašena krivom, pravilno je po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud donio odluku o krivnji okrivljenice.
6.1. Temeljem provedenog dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno da je okrivljenica počinila prekršaj koji joj je stavljen na teret, odnosno da nije postupila po izvršnom rješenju inspektora kojim joj je naloženo uklanjanje rekonstruiranog dijela parkirnog mjesta, pri čemu činjenica što se pred nadležnim upravnim sudom po tužbi okrivljenice vodi upravni spor radi poništaja predmetnog rješenja nije od utjecaja na prekršajnu odgovornost okrivljenice.
6.2. Naime, odredbom članka 127. stavka 4. u svezi stavka 1. podstavka 4. Zakona o Državnom inspektoratu propisano je kažnjavanje za prekršaj fizičke osobe koja ne izvrši izvršno rješenje inspektora, dok je odredbom članka 71. istog Zakona propisano da je izvršenik obvezan izvršiti izvršno rješenje inspektora, a da će inspektor kontrolu izvršenja rješenja obaviti po izvršnosti rješenja u skladu s posebnim propisima.
6.3. Iz prethodno navedenih zakonskih odredaba jasno proizlazi da je za ostvarenje bića predmetnog prekršaja potrebno da počinitelj ne postupi sukladno rješenju inspektora koje je izvršno, a što je u predmetnom slučaju nedvojbeno ostvareno budući da je predmetno rješenje Državnog inspektorata postalo izvršno dana 9. listopada 2023., a okrivljenica do dana inspekcijskog nadzora, 19. listopada 2023., nije postupila po rješenju. U tom smislu pitanje je li okrivljenici za obavljanje rekonstrukcije dijela parkirnog mjesta bila potrebna građevinska dozvola, koje pitanje je predmet upravnog spora, nije preduvjet za prekršajnu odgovornost okrivljenice, s obzirom da je ista, neovisno o ishodu tog spora, u svakom slučaju, kao izvršenik u smislu Zakona o Državnom inspektoratu, bila dužna postupiti po izvršnom rješenju izdanom joj od strane nadležnog inspektora, odnosno najkasnije do 9. listopada 2023. ukloniti rekonstruirani dio parkirnog mjesta, a što okrivljenica nije učinila.
5. Razmatrajući odluku o kazni u smislu članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, ovaj Sud nalazi da kazna izrečena okrivljenici nije prestroga. Naime, prvostupanjski je sud okrivljenici izrekao ublaženu novčanu kaznu uvažavajući olakotne okolnosti na strani okrivljenice, te je svoju odluku o kazni obrazložio na način koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a okrivljenica u žalbi ne ističe i ne dokumentira nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje takve odluke daljnjim ublažavanjem kazne.
5.1. Slijedom navedenog, izrečenu novčanu kaznu ovaj Sud smatra razmjernom prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenice, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne te da će se izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
6. Suprotno navodima žaliteljice, ovaj Sud smatra kako u predmetnom slučaju nema mjesta primjeni instituta beznačajnog prekršaja u smislu članka 24.a Prekršajnog zakona. Naime, iz sadržaja normi koje se odnose na predmetni prekršaj proizlazi da se njima osigurava pravilno funkcioniranje javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti u Republici Hrvatskoj kao elementarnih i temeljnih vrednota države čije bi kršenje moglo ugroziti, odnosno povrijediti, pravilno i zakonito funkcioniranje društva i vladavinu prava, kao i odgovarajuće postojeće ekonomske i pravne odnose između pravnih subjekata pa, u tom smislu, predmetno djelo nije beznačajno jer nepoštivanje navedenih odredbi može znatno utjecati na ugrožavanje postojećeg reda u društvu. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju radi se o ponašanju kojim se očito krši i ne poštuje Zakon na štetu javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti. Stoga se okolnosti na koje se žaliteljica poziva u žalbi mogu razmatrati eventualno kao okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona od kojih ovisi visina kazne te eventualno ublažavanje iste ispod donje granice propisane kazne sukladno članku 37. Prekršajnog zakona, a što je prvostupanjski sud i učinio.
7. Budući da je ovaj Sud, postupajući po žalbi okrivljenice, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njezina prekršajna odgovornost, to je temeljem članka 139. stavka 3., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe okrivljenika na ovom Sudu, s time da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.
8. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 27. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović v.r.
Katica Lučić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.
