REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-3767/2025

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja: Katice Lučić kao predsjednice vijeća, te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe YELLOW APPLE d.d. i okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi FU, zbog prekršaja iz članka 247. stavka 2. točke 1. u svezi stavka 5. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj 133/2020, 114/2022., 151/2022., 40/2025.) i dr., odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, te žalbi okrivljenika zastupanih po branitelju DU, odvjetniku u [adresa], podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne od 20. prosinca 2024., poslovni broj Pp-18107/2022-12, na sjednici vijeća održanoj dana 27. svibnja 2025.,

r i j e š i o j e :

I. U povodu žalbe okrivljene pravne osobe YELLOW APPLE d.d. i okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi FU, a po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda u točki I. izreke te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke iz točke I. izreke ove odluke, žalba okrivljene pravne osobe YELLOW APPLE d.d. i okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi FU je bespredmetna.

III. Prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, ukida se pobijana presuda u točki II. izreke te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima zbog prekršaja iz članka 247. stavka 2. točke 1. u svezi stavka 5. Zakona o strancima, činjenično opisanog u točki I. izreke pobijane presude, te im je, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, izrečena novčana kazna u iznosu od 5.200,00 eura pravnoj osobi te 650,00 eura odgovornoj osobi. Istom presudom okrivljenici su na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona oslobođeni od optužbe za djelo iz članka 172. stavka 2. točke 2. u svezi stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, činjenično opisano u točki II. izreke, s obrazloženjem da je riječ o beznačajnom djelu u smislu članka 24.a Prekršajnog zakona.

1.1. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 100,00 eura svaki.

2. Protiv navedene presude žalbe su pravodobno podnijeli tužitelj i okrivljenici po branitelju.

2.1. Tužitelj žalbu podnosi u odnosu na oslobađajući dio presude te u bitnome navodi kako se u predmetnom slučaju, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, ne radi o beznačajnom djelu u smislu članka 24.a Prekršajnog zakona.

2.2. Okrivljenici žalbu podnose zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prava te bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona.

2.3. Žalitelji predlažu da se žalbe, iz razloga iznesenih u istima, prihvate.

3. Žalba okrivljenika je bespredmetna. Žalba tužitelja je osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) po službenoj dužnosti je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona jer se odluka iz točke I. izreke pobijane presude temelji na nezakonitom dokazu iz članka 90. Prekršajnog zakona, a na koju povredu ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

4.1. Naime, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da se oduka o krivnji okrivljenika za djelo iz točke I. izreke (djelo iz članka 247. stavka 2. točke 1. u svezi stavka 5. Zakona o strancima), između ostalog, temelji na izjavama radnica FUK, DUK, ZUK, ŠUK i RUK danih na zapisnike Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 21. rujna 2022., iz kojih je razvidno da radnice prilikom davanja izjava u svojstvu svjedoka u prekršajnom postupku nisu upozorene sukladno članku 173. Prekršajnog zakona i članku 288. stavku 3. Zakona o kaznenom postupku ( „Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/2022.) da su dužne govoriti istinu, da ne smiju ništa prešutjeti i da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, niti su upozorene da nisu dužne odgovarati na pitanja predviđena u članku 286. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku.

4.2. Iako sukladno odredbi članka 158. stavka 7. Prekršajnog zakona ovlaštena osoba tijela državne uprave, prikupljajući obavijesti, kada postupa u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora smije osobu ispitati u svojstvu svjedoka, to ispitivanje mora biti provedeno sukladno odredbama Prekršajnog zakona o ispitivanju svjedoka, te se jedino u tom slučaju zapisnik o ispitivanju svjedoka smije koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku (stavak 8. istog članka).

4.3. Odredbom članka 90. Prekršajnog zakona propisano je da se odluka ne smije temeljiti na dokazima koji su pribavljeni na nezakonit način (nezakoniti dokazi), s time da su nezakoniti dokazi, u smislu stavka 2. točke 2. citirane odredbe, između ostalog, oni koji su pribavljeni povredom odredaba prekršajnog postupka, koji su izričito predviđeni tim Zakonom te drugi dokazi za koje se iz njih saznalo.

4.4. Kako iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da prvostupanjski sud odluku o krivnji, između ostalog, temelji na izjavama konkretnih radnica koje prilikom davanja izjava nisu bile upozorene o svojim pravima, to se ne radi o zapisnicima koji bi bili sastavljeni u skladu s odredbom članka 158. stavka 7. Prekršajnog zakona, već se radi o nezakonitim dokazima na kojima se ne smije temeljiti odluka o prekršaju, jer svjedokinjama nisu bila dana zakonom propisana upozorenja, čime je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona, zbog koje pobijanu presudu valja ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4.5. Slijedom navedenog, a u povodu žalbe okrivljenika, pobijana presuda je ukinuta u točki I. izreke te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak u kojem će otkloniti navedenu bitnu povrede prekršajnog postupka te donijeti novu na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

4.6. S obzirom da je ovaj Sud utvrdio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka na koju pazi po služenoj dužnosti, nije ulazio u ispitivanje žalbenih osnova navedenih u žalbi okrivljenika pa je iz tog razloga žalba okrivljenika bespredmetna.

5. Nadalje, odlučujući o žalbi u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ovaj je Sud utvrdio da nije bilo osnove za oslobađanje okrivljenika od optužbe za djelo iz točke II. izreke iz razloga navedenih u pobijanoj presudi, na što osnovano u žalbi ukazuje tužitelj.

5.1. Naime, u obrazloženju pobijane presude navodi se da je prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka zauzeo stajalište da, iako su ostvarena bitna obilježja prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 2. u svezi stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, nema prekršaja u smislu članka 24.a Prekršajnog zakona jer da je stupanj ugrožavanja te povrede javnog poretka, društvene discipline i društvene vrijednosti neznatan te ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen, prvenstveno iz razloga što propust okrivljenika nije doveo do posljedica za radnice niti za Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje.

5.2. Međutim, opravdano tužitelj u žalbi navodi da je pogrešno primijenjeno materijalno prekršajno pravo jer i po ocjeni ovog Suda, imajuću u vidu obrazloženje prvostupanjske presude, nema mjesta primjeni članka 24.a Prekršajnog zakona. Naime, iz sadržaja normi koje se odnose na predmetni prekršaj proizlazi da se njima osigurava pravilno funkcioniranje javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti u Republici Hrvatskoj kao elementarnih i temeljnih vrednota države čije bi kršenje moglo ugroziti, odnosno povrijediti, pravilno i zakonito funkcioniranje društva i vladavinu prava, kao i odgovarajuće postojeće ekonomske i pravne odnose između pravnih subjekata pa, u tom smislu, predmetno djelo nije beznačajno jer nepoštivanje navedenih odredbi može znatno utjecati na ugrožavanje postojećeg reda u društvu. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka povećan, tim više što se radi o ponašanju počinitelja prekršaja kojim se očito krši i ne poštuje Zakon, na štetu javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti. Stoga se okolnosti koje prvostupanjski sud navodi u obrazloženju mogu razmatrati eventualno kao okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona od kojih ovisi visina kazne.

5.3. Slijedom navedenog, valjalo je prihvaćanjem žalbe tužitelja ukinuti pobijanu presudu u točki II. izreke te predmet vratiti na ponovno odlučivanje u kojem će prvostupanjski sud, vodeći računa o gore navedenim razlozima, donijeti novu na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

6. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 27. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v.r.

Katica Lučić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.