Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5111/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog LR, zastupan po branitelju Ivici Marincu, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 172. stavak 2. točka 4. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine "broj 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021, 119/2022) i prekršaja iz članka 10 stavak 2. Zakona o minimalnoj plaći ("Narodne novine" broj: 118/2013, 120/2021, 152/2024), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama od 23. siječnja 2025., broj: Pp-2000/2022-28, na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba okrivljenika LR, ukida se pobijana prvostupanjska presuda u odnosu na prekršaj pod točkom I.2 i 3. izreke iz članka 172 stavak 2. točka 4. Zakona o mirovinskom osiguranju i članka 10. stavak 2. Zakona o minimalnoj plaći te se predmet u tom dijelu, dostavlja prvostupanjskom sudu na suđenje.

p r e s u d i o  j e

II U povodu žalbe okrivljenika LR, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela tako da se djelo činjenično i pravno opisano točkom I.1. izreke te presude, pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 172. stavak 2. točka 5. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021, 119/2022).

III U ostalom dijelu, žalba okrivljenika LR odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

IV Uslijed odluke pod točkama I. – III. preinačuje se odluka o novčanoj kazni, tako da se za prekršaj činjenično i pravno opisan u točki I.1.izreke prvostupanjske presude okrivljeniku LR izriče novčana kazna u iznosu od 130,00 eura (stotrideset) eura, a koju je dužan platiti u roku od 60 (šezdeset) dana od dana primitka ove presude, a ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom ovom presudom, računajući od dana primitka presude, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

V Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik LR proglašen je krivim i kažnjen ukupnom novčanom kaznom 1180,00 eura, da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude pod točkom I. 1., 2. i 3., počinio prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 4. Zakona o mirovinskom osiguranju i članka 10. stavka 2. Zakona o minimalnoj plaći.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 27,00 eura.

3. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka (čl. 195. st. 1. toč. 11. Prekršajnog zakona) zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava (čl. 196. st. 1. toč. 1. Prekršajnog zakona) zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 197. Prekršajnog zakona) zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji (čl. 198. Prekršajnog zakona) u bitnom navodeći da sud nije dao razloge za odluku u odnosu na djelo pod toč. 3. budući je radniku RR za mjesec lipanj 2021., izvršena uplata plaće dana 15.07.2021. a što je vidljivo iz potvrde Privredne banke Zagreb o izvršenom nalogu za radnika TR koju je obrana priložila u spis na glavnoj raspravi dana 10. listopada 2024. koja odlučna činjenica je vidljiva iz ispisa transakcije Privredne bake Zagreb. Nadalje, žalitelji smatraju da je sud pogrešno ali i nepotpuno utvrdio činjenično stanje u odnosu na točku 1. i 2. izreke presude jer tijekom postupka nije saslušan kao svjedok radnik ĐR, a on je istog dana knjigovotkinji PR predao papire za prijavu radnika RR, dok je svjedok JR u odnosu na djelo pod toč. 1. izjavio da ga je poslodavac pravovremeno prijavo tijelu obveznog mirovinskog osiguranja, a počeo je raditi dana 24.05.2021. što sud nije cijenio. Ističe da sud nije cijenio utvrđenja dobivena iz iskaza svjedoka PR u odnosu na djelo pod toč. 2. jer radnik ĐR nije došao na posao dana 19.06.2021. te je prestanak radnog odnosa bio s danom 21.06.2021. i tad mu je uručen otkaz, jer su ga prethodno tri dana čekali, pa je upravo odjavljen 22.06.2021. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet dostavi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a podredno da se pobijana presuda preinači u smislu žalbe.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Razmotrivši predmet i navode žalbe okrivljenika, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da okrivljenik osnovano pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. l. toč. 11. Prekršajnog zakona u odnosu na djela pod točkom I.2 i 3. izreke iz članka 172 stavak 2. točka 4. Zakona o mirovinskom osiguranju i članka 10. stavak 2. Zakona o minimalnoj plaći, jer je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi, kao i obrazloženju presude, odnosno stanju spisa, kako to podredno ukazuje okrivljenik u podnijetoj žalbi.

6. Naime, izrekom pobijane presude okrivljeni LR proglašava se krivim što kao poslodavac nije radnika RR koji je za poslodavca Mačić usluge j.d.o.o. Dugo Selo obavljao poslove pomoćnog radnika, koji je prestao s radom na dan 18.06.2021. odjavio nadležnom tijelu mirovinskog osiguranja u roku od 24 sata od dana prestanka radnog odnosa, odnosno do 19.06.2021., već je to učinio 22.06.2022., čime je počinio prekršaj iz čl. 172. st. 2. t. 4. Zakona o mirovinskom osiguranju, i što kao poslodavac nije radniku RR koji je radio na poslovima fasadera za Mačić usluge j.d.o.o. Dugo Selo, za mjesec lipanj 2021. godine najkasnije do 15. srpnja 2021. za rad u punom vremenu isplatio minimalnu plaću prema ugovoru o radu od 01.06.2022. godine u iznosu od 3.474,00 kuna bruto, čime je počinio prekršaj iz čl. 10. st. 2. Zakona o minimalnoj plaći, dok iz obrazloženja pobijane presude i stanja spisa proizlazi da je okrivljenik radnika ĐR koji je prestao s radom na dan 18.06.2021. odjavio nadležnom tijelu mirovinskog osiguranja 22.06.2021., koji radnik je radio kod poslodavaca u vremenu od 1.06.2021. do 18.06.2021. Iz sadržaja takve izreke nije jasno koje godine je okrivljenik odjavio radnika Zorana Sarajlić 2022. ili 2021., dok u odnosu na obvezu isplate minimalne plaće za lipanj 2021. prema ugovoru o radu od 01.06.2022. nije jasno kako je ugovor sklopljen 2022. godine, a radniku je prestao radni odnos 18.06.2021., što izreku presude u odnosu na prekršaje pod točkom I.2 i 3. čini nerazumljivom i suprotnom samoj sebi kao i obrazloženju i stanju spisa.

7. Slijedom navedenog trebalo je prihvaćanjem žalbe okrivljenika na temelju članka 206. Prekršajnog zakona pobijanu presudu ukinuti u odnosu na točke I. 2.i 3. izreke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, s time da će prvostupanjski sud u ponovnom postupku otkloniti istaknutu povredu i provesti sve potrebne dokaze na osnovu kojih će nesumljivo utvrditi je li okrivljenik počinio prekršaje koji mu se stavljaju na teret vodeći računa i o ostalim žalbenim navodima, donijeti novu na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku, u tom dijelu.

8. Nadalje, odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom u točki I.1., izreke nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Međutim, budući je sud prvog stupnja djelo činjenično i pravno opisano točkom I.1. izreke pobijane presude pogrešno pravno označio, ovaj sud je radi pravilne primjene materijalnog prekršajnog prava, na koju također paze pazi po službenoj dužnosti, sukladno zakonskom propisu koji je bio na snazi u vrijeme njegovog počinjenja, inkriminirani prekršaj pravilno pravno označio te je temeljem odredbe članka 207. Prekršajnog zakona odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

10. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik ističe da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama u odnosu na djelo pod točkom I.1. izreke jer iz razloga presude ne proizlazi da radnici ĐR i JR nisu pravovremeno prijavljeni nadležnom tijelu mirovinskog osiguranja, a time da je ostvarena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 11. Prekršajnog zakona.

11. Suprotno takvim žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon iznošenja dokaznog materijala, iznio koje odlučne činjenice je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o ostvarenju svih bitnih obilježja ovog prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret u navedenoj točci, a time i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, pa dakle, presuda, sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama ovog djela, a isti su jasni i nisu proturječni. Stoga, žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

12. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja prigovara utvrđenom činjeničnom stanju u odnosu na ovo djelo prekršaja obzirom da prvostupanjski sud nije prihvatio iskaz svjedokinje PR knjigovotkinje kojoj je okrivljenik predao prijavu za radnika RR na dan 01. lipnja 2021. kada je radnik počeo raditi, kako se okrivljenik i branio pred sudom, zanemarujući činjenicu da je prema obrazcu eM-1P prijavi Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje radnik ĐR stekao svojstvo osiguranika s danom 01. lipnja 2021. a da je prijava zaprimljena 02. lipnja 2021., kao i za radnika JR koji je prema obrascu eM-1P, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje stekao svojstvo osiguranika s danom 21. svibnja 2021. a prijava je zaprimljena 24. svibnja 2025. koje materijalne dokaze je prvostupanjski sud pravilno prihvatio vjerodostojnim dokazima, dok okrivljenik kao poslodavac ne može svoju obvezu prijave iz članka 172. stavak 2. točka 5. Zakona o mirovinskom osiguranju prebaciti na računovotkinju.

13. Naime, člankom 172. stavku 2. točka 5. i stavku 3. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je kažnjavanje poslodavca i odgovorne osobe ako ne prijavi ili odjavi osiguranje ili promjenu tijekom osiguranja ili to učini nakon isteka propisanog roka (članak 112. stavak 1. točke 2., 3. i 5.). Člankom 112. stavak 1. točke 2., 3. i 5. između ostalog propisano je da obveznici prijave podataka o početku osiguranja za osiguranike iz čl. 9. stavka 1. točaka 1.-7. ovog Zakona dostavljaju osam dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada.

14. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavak 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj za koji se tereti pod točkom I.1., a prigovor okrivljenika da nije saslušan svjedok ĐR u ovoj situaciji ovaj sud drži irelevantnim s obzirom na utvrđene činjenice.

15. Stoga, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica i postojanja krivnje okrivljenika pa žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana u odnosu na navedeni prekršaj.

16. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj sud je našao da je izrečena novčana kazna okrivljeniku za navedeni prekršaj u granicama zakona i nije prestroga, time više što je izrečena u minimalnom iznosu za djelo prekršaja iz čl. 172. st. 2. t. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju.

17. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

18. Iz navedenih razloga, na temelju članak 206. stavak 1. i 3. (izreka rješenja) i članka 205. i 207. (izreka presude) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 27. svibnja 2025.

Zapisničar:

predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.