Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-20/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽFR, zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.; dalje: KZ-a), odlučujući o žalbama optuženika i Općinskog državnog odvjetništva u Splitu (dalje: ODO) protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: K-413/2024-13 od 19. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025. u nazočnosti zamjenice Županijske državne odvjetnice u Varaždinu, Ljiljane Vever

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe optuženog ŽFR i ODO-a te se potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja optuženi ŽFR proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ-a na način i pod okolnostima opisanim u točki I izreke te presude, te je na temelju istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, s time da mu je na temelju čl. 56. KZ-a izrečena uvjetna osuda tako da se odmjerena kazna zatvora neće izvršiti ako u roku od četiri godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 69. KZ-a optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje tri godine u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava.

1.2. Na temelju čl. 190. st. 8. u svezi s čl. 79. st. 2. i 6. KZ-a odlučeno je da se od optuženika trajno oduzimaju predmetna opojna droga i digitalna vaga za precizno mjerenje, a koji predmeti su precizirani u točki V izreke pobijane presude.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 1. i 2. t. 1.-6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP-24

– valja primijetiti da je sud prvog stupnja propustio navesti brojeve “Narodnih novina“ u kojima je spomenuti Zakon objavljen sa svim svojim izmjenama i dopunama) optuženik je obvezan nadoknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.195,78 eura, od čega iznos od 464,52 eura za troškove toksikološkog vještačenja, iznos od 238,90 eura za troškove psihijatrijskog vještačenja po dr. ŽF, iznos od 359,64 eura za troškove psihijatrijskog vještačenja po dr. Željku Ključeviću i paušalnu svotu u iznosu od 132,72 eura.

2. Protiv te presude su optuženi ŽFR putem branitelja Jakše Cvitkovića, odvjetnika i ODO pravovremeno podnijeli žalbe.

2.1. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenično stanja i odluke o kazni (ispravno bi trebalo stajati: odluke o uvjetnoj osudi), te predlaže da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe, a podredno da se ukine i provede rasprava pred drugostupanjskim sudom, odnosno da se optuženik blaže kazni.

2.2. ODO se žali zbog odluke o kaznenoj sankciji i predlaže da županijski sud pobijanu presudu preinači u tom dijelu tako da optuženiku izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora.

3. Optuženi ŽFR je putem branitelja Jakše Cvitkovića, odvjetnika, podnio odgovor na žalbu u kojem je osporio žalbenu argumentaciju državnog odvjetnika i ponovio svoje žalbene razloge koji se odnose na izrečenu kaznenopravnu sankciju, te je predložio da se žalba ODO-a odbije kao neosnovana.

3.1. ODO nije odgovorilo na žalbu optuženika.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP-24 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-24/2025 od 16. siječnja 2025. vratio ovome sudu drugog stupnja.

5. Na temelju čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj:

152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-25) sjednica vijeća suda drugog stupnja održana je u nazočnosti zamjenice Županijske državne odvjetnice u Varaždinu, Ljiljane Vever, dok je na temelju čl. 475. st. 3. ZKP-25 provedena u odsutnosti optuženika i njegova branitelja, budući da su uredno izviješteni o njenom održavanju.

6. Žalbe nisu osnovane.

Žalba optuženog ŽFR izuzev zbog odluke o uvjetnoj osudi:

7. Optuženik smatra da je pobijana presuda opterećena bitnom povredom odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-24 i to iz dva razloga: prvo, što iz njene izreke nije razvidno koja je to točno količina kod njega pronađene opojne droge bila namijenjena za neovlaštenu prodaju, a koja za optuženikovu osobnu uporabu; i drugo, što se iz obrazloženja osporene presude ne može razaznati stav suda prvog stupnja o nalazu i mišljenju angažiranog stalnog sudskog vještaka za psihijatriju dr. sc. Željka Ključevića, o čemu pak ovisi opstojnost inkriminiranog kaznenog djela, te je po mišljenju žalitelja pobijana presuda u tom dijelu nejasna.

8. Suprotno naprijed iznijetim žalbenim prigovorima prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz naprijed naznačene zakonske odredbe koja se sugerira predmetnom žalbom.

8.1. Ponajprije valja odgovoriti optuženiku da za jasnoću i razumljivost izreke presude kojom se inkriminira kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. KZ-a nije nužno u činjeničnom opisu djela egzaktno precizirati koja je točno količina od ukupno pronađene opojne droge u posjedu optuženika bila namijenjena za neovlaštenu prodaju, a koja za njegovu osobnu upotrebu. Drugim riječima, time što je optuženik u konkretnom slučaju proglašen krivim za kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. KZ-a zbog toga što je neovlašteno nabavio i posjedovao opojne droge marihuanu i amfetamin, tzv. „speed“, u naznačenim ukupnim masama, od čega je dio tih droga bio namijenjen protupravnoj prodaji, a dio za osobnu konzumaciju, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-24, jer je izreka osporene presude u tom segmentu u dovoljnoj mjeri jasna i razumljiva.

8.2. S druge strane, kada se obrazloženje osporene presude sagleda u cjelini, tada se na neprijeporan način može zaključiti da je prvostupanjski sud de facto u potpunosti prihvatio stručno mišljenje vještaka Ključevića, dakle, i u pogledu optuženikove dnevne potrebe za predmetnim opojnim drogama, a i u odnosu na procjenu koliko bi vremena zaplijenjena količina opojne droge optuženiku dostajala za osobno korištenje.

8.3. Stoga žalba optuženika iz ove žalbene osnove nije prihvaćena, dok ispitivanjem pobijane presude u granicama ovlaštenja iz čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP-25, ovaj žalbeni sud nije uočio da bi prvostupanjski sud počinio ma koju drugu od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti.

9. U sklopu žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik u bitnome ukazuje da je sud prvog stupnja propustio uzeti u obzir da opojna droga marihuana nije bila pravilno raspoređena po gramaži u pet paketića, da u njegovom stanu nisu pronađene druge PVC vrećice ili nekakve aluminijske folije, što bi eventualno upućivalo da se bavi prodajom droge, nadalje ističe da tragovi amfetamina i marihuane na vagi za precizno mjerenje potječu od mjerenja tih droga koja je optuženik kao njihov konzument obavljao za osobne potrebe, napominje da je imao novčana sredstva za kupnju droga za vlastitu uporabu i konačno da je prvostupanjski sud propustio cijeniti količinu marihuane koja je bila namijenjena za pravljenje ulja.

10. Prema stavu ovoga žalbenog suda prvostupanjski je sud na temelju valjane ocjene cjelokupne dokazne građe pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice koje se tiču konkretne inkriminacije, pri čemu je za svoje pravno relevantne činjenične zaključke iznio uvjerljive i logične razloge koje je optuženik svojom žalbenom argumentacijom nije doveo u razboritu sumnju.

10.1. Ponajprije valja odgovoriti žalitelju da je sud prvog stupnja uzeo u obzir količinu opojne droge marihuane potrebne za izradu ulja, o čemu se očitovao vještak dr. sc. Željko Ključević. Nadalje, sud prvog stupnja u osporenoj presudi niti ne tvrdi da optuženik nije imao novčana sredstva za kupnju predmetnih opojnih droga, a posve ispravo rezonira kada ustvrđuje da ne postoji nikakav razlog zbog kojeg bi osoba drogu koju posjeduje vagala za svoje osobne potrebe, već se vaga notorno koristi za određivanje mase opojne droge s ciljem njene prodaje trećim osobama. I završno, činjenica da marihuana nije bila pravilno raspoređena po gramaži u pet vrećica sama po sebi ne isključuje namjeru njene daljnje neovlaštene prodaje, budući da je objektivno i životno pretpostaviti da se marihuana kupcima ne prodaje isključivo u istoj količini.

10.2. Indiciji kojima se prvostupanjski sud vodio kod zaključka da su predmetne opojne droge pronađene u posjedu optuženika dijelom bile namijenjene za neovlaštenu prodaju u potpunosti su uvjerljivi te u svojoj ukupnosti i uzajamnoj logičnoj povezanosti upućuju da je optuženik doista počinitelj konkretnog kaznenog djela kako je ono činjenično i pravno opisano u izreci pobijane presude. Naime, nepobitne su činjenice da je opojna droga marihuana bila pakirana u pet zasebna paketića, što nije slučaj kada osoba nabavlja drogu za osobnu konzumaciju, i da su toksikološkim vještačenjem na optuženikovoj digitalnoj vagi pronađeni tragovi droga amfetamina i marihuane. Konačno, ukupna količina opojnih droga pronađena u posjedu optuženika je prema stručnom mišljenju angažiranog vještaka de facto prelazila njegove osobne potrebe, a što je sve precizirano u točkama 6.1. -6.3., posebice u točki 6.2., pa se žalitelj, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na te točke iz obrazloženja osporene presude. To su one relevantne okolnosti koje je prvostupanjski sud osnovano imao u vidu kod donošenja osuđujuće presude, neovisno o tome što kod optuženika nisu pronađene druge PVC vrećice.

10.3. Iz izloženih razloga žalba optuženika niti u tom dijelu nije prihvaćena.

11. Iako je u uvodu žalbe naznačio i žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, optuženik je sadržajno ne obrazlaže niti konkretizira, pa je stoga pobijana presuda u tom segmentu ispitana u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 2. ZKP-25, pri čemu nije uočeno da bi prvostupanjski sud na bilo koji način na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon, a što spada u domenu oficijelnog ispitivanja presude u žalbenom postupku.

Žalbe optuženog ŽFR i ODO-a zbog odluke o uvjetnoj osudi:

12. Kod odabira vrste i mjere kaznenopravne sankcije sud prvog stupnja uzeo je u obzir kao olakotnu okolnost optuženikovu dosadašnju neosuđivanost, dok je otegotnima cijenio iznimnu društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela i zaštićeno dobro.

13. Optuženik spočitava sudu prvog stupnja što mu olakotnom nije cijenio i činjenice da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio u bitno smanjeno ubrojivom stanju i da se protiv njega ne vode drugi sudski postupci, zbog čega predlaže blaže kažnjavanje.

14. ODO smatra da je prvostupanjski sud precijenio utvrđenu olakotnu okolnost, a podcijenio one otegotne, budući da je kod predmetnog kaznenog djela zaštitni objekt zdravlje ljudi, zbog čega je društvena opasnost takvih delikata iznimna, a općepoznato je da se njihovim počinjenjem širi krug ovisnika o drogama, što izaziva teške posljedice, ne samo za osobu koja konzumira drogu, već i za njenu obitelj i širu zajednicu. Stoga ODO drži da je izrečena kaznena sankcija preblaga i predlaže da se optuženiku izrekne bezuvjetna kazna zatvora.

15. Ponajprije treba odgovoriti državnom odvjetniku da bi se predloženim izricanjem bezuvjetne kazne zatvora u ovom slučaju povrijedilo načelo zabrane reformatio in peius iz čl. 13. ZKP-25, jer se ODO na raniju prvostupanjsku presudu kojom je optuženiku izrečena djelomična uvjetna osuda, a koja je prethodno bila ukinuta, nije žalio.

16. Što se tiče optuženikova prigovora u tom dijelu valja reći da je on osuđen na najmanju mjeru kazne koja je propisana za kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. KZ-a, s time da mu je ista ujedno uvjetovana, tako da propust suda prvog stupnja u vrednovanju činjenice da je in tempore criminis optuženik bio bitno smanjeno ubrojiv nije od presudnog značaja, budući da je ionako blaže kažnjen.

17. Na temelju valjane ocjene utvrđene olakotne i otegotne okolnosti sud prvog stupnja je ispravno postupio kada je optuženika za predmetno kazneno djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, uz istodobnu primjenu uvjetne osude s vremenom provjeravanja od četiri godine, jer je i po uvjerenju ovoga žalbenog suda takva kaznena sankcija u svakom pogledu primjerena stupnju krivnje, pogibeljnosti djela i osobi optuženika, na tragu je proklamiranog načela individualizacije u kažnjavanju jer zasigurno ne treba zanemariti činjenice da optuženik do sada nije dolazio u sukob sa zakonom i nema podataka da bi se protiv njega vodio još kakav kazneni postupak, te ujedno podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u smislu čl. 41. KZ-a.

18. Postupajući u skladu s odredbom čl. 478. ZKP-25 ovaj je žalbeni sud pobijanu presudu ispitao i u pogledu izrečene sigurnosne mjere i odluke o oduzimanju predmeta te je našao da se obje te odluke temelje na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i valjanoj primjeni zakona.

19. Slijedom svega izloženog je na temelju čl. 482. ZKP-25 odlučeno kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 27. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Tomislav Brđanović