Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-819/2024-12

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, kao predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Igora Pavlica, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom postupku protiv optuženih JI i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/2015., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu i optuženih JI, AI i PI protiv presude Općinskog suda u Pazinu, broj K-35/2019 od 28. svibnja 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenice županijske državne odvjetnice u Varaždinu, Ljiljane Vever i branitelja optuženih JI i AI, odvjetnika Davora Štorge i Brune Čohilja,

r i j e š i o  j e

U povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženika, po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašeni su krivima optuženi JI, AI i PI zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 236. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 (o pravnoj oznaci kaznenog djela biti će više govora dalje). Za počinjeno kazneno djelo svaki je optuženik osuđen po čl. 236. st. 2. KZ/11 na kaznu zatvora od 1 godine i svakome je izrečena, po čl. 56. KZ/11, uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 4 godine.

2. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024., dalje ZKP/08-24) oštećenici MI dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 13.272,28 eura s kamatama koje teku na pojedinačne iznose od 2.097,02 eura i 11. 281,44 eura od datuma i po stopama naznačenim u pobijanoj presudi, na način da su optuženici dužni solidarno podmiriti taj iznos oštećenici u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

3. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08-24 optuženici su dužni platiti troškove kaznenog postupka i to svaki paušalnu svotu od 500,00 eura, kao i nužne izdatke oštećenice i nužne izdatke i nagradu njezinog opunomoćenika (nije specificiran iznos niti način plaćanja tih troškova, niti je prvostupanjski sud naznačio da će naknadno donijeti odluku o visini tih troškova i načinu plaćanja istih) u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude (prvostupanjski je sud odredio rok plaćanja troškova izvan ovlasti iz čl. 328. st. 2. Zakona o parničnom postupku, rok za sva plaćanja je 15 dana).

4. Protiv navedene presude žali se državni odvjetnik zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom za preinačenje pobijane presude u pogledu pravne oznake kaznenog djela i u odluci o kazni.

4.1. Optuženi JI žali se po branitelju Davoru Štorgi, odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom za ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

4.2. Žali se i optuženi AI po branitelju Bruni Čohilju, odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom za ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

4.3. Optuženi PI žali se po braniteljici Jeleni Žugčić, odvjetnici, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom za ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Prema naknadno dostavljenim podacima u spisu braniteljica je prestala biti odvjetnicom, a preuzimatelj njezine kancelarije je prema odluci Hrvatske odvjetničke komore odvjetnik Davor Štorga. S obzirom da je ovaj odvjetnik već branitelj optuženog JI, suoptuženika za isto kazneno djelo, optuženi PI je obaviješten o mogućnosti izbora drugog branitelja jer se ovdje ne radi o situaciji "obvezne obrane", no optuženik nije izabrao drugog branitelja.

5. Optuženi JI je po branitelju odgovorio na žalbu državnog odvjetnika, predlažući odbijanje iste.

6. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08-24 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledanje.

7. Optuženici su u žalbama zatražili obavijest o drugostupanjskoj sjednici, pa je stoga održana javna drugostupanjska sjednica kojoj su prisustvovali zamjenica županijske državne odvjetnice u Varaždinu, Ljiljana Vever i branitelji optuženih JI i AI, odvjetnici Davor Štorga i Bruno Čohilj, dok istoj nisu prisustvovali uredno izviješteni optuženici.

8. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika dale je povod za ispitivanje pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP/08), kakvim ispitivanjem je utvrđeno postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

8.1. Iako se svi optuženici žale zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka razlozi kojima obrazlažu ovu žalbenu osnovu svode se isključivo na prigovore činjenične naravi jer prigovaraju sadržaju činjeničnih zaključaka suda. Stoga je za zaključiti kako se optuženici ne žale stvarno po ovoj žalbenoj osnovi.

9. Pobijana presuda pati od defekta u vidu nerazumljivosti izreke u dva pogleda. Najprije činjenični opis u izreci pati od nedostatka opisa radnje počinjenja kaznenog djela prijevare ili bitnog doprinosa počinjenju tog kaznenog djela optuženog PI u smislu definicije supočiniteljstva iz čl. 36. st. 2. KZ/11. U činjeničnom opisu opisano je kako su se sva trojica optuženika dogovorili da će dovesti u zabludu oštećenicu, a nakon toga se opisuje kako su radnje počinjenja kaznenog djela poduzeli samo optuženi JI i AI, a i kako su novac primljen od oštećenice podijelili samo ta dvojica optuženika. Takva izreke nepodobna je za razmatranje kaznene odgovornosti optuženog PI jer nedostaje opis njegove supočiniteljske uloge u poduzimanju radnje počinjenja ili bitnom doprinosu počinjenja kaznenog djela. Niti dani razlozi u pobijanoj presudi ne pojašnjavaju takav činjenični opis jer prvostupanjski sud u toč. 13. daje ocjenu vjerodostojnosti obrana optuženika, ne dajući razloge o tome koja je supočiniteljska uloga optuženog PI bila u cijelom događaju. Nadalje, izreke je nerazumljiva i u pogledu odluke o imovinskopravnom zahtjevu, a i proturječna je razlozima presude. Naime, u izreci je utvrđeno kako je pričinjena šteta oštećenici MI počinjenjem kaznenog djela 103.800,00 kn, a u razlozima presude je označeno da je upravo za taj iznos s kamatama naloženo plaćanje optuženicima solidarno. No, preračunavanjem ovog iznosa u eure (prema stalnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna za 1 euro) dobiva se iznos od 13.776,63 eura, a prvostupanjski sud dosuđuje imovinskopravni zahtjev u iznosu 13.272,28 eura. Osim toga, zbroj pojedinačnih iznosa na koji teku kamate od 2.097,02 i 11.281,44 eura iznosi 13.378,46 eura, pa je stoga vidljivo kako je takva izreka u tom dijelu u potpunosti nerazumljiva. Osim toga, takva je izreka proturječna i dijelu razloga u kojem prvostupanjski sud cijeni olakotnim optuženom JI vraćanje dijela pribavljene koristi od 3.800,00 kuna oštećenici, pa bi iznos imovinskopravnog zahtjeva trebao biti 100.000,00 kuna, odnosno 13.272,28 eura. Iz tih je razloga u pobijanoj presudi ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 zbog čega se ista ne može ispitati.

10. Iako izvan odredbe čl. 487. st. 4. ZKP/08 daje se ocjena žalbenih navoda državnog odvjetnika i optuženog AI o pitanju pravnog kontinuiteta i primjene blažeg zakona po čl. 3. KZ/11. Kazneno djelo u pitanju je prema činjeničnom opisu počinjeno u srpnju 2010. u vrijeme važenja Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 84/05., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 71/06., 110/07. i 152/08., dalje KZ/97). U KZ/97 kazneno djelo prijevare nalazi se u čl. 224. st. 4. u vezi st. 1. Stupanjem na snagu Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11. i 144/12.) valjalo je provjeriti postojanje pravno kontinuiteta i koji je zakon blaži za počinitelja prema čl. 3. novog Kaznenog zakona. Pravni kontinuitet nije upitan i nalazi se u čl. 236. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11. No, prvostupanjski je sud, uopće ne razmatrajući visinu propisane kazne u čl. 224. st. 4. KZ/97 i čl. 236. st. 2. KZ/11 prešao na usporedbu sadržaja pojma znatna imovinska korist, zaključujući da je novi zakon blaži jer optuženik treba uložiti značajniju kriminalnu aktivnost kako bi počinio kvalificirani oblik prijevare po novom zakonu u odnosu na KZ/97. Za kazneno djelo iz čl. 224. st. 4. KZ/97 bila je propisana kazna od 6 mjeseci do 5 godina, a za kazneno djelo iz čl. 236. st. 2. KZ/11 propisana je kazna od 1 godine do 8 godina. Dakle, po novom zakonu propisan je i viši minimum i maksimum kazne, pa je stoga kriterij koji naznačuje prvostupanjski sud kod ocjene koji je zakon blaži, neprimjenjiv. Isti bi bio primjenjiv tek kod jednako propisanih minimuma, a različitih maksimuma kazni u starom i novom zakonu, a ovako, u konkretnom je slučaju blaži zakon KZ/97, kako to ispravno ističu državni odvjetnik i optuženi AI u žalbama.

11. S obzirom na izloženo, ovaj sud drugog stupnja je utvrđujući postojanje bitnih postupovnih povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, primjenom čl. 483. st. 1. ZKP/08, u povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženika, po službenoj dužnosti, ukinuo pobijanu presudu i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika su, za sada, bespredmetne. U ponovljenom će suđenju sud prvog stupnja izvesti dokaze koji su već izvedeni i za čijim izvođenjem se ukaže potreba, a potom će donijeti novu i na zakonu osnovanu presudu, otklanjajući postojanje bitnih postupovnih povreda utvrđenih ovim rješenjem, ali i vodeći računa o pitanju primjene blažeg zakona, kao i o ostvarenom učinku zabrane reformatio in peius iz čl. 13. ZKP/08 u odnosu na optuženog PI.

U Varaždinu 27. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke