Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-813/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženih HĆ i PĆ, zbog kaznenih djela iz članka 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama optuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj K–642/2022-55 od 11. rujna 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025., održanoj u odsutnosti uredno izviještenih stranaka i branitelja optuženika

r i j e š i o  j e

I/ Djelomično se prihvaća žalba optuženog PĆ, djelomično se ukida pobijana presuda u odnosu na osudu optuženog PĆ za kazneno djelo protiv imovine, oštećenjem tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11 i u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II/ Uslijed odluke pod I/, po službenoj dužnosti i djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženog HĆ, djelomično se ukida odluka o troškovima postupka u odnosu na obvezu optuženog PĆ za plaćanje troškova strojarskog vještačenja u iznosu od 200,00 (dvjesto) eura i u odnosu na odluku o naknadi nužnih troškova i nagrade opunomoćeniku oštećenika za obojicu optuženika pod toč. XII izreke pobijane presude te se i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

p r e s u d i o  j e

I/ Uslijed odluke iz toč. I/ izreke rješenja, po službenoj dužnosti i djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženog PĆ, djelomično se preinačuje pobijana presuda u odluci o kaznenoj sankciji u odnosu na tog optuženika na način da se optuženi PĆ za počinjeno kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 2. KZ/11, po čl. 139. st. 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a na temelju čl. 56. KZ/11 izriče mu se uvjetna osuda te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

II/ U preostalom dijelu odbijaju se žalbe optuženih HĆ i PĆ i potvrđuje pobijana presuda prvostupanjskog suda u neukinutom i nepreinačenom dijelu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja optuženi HĆ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 2. KZ/11. Na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11 optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci s time da je istome na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda s rokom kušnje od dvije godine. Istom presudom optuženi PĆ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenih djela protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 2. KZ/11 i protiv imovine, oštećenjem tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11. Na temelju čl. 51. KZ/11 optuženiku je za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora od šest mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 235. st. 1. KZ/11 kazna zatvora od šest mjeseci. Primjenom čl. 51. KZ/11 optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci s time da je istome na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda s rokom kušnje od tri godine.

2. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., – u daljnjem tekstu ZKP/08-24 – sud prvog stupnja propustio je navesti puni naziv ovog Zakona i naznačiti brojeve Narodnih novina u kojima je objavljen zajedno sa svim svojim izmjenama i dopunamas) optuženi PĆ dužan je na ime naknade štete oštećeniku JĆ isplatiti iznos od 1.510,88 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, dok je s ostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva oštećenik upućen u parnicu.

2.1. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 1., 6. i 8. ZKP/08-24 optuženi PĆ i HĆ obvezani su naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnoj svoti iznosu od 66,36 eura svaki, optuženi PĆ za troškove strojarskog vještačenja u iznosu od 200,00 eura i svaki od optuženika 580,00 eura za nužne izdatke i nagradu opunomoćenika oštećenika. Potonje troškove optuženici su dužni platiti oštećeniku u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a prvo navedene troškove u korist Državnog proračuna u roku od 15 dana.

3. Protiv te presude žalbe su podnijeli optuženi HĆ po branitelju Jurici Juriću, odvjetniku i optuženi PĆ po branitelju Hrvoju Grubeši, odvjetniku.

3.1. Optuženi HĆ žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenoj sankciji i o troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.2. Optuženi PĆ se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona s prijedlogom da sud drugog stupnja ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku.

4. Državni odvjetnik nije odgovorio na žalbe optuženika.

5. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08-24 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.

6. Žalitelji su u žalbama zatražili da ih se izvijesti o drugostupanjskoj sjednici pa je održana javna drugostupanjska sjednica u odsutnosti uredno izviještenih stranaka i branitelja optuženika.

7. Žalbe optuženika djelomično su osnovane, a uslijed djelomičnog ukidanja pobijane presude, bilo je potrebno intervenirati, djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženog PĆ i po službenoj dužnosti u odluku o kaznenoj sankciji za tog optuženika.

8. Najprije jedinstveno u odnosu na žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka istaknutu u obje žalbe. Optuženi HĆ u žalbi parafrazira odredbu čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-24 nakon čega izlaže isključivo prigovore činjenične naravi koji se odnose na utvrđenje odlučnih činjenica, ocjenu vjerodostojnosti dokaza i potrebu primjene pravno logičkog pravila in dubio pro reo. Time se ovaj žalitelj ne žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Optuženi PĆ u žalbi ističe istovrsnu povredu odredaba kaznenog postupka koju povezuje s izostankom razloga o ocjeni sadržaja završnog govora branitelja o postupanju optuženika u nužnoj obrani, tvrdi da postoji proturječje između iskaza svjedoka KĆ i oštećenika o tome tko je od optuženika razbio staklena vrata na traktoru te naposljetku tvrdi da postoji nerazumljivost izreke i proturječje iste s razlozima presude o tome kako je došlo do oštećenja mobitela. Ocjena sadržaja završnog govora branitelja nije sastavni dio presude i izostanak iste ne predstavlja ostvarenje bitne povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-24. Preostale istaknute povrede su prigovori pravilnosti utvrđenja činjenica, o čemu u nastavku.

9. Isti zaključak slijedi i u odnosu na žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona iz žalbe optuženog PĆ koja se ističe kao pogrešna primjena odredbi KZ/11 na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, tzv. posredna povreda kaznenog zakona. Radi se stvarno o prigovoru činjeničnim zaključcima prvostupanjskog suda koji će se razmotriti u okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

- u odnosu na toč. I/ izreke rješenja

10. Osnovano optuženi PĆ pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na dio odluke o kaznenom djelu iz čl. 235. st. 1. KZ/11. Iako prvostupanjski sud daje odgovor na pitanje postavljeno kroz obranu optuženika o manjoj mogućnosti da je do razbijanja vrata traktora došlo udarcem „pajserom“ i o uklapanju lomljenja vrata na način opisan u izreci, sve na temelju nalaza i mišljenja strojarskog vještačenja, ipak ne daje potpun i utemeljen na dokazima odgovor na pitanje sadržaja namjere optuženika. Optuženik je optužen da je „snažno uhvativši i povukavši bravu razbio staklo na vratima traktora“, dok iz iskaza oštećenika proizlazi da je za vrijeme dok je optuženik poduzimao opisanu radnju, on iznutra držao vrata i vukao kako ih optuženik ne bi mogao otvoriti, a da je onda optuženik naglo povukao vrata u kojem se trenutku razbilo staklo. Dakle, iz sadržaja iskaza oštećenika proizlazi da je optuženik povlačio vrata traktora za bravu s ciljem da dođe do oštećenika. Kada se tome doda kako iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je do pucanja vrata došlo vjerojatnije prilikom povlačenja vrata s vanjske strane i udara vrata u graničnik, tada je u pravu žalitelj kada postavlja pitanje utvrđenja sadržaja namjere optuženika na oštećenje tuđe stvari radnjom opisanom u činjeničnom opisu. Ovo pogotovo kada se ima u vidu sadržaj mišljenja vještaka o otvaranju vrata i udaranju istih u graničnik kao vjerojatnijem uzroku njihova pucanja. Ovo se kazneno djelo može počiniti isključivo s namjerom, u činjeničnom je opisu izreke pobijane presude opisano postupanje ovog optuženika s izravnom namjerom 1. stupnja, koja obuhvaća i svijest o svim obilježjima kaznenog djela i volju za počinjenjem istoga. U pobijanoj presudi za sada nedostaje precizno utvrđenje točnog uzroka nastanka štete, odgovor na pitanje predvidljivosti nastupa posljedice u vidu loma stakla kao posljedice snažnog potezanja brave, u što valja interpolirati i sadržaj mišljenja kako je do loma došlo otvaranjem vrata i udarom o graničnik, sve kako bi se moglo dati odgovor na pitanje sadržaja svijesti i volje optuženika. Dio razloga o sadržaju izravne namjere 1. stupnja kod ovog optuženika, za sada, je doveden u pitanje žalbenim razlozima.

10.1. Isto utvrđenje ovog suda drugog stupnja odnosi se i na pitanje oštećenja mobitela oštećenika. Naime, u izreci je označeno kako je optuženi PĆ udarcem rukom razbio mobitel oštećenika Samsung kada je oštećenik pokušavao pozvati policiju. U svojem iskazu oštećenik je iskazao da ga je optuženik svojom rukom udario po mobitelu i njegovoj ruci, da je mobitel ispao na pod, a ekran se razbio. U dokaznom je postupku pročitana i bilješka policije o pregledu oštećenja na mobitelu i utvrđeno je da je mobitel razbijen i bez funkcije. U žalbi je optuženi PĆ istaknuo upravo sadržaj iskaza oštećenika i sadržaj izreke i postavio opravdano pitanje utvrđenja koji je razlog oštećenja mobitela, je li to udarac rukom po mobitelu ili je to udarac optuženika po ruci oštećenika i pad mobitela na tlo. S time je ponovno povezano pitanje sadržaja namjere optuženika i pitanje uobičajenosti i predvidljivosti posljedice poduzetih radnji optuženika, kao i u odnosu na vrata traktora, kao što je opisano gore. Pravilnost dijela razloga i činjeničnih utvrđenja o sadržaju izravne namjere 1. stupnja kod ovog optuženika, ali i uzroka oštećenja mobitela, za sada, je doveden u pitanje žalbenim razlozima.

11. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud ponovno izvesti sve već izvedene dokaze, druge dokaze za čijim se izvođenjem ukaže potreba i dati odgovore na pitanja predvidljivosti posljedice loma vrata i mobitela oštećenika u smislu sadržaja oblika krivnje za koji je optužen optuženi PĆ, kojom radnjom optuženika je došlo do oštećivanja mobitela, nakon čega će donijeti novu i na zakonu osnovanu presudu.

- u odnosu na izreku presude

12. Oba optuženika žale se u odnosu na kaznena djela prijetnje zbog pogrešno, ne i nepotpuno, utvrđenog činjeničnog stanja, jer ne označuju koju to odlučnu činjenicu i kojim dokazom prvostupanjski sud nije utvrdio.

12.1. Optuženi HĆ u žalbi osporava ocjenu vjerodostojnosti iskaza oštećenika i svjedoka KĆ tvrdeći da između ta dva iskaza postoji razlika, da se svjedok KĆ nije mogao sjetiti prijetećeg sadržaja što nije ni životno ni logično kod izricanja ozbiljnih prijetnji. Tvrdi da izostaje ispravna ocjena sadržaja snimke koju je snimio svjedok KĆ, za koju obrana i dalje tvrdi kako se radi o nezakonitom dokazu. Nadalje tvrdi kako je on postupao u nužnoj obrani štiteći život i tijelo svojeg brata, optuženog PĆ, na kojega je traktorom nasrtao oštećenik, a isto tako je oštećenik traktorom nasrnuo i na žaliteljevo vozilo. Ukazuje na spregu oštećenika i svjedoka KĆ koji su poslovno povezani i svjedok je trebao zasijati poljoprivrednu kulturu na spornom zemljištu koje je oštećenik orao. Ispravan zaključak, prema žalitelju bilo bi donošenje oslobađajuće presude primjenom pravno logičkog pravila in dubio pro reo jer je žaliteljeva ocjena da nisu na nedvojben način utvrđene sve odlučne činjenice koje tvore obilježja kaznenog djela prijetnje, a da je uostalom on postupao u nužnoj obrani.

12.2. Optuženi PĆ smatra da kod ocjene vjerodostojnosti iskaza oštećenog JĆ prvostupanjski sud nije uzeo u obzir dvije okolnosti koje je ovaj istaknuo u svojem iskazu. Tako tvrdi da oštećenik od buke motora traktora nije mogao čuti razgovor između optuženika i da je oštećenik prvi izgovorio prijeteći sadržaj optuženom PĆ „hajde sad turi njušku unutra pa ćeš dobiti“. Iz ovoga žalitelj zaključuje da oštećenik i nije mogao čuti nikakvu prijetnju, a i da je sam oštećenik žalitelju izrekao prijetnju. Nadalje se tvrdi kako je svjedok KĆ o nastavku događaja iskazivao da je žalitelj smirivao svojeg brata, pa postavlja pitanje zašto bi tako postupao žalitelj nakon što je prethodno uputio prijetnju prema oštećeniku. Zbog toga žalitelj drži da je valjalo donijeti oslobađajuću presudu za kazneno djelo prijetnje. Osim toga, žalitelj tvrdi kako je njegovo postupanje, ako se utvrdi da je poduzeo radnju počinjenja kaznenog djela prijetnje, bilo u nužnoj obrani. Prema sadržaju rješenja Općinskog suda u Đakovu Psp-4/22 utvrđeno je da je oštećenik smetao posjed žalitelja čime je optuženik imao pravo na samopomoć na način da je uputio prijetnju oštećeniku. Ovo i dodatno jer je oštećenik njemu nesporno zaprijetio i pokazao opasno oruđe.

13. Radi se samo o preocjeni sadržaja izvedenih dokaza koja bez uspjeha napada činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda. Suprotno od hipotetskog zaključivanja u žalbi optuženog HĆ o (ne)vjerodostojnosti iskaza svjedoka KĆ, prvostupanjski je sud dao potpunu analizu iskaza ovog svjedoka, dovodeći je u vezu sa sadržajem iskaza oštećenika, ali i sadržajem snimke koju je svjedok napravio. O zakonitosti te snimke pravomoćno je odlučeno rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Kž-46/2024-4 od 16. veljače 2024. pa se to pitanje ne može s uspjehom ponavljati u žalbi protiv presude. Iz sadržaja snimke na kojoj se nalaze oba optuženika, pri čemu optuženi HĆ u uzdignutoj ruci drži „pajser“ i kreće za oštećenikom, vičući, zajedno sa sadržajem iskaza oba svjedoka o tome što je te prilike optuženik izgovorio prvostupanjski sud primjenom pravila života i logike utvrđuje da je te prilike ovaj optuženik oštećeniku prijetio „jebem ti majku, ja ću te ubiti, nisam ja nosio pušku bez veze pet godina“, s ciljem da ga ustraši. Prvostupanjski sud osnovano ukazuje na podudarnost i dosljednost iskazivanja oba svjedoka, potkrijepljenost iskaza sadržajem snimke te ukazuje i na postojanje motiva za izgovaranje prijetnje optuženika u vezi smetanja posjeda zemljišta koje je obrađivao njegov brat. To što se svjedok nije mogao sjetiti konkretnih riječi prijetnje, a sjetio se dijela izgovorenog sadržaja ne dovodi u pitanje vjerodostojnost njegova iskaza. Ovaj žalitelj ne pobija činjenična utvrđenja u prvostupanjskoj presudi iz kojih ne proizlazi da bi izgovarajući predmetnu prijetnju ovaj optuženik bio u položaju nužne obrane, jer se čitav događaj za koji je on optužen događa nakon događaja na spornom zemljištu i nakon vožnje cestom, na zemljištu svjedoka KĆ. Stoga nema ni govora o istodobnom ili izravno predstojećem protupravnom napadu oštećenika, jer žalitelj prihvaća činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda o tijeku događaja, koja utvrđenja dijelom i ponavlja u žalbi. Vjerodostojnost iskaza svjedoka KĆ nije dovedena u sumnju žalbenom tvrdnjom, bez ikakve dokazne podloge, o sprezi oštećenika i svjedoka, naprotiv ista je potvrđena sadržajem snimke. Činjenično je stanje izvjesno i potpuno utvrđeno izvođenjem dokaza i njihovom ocjenom koja ne dovodi ni do kakve dvojbe u smislu čl. 3. st. 3. ZKP/08, pa time niti do potrebe primjene te odredbe.

13.1. Optuženi PĆ ukazuje na dio iskaza oštećenika, ne uzimajući u obzir cjelinu u kojoj je oštećenik iskazao da mu je optuženik prijetio prije nego što je njegov brat došao na sporno zemljište i da tada nije mogao čuti što su njih dvojica razgovarali. Stoga ova tvrdnja o sadržaju dijela iskaza oštećenika nema nikakvo značenje u odnosu na cjelinu tog iskaza i pravilnost ocjene o vjerodostojnosti istoga. Činjenica da je oštećenik optuženiku izgovorio sadržaj koji se može shvatiti prijetećim uz pokazivanje opasnog oruđa ne opravdava optuženikovo ponašanje prema oštećeniku, time da, opet prema cjelovitom sadržaju iskaza oštećenika, optuženikova prijetnja usmrćenjem oštećenika prethodi njegovom opisanom ponašanju. Stoga niti ova okolnost ne dovodi do žalbom traženog učinka u pogledu utjecaja na sudsku ocjenu vjerodostojnosti iskaza oštećenika. Naknadno ponašanje ovog žalitelja i tvrdnja da je smirivao svojeg brata na gradilištu svjedoka KĆ ne dovodi u pitanje ocjenu iskaza oštećenika o prethodnom njegovom ponašanju prema oštećeniku, pogotovo ako se ima u vidu pozadina i motiv sukoba, ali i dio iskaza oštećenika o tome da mu je ovaj žalitelj rekao da nikada neće obrađivati spornu nekretninu. Nakon tvrdnji da nije dokazano počinjenje kaznenog djela prijetnje optuženog PĆ, tome suprotno u žalbi se tvrdi kako je, ako sud utvrdi da je optuženik počinio kazneno djelo, njegovo postupanje bilo u nužnoj obrani. No, kao i kod žalbe suoptuženika, kod toga žalitelj ne osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda koja ne pružaju podlogu za zaključak o ispunjenju pretpostavki za primjenu odredbe čl. 21. KZ/11. Osim navedenoga, žalitelj povezuje pojmove nužne obrane i samopomoći stavljajući između njih znak jednakosti, iako je prvi institut kaznenog prava, a drugi građanskog prava i oba dovode do isključenja protupravnosti postupanja počinitelja. Stoga se u konkretnom slučaju valja zadržati samo na sadržaju pojma samopomoći kao razloga za isključenje protupravnosti izvan Kaznenog zakona i dati odgovor kako nisu ispunjene pretpostavke za primjenu samopomoći. Naime, prema sadržaju spisa Psp-4/22 Općinskog suda u Đakovu utvrđeno je da je oštećenik smetao posjed na predmetnoj nekretnini FĆ, pa je iz navedenog vidljivo da je posjednica iskoristila sudski put zaštite svojeg posjeda, a da isti nije zaštitio putem samopomoći optuženi PĆ kao njezin pomoćnik u posjedovanju. Prema čl. 21. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, 81/15. i 94/17.) posjednik kojega je drugi smetao u posjedu ima pravo ostvariti zaštitu svojeg posjeda u postupku pred sudom ili putem samopomoći. Korištenje jednog puta zaštite isključuje drugi put zaštite, pa se ovdje ne može govoriti o dopuštenoj samopomoći, kao razlogu isključenja protupravnosti postupanja optuženika izvan Kaznenog zakona. Zbog navedenoga nisu osnovane žalbe optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kaznena djela iz čl. 139. st. 2. KZ/11.

14. Uslijed djelomičnog ukidanja pobijane presude valjalo je pristupiti intervenciji u izrečenu sankciju optuženom PĆ po službenoj dužnosti, ali i prihvaćanjem žalbe optuženika. Naime, ovaj optuženik žali se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona pa njegova žalba sadržava i žalbu zbog odluke o kaznenim sankcijama po čl. 478. ZKP/08-24. Ukidanjem dijela odluke o kaznenoj odgovornosti ovog optuženika za kazneno djelo iz čl. 235. st. 1. KZ/11 prestala je potreba za utvrđivanjem pojedinačnih kazni za djela u stjecaju i izricanje jedinstvene kazne, već je nastala potreba izricanja kazne za kazneno djelo za koje je ovaj optuženik proglašen krivim. Prihvaćajući utvrđenja iz prvostupanjske presude o okolnostima od utjecaja na izbor vrste i mjere kazne, ovaj sud drugog stupnja prihvaća i izrečenu kaznu od 6 mjeseci po čl. 139. st. 2. KZ/11 ovom optuženiku. No, valjalo je intervenirati u duljinu trajanja roka kušnje koji je prilagođen duljini kazne zatvora na koju je osuđen optuženik u trajanju od 2 godine. Ovom sankcijom ostvariti će se svrha kažnjavanja u općem i posebnom smislu.

15. Optuženi HĆ u žalbi potencira utvrđene olakotne okolnosti, umanjuje značenje utvrđene otegotne okolnosti i navodi kako smatra da mu je izrečena prestroga sankcija. Nasuprot navedenome, prvostupanjski sud je ispravno cijenio sve okolnosti koje su od značaja za odmjeravanje vrste i mjere kazne optuženiku. Polazeći od stupnja krivnje koji je maksimalan, svrhe kažnjavanja u općem i posebnom smislu, olakotnih okolnosti dosadašnjeg života optuženika, te otegotne okolnosti upornosti i ustrajnosti u počinjenju kaznenog djela prvostupanjski sud je optuženika osudio na odgovarajuću kaznu zatvora od 8 mjeseci, izričući uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od 2 godine. Ovakva sankcija će i po nalaženju ovog suda drugog stupnja ostvariti svrhu kažnjavanja u općem i posebnom smislu.

- u odnosu na toč. II/ izreke rješenja

16. Ukidanjem odluke o kaznenoj odgovornosti optuženog PĆ za kazneno djelo iz čl. 235. st. 1. KZ/11 prestala je postojati osnova iz čl. 148. st. 1. ZKP/08-24 za obvezivanje ovog optuženika na plaćanje troškova postupka koji se odnose isključivo na to kazneno djelo. Stoga je ukinut i dio odluke o troškovima postupka u pogledu naknade troškova strojarskog vještačenja. Ista odluka odnosi se i na pitanje nagrade opunomoćeniku oštećenika koja je izračunata primjenom Tbr. t. toč. 1. alineja 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.). I ovdje je djelomičnim ukidanjem prvostupanjske presude za jedno kazneno djelo otpala mogućnost izračuna nagrade za zastupanje prema maksimalno mogućoj kazni za djela u stjecaju. Valja primijetiti kako je ista odredba korištena i u odnosu na optuženog HĆ, iako se njega tereti samo za jedno kazneno djelo, pa bi ovdje bilo mjesta za primjenu odredbe čl. 148. st. 3. ZKP/08-24 i određivanje razmjernog djela troška tog okrivljenika, a ako to nije moguće tada bi o troškovima valjalo odlučiti prema pravilu o solidarnosti optuženika. Kod ponovljenog odlučivanja o kaznenoj odgovornosti optuženog PĆ prvostupanjski će sud donijeti novu odluku o troškovima u dijelu koji je ukinut ovom presudom i rješenjem. U odnosu na optuženog HĆ postoji potreba donošenja posebne odluke o troškovima iz čl. 145. st. 2. toč. 8. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP/08-25), prema stajalištu izraženom u ovoj odluci, pa je stoga djelomično prihvaćena njegova žalba podnijeta i po osnovi pobijanja odluke o troškovima.

17. Slijedom izloženog, djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženog PĆ djelomično je ukinuta pobijana presuda u pogledu kaznenog djela iz čl. 235. st. 1. KZ/11 tog optuženika, te djelomično odluka o troškovima postupka u odnosu na oba optuženika, djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženog HĆ i po službenoj dužnosti u odnosu na optuženog PĆ, primjenom čl. 483. st. 1. ZKP/08-25 i u tom dijelu je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, odnosno odlučivanje. Uslijed ukidne odluke i djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženog PĆ preinačena je pobijana presuda u odluci o kaznenoj sankciji u odnosu na tog optuženika, primjenom čl. 486. st. 1. ZKP/08-25, a primjenom čl. 482. ZKP/08-25 djelomično su odbijene žalbe optuženika kao neosnovane te je pobijana presuda potvrđena u neukinutom i nepreinačenom dijelu.

U Varaždinu 27. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke