Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-165/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika KG, zbog kaznenih djela iz čl. 314. st. 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022. i 114/2023., dalje: KZ) i čl. 140. st. 1. KZ, odlučujući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: K-267/2024-99 od 17. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika KG kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja okrivljenik KG proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenih djela i to pod točkom 1.) kaznenog djela protiv javnog reda, prisilom prema službenoj osobi iz čl. 314. st. 1. i 2. KZ (valja napomenuti da je prvostupanjski sud pri navođenju brojeva Narodnih novina u kojima je KZ objavljen zajedno s izmjenama i dopunama pogrešno naveo i broj 36/2024., iako navedene izmjene i dopune nisu bile na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, a nisu blaže za počinitelja), na štetu policijskog službenika RG, a pod točkom 2.) kaznenog djela protiv osobne slobode, nametljivim ponašanjem iz čl. 140. st. 1. KZ (valja napomenuti da je prvostupanjski sud pri navođenju brojeva Narodnih novina u kojima je KZ objavljen zajedno s izmjenama i dopunama pogrešno naveo i broj 36/2024, iako navedene izmjene i dopune nisu bile na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, a strože su za počinitelja), na štetu LG, pa mu je za kazneno djelo iz čl. 314. st. 1. i 2. KZ na temelju čl. 314. st. 2. KZ utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 140. st. 1. KZ, na temelju čl. 140. st. 1. KZ utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci te je na temelju čl. 51. KZ osuđen na jedinstvenu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ okrivljeniku je u jedinstvenu kaznu zatvora uračunato oduzimanje slobode prije određivanja istražnog zatvora te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 13. svibnja 2024. kada je uhićen.

1.2. Na temelju čl. 79. KZ od okrivljenog KG oduzet je mobilni uređaj marke "Samsung Galaxy A53", IMEI brojeva [IMEI broj] s brojevima [broj telefona] i [broj telefona], mobilni uređaj marke "Samsung Galaxy A10" IMEI brojeva [IMEI broj] s brojem [broj telefona] i mobilni uređaj marke "Samsung Galaxy A53" s pripadajućom SIM karticom pozivnog broja [broj SIM kartice], navedeno u potvrdi Policijske uprave brodsko- posavske, Policijske postaje Slavonski Brod s ispostavom Vrpolje o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] od 15. veljače 2024. i serijskog broja [serijski broj] od 13. svibnja 2024. koji se po pravomoćnosti presude imaju uništiti.

1.3. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024., dalje: ZKP-24) oštećenici RG i LG su radi ostvarivanja eventualnog imovinskopravnog zahtjeva upućeni u parnicu.

1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP-24 u vezi s člankom 145. stavkom 2. ZKP- 24 nalaženo je okrivljeniku KG da nadoknadi troškove kaznenog postupka na ime troškova medicinskog vještačenja u iznosu od 90,25 eura uplatom u korist državnog proračuna Republike Hrvatske IBAN [broj bankovnog računa], SWIFT CODE:

NBHRHR2X, model HR 64, poziv na broj primatelja: 6084-4323-267-2024, poziv na broj spisa: K-267/2024.

1.5. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP-24 okrivljenik KG je u preostalom dijelu oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP-24 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

2. Protiv navedene presude žalbu je u zakonskom roku podnio okrivljenik KG po braniteljici po službenoj dužnosti Romani Karakaš Kovačević, odvjetnici u Slavonskom Brodu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 467. st. 1. toč. 11. ZKP-24), povrede kaznenog zakona (čl. 467. st. 1. toč. 2. ZKP-24), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 467. st. 1. toč. 3. ZKP-24) i zbog odluke o kazni (čl. 467. st. 1. toč. 4. ZKP-24, čl. 471. st. 1. ZKP-24), s prijedlogom da županijski sud preinači pobijanu presudu i okrivljenika oslobodi optužbe.

3. ODO u Slavonskom Brodu podnijelo je odgovor na žalbu okrivljenika u kojem predlaže da se žalba okrivljenika odbije kao neosnovana.

4. Spis je u skladu s čl. 474. st. 1. ZKP-24 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu koje je dopisom broj KŽ-DO-184/2025-3 od 21. ožujka 2025. isti vratilo ovom sudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je izreka pobijane presude u suprotnosti s provedenim dokazima te da je time počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-24.

7. Žalba se sadržajno odnosi na pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Žalitelj ukazuje na različitost iskaza policijskih djelatnika, i to oštećenika RG i svjedoka AG, pri čemu upire na iskaz svjedoka AG da je okrivljenik prethodno sjedio u automobilu i na iskaz oštećenika RG da je okrivljenik bio tijelom naslonjen na vrata vozila. Ta činjenica uopće nije bitna. Naime obojica, i oštećenik i svjedok navode da je okrivljenik sjedio u automobilu kada je oštećenik pružio svoju lijevu ruku kroz prozor okrivljenikovog automobila, htijući mu iz brave uzeti ključeve vozila. Na kraju, to potvrđuje i sam okrivljenik u jednoj od svojih obrana. Za predmetno kazneno djelo nebitno je i to da li je okrivljenik imao namjeru pobjeći s lica mjesta ili ne, a o čemu polemizira obrana. Obrana tvrdi da policijski djelatnik, tj. oštećeni nije postupao u skladu sa zakonom. Ni o tome se ovdje ne raspravlja. Ukoliko okrivljenik i smatra da je oštećenik postupao izvan svojih ovlasti, može navedeno prijaviti nadležnim službama, međutim to nije predmet ovog postupka. U ovom se postupku sudi okrivljeniku koji je znao da je oštećenik policijski djelatnik te usprkos tome nije postupio u skladu s njegovom uputom, već mu je tom prilikom nanio tešku tjelesnu ozljedu u vidu multifragmentalne frakture III. prsta lijeve šake.

8. Tvrdnja da okrivljenik nije postupao u namjeri nije ničim potkrepljena. Naprotiv, upravo činjenica da je okrivljenik svojom desnom rukom uhvatio lijevu šaku oštećenika ukazuje na to da ga je htio spriječiti da mu uzme ključeve vozila, a činjenica da mu je nakon toga uvrtao šaku ukazuje na to da je oštećeniku htio nanijeti tešku tjelesnu ozljedu, koju mu je u konačnici i nanio, time da je mehanizam nastanka ozljede oštećenika utvrđen po sudsko medicinskom vještaku, čijem nalazu i mišljenju obrana nije prigovarala.

9. Stoga je prvostupanjski sud točno i potpuno utvrdio činjenično stanje kada je okrivljenika proglasio krivim za počinjenje kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz čl. 314. st. 1. i 2. KZ, pri čemu nije povrijedio KZ.

10. Nadalje, žalitelj tvrdi da kazneno djelo opisano u optužnici državnog odvjetništva ne sadrži bitna obilježja kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. KZ, bez da pri tome ukaže koja to bitna obilježja nedostaju.

11. Potom, žalitelj tvrdi da nisu dokazani subjektivni i objektivni elementi kaznenog djela nametljivog ponašanja, što nije točno, budući su objektivni elementi predmetnog kaznenog djela obrazloženi u točkama 31. do 34. obrazloženja pobijane presude, a subjektivni u točkama 35. do 37. obrazloženja pobijane presude, koja obrazloženja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12. Zatim žalitelj ukazuje da se ga tereti da je opisane radnje činio u razdoblju od kraja prosinca 2023. do 15. veljače 2024. svakodnevno, a da se u činjeničnom opisu navodi da je učestalo dolaženje i uhođenje nastavio činiti do 10. svibnja 2024., u čemu vidi proturječnost izreke presude samoj sebi i provedenim dokazima.

13. Ne radi se o proturječnosti izreke presude samoj sebi, jer je okrivljenik od kraja prosinca 2023. pa do 15. veljače 2024. opisane radnje činio svakodnevno, a nakon 15. veljače 2024., pa do 10. svibnja 2024. opisane radnje činio je učestalo, a to proizlazi i iz provedenih dokaza, naročito iskaza oštećene LG.

14. Žalitelj tvrdi da se iz opisa kaznenog djela ne može utvrditi o kakvom neželjenom kontaktu se radi, niti koje konkretne radnje bi bile zastrašujuće da bi kod žrtve izazvale strah i tjeskobu. Tvrdi da upućivanje telefonskog poziva bez da se osoba javila i primila prijeteće poruke ili da bi primila uznemiravajuće poruke, nije samo po sebi neželjeni kontakt te tvrdi da je žrtvi pozive mogao upućivati bilo tko te da je pozive mogla blokirati.

15. Okrivljenika se ne tereti za prijetnju, pa stoga nije u pravu kada navodi da je žrtvi trebao uputiti prijeteće poruke. Upravo činjenica da se oštećena LG nije htjela javljati na njegove svakodnevne, učestale pozive, za koje je analitičkom obradom podataka o telefonskim kontaktima okrivljenika s oštećenom utvrđeno da su oštećenoj upućeni s brojeva mobitela kojima se služio okrivljenik, upućuje na činjenicu da su za nju ti pozivi od njega za nju bili neželjeni.

16. Potom žalitelj navodi da kazneno djelo nametljivog ponašanja mora biti usmjereno prema određenoj osobi, što je točno. Konkretno nametljivo ponašanje nije se sastojalo samo od prolazaka automobilom kroz ulicu uz korištenje trube, jer je to jedno od ponašanja okrivljenika izvađeno iz konteksta. Dakle, treba sagledati cjelokupno ponašanje okrivljenika, odnosno cjelokupni činjenični opis, koji i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda predstavlja nametljivo ponašanje okrivljenika prema LG koje je objektivno kod iste moglo izazvati osjećaj straha i nesigurnosti za vlastiti život.

17. Prvostupanjski sud iznio je iskaz svjedoka IG koji nije, kao što to pogrešno tvrdi žalitelj, potvrdio da je oštećena LG pozvala okrivljenika na kavu, već je iskazao da mu je okrivljenik rekao da ga je majka oštećene, DG, pozvala na kavu. Svjedok je iskazao da je okrivljenik bio u vezi s DG te da se njena kćerka LG protivila toj vezi, ali nije naveo vremensko razdoblje u kojem su okrivljenik i majka oštećenice bili u dobrim odnosima, niti pak je osobno čuo njezin poziv okrivljeniku na kavu.

18. Nadalje, netočan je navod okrivljenika da je krivnja okrivljenika za nametljivo ponašanje spram LG utemeljena samo na njezinom iskazu i iskazu njezinog partnera u intimnoj vezi BG, budući je krivnja okrivljenika za ovo kazneno djelo utvrđena iz analize telefonskih kontakata okrivljenika s oštećenom i iz izvješća te iskaza policijskih djelatnika koji su okrivljenika zatekli na licu mjesta, ispred kuće oštećene.

19. Stoga je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje kada je okrivljenika proglasio krivim za nametljivo ponašanje spram oštećene, pri čemu nije povrijedio KZ.

20. Žalitelj se samo uvodno žali na odluku o kazni. U obrazloženju žalbe samo navodi da prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke nije uzeo u obzir da je on invalid bez noge, da ima povišen šećer, da ima stalnu potrebu za liječnikom te da je K. Navedene tvrdnje okrivljenik nije ničim potkrijepio, a prvostupanjski sud ih je propustio utvrditi. Stoga je ovaj drugostupanjski sud pribavio podatak i iz Registra branitelja RH utvrdio da je okrivljenik doista Hrvatski ratni vojni invalid i da prima mirovinu.

21. U točki 39. obrazloženja prvostupanjske presude navedeno je da otegotnih okolnosti sud nije našao, a kod navođenja podataka (prva strana presude) navedeno je da je okrivljenik osuđivan. Na listu 80 spisa nalazi se izvod iz kaznene evidencije (time da je ovaj drugostupanjski sud 22. svibnja 2025. pribavio novi izvod iz kaznene evidencije) za okrivljenika, iz kojih proizlazi da je okrivljenik pravomoćno osuđivan za dva kaznena djela krivotvorenja isprave, jedno kazneno djelo napada na službenu osobu i jedno kazneno djelo teške krađe. Budući kazneno djelo napada na službenu osobu iz čl. 315. KZ potpada pod istu glavu KZ kao i kazneno djelo prisile prema službenoj osobi iz čl. 314. KZ (kaznena djela protiv javnog reda), za koje se okrivljenika tereti u ovom kaznenom postupku, to je okrivljenik ne samo opći, već i specijalni recidivist, što je prvostupanjski sud svakako trebao uzeti u obzir prilikom odmjeravanja kazne okrivljeniku.

22. Prvostupanjski sud je naveo da je prilikom izbora vrste i mjere kazne okrivljeniku cijenio olakotnim činjenicu da se okrivljenik kao invalidna osoba u zrelim godinama emotivno vezao za majku oštećene, DG i da mu je teško pao raskid te veze, dok otegotnih okolnosti (pogrešno) nije našao.

23. Za kazneno djelo iz čl. 314. st. 2. KZ propisana je kazna od jedne do osam godina zatvora, a za kazneno djelo iz čl. 140. st. 1. KZ kazna do jedne godine zatvora. Ovaj drugostupanjski sud smatra da su utvrđene pojedinačne kazne zatvora, kao i odmjerena jedinstvena kazna zatvora, primjerene počinjenim kaznenim djelima i osobi okrivljenika te da će se istima postići svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ.

24. U konkretnom slučaju nije bilo mjesta oslobađanju okrivljenika od plaćanja troškova kaznenog postupka navedenih u točki VIII. izreke pobijane presude, jer okrivljenik prima mirovinu, ali zbog izostanka žalbe državnog odvjetnika ovaj drugostupanjski sud u isto nije mogao intervenirati.

25. S obzirom na navedeno, žalba okrivljenika KG nije osnovana, a budući da ovaj drugostupanjski sud ispitujući žalbu nije utvrdio povrede iz čl. 476. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP) to je na temelju čl. 482. ZKP odlučeno kao u izreci.

U Varaždinu 27. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic