Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-485/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Zinke Bulka članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ozren Krznarić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d., OIB: 10840749604, Zagreb, Slavonska avenija 1B, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1933/2021- 25 od 24. travnja 2024. u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja OE kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1933/2021-25 od 24. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod stavkom II. Izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja OE za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 758,40 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekuću od 17.11.2020. godine do isplate i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 1.790,80 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (24.4.24.) do isplate, sve kamate do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

II Tužitelj se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.596,00 eura i sa dijelom zahtjeva kojim na dosuđeni iznos glavnice od 758,40 eura kamatu potražuje od 7.11. do 16.11.2020. godine.“

2. Protiv dijela navedene presude, pod stavkom II. izreke žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se žalba prihvati, presuda u pobijanom dijelu preinači i tužitelju dosudi cjelokupni zatraženi iznos, a podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Traži naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio u prometnoj nezgodi dana 16. listopada 2020. u kojoj je nastradao kao vozač motocikla, a krivnjom osiguranika tuženika, koji je upravljalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koji štetni događaj je nesporno odgovoran osiguranik tuženika.

5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja u postupku suda prvog stupnja, prilikom odlučivanja o zahtjevu nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer je izreka presude razumljiva, presuda nema nedostataka i može se ispitati, sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, a nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Nije osnovan žalbeni navod tužitelja da sud prvog stupnja nije pravilno utvrdio činjenično stanje. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a valjano je utvrdio činjenično stanje.

7. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da je u štetnom događaju tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede i to prijelome I, II, III i VI rebra desno, napuknuće IV i V rebra desno, natučenje desnog pluća, zrak u desnom prištu, natučenje čela i potiljka, iščašenje desnog akromioklavikularnog zgloba, da su tužitelju po dovršetku liječenja kod tužitelja zaostale trajne posljedice u vidu bolova u desnom prsnom košu i desnom ramenu uz laganu smanjenu pokretljivost desnog ramena, koje smanjuje opću, životnu i radnu sposobnost tužitelja za 10 %. Tijekom liječenja tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta 5 dana, srednjeg 14 dana, a slabijeg još 6 tjedana, dok kasniji i sadašnji bolovi ulaze u ocjenu pojačanih napora. Kod tužitelja je primarni strah bio intenzivan i kratkotrajan, sekundarni strah jakog intenziteta imao je 4 dana, srednjeg 10, a slabijeg intenziteta još 6 tjedana. Dok je tužitelju bila potrebna pomoć i njega druge osobe 126 sati (3 sata dnevno kroz 6 tjedana)

8. Na tako valjano utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje ZOO) te čl. 1095. st. 1. ZOO-a kada je tužitelja odbio za iznos 1.596,00 Eur na ime naknade neimovinske štete te tuđe pomoći i njege. Naime, pravilno je sud prvog stupnja, imajući u vidu da mu je tuženik u mirnom postupku po ovoj osnovi isplatio iznos od 6.145,60 Eur na ime neimovinske štete te tuđe pomoći i njege, utvrdio da tužitelju s te osnove još pripada iznos od 758,40 Eur te je pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja s tih osnova za preostali iznos od 1.596,00 Eur.

9. Suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilno je sud prvog stupnja uzimajući u obzir sve okolnosti, životnu dob tužitelja (28 godina), vrstu ozljeda, potom smanjenje opće, životne i radne sposobnosti tužitelja, jačinu i trajanje ozljedama izazvanih fizičkih bolova te jačinu i trajanje straha sve kao kvalifikatornih okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu, u ovakvom slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, sud utvrđuje jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete i to od 6.904,00 Eur koji iznos smatra primjerenim kao naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti tužitelja na duševno i tjelesno zdravlje. Sa navedenim je suglasan i ovaj drugostupanjski sud, a isti iznosi su odgovarajući i Okvirnim kriterijima koje je donio Vrhovni sud RH.

10. Vezano uz žalbene navode tužitelja daje sud prvog stupnja odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem novog vještačenja po vještaku kirurgu, valja istaći da je sud prvog stupnja nakon provedenog vještačenja vještački nalaz dostavio strankama te ih pozvao da se na iste očituju. Nakon što je tužitelj iznio prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, vještak je vrlo detaljno obrazložio svoj nalaz usmeno na ročištu dana 19. ožujka 2024. (list 69-70 spisa) te odgovorio na sve prigovore tužitelja. Stoga je pravilno sud prvog stupnja odbio prijedlog tužitelja za provođenjem novog vještačenja pravilno u cijelosti prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka, jer je vještak posebno u svojem usmenom nalazu i mišljenju objasnio i obrazložio svoj pisani nalaz i mišljenje, te stoga okolnost da sud prvog stupnja nije prihvatio prijedlog tužitelja za novim vještačenjem ne utječe na pravilnost i zakonitost odluke suda prvog stupnja.

11. Nije osnovan niti žalbeni navod tužitelja koji se odnosi na odbijanje prijedloga tužitelja za provođenjem psihijatrijskog vještačenja. Naime, sud relevantne činjenice utvrđuje prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu izvedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima kako bi se moglo provjeriti da li ocjena izvedenih dokaza izvršena po sudu prvoga stupnja ima pravnu i činjeničnu osnovu, a čemu je u konkretnom slučaju u cijelosti udovoljeno. Kako iz medicinske dokumentacije koja prileži spisu ne proizlazi da bi kod tužitelja nastale neke posljedice koje bi bile vezane uz potrebu psihijatrijskog vještačenja, a u svom nalazu i vještak Tomislav Trajbar je istaknuo da u slučaju da je kod tužitelja zaostao psihički poremećaj da se tada uopće ne bi upuštao u ocjenu duljine trajanja straha već bih odmah sugerirao provođenje psihijatrijskog vještačenja. Stoga pravilno sud prvog stupnja nije prihvatio prijedlog tužitelja vezan uz struku vještaka i smatra da nije mogao objektivno ocijeniti psihičke poremećaje kod tužitelja. Pravilno je sud prvog stupnja obrazložio da je vještak jasno obrazložio da kod tužitelja nije zaostao nikakav psihički poremećaj te stoga navedeni žalbeni navod tužitelja nije osnovan,

12. Nije osnovan žalbeni navod tužitelja da sud prvog stupnja ni na koji način ne obrazlaže visinu pojedinih vidova neimovinske štete. Naime, kod neimovinske štete nije potrebno obrazlagati „pojedine vidove štete“ budući da fizički i duševni bolovi i strah sada su samo kvalifikatorne okolnosti po kojima sud, uzimajući u obzir težinu povreda te okolnosti slučaja, kao posljedicu povrede prava osobnosti, određuje jednu pravilnu novčanu naknadu, što je sud prvog stupnja pravilno i učinio.

13. Ostali žalbeni navodi tužitelja predstavljaju njegovu interpretaciju činjenica te njegove osobne zaključke u odnosu na postojanje određenih činjenica, ne mogu se prihvatiti utemeljenim, jer nemaju uporišta u izvedenim dokazima. Osporavajući ocjenu dokaza prvostupanjskog suda i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica, tužitelj u žalbi iznosi vlastitu analizu i tumačenje sadržaja izvedenih dokaza, koje tvrdnje prema ocjeni ovoga suda predstavljaju subjektivni i jednostrani prikaz sadržaja dokaza izvedenih tijekom postupka koji nema objektivno uporišta u sadržaju spisa.

14. Pravilno je sud prvog stupnja odbio dio zahtjeva tužitelja za isplatom kamate na dosuđeni iznos od 758,40 Eur za razdoblje od 7. studenoga 2020. do 16. studenoga 2020.

15. Tijek kamata određen je od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ''Narodne novine'', brih 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) i čl. 1103. ZOO-a, a po stopi iz čl. 29. ZOO-a. Tužitelj se zahtjevom za naknadu štete obratio tuženiku dana 17. studenog 2020., a ne 7. studenog 2020. pa je tužitelj za razdoblje od 7. do 16. studenog 2020. pravilno odbijen sa tijekom kamata.

16. Stoga je valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod stavkom II. izreke.

17. U ostalom, a nepobijanom dijelu, pod stavkom I. izreke, presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP-a).

18. Kako je neosnovana žalba tužitelja to je neosnovan i njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka te je stoga isti odbijen.

U Velikoj Gorici 27. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina