Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-425/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Zinke Bulka članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DĆ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB 94472454976, Listopadska ulica 22, Zagreb, zastupan po punomoćniku Branimiru Periću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2601/2019-52 od 13. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Adriatic osiguranja d.d. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2601/2019-52 od 13. ožujka 2025. pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku Adriatic osiguranje d.d. isplatiti tužitelju DĆ iznos od 1.398,21 eur sa zateznim kamatama tekućim

- na iznos od 758,21 eur od 20. ožujka. 2019. do isplate

- na iznos od 640,00 eur počevši od 24. rujna. 2024.

- zatezne kamate tekuće na iznos 796,33 eur od 20. ožujka 2019. do 23. rujna 2020.,

- zatezne kamate tekuće na iznos 929,05 eur od 20. ožujka 2019. do 19. travnja 2021. i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana te pod stavkom II. Izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2601/2019-52 od 13. ožujka 2025. pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici na dosuđeni iznos od 640,00 eur plati zateznu kamatu od 20.ožujka 2019. do 23. rujna 2024. i za navedeno sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatom kamate na dosuđeni iznos od 640,00 eur za razdoblje od 20. ožujka 2019. do 23. rujna 2024 kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjevi tuženika Adriatic osiguranja d.d. za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2601/2019-52 od 13. ožujka 2025. pod stavkom II. izreke

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. isplatiti tužitelju DĆ iznos od 1.398,21 eur sa zateznim kamatama tekućim od 20.3.2019. do isplate, zatezne kamate tekuće na iznos 796,33 eur od 20.3.2019. do 23.9.2020., zatezne kamate tekuće na iznos 929,05 eur od 20.3.2019. do 19.4.2021. i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. da tužitelju DĆ nadoknadi troškove ovog postupka u iznosu od 3.383,62 eur sa zateznim kamatama tekućim od 13. ožujka 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog postupka preko dosuđenog iznosa.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog postupka.“

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

„I Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu u kojem se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.556,29 eur sa zateznim kamatama.

II Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 31. siječnja 2024.“

2. Protiv dijela navedene presude pod stavkom I. i II. izreke za žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači na način kako to tuženik ističe u žalbi. Traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 365,58 eur. Tuženik je u žalbi naveo da se žali na presudu pod stavkom I. i II. Izreke, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali i zbog stavka II. izreke prvostupanjskog rješenja kojim je dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva (točka 14. obrazloženja žalbe), a sve sukladno čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

3. Žalba tuženika na presudu je djelomično osnovana dok je žalba tuženika na rješenje neosnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti i imovinske štete koja šteta je posljedica prometne nezgode 1. listopada 2018. koju je skrivio osiguranik tuženika .

5. U postupku suda prvog stupnja, prilikom donošenja presude i rješenja, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP za koje tuženik niti ne navodi u čemu bi se iste sastojale, a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Tužitelj je podneskom od 23. rujna 2024. (list 159-161 spisa) povisio svoj tužbeni zahtjev tražeći isplatu iznosa od 1.340,00 eur s osnova imovinske i neimovinske štete s kamatom od 20. ožujka 2019.

7. Tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva, navodeći da je povišenje tužbenog zahtjeva ustvari objektivna preinaka tužbe, te je istakao i prigovor zastare na preinačeni dio (list 162-164 spisa).

8. Kako povišenje tužbenog zahtjeva predstavlja objektivnu preinaku tužbe to je sud prvog stupnja o istom pravilno odlučio rješenjem, dopustivši preinaku tužbenog zahtjeva, pravilno utvrdivši da je dopuštenje preinake pravično i svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, a sa kojim obrazloženjem je suglasan i ovaj drugostupanjski sud.

8.1. Stoga je valjalo odbiti žalbu tuženika i potvrditi pobijano rješenje pod stavkom II. izreke temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP.

9. Naime, pravilno je sud prvog stupnja naveo da u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (kao što je to ovdje slučaj) tada se zastara prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem već postojećeg tužbenog zahtjeva. Isti stav zauzet je na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 27. svibnja 2024., a na koji stav se poziva Vrhovni sud Republike Hrvatske u svoj odluci poslovni broj Rev-1005/2024-2 od 26. studenoga 2024.

10. Iz spisa je utvrđeno da je do štetnog događaja došlo 1. listopada 2018., da je tužitelj istog dana saznao za štetu i štetnika, da se podvrgnuo liječenju te da je liječenje završeno 24. siječnja 2019., da je tužba podnesena 23. listopada 2019. te je s navedenim datumom prekinuta zastara za cjelokupni konačno postavljeni tužbeni zahtjev pa i za onaj dio za koji je tužitelj povisio svoj tužbeni zahtjev za naknadom štete 23. rujna 2024.

11. Sukladno čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO) tražbina naknade štete zastarijeva za 3 godine otkad je oštećeni doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Stavkom 2. istog članka propisano je da u svakom slučaju tražbina zastarijeva u roku od 5 godina otkad je šteta nastala.

12. Stoga je tužba zajedno sa povišenim tužbenim zahtjevom podnesena unutar zakonom propisanog roka iz čl. 230. st. 1. ZOO. Suvišno je i bez pravne osnove ukazivanje žalitelja na druge odluke donesene u drugim predmetima u smislu odredbe čl. 6. st. 2. Zakona o sudovima (''Narodne novine'', broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18 i 126/19), ovaj sud nije ovlašten ispitivati niti se referirati na odluke donesene u drugim predmetima, već je jedino ovlašten ispitivati pravilnost i zakonitost odluke donesene u ovom predmetu. Međutim, unatoč tome, s obzirom na te žalbene navode treba reći da je sudska praksa koju je tuženik priložio uz žalbu starijeg datuma, a da je Vrhovni sud na sjednici Građanskog odjela 27. svibnja 2024. donio pravno shvaćanje kojim je promijenio ranija pravna shvaćanja Vrhovnog suda.

13. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je u štetnom događaju tužitelj zadobio trzajnu ozljedu vratne kralježnice, natučenje leđa te upitan prijelom lijeve čeljusne kosti, da je uslijed zadobivenih ozljeda trpio bol jakog intenziteta u trajanju od 1 dan, srednjeg 10 dana i manjeg intenziteta 2,5 mjeseca, da je u tijeku liječenja postojao sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana te manjeg intenziteta 30 dana te da su zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja zaostale trajne posljedice od 3 % Tuđa pomoć i njega mu je bila potrebna dva sata dnevno tijekom 4 tjedana.

14. Na tako valjano utvrđeno činjenično stanje, koje se žalbom niti ne pobija, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO te čl. 1095. st. 1. ZOO kada je tužitelju dosudio iznos od 1.398,21 eur na ime naknade neimovinske štete, troškova liječenja te tuđe pomoći i njege. Naime, pravilno je sud prvog stupnja, imajući u vidu da mu je tuženik u mirnom postupku po ovoj osnovi isplatio iznos od 1.725,00 eur na ime neimovinske štete, utvrdio da tužitelju s te osnove još pripada iznos od 1340,00 eur te je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja .

15. Međutim, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je na povišeni dio tužbenog zahtjeva dosudio kamatu koja teče od podnošenja odštetnog zahtjeva (list 31 spisa). Naime, tuženik ne može biti u zastari za iznose za koje uopće nije znao niti je mogao znati jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego što je uopće postavljen preinačeni tužbeni zahtjev.

16. Stoga pravilnom primjenom materijalnog prava zatezna kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva teče od trenutka kada je isti postavljen, odnosno tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego što je uopće postavljen povišeni dio tužbenog zahtjeva (tako i Rev-775/2023-2).

17. Stoga je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.398,21 eur sa zateznim kamatama na iznos od 758,21 eur od 20. ožujka 2019., a na iznos od 640,00 Eur od 24. rujna 2024., zatezne kamate tekuće na iznos 796,33 eur od 20. ožujka 2019. do 23. rujna 2020., zatezne kamate tekuće na iznos 929,05 eur od 20. ožujka 2019. do 19. travnja 2021., a temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti zahtjev tužitelja za naknadom kamate na dosuđeni dio od 640,00 eur za razdoblje od 20.ožujka 2019. do 23. rujna 2024.

18. Pravilno je sud prvog stupnja odlučujući o troškovima postupka primijenio odredbu čl. 154. st. 1. ZPP, budući je tužitelj u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev uspio u cijelosti u sporu.

19. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio koji troškovi su bili potrebni tužitelju u sporu u ukupnom iznosu od 3.383,62 eur. Pri tome je pravilno sud prvog stupnja priznao vrijednost boda od 2,00 eur za sve radnje u postupku.

20. Naime, odredbom Tbr. 58. st. 3.Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23 – dalje: Tarifa) propisano je da kada o troškovima postupka sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi za troškove zastupanja na teret druge stranke, primjenjuje vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke. Kako je u vrijeme donošenja odluke na snazi Tarifa koja propisuje vrijednost boda od 2,00 eur, to je neosnovan žalbeni navod tuženika da je za neke radnje kao što su sastav odštetnog zahtjeva, sastav tužbe, podneska od 24. ožujka 2021. te zastupanje na ročištima 5. prosinca 2019., 6. listopada 2020. i 17. lipnja 2021. trebalo primijeniti drugu vrijednost boda.

21. Stoga je valjalo odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu pod stavkom II. izreke.

22. Kako je žalba tuženika neosnovana u odnosu na glavnu stvar, već je samo djelomično osnovana u odnosu na sporedna potraživanja za koje nisu nastali posebni troškovi, to je neosnovan i njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka.

23. U ostalom, a nepobijenom dijelu, presuda pod stavkom III., i IV. i rješenje pod stavkom I. izreke, ostaju nepromijenjeni (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 27. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ankica Jakovina