Pn-4/2015

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stalna služba u Kninu

Dr. Franje Tuđmana 6

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, Stalna služba u Kninu, po sutkinji Ani Kević Brakus, u pravnoj stvari tužitelja RT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jakši Tomić, odvjetniku u Kninu, protiv tuženika ad/1 Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB:55545787885 i ad/2 Ceste Šibenik d.o.o., Šibenik, V. Škorpika 27, OIB:26591133102, nakon zaključene glavne javne rasprave dana 17. travnja 2025.g., radi naknade štete, na ročištu za objavu presude dana 27. svibnja 2025.g., bez prisutnosti stranaka,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Dužni su tuženici ad/1 i ad/2 solidarno isplatiti tužitelju RT u roku od 15 dna i pod prijetnjom ovrhe iznos od 12.300,00 kuna na ime naknade imovinske štete, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 24. svibnja 2010. godine pa do isplate.

II. Dužni su tuženici ad/1 i ad/2 solidarno isplatiti tužitelju RT u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe iznos od 42.000,00 kuna na ime naknade neimovinske štete, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 27. srpnja 2010. pa do isplate.

III. Dužni su tuženici ad/1 i ad/2 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužiteljima troškove prouzročene ovim postupkom."

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navodi da je dana 24. svibnja 2010.g. oko 17,00 sati upravljajući motociklom marke Aprilia Scarabeo 250Light, reg. Oznaka [registarska oznaka] u osobnom vlasništvu, doživio prometnu nesreću u [adresa] na istočnoj prometnoj traci [adresa] nasuprot kućnog broja 88. Nakon nesreće da ej prevezen u Dom zdravlja Knin radi pružanja medicinske pomoći a uzrok nesreće da su bili radovi koji da su se odvijali na kolniku a da nisu bili označeni prometnim znakovima.

1.1. Upravljajući motociklom brzinom primjerenom stanju na cesti, odnosno ograničenja određenog prometnim znakom, koji da za naselje Knin iznosi 50km/sat, tužitelj da je doživio prometnu nesreću a na desnoj prometnoj traci u smjeru sjevera za 1,40m svojim početnim dijelom da počinje isfrezani dio kolnika koji da se proteže u dužini 23,20m, istčni isfrezani dio ad se proteže uz istočnu rubnu crtu kolnika [adresa], širina da je 1,70m, a dubina isfrezanog dijela kolnika odnosno rupa u kolniku da je bila dubine 5cm.

1.2. S osnova imovinske štete zbog umanjenja imovine tužitelj potražuje naknadu štete na motociklu u iznosu od 4.000,00kuna, štetu na kacigi u iznosu od 400,00kuna, naknadu štete zbog uništene obuće i odjeće (jakna i hlače) u iznosu od 1.000,00kuna. Nakon nesreće da je bio na bolovanju rdai čega da je izgubio zaradu u i iznosu od 6.3000,00kuna (koji iznos da je umanjen za 1.500,00kuna u razdiblju od 3 mjeseca te izmakla dodatna zarada zbog propuštanja vršenja službe, noćne straže 3 puta u iznosu od 600,00kuna), troškovi odlaska na liječenja u Opću bolnicu Knin kojih da je bilo ukupno 4, iznos od 600,00kuna, zbog udaljenosti na relaciji [adresa].

1.3. Tužitelju da je u Općoj bolnici Knin konstatirana teška tjelesna ozljeda odnosno prijelom ključne kosti, potom da ga je je kirurg uputio u Opću bolnicu Šibenik na kirurgiju gdje da su mu izvršili operacijski zahvat zbog kompliciranog prijeloma ključne kosti, da je imao 2 šava u središnjem dijelu rane, oguljotine na lijevom laktu i skočnom zglobu, a nakon operacije da je upućen na fizikalnu terapiju.

1.4. Tužitelja traži i naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje navodeći da je trpio fizičke bolove imao duševne bolove jer da mu je smanjena životna aktivnost te daje pretrpio strah. Zbog smanjene životne aktivnosti traži naknadu u iznosu od 7.000,00kuna, za pretrpljene bolove 20.000,00kuna, zbog pretrpljenog straha 15.000,00kuna te smatra da su tuženici odgovorni na nastalu štetu jer da se ne radi o nesreći zbog vožnje neprimjerenom brzinom nego nesreći nastaloj isključivo krivnjom tuženika ad.1) i ad.2) pozivajući se na Zakon o javnim cestama i Zakon o sigurnosti prometa na cestama.

1.5. Od tuženika ad.1) kojem da se obratio za zahtjevom za naknadu štete da odgovor nije ni dobio dok da ga je tuženik ad.2) odbio sa zahtjevom za naknadu štete pa ukupno potražuje 12.300,00kuna na ime naknade imovinske štete te 42.000,00kuna na ime naknade neimovinske štete kao i da mu tuženici naknade parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ad.1) osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te predlaže da se isti odbije kao neosnovan uz obvezu tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku. Tuženik ad.1) ističe i prigovor nedostatka pasivne legitimacije u prvom redu navodeći da tuženik ne izvodi direktno radove jer isti nema građevinsku operativu, a sve sukladno čl. 24. Zakona o javnim cestama (NN 180/04, 138/06, 146/08, 38/09) u kojem se izričito navodi da sve radove građenja, rekonstrukcije i održavanja javnih cesta se ustupaju pravnoj ili fizičkoj osobi registriranoj, specijaliziranoj i opremljenoj za iste poslove.

2.1. Nadalje, tuženik ad.1) ističe da je iz zapisnika o očevidu koji prileži uz tužbu razvidno da je uzrok predmetne nezgode neprilagođena brzina, tj. tužitelj da nije vozio u skladu s čl. 51. Zakon o sigurnosti prometa na cestama, te vožnju nije prilagodio osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama…., tako da se može pravovremeno zaustaviti pred svakom zaprekom koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti, odnosno da može pravovremeno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku. Također ističe i prigovor aktivne legitimacije jer da tužitelj nije dostavio dokaze na iste okolnosti, tj. prometnu dozvolu, vozačku dozvolu, izvid štete s fotodokumentacijom oštećenog motocikla.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ad.2) se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kako osnovanosti tako i visini kao i tijeku zateznih kamata te ističe prigovor isključive krivnje tužitelja za nastanak štetnog događaja navodeći da tužitelj nije vozio u skladu s čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Također ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer da iz tužbe nije jasno na temelju čega bi tužitelj bio ovlašten tražiti naknadu štete u smislu, primjerice, vozačke i prometne dozvole, izvida štete s pripadajućom fotodokumentacijom, računa kojim se dokazuje da je izvršen popravak oštećenja na motociklu. S obzirom na gore navedeno predlaže sudu odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u odnosu na tuženika ad.2) te ga obvezati na plaćanje parničnih troškova.

3.1. Ceste Šibenik d.o.o. kao drugotuženik ističu svoje protivljenje korištenju presude Prekršajnog suda u Kninu pod posl.brojem Pp III P-l376/10 u ovoj pravnoj stvari navodeći da čl. 12. st. 3. ZPP-a propisuje da je sud u parničnom postupku vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženika oglašava krivim i to u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca navodeći da Sud u odštetnoj parnici u pogledu nastanka štetnog događaja nije vezan izrekom rješenja suca za prekršaje (Vs, Rev-1326/84 od 23.10.1984. PSP-27/98), a budući da rješenje o prekršaju ne veže sud u parničnom postupku, tuženik ad.2) smatra da nema zapreke da se, i pokraj tog rješenja, u ovoj pravnoj stvari utvrdi drukčije činjenično stanje i pitanje odgovornosti za štetu riješi drukčije nego što je to utvrđeno u prekršajnom postupku, tim više što iz obrazloženja predmetne presude proizlazi da je sud svoj zaključak u smislu oslobađajuće presude izveo na temelju obrane samog okrivljenika (tužitelja), a dijelom i na činjeničnim navodima iz dispozitiva obveznog prekršajnog naloga u kojem se samo navodi, a ničim ne potkrepljuje, da radovi nisu bili osigurani i označeni, pa da je iz tog razvidno da okrivljenik nije mogao predvidjeti tu zapreku. Istovremeno sud u prekršajnom postupku nije utvrdio iz kojeg je pravca došao tužitelj, brzinu kretanja niti stanje kolnika. Činjenično stanje da je ostalo dakle nepotpuno utvrđeno i tim više irelevantno za ovaj postupak te da stoga parnični sud treba svojom ocjenom izvesti zaključak o ponašanju oštećenika koje da će se možda razlikovati od utvrđenja Prekršajnog suda u tom pogledu.

3.2. Nadalje, u obrazloženju citirane presude stoji da je do nezgode došlo uslijed udara prednjeg kotača mopeda u rubnik izrezanog asfalta koji daje bio izrezan u dubini od 10 cm, dok u Zapisniku o očevidu stoji da je rupa u kolniku dubine do 5 cm a samim troškovnikom se predviđa frezanje do 2 cm i mjestimično do 4 cm do izravnanja kolnika tako da ni u kom slučaju nije moguće da je dubina iznosila koliko je to utvrđeno presudom Prekršajnog suda.

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: Zapisnik o očevidu (l.s. 5), Specijalistički nalazi za tužitelja (l.s.7-11, 29-31, 47-64), Presuda Prekršajnog suda u Kninu broj Pp III- P-1376/10 od dana 23. rujna 2010. (l.s. 26), Izvid štete odgovornost

– kasko br. 22-UPR-76/2010 (l.s. 28), Medicinsko vještvo izrađeno od mr.sc.dr.med. BT i dr.med. ŽT (l.s. 66-70), dopuna vještva od 13. veljače 2014.g. (l.s. 80), Zapisnik o obavljenom pregledu lokacije s učestalim prelaženjem krupne divljači preko cetse (l.s. 28), Zapisnik o inspekcijskom nadzoru Ministarstva poljoprivrede (l.s.29), dopis MUP-A, P.U. Šibensko-kninkse, P.P. [adresa] (l.s. 44), Situacijski plan prometne nezgode (l.s. 53), Ugovor o izvođenju radova redovotog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske za 2010.g. (l.s. 93), Okvirni sporazum za nabavu radova redovitog održavanja i zaštite cesta na području Republike Hrvatske za razdoblje od 4 godine (l.s. 101), Ispis operativnog programa redovnog održavanja (l.s. 121), Putni radni listovi, Fotoelaborat mjesta nezgode.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu imovinske i neimovinske štete tužitelju zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi.

7. Među strankama je sporno da li su tuženici odgovorni za nastale štete kao i visina štete koju tužitelj potražuje od tuženika.

8. Odredba članka 219. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) propisuje da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predočiti dokaze na kojima temelji tužbeni zahtjev ili pobija navode protivnika.

8.1. Sud je pri vođenu ovog postupka poštivao načelo ekonomičnosti postupka sadržano u odredbi čl.10. st.1. ZPP prema kojem je sud dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, i sa što manje troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku te načelo koncentracije postupka i jedinstva glavne rasprave (čl.298. i čl.311. stavak 2. ZPP) koje zahtijeva da se predmet spora svestrano raspravi, ali da se zbog toga postupak ne odugovlači, tako da se rasprava po mogućnosti dovrši što prije.

9. Pri ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva na konkretni slučaj valjalo je primjeniti opće propise obveznog prava važeće u vrijeme podnošenja tužbe, a to je Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO-a).

10. U ovom postupku riječ je o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, a u odnosu na popravljanje imovinske štete za napomenuti je da je člankom 1085. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) koji stupio na snagu 1. siječnja 2006.g. i koji je važio u vrijeme ovog štetnog događaja, propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala (st.1.), a ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu (st.2.). Ukoliko uspostva prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna osoba je dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete (st.3.). Naknada u novcu će se dosuditi oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja (st.4.).

10.1. U odnosu na traženu naknadu neimovinske štete napominje se da je ono moguće u dva oblika i to kao nenovčana naknada ili moralna satisfakcija (čl.1099. ZOO-a) i pravična novčana naknada (čl.1100. do 1102. ZOO-a).

10.2. U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravični novčanu naknadu, nezavisno od imovinske štete, a i kad nje nema (čl.1100. st.1. ZOO-a).

11. Temeljem navoda stranaka i provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje i zaključio kako u nastavku slijedi.

12. Uvidom u Zapisnik o očevidu MUP-a, PU Šibensko-kninske, PP Knin, Broj:511-13-10-46-208/10 od dana 24. svibnja 2010.g. (l.s. 5) razvidno je da se prometna nezgoda dogodila dana 24. svibnja 2010.g., da je u istoj ozlijeđen tužitelj koji je vozio skuter marke Aprilia Scarabeo reg. Oznaka [registarska oznaka] te da se nezgoda dogodila na cesti kojom upravlja pravna osoba "Ceste Šibenik", vlasnik vozila da je vozač te da su se na cesti izvodili radova koji da nisu bili osigurani ni označeni prometnim znakovima.

13. Iz Presude Prekršajnog suda u Kninu broj Pp III- P-1376/10 od dana 23. rujna 2010. (l.s. 26) razvidno je da je tužitelj oslobođen optužbe zbog djela prekršaja iz čl. 51. st.1. i st.5. uz primjenu čl. 293 st.2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama a vezano za vožnju na dan kad se dogodila prometna nezgoda. Posebno se napominje da parnični sud nije vezan za odluku prekršajnog suda, a iz odluke kojom je tužitelj oslobođen od optužbe razvidno je da prekršajni sud uopće nije provodio dokaze na okolnost utvrđivanja brzine kretanja vozila kojim je upravljao tužitelj.

14. U postupku je izvršeno medicinsko vještačenje izrađeno od mr.sc.dr.med. BT, specijalista kirurga i dr.med. ŽT (l.s. 66-70), specijalista psihijatra, u kojem vještaci navode da je kod tužitelj umanjenje životne aktivnosti za 5 do 6 posto te trajna povreda osobnosti od 9,5 posto.

15. Tužitelj je u spis dostavio fotoelaborat izrađen od strane Croatia osiguranje d.d. iz kojeg da su navodno razvidna oštećenja nastala na motoru u vlasništvu tužitelja ali iz izračuna štete koju je sastavio osiguratelj oštećenog vozila sud (po vještaku) ne može utvrditi iznos štete za koju tužitelj navodi da je nastala jer se radi o ispravi sastavljenoj na zahtjev vlasnika vozila a vještačenje je sud odredio i radi izračuna visine imovinske štete na vozilu tužitelja. Visina štete ne proizlazi ni iz fotografija oštećenog vozila priloženih spisu niti iz izvida štete a sačinjena je na zahtjev vlasnika vozila od strane osiguratelja oštećenog vozila. Tužitelj nije ponudio nikakve dokaze radi utvrđenja da je navodna šteta na vozilu koja je u izvidu štete, upravo ona koja je nastala u predmetnom štetnog događaju dvadeset dana ranije.

16. Teret dokazivanja u parnici je na strani tužitelja, stoga tužitelj, da bi njegova tužba prema tuženiku bila osnovana, između ostalog, mora dokazati postojanje, obim i visinu štete za koju tvrdi da ju je pretrpio i da mu je nastala radnjom tuženika. Za donošenje odluke u tom pravcu i prihvaćanje tužbenog zahtjeva nije dovoljno to što je tuženik d.2) u prekršajnom postupku proglašen krivim jer je građanskopravna odgovornost šira od prekršajne i kaznene odgovornosti.

17. Kako je već naprijed navedeno, parnični sud nije vezan za odluku prekršajnog suda, a kako tužitelj nije predujmio troškove provođenja dokaza kojeg je sam predložio zbog čega je sud odustao od izvođenja dokaza (čl. 153. st. 3. ZPP-a) prometno-tehničkim vještačenjem, a upravo je dokaz prometnim vještačenjem od važnosti za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja. Dakle, neosnovan je tužiteljev tužbeni zahtjev.

18. Nadalje, u ovom postupku nije proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke u postupku jer je isti na ročištu održanom 23. veljače 2011. godine izjavio kako smatra da je u ovom postupku nepotrebno sve ponavljati jer da je sve već navedeno u tužbi i policijskom izvješću.

19. Rok za plaćanje predujma za izvođenje dokaza prometno-tehničkim vještačenjem predstavlja sudski rok (tako Gž-3008/15-2 od 6. lipnja 2016. godine), a u svrhu utvrđivanja spornih činjenica vezanih uz osnovu i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja ovaj sud je rješenjem od 13. srpnja 2022. godine odredio izvođenje dokaza prometno-tehničkim vještačenjem po prijedlogu tužitelja koji je pozvan platiti predujam u roku od 15 dana od dana dostave predmetnog rješenja uz upozorenje da će u protivnom sud odustati od izvođenja tog dokaza. Predmetno rješenje uručeno je punomoćniku tužitelja dana 13. srpnja 2022. godine. Rok određen tužitelju za plaćanje predujma za izvođenje dokaza prometnim vještačenjem predstavlja tzv. sudski rok u smislu odredbe članka 111. st. 1. ZPP-a koji se prema st. 2. iste odredbe može produljiti na prijedlog zainteresirane osobe ako za to postoje opravdani razlozi, a prijedlog se mora podnijeti prije proteka roka čije se produljenje traži (st. 3. istog članka).

20. Kako tužitelj nije uplatio predujam u određenom roku, sud je sukladno odredbi čl. 153. ZPP-a odustao od izvođenja tog dokaza, a napominje se kako tužitelj nije niti podnio prijedlog za produljenje tog roka pa mu ga sud nije mogao rješenjem ni produljiti. Naime, u vremenskom razdoblju od gotovo tri godine tužitelj nije ni na koji način obavijestio sud o razlozima neplaćanja predujma niti je zatražio produljenje roka za uplatu predujma, kako je to naprijed već navedeno, a niti u prekršajnom niti u ovom postupku nisu izvedeni nikakvi dokazi radi utvrđivanja dinamike nastanka prometne nezgode, odnosno da li je do prometne nezgode došlo zbog eventualno neprilagođene brzine kretanja vozilom odnosno da li postoji suodgovrnost tužitelja za nastanak prometne nezgode te da li postoji odgovornost tuženika ad.1) i ad.2). Dakle, tužitelj nije dokazao da nema krivnje na njegovoj strani, a sve sukladno osnovnom načelu odštetnog prava koje kaže ''tko drugome uzrokuje štetu dužan ju je nadoknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje''.

21. Za nastanak odgovornosti za štetu tužitelj je trebao dokazati štetnu radnju, štetu, uzročnu vezu između štetne radnje i štete, a teret dokaza glede uzročne veze je na tužitelju kao oštećeniku jer se ona ne predmnijeva, odnosno nije dokazao pretpostavke odgovornosti za štetu koje moraju biti kumulativno ispunjene, to je trebalo odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev u odnosu na oba tuženika kao neosnovan te obvezati tužitelja na podmirenje troškova ovog postupka tuženicima ad.1) i ad.2).

22. Ovakvim postupanjem tužiteljima nije povrijeđeno pravo raspravljanja pred sudom jer je istima dana prilika ostvariti potrebne preduvjete za izvođenje predloženog dokaza koji nije proveden zbog neuplate predujma za prometno vještačenje a sud bez provođenja prometnog vještačenja nije u mogućnosti odrediti koliku je neimovinsku štetu pretrpio tužitelj u prometnoj nezgodi ni kolika je i da li postoji njegova suodgovornost za nastalu štetu, odnosno njegov doprinos nastaloj šteti jer sud ne raspolaže stručnim znanjima kojima raspolaže sudski vještak prometne struke pa je tužbeni zahtjev pa je trebalo presuditi kao pod točkom I. izreke presude 23. Kako tuženici ad.1) i ad.2) koji su u cijelosti uspjeli u ovom postupku nisu popisali parnični trošak to sud o istom nije niti odlučivao.

U Kninu, dana 27. svibnja 2025.g.

S U T K I N J A

Ana Kević Brakus

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude tuženicima je dopuštena žalba, u roku od 15 dana, zbog povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. ZPP-a. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DN-a: sukladno zapisniku o objavi odluke