REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-628/2023-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ZZV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Klinike za dječje bolesti Zagreb, Zagreb, Klaićeva 16, OIB: 44435803691, radi profesionalne bolesti, 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/22-01/856, URBROJ: 338-01-06-05-23-03 od 25. siječnja 2023.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/22-03/56, URBROJ: 338-21-02-02- 22-11 od 2. studenoga 2022.

III. Tužiteljici se bolest izražena dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji:

L56.8 priznaje kao profesionalna bolest te joj se priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova profesionalne bolesti po navedenoj dijagnozi od datuma utvrđivanja profesionalne bolesti 2. siječnja 2025.

IV. Nalaže se Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, OIB 02958272670, da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 562,20 EUR (slovima: petsto šezdeset dva eura i dvadeset centi).

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-502-03/22-01/856, URBROJ: 338-01-06-05-23-03 od 25. siječnja 2023., odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/22-03/56, URBROJ: 338-21-02-02-22-11 od 2. studenoga 2022., kojim se tužiteljici, zaposlenoj kod poslodavca Klinika za dječje bolesti Zagreb, bolest izražena dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji: L56.8 ne priznaje kao profesionalna bolest te se ne priznaju ni pripadajuća prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova profesionalne bolesti.

2. Tužiteljica u tužbi navodi kako smatra da je povjerenstvo tuženika učinilo niz propusta kod utvrđivanja činjenica, zaključak je donijelo na osnovu netočne izjave poslodavca, pritom insinuirajući događaje i postupke koji se nisu dogodili, a u isto vrijeme je u potpunosti ignoriralo svu liječničku dokumentaciju, izjavu tužiteljice i izjave svjedoka. Tužiteljica opisuje da je kao anesteziološki tehničar prije svakog radnog dana, ovisno o zahtjevnosti operativnih zahvata koji slijede, radi preoperativnu pripremu prostora, aparature, lijekova i svega potrebnog za siguran rad u prostoru prije početka operacije. Taj dan 7. prosinca boravila je najmanje sat i pol prije zahvata sama u prostoru operacione sale 2 pripremajući sve potrebno za iznimno zahtjevan zahvat na dojenčetu s onkološkom bolesti. Bolesnik i ostalo osoblje zbog osjetljivosti slučaja i potrebe za dodatnom preop. dijagnostikom dolaze nakon pripreme koju je tužiteljica osobno napravila. Cijeli operativni tim i anesteziologinja nosili su zaštitne mantile dugih rukava, dužine do potkoljenica, a bolesnik je s nekoliko slojeva sterilnih plahti i biglom bio zaštićen od direktnog snopa uvc zraka. Kako anesteziološki tehničar u pravilu ne nosi sterilne duple slojeve mantila, tužiteljica je taj dan kao i inače imala obučenu tuniku zelene boje na v izrez bez rukava i hlače do gležnja. Napominje da tkanina nije barijera kroz koju ne prolazi UVC svjetlo. Nadalje opisuje da je UVC lampa, koja izgleda kao i svaka druga neonska stropna svjetiljka, pozicionirana na stropu točno iznad anesteziološkog stolića i snop zraka tuče direktno u područje gdje se cijelo vrijeme kreće anesteziološki tehničar od pripreme sale, tijekom i do kraja zahvata. U isto vrijeme drugi sudionici su zbog posebnog sterilno-nesterilnog kretanja unutar prostora metrima bili udaljeni od samog najjačeg snopa UVC zraka u tom prostoru. Tužiteljica ne zna u kojem periodu je UVC lampa bila uključena, ali zna da je nakon cca. 6 sati izašla iz tog prostora spečena na svim otvorenim dijelovima tijela. Moguće je, a budući da drugi sudionici nisu prijavili promjene na koži poput nje, da se je ozračenje UVC svjetlom možda i dogodilo u fazi pre anesteziološke pripreme prostora.

2.1. Također želi naglasiti da je zbog prirode pola kroz tih 25 godina najmanje na tjednoj razini, ako ne i češće, dolazila u direktni kontakt s upaljenom UVC lampom. Ti kontakti su bili jako kratki, samo kod uključivanja ili isključivanja iste i nije primijetila opekline kao kod ove potonje, za koju nije znala da postoji i da je ugrađena kao obično neonsko svjetlo na stropu, pa se nije ni mogla od nje zaštititi. Napominje da je poslodavac trebao educirati osoblje koje radi u novo adaptiranom prostoru operacijske sale, upozoriti na promjene, što u njenom slučaju nje učinio, a među prvima je tamo raspoređena za rad. Posebno ističe da je UVC svjetlo iznimno opasno svjetlo, koje se koristi za sterilizaciju zraka u operacijskom traktu, djeluje baktericidno, antifungicidno i virucidno na mikroorganizme. Treba biti jasno označeno i markirano kad je upaljeno, što u ovom slučaju nije bilo te je ljudima zabranjeno raditi i boraviti u prostoru kada je takvo svjetlo upaljeno.

2.2. U odnosu na navod iz osporenog rješenja da je „tog dana nanijela Plivasept otopinu na ruke i dekolte, gdje se potom javio eritem“, ističe da je Plivasept tinkturu nanijela nekoliko puta na ruke, jer je to praksa koju i inače zdravstveni radnici moraju raditi, ali osporava da bi isti nanijela po licu, vratu i dekolteu. U prilog tome uz žalbu je priložila nalaz dermatologa od 02.06.2017., gdje jasno stoji nalaz epikutanog testiranja na tu istu Plivasept tinkturu koji je negativan, znači kod nje ne izaziva nikakve kožne promjene. Ističe da je liječničko povjerenstvo tražilo kao dokazni element biopsiju kože, koja uopće nije metoda koja se koristi za dokazivanje oštećenja u termo receptorima kože, ni prema hrvatskoj, a niti prema svjetskoj literaturi (iz nalaza dermatologa) i zato liječnici nisu pristali na taj zahvat uz pisano obrazloženje povjerenstvu, dakle, odluka se temeljila na nemogućem dokazu. Predlaže poništiti osporeno rješenje i priznati joj prava po osnovi profesionalne bolesti izražene dijagnozom pod šifrom MKB-10 klasifikacije: L56.8, Fototoksična reakcija uslijed akcidentalnog izlaganja UVC svjetlu, podredno vratiti predmet tuženiku na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako se prvostupanjsko rješenje temelji na mišljenju Službe za medicinu rada Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, KLASA: 502- 03/22-09/318, URBROJ: 381-09-90-22-4 od 25. listopada 2022., u kojem spec.med.rada i sporta ZZ, dr.med. daje ocjenu kako se, temeljem cjelokupne dokumentacije spisa, dijagnoza L56.8/Fototoksična reakcija uslijed akcidentalnog izlaganja UVC svjetlu ne potvrđuje kao profesionalna bolest. U obrazloženju stoji kako poslodavac ne potvrđuje direktno izlaganje UVC lampi kroz vrijeme od 6 sati dana 7. prosinca 2016. godine te potvrđuje kako nitko od ostalih prisutnih u operacijskoj sali nije razvio simptome koji bi upućivali na reakciju uslijed izlaganja direktnom UVC svjetlu (akutni eritem i fotokeratitis). Tužiteljica je tog dana nanijela Plivasept otopinu na ruke i dekolte, gdje se potom javio eritem. Stoga je mišljenje HZJZ-a da se smetnje s kožom kod tužiteljice ne mogu potvrditi kao profesionalna bolest koja bi nastala uslijed fototoksične reakcije pri izlaganju UVC svjetlu. Uz to se ističe kako tužiteljica ima verificirani profesionalni kontaktni iritativni dermatitis, koji je s obzirom na navode o korištenju Plivasepta mogao biti uzrok eritema. Ne postoji mogućnost dokaza oštećenja termoreceptora dostupnim dijagnostičkim pretragama, osim kliničkog nalaza (eritem), a konkretna distinkcija eritema u smislu etiologije kod tužiteljice nije moguća.

3.1. Tuženik je povodom žalbe zatražio stručno-medicinsko mišljenje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, koje tijelo vještačenja je dana 20. siječnja 2023. godine donijelo nalaz, mišljenje i ocjenu, KLASA: UP/ll-502-03/22-01/856, URBROJ: 338-01- 10-04-23-02 kojim je utvrđeno da sukladno priloženoj dokumentaciji te mišljenju Službe za medicinu rada HZJZ-a, u predmetnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za priznavanjem profesionalne etiologije Fototoksična reakcija uslijed akcidentalnog izlaganja UV C svjetlu (MKB-10: L56.8), jer ne postoji mogućnost dokaza oštećenja termoreceptora u koži dostupnim dijagnostičkim pretragama, osim kliničkog nalaza (eritem), a konkretna distinkcija eritema u smislu etiologije kod tužiteljice nije moguća. Kod tužiteljice je potvrđen profesionalni iritativni dermatitis, a klinička slika govori u prilog istom, dok odsutnost simptoma u vrijeme odsustva s posla, kao i pojavu simptoma od strane dišnog sustava, ni u kojem slučaju se ne mogu povezati s uništavanjem termoreceptora u koži. Liječničko povjerenstvo pritom u iznesenom mišljenju u odnosu na žalbene navode tužiteljice navodi kako je netočno zaključivanje tužiteljice da Plivasept otopina nema nikakve veze s pojavom eritema na koži, jer iz nalaza dermatologa od 2. lipnja 2022. proizlazi da je epikutano testiranje na profesionalne alergene (Plivasept pjenušavi, Plivasept blue, Plivasept tintura, Vitadermal, losion za ruke Skin plus bademove ulje, alkoholni ocat, nitrilna rukavica) negativan. U odnosu na navedeno liječničko povjerenstvo ističe razliku između alergijskog i iritativnog dermatitisa, navodeći da je alergijski kontaktni dermatitis (AKD) oblik dermatitisa/ekcema uzrokovan alergijskom reakcijom na materijal, koji se naziva alergen, u dodiru s kožom. AKD predstavlja reakciju stanične preosjetljivosti tipa IV koja ima 2 faze: senzibilizaciju na antigen i odgovor na ponovno izlaganje. U fazi senzibilizacije alergene hvataju Langerhansove stanice (dendritične stanice epidermisa) koje migriraju u regionalne limfne čvorove gdje obrađuju i prikazuju antigen T stanicama. Ovaj proces može biti kratak (6-10 dana kod jako senzibilizirajućih tvari kao što je otrovni bršljan) ili dug (godinama za slabo senzibilizirajuće tvari poput faktora za zaštitu od sunca, mirisa i glukokortikoida). Senzibilizirane T stanice zatim migriraju natrag u epidermis i prilikom ponovnog izlaganja alergenu se aktiviraju, oslobađajući citokine, privlačeći upalne stanice i dovodeći do karakterističnih znakova i simptoma AKD. S druge strane iritirajući kontaktni dermatitis (IKD) sačinjava 80% svih uzroka kontaktnog dermatitisa (KD). To je nespecifična upalna reakcija na tvari s kojima koža dolazi u dodir: imunološki sustav nije aktiviran. Upletene su brojne tvari, uključujući kemikalije (npr. kiseline, lužine, otapala, soli metala), sapuni (npr. abrazivi, deterdženti), biljke. Naime, iz priloženog nalaza dermatologa od 2. lipnja 2022. vidljivo je da je u travnju 2017. godine učinjeno epikutano testiranje na profesionalne alergene (Plivasept pjenušavi, Plivasept blue, Plivasept tinktura, Vitadermal, Skinplus bademove ulje, alkoholni ocat i nitrilna rukavica), koje je isključilo kontaktni alergijski dermatitis, a sukladno tome dermatolog u svom mišljenju obzirom na kliničku sliku zaključuje da se radi kontaktnom iritativnom dermatitisu. Napominje se da je u istom nalazu navedeno i da „pacijentica kroz 6 tjedana nije bila na poslu (bolovanje radi operativnog zahvata karpalnog kanala 9. ožujka 2017. te potom godišnji odmor), a tijekom tog perioda dolazi do potpune regresije kožnih promjena. Nakon toga se deset dana vratila na radno mjesto, a isti dan se na licu, uz rub zaštitne kape javlja eritem i eritematozne papule, kao i eritem vrata popraćen subjektivnim osjetom svrbeža. Kroz deset dana radila je u sali te se svakodnevno javlja eritem, poglavito kože lica, vrata, dlanova uz učestali nadražajni kašalj. Upravo zbog ove kliničke slike, tužiteljici je potvrđen profesionalni iritativni dermatitis (1. rujna 2017.), stoga se ne može govoriti o navođenju neistine i interpretacije, tim više jer je tužiteljica navodila i odsutnost simptoma za vrijeme odsustva s posla, kao i pojavu simptoma od strane dišnog sustava (koje se ni u kojem slučaju ne bi mogle povezati s uništavanjem termoreceptora u koži).

3.2. Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja, iz kojeg jasno proizlazi da tužiteljica ne ispunjava uvjete za priznavanje bolesti izražene dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji bolesti: L56.8/Fototoksična reakcija uslijed akcidentalnog izlaganja UVC svjetlu kao profesionalne bolesti, tuženik je donio pobijano rješenje, koje smatra zakonitim te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Zainteresirana osoba se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističe kako je iz priložene dokumentacije uz zaprimljenu tužbu razvidno da okosnicu odluke liječničkog povjerenstva tuženika čini više činjenica koje su opsežno obrazložene i argumentirane u samom rješenju i pripadajućem nalazu i mišljenju od 20. siječnja 2023. Neke od predmetnih činjenica koje je HZZO posebno vrednovao su izjava tužiteljice o nanošenju dezinfekcijskih sredstava kritičnog dana, odsutnost simptoma u vrijeme odsustva s posla, pojava simptoma od strane dišnog sustava te nalaz dermatologa od 2. lipnja 2022. kojim se zaključuje postojanje kontaktivnog iritativnog dermatitisa, a radi koje kliničke slike je naposljetku tužiteljici i utvrđen isti pripadajućim rješenjem. Sukladno mišljenju liječničkog povjerenstva tuženika, a koje dijeli i zainteresirana osoba, upravo navedene činjenice se ne mogu povezati s uništavanjem termoreceptora u koži, pa samim time niti udovoljavaju ispunjenju uvjeta za priznavanjem profesionalne bolesti fototoksične reakcije nastale uslijed izlaganja UVC svijetlu. Izjava poslodavca da UVC lampa nije bila upaljena 6 sati, a koji period navodi tužiteljica, zatim izjava da je ista najmanje bila izložena UVC svijetlosti te naposljetku da ostali članovi tima tokom operativnog zahvata nisu prijavili štetne učinke UVC lampe, su isključivo tvrdnje koje potkrepljuju gore opisane činjenice na temelju kojih je donesena odluka. Zainteresirana osoba stoga navodi da je prokazivanje tužiteljice u smislu da je izjava poslodavca bila ključna činjenica na temelju koje je HZZO vrednovao predmetni slučaj u potpunosti nepotkrijepljena, štoviše istaknuta u svrhu minimiziranja ostalih podataka koji su se uzimaju u obzir prilikom donošenja odluke o odbitku zahtjeva tužiteljice. Zaključno zainteresirana osoba ostaje kod svih svojih navoda iznesenih u odnosu na predmetni slučaj, priklanja se odluci tuženika iz osporenog rješenja te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je proveo medicinsko vještačenje po ovlaštenim sudskim vještacima medicine rada prim. dr. sc. Mariji Zavalić i dermatologije dr. sc. ĐZ.

6. Sud je raspravu 5. studenoga 2024. i 6. svibnja 2025. proveo u odsutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresirane osobe, koji izostanke nisu opravdali, na temelju članka 91. stavka 3. u vezi članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS).

6.1. Tužiteljica na raspravi opisuje da je predmetnog dana pripremala operacijsku salu sat i pol prije operacije sama u prostoru, radilo se o novoj sali u kojoj je bila ugrađena i UVC lampa, ali tužiteljica nije znala za navedenu lampu odnosno nije bila educirana za rad u novoj sali. Pojašnjava da su educirali instrumentarke, ali ne i anesteziološke tehničare. Čim je izašla iz sale, po završetku operacije koja je trajala četiri do pet sati i skinula zelenu tuniku, primijetila je crvenilo i pečenje, zatezanje kože. Prilaže u spis fotografiju koja je slikana odmah po izlasku iz sale. Odmah je to prijavila šefici prim. Z, koja je rekla da je to čudno i uputila je da se javi svome liječniku. Spisu prileže izjave šefice i kolegice koja je slikala priloženu fotografiju.

7. U nalazu i mišljenju sudskih vještaka od 2. siječnja 2025. navedeno je: „Tužiteljica ZZV, rođena **.**.1975.g., URS 29 godina, zaposlena u Klinici za dječje bolesti Zagreb na radnom mjestu voditeljice odsjeka čišćenja. Prema podacima iz kartona pacijenta tužiteljica je već 11.11.2002. upućena dermatologu zbog kožnih promjena, vidljivo je iz kartona pacijenta da je tada upućena i na epikutani test, zabilježene posjete LOM-u zbog kožnih promjena dana 13.12.2002. te 2004. godine. Godine 2006. u ožujku zabilježena je dijagnoza urtikarije, nema podataka o uzroku urtikarije. Tužiteljica je dana 02.06.2017.god. bila na pregledu kod dermatologa u KBC Zagreb, Ambulanta za alergologiju i kliničku imunologiju, Referentni centar za kontaktnu alergiju, gdje je postavljena dijagnoza kontaktnog iritativnog dermatitisa koji se manifestirao na licu, vratu i obje ruke. Dermatolog je nakon uvida u popis tvari i proučavanjem sigurnosno - tehničkih listova s kojim tužiteljica dolazi u kontakt na radnom mjestu, a nakon detaljno proučene anamneze o pojavi vezikula na dlanovima koji regrediraju nakon aplikacije lokalnih kortikosteroida, u zaključnom mišljenju naveo da se kod bolesnice radi o profesionalnom iritativnom kontaktnom dermatitisu lica, vrata i šaka, uz profesionalni iritativni dermatitis koji se prenosi zrakom (airborne dermatis) na dezificijense s kojima dolazi u kontakt na radnom mjestu. Tužiteljica je tada na pregledu spomenula i pojavu eritema na licu, rukama i vratu, a nakon što je, kako je rekla na pregledu, bila izložena zračenju UVC lampe kroz 6 sati i dermatolog navodi u nalazu da je u 11. -tom mjesecu došlo do značajnog pogoršanja kožnih promjena tijekom asistencije na operaciji prilikom koje je korištena UV lampa (te postavlja pitanje radi li se o fototoksičnoj ili fotoalergijskoj reakciji ?, ne komentira dalje ovu reakciju).

7.1. Po prijavi poslodavca o profesionalnoj bolesti od 25.07.2017. proveden je postupak priznavanja PB. Dana 16.10.2017. god. izdano je rješenje o priznavanju PB dg. L24.8 - Iritantni kontaktni dermatitis uzrokovan ostalim čimbenicima, tužiteljica dobiva promjenu radnog mjesta. Tužiteljica nije tada upućena na priznavanje profesionalne bolesti fototoksičkog dermatitisa.

7.2. Prema medicinskoj dokumentaciji u spisu i izjavi tužiteljice, ona je 07.12.2016. radila kao anesteziološka tehničarka u tek renoviranoj sali. Tijekom rada osjetila je da je lice zateže, da je ruke peku, mislila je da je to od dezinficijensa, jer je ponekad i ranije na otvorenim dijelovima tijela imala izraženo crvenilo, povremeno i mjehuriće. Prema kasnijim izjavama tužiteljice u sali je toga dana upravo iznad njene glave bilo upaljeno UVC svijetlo, o čemu nju nije nitko od nadređenih obavijestio. Po završetku zahvata raspremila je inventar i završila s dezinfekcijom prostora. Kada je došla u garderobu vidjela je u ogledalu da ima izraziti eritem na svim otvorenim dijelovima tijela te smeđe mrlje po čelu. Nakon toga javlja joj se osip po cijelom tijelu, javljaju se i urtike. Na pregledu dermatologa 02.06.2017., nalaz je priložen u spis, dermatolog navodi da je do značajnog pogoršanja kožnih promjena došlo nakon što je bila izložena zračenju UV lampe te se navodi da se moguće radi o fototoksičnoj ili fotoalergijskoj reakciji.

7.3. Slijedeći dermatološki pregled o kojem postoji dokumentacija u spisu je pregled učinjen 15.03.2022., jer se tužiteljica žali da joj se unatrag 4 godine dominantno u ljetnim i zimskim mjesecima pojavljuju urtike, eritem kože cijelog tijela te da je to svrbi i peče. Tada tužiteljica i na ovom pregledu spominje da je u jednom navratu tijekom 2017. god. (nije bilo 2017. nego 2016. - napomena vještaka) imala pogoršanje u smislu izrazitog eritema tijekom rada u sali kada je bila tijekom perioda od 6 sati izložena zračenju UVC antibakterijske lampe iz umjetnog izvora svjetla. Nakon toga je na fotoeksponiranim dijelovima kože zamijetila intenzivan eritem uz zatezanje i pečenje. Na osnovu ovih anamnestičkih podataka dermatolog zaključuje da je dugotrajna šestosatna izloženost UVC zrakama uzrokovala oštećenje termoreceptora u području dermisa kože sa trajnom posljedicom poremećaja lokalne termoregulacije, koja se u tužiteljice očituje pojavom urtika prilikom promjene temperature okoliša i da je tada subjektivno izražen osjećaj pečenja unatoč primijenjenom visokom SPF faktoru!. Dermatolog je mišljenja da se radi o kožnim promjenama koje su posljedica ozračenja UVC zrakama, navodi dijagnozu L56.8/Fototoksična reakcija uslijed akcidentalnog izlaganja UVC svjetlu te navodi da se radi o profesionalnoj bolesti.

7.4. Tužiteljica nakon toga traži priznavanje ozljede na radu zbog šestosatne izloženosti zračenju UVC antibakterijske lampe iz umjetnog izvora svjetla. Poslodavac negira da je tužiteljica bila izložena zračenju UVC zraka 6 sati te navodi da nitko od ostalih prisutnih u operacijskoj sali nije razvio simptome koji bi upućivali na reakciju uslijed izlaganja direktnom UVC svjetlu, ali ne negira da su zaposleni prisutni u sali 07.12.2016. bili izloženi zračenju UVC lampe.

7.5. Odgovor na nalog suda: Na osnovu dokumentacije u spisu, nalaza i mišljenja specijalista dermatologa, podataka iz izjave poslodavca da je tužiteljica bila izložena zračenju UVC lampe na dan 07.12.2016., iako poslodavac negira da je izloženost trajala 6 sati, ali ne negira izloženost, mišljenja smo da se bolest pod dijagnozom MKB šifre L56.8 - Fototoksična reakcija uslijed akcidentalnog izlaganja UVC svjetlu, može smatrati profesionalnom bolesti u smislu čl. 68. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine br. 80/13, 137/13, 98/19) i Zakona o listi profesionalnih bolesti (Narodne novine br. 162/98, 107/07).“

8. Tuženik je podneskom zaprimljenim 5. ožujka 2025. dostavio očitovanje liječničkog povjerenstva tuženika od 28. veljače 2025. na nalaz i mišljenje sudskih vještaka, koje nakon pribavljenog mišljenja specijaliste medicine rada iz Službe za medicinu rada HZJZ, kao prvo ističe da poslodavac sam ne potvrđuje direktno izlaganje UVC lampi kroz period od šest sati, a također navodi da nitko drugi od prisutnih u sali za vrijeme spornog događaja nije razvio simptome koji bi upućivali na reakciju nastalu direktnim izlaganjem UVC svjetlu, dakle akutni eritem i fotokeratitis odnosno crvenilo i upalu očiju. Isto tako ponovo ističe kako osiguranica ima već potvrđeni iritativni kontaktni dermatitis na sredstva koja su korištena kao dezinfekcijska u sali. Prema zdravstvenom kartonu, na dan predmetnog događaja nanijela je Plivasept otopinu na područje ruku i dekoltea, gdje se potom javio i eritem odnosno crvenilo. Nadalje ističe da se promjena zdravstvenog stanja nastala iznenadnim događajem, u koji spada akcidentalna jednokratna izloženost iz predmetnog događaja, u skladu s odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, smatra ozljedom na radu. Dakle, ovdje uopće ne možemo govoriti o profesionalnoj bolesti, jer su profesionalne bolesti prema odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju bolesti izazvane dužim neposrednim utjecajem procesa rada i uvjeta rada na određenim poslovima. Liječničko povjerenstvo II Direkcije ostaje kod svog nalaza, mišljenja i ocjene od 20.01.2023.: Sukladno priloženoj dokumentaciji te mišljenju Službe za medicinu rada HZJZ-a, LP II Direkcije Zavoda utvrđuje da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanjem profesionalne etiologije Fototoksična reakcija uslijed akcidentalnog izlaganja UVC svijetlu (MKB10: L56.8), jer ne postoji mogućnost dokaza oštećenja termoreceptora u koži dostupnim dijagnostičkim pretragama, osim kliničkog nalaza (eritem), a konkretna distinkcija eritema u smislu etiologije kod osiguranice nije moguća. Kod osiguranice je potvrđen profesionalni iritativni dermatitis, a klinička slika govori u prilog istom, dok odsutnost simptoma u vrijeme odsustva s posla kao i pojavu simptoma od strane dišnog sustava, ni u kojem slučaju se ne mogu povezati s uništavanjem termoreceptora u koži.

9. Tužiteljica u podnesku zaprimljenom 17. ožujka 2025. navodi kako nalaz sudskih vještaka prihvaća u cijelosti. Pri tom želi naglasiti da profesionalna bolest iritativni kontaktni dermatitis koja je utvrđena ranije, nema nikakve veze s ovim postupkom vezanim uz ozračenje UVC lampom, što sugerira tuženik. Ističe kako se iritativni kontaktni dermatitis odnosi na kožne promjene i rane koje se stvaraju u kontaktu s kemijskim sredstvima, uglavnom dezinfekcijskim sredstvima treće kategorije, koje se moraju koristiti u prostorima najvećeg rizika za prijenos intrahospitalnih infekcija, kao što je operacijska sala. Navodi kako je u 15 godina rada u prostorijama operacijskog trakta svakodnevno bila izložena kontaktu s ugrađenim i po potrebi mobilnim UVC lampama. To su bili kratki kontakti kroz par minuta za potrebe posla, hitnoće ulaska u prostor dok su UVC lampe uključene. Tvrdi kako je oštećenje termoreceptora u koži (vidljivo iz nalaza) nastalo kao posljedica izlaganja UVC zrakama, kad je izašla doslovno opečena nakon operacije koja je s pripremom i raspremom operacijskog prostora trajala oko 6 sati (vidljivo iz fotografije).

10. Na raspravi 6. svibnja 2025. tužiteljica predaje u spis fotografije te obrazlaže da se jako crvenilo na koži, koje se vidi na fotografijama, pojavljuje kod razlike u temperaturi npr. kod ulaska u more od 23 stupnja celzijusa, kod tuširanja, kod dolaska na posao ujutro kada je hladnija temperatura. Na posljednjoj slici je operacijska sala i gore UVC lampa koja je bila iznad glave tužiteljice, a za koju se po izgledu ne može znati da je UVC lampa. Tužiteljica navodi da je po uputi medicine rada istovremeno zatražila priznavanje ozljede na radu i profesionalne bolesti te joj je i zahtjev za ozljedu na radu odbijen zbog proteka zakonskog roka, a koji nije mogla ispoštovati zbog okolnosti uvjetovanih Corona virusom, kao i zbog vremena koje je bilo potrebno da bi liječnici uopće utvrdili o čemu se radi. Dodaje kako je tuženik u rješenju kojim je odbijen zahtjev za ozljedu na radu uputio tužiteljicu da može tražiti priznavanje profesionalne bolesti.

10.1. Sud je na tom ročištu saslušao sudsku vještakinju medicine rada prim.dr.sc. Mariju Zavalić, koja je iskazala da ostaje u potpunosti kod pisanog nalaza i mišljenja da se radi o fototoksičnom profesionalnom dermatitisu. Na navode iz podneska tuženika ističe kao prvo da je ozljeda na radu po definiciji ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim, u ovom slučaju fizikalnim djelovanjem, jer radi se o UVC zračenju, a kod tužiteljice se nije radilo o kratkotrajnom djelovanju, već o djelovanju od nekoliko sati koje se ne može smatrati kratkotrajnim, a djelovanje od nekoliko sati zadovoljava definiciju prof. bolesti, jer je bolest nastala nakon izloženosti koja nije kratkotrajna. Navodi da vještaci tuženika tvrde da se radi o iritativnom dermatitisu, dakle, ne o ozljedi, tumačeći da je u vrijeme rada u operacijskoj sali tužiteljica bila izložena kožnim nadražnicima (iritansima). Sad je nejasno kako je kad su u pitanju nadražnici izloženost takva da ne izaziva ozljedu, već bolest, a kad se radi o izloženosti isto vrijeme UVC zračenju, onda to sad nije bolest, već ozljeda. Napominje da je na nivou EU dogovoreno da se zbog statistike dermatitisi, ukoliko nema odmah znakova ili rana ili opekotina kada se radi o kožnim promjenama, svrstavaju u bolesti dermatitise, a što pokazuje posebno i priznavanje iritativnog dermatitisa kod tužiteljice nakon što je dala anamnestički podatak da se pošpricala iritansom. Vještakinja citira navod iz podneska tuženika: „Kod osiguranice je potvrđen profesionalni iritativni dermatitis, a klinička slika govori u prilog istom, dok odsutnost simptoma u vrijeme odsustva s posla, kao i pojava simptoma od strane dišnog sustava ni u kojem slučaju se ne mogu povezati s uništavanjem termoreceptora u koži.“ Zbog pojašnjenja vještakinja navodi da nadražnici mogu djelovati na dva sustava: na dišni i kožni te da nema nikakve korelacije ni povezanosti u odgovoru organizma na njihovu prisutnost. Kod nekih se ljudi javljaju simptomi od strane dišnog sustava, kod drugih se javljaju kožne promjene, a navodi da i kod iritativnog dermatitisa i kod dišnih promjena obično i drugi radnici koji su izloženi u istim prostorima moguće reagiraju na jedan od navedenih načina, dok neki radnici uopće ne reagiraju. U slučaju u kojem su se simptomi javili kod tužiteljice, nema nikakvih podataka da je bilo koji drugi radnik koji je boravio u istim prostorima imao iste ili slične simptome. Navodi da je u spisu priloženo nekoliko fotografija, a da i fotografije koje je tužiteljica danas priložila demantiraju navod tuženika da postoji odsutnost simptoma u vrijeme odsutnosti s posla, jer upravo navedene fotografije pokazuju boravak tužiteljice u mikro klimi koja po karakteristikama ne odgovara boravku u operacijskoj sali. Pojava promjena na koži, a koje su vidljive na fotografijama, tipična je za pojavu kod osoba kojima su uništeni fotoreceptori. Navodi da se tuženik poziva na nemogućnost dokaza oštećenja termoreceptora dostupnim dijagnostičkim metodama, pa nije jasno kojom je to dostupnom dijagnostičkom metodom dokazao oštećenja tipična za iritativni dermatitis. To vještaci tuženika jako dobro znaju da se obje bolesti dokazuju dokazom izloženosti, u jednom slučaju UVC zračenju, u drugom poznatim kožnim nadražnicima i kliničkom slikom bolesti, a da kao metoda dokazivanja u dermatološkoj literaturi nema navoda da se radi biopsija kože.

11. Prema ocjeni suda nalaz i mišljenje sudskih vještaka je sačinjen prema pravilima struke, detaljno je i jasno obrazložen te sadrži sve medicinski odlučne činjenice za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari, pri čemu je dr. Zavalić na raspravi otklonila prigovore tuženika na pisani nalaz i mišljenje te obrazložila da je ozljeda na radu po definiciji ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim, u ovom slučaju fizikalnim djelovanjem, jer radi se o UVC zračenju, a kod tužiteljice se nije radilo o kratkotrajnom djelovanju, već o djelovanju od nekoliko sati koje se ne može smatrati kratkotrajnim te zadovoljava definiciju profesionalne bolesti, jer je bolest nastala nakon izloženosti koja nije kratkotrajna. Također je napomenula kako je na nivou EU dogovoreno da se zbog statistike dermatitisi svrstavaju u bolesti. Dodala je kako je pojava promjena na koži koje su vidljive na spisu priloženim fotografijama, tipična kod osoba kojima su uništeni fotoreceptori. U odnosu na prigovor tuženika o nemogućnosti dokazivanja oštećenja termoreceptora u koži dostupnim dijagnostičkim pretragama, vještakinja je navela da se bolest dokazuje dokazom izloženosti UVC zračenju i kliničkom slikom bolesti, a da kao metoda dokazivanja u dermatološkoj literaturi nije navedena biopsija kože. Vještaci su uzeli u obzir i nalaze dermatologa od 2. lipnja 2017., u kojem se navodi da je do značajnog pogoršanja kožnih promjena došlo nakon što je tužiteljica bila izložena zračenju UV lampe te se moguće radi o fototoksičnoj ili fotoalergijskoj reakciji i od 15. ožujka 2022., u kojem dermatolog zaključuje da je izloženost UVC zrakama uzrokovala oštećenje termoreceptora u području dermisa kože s trajnom posljedicom poremećaja lokalne termoregulacije, koja se u tužiteljice očituje pojavom urtika prilikom promjene temperature okoliša i da je tada subjektivno izražen osjećaj pečenja unatoč primijenjenom visokom SPF faktoru, a dermatolog je mišljenja da se radi o kožnim promjenama koje su posljedica ozračenja UVC zrakama, navodi dijagnozu L56.8/Fototoksična reakcija uslijed akcidentalnog izlaganja UVC svjetlu te navodi da se radi o profesionalnoj bolesti.

11.1. U odnosu na prigovore tuženika također treba dodati kako poslodavac ne negira da su zaposlenici koji su bili prisutni u sali 7. prosinca 2016. bili izloženi zračenju UVC lampe. Nadalje, činjenica da tužiteljica ima već potvrđeni iritativni kontaktni dermatitis, sama po sebi ne isključuje mogućnost pojave fototoksične reakcije, koja uzrokuje poremećaj lokalne termoregulacije koji se kod tužiteljice očituje pojavom urtika prilikom promjene temperature okoliša uz osjećaj pečenja. Stoga, iako ne postoji mogućnost dokaza oštećenja termoreceptora u koži dostupnim dijagnostičkim pretragama, osim kliničkog nalaza (eritem), sud ne nalazi točnim zaključak liječničkog povjerenstva tuženika da konkretna distinkcija eritema u smislu etiologije kod tužiteljice nije moguća, jer je liječničko povjerenstvo očito propustilo uzeti u obzir da se eritem pojavljuje/pogoršava prilikom promjene temperature okoliša.

12. Slijedom navedenoga, sud je na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom sporu ocijenio da su ispunjeni uvjeti iz čl. 68. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine br. 80/13, 137/13, 98/19) i Zakona o listi profesionalnih bolesti (Narodne novine br. 162/98, 107/07) za priznavanje bolesti izražene dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji: L56.8 profesionalnom bolesti.

13. Stoga je sud na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a poništio osporeno i prvostupanjsko rješenje kao nezakonito te sam riješio stvar tako što je tužiteljici bolest izraženu dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji: L56.8 priznao kao profesionalnu bolest, kao i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova profesionalne bolesti po navedenoj dijagnozi od datuma utvrđivanja profesionalne bolesti 2. siječnja 2025.

14. Sud je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a naložio tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 562,20 eura, na ime provedenog vještačenja, koji trošak je prema ocjeni suda bio opravdan i potreban za vođenje spora.

U Zagrebu 27. svibnja 2025.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. ZZV, [adresa]

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Margaretska 3, [adresa] Zagreb

3. Klinika za dječje bolesti Zagreb, Klaićeva 16, [adresa] Zagreb

4. U spis