Republika Hrvatska

Trgovački sud u Rijeci

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-81/2025-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, u parničnom predmetu tužitelja FISCHWENGER REISEN GmbH, Irrsdorferstrasee 100, 5204 Strasswalchen, Republika Austrija, OIB: 39525933118, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva VUKIĆ i partneri d.o.o. Rijeka, N. Tesle 9 protiv tuženika KETY TRAVEL d.o.o. Poreč, Nova Vas, Porečka 24/A, OIB: 79811618739, kojeg zastupa punomoćnik Dino Čekada, odvjetnik u Puli, Marulićeva 3, radi isplate od 25.127,46 EUR s kamatom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, objavljene 27. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 25.127,46 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 15. kolovoza 2023. po stopi od 12,00% godišnje do 31. prosinca 2023., od 1. siječnja 2024. po stopi od 12,50% godišnje do 30. lipnja 2024., od 1. srpnja 2024. po stopi od 12,25% godišnje do 31. prosinca 2024., a od 1. siječnja 2025. po stopi od 11,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za osam postotnih poena do isplate u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.733,73 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 27. svibnja 2025. (dana donošenja presude) po stopi od 6,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 29. rujna 2023. podnio tužbu pred ovim sudom protiv tuženika radi isplate iznosa od 25.127,46 EUR s kamatom. Obrazlaže da je tužitelj s tuženikom bio u poslovnom odnosu u kojem je tuženik kao turistička agencija tužitelju slao ponude za turističke aranžmane. Tuženik je tijekom 2019. poslao tužitelju više ponuda temeljem kojih je tužitelj platio kako slijedi: ponuda 75/2019 plaćeni iznos 4.109,76 EUR, ponuda 84/2019 plaćeni iznos 2.200,00 EUR, ponuda 89/2019 plaćeni iznos 11.956,60 EUR, ponuda 3/2020 plaćeni iznos 1.000,00 EUR, ponuda 7/2020 plaćeni iznos 14.505,20 EUR, ponuda 19/2020 plaćeni iznos 2.812,50 EUR. Ponuda 89/2019 predstavlja korigiranu ponudu 75/2019, isti je događaj u pitanju, novogodišnja noć 2019/2020. Dakle, ukupan iznos je trebao biti iznos od 11.956,60 EUR, a tužitelj je platio i 4.109,76 EUR i 11.956,60 EUR. Tužitelj je tuženiku ukupno platio 25.127,46 EUR temeljem osnove koja se nije ostvarila. Tužitelj je platio 4.109,76 EUR temeljem ponude 75/2019 koju je zamIjenila ponuda 89/2019. Tužitelj je platio sve ostale iznose temeljem ponuda za događaje (turističke aranžmane) koji se uopće nisu održali zbog pandemije COVID-19. Tužitelj se obratio tuženiku radi povrata iznosa kojeg tuženik drži bez osnove, koji tuženik nije vratio. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako nije sporno da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu kao što je to naveo tužitelj te da je tuženik poslao tužitelju više ponuda temeljem kojih je tužitelj platio iznose navedene u t. II. tužbe. Tuženik je osporio ostale navode iz tužbe navodeći da se temeljem potpisanih ponuda između stranaka kod nekih ugovorenih poslova radi o nepovratnim predujmovima, dok kod ostalih postoje rokovi po kojima se obračunavaju postoci ukupne vrijednosti ugovorenog posla koji se ne vraćaju ako posao nije otkazan unutar propisanih rokova. Ujedno, prilikom potpisivanja i prihvaćanja ponuđenih aranžmana nije bila navedene COVID-19 klauzula. Tuženik napominje da su u razdoblju od lipnja 2020. hoteli radili te su putovanja bila moguća uz pridržavanje propisanih sigurnosnih mjera, a sam tuženik je 2020. i 2021. imao dolaske organiziranih autobusnih grupa iz Austrije. Iako tuženik nije izvršio događanja za tužitelja, ona su se mogla odraditi u narednim godinama kada su ukinute propisane sigurnosne mjere za organizirana putovanja. Tužitelj je nastavio ugovorene aranžmane nuditi u svojim katalozima i na web stranici te ih odrađuje preko druge turističke agencije, a o tome nije obavijestio tuženika, čime je tuženik oštećen jer se radi o njegovim prijedlozima putovanja, a uskraćena mu je mogućnost zarade. Tuženik je predložio tužitelju da se ugovoreni poslovni odrade kroz nadolazeću 2024., no nije zaprimio odgovor od tužitelja.

3. Presudom ovoga suda poslovni broj P-515/2023-13 od 10. travnja 2024. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 25.127,46 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku platiti tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.858,73 EUR sa zakonskom zateznom kamatom (točka II. izreke, presuda na stranici 41-45 spisa). Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Pž-2181/2024-2 od 21. siječnja 2025., odlučujući u povodu tuženikove žalbe, ukinuo citiranu presudu i predmet vratio na ponovno suđenje (odluka na stranici 71-76 spisa).

4. U ponovljenom postupku tužitelj je ustrajao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te ostalih navoda iznijetih u tijeku postupka. Tuženik je ustrajao kod svih navoda iznijetih u odgovoru na tužbu te je ukazao na činjenicu da se u ovoj pravnoj stvari radi o pravnom odnosu koji je nastao sklapanjem odgovarajućih pravnih poslova, što znači da se kod pravnih poslova imaju primjenjivati ugovorene i zakonske odredbe o raskidu ugovora ili o otkazivanju istog, a ne pravila o stjecanju bez osnove. Stjecanje bez osnove primjenjuje se na izvanugovorne odnose. U konkretnom slučaju tužitelj, na kojem je teret dokaza, trebao je ili otkazati ugovor ili jednostrano raskinuti. Kako to nije učinio, nema pravne osnove za postavljanje tužbenog zahtjeva ovakvog sadržaja. Ovdje je potrebno raspraviti pravni odnos koji nikada nije raskinut. Do realizacije ugovorenih turističkih aranžmana nije došlo krivnjom tužitelja jer je u navedenom periodu u razdoblju Covid 19 u Republici Hrvatskoj turizam i dalje poslovao, doduše uz primjenu zaštitnih mjera sve sukladno odlukama Stožera civilne zaštite. Tužitelj je mogao doći i koristiti turistički aranžman, no nije ih otkazao, a odredbe i način otkazivanja i rokovi propisani su u međusobno sklopljenim ugovorima, koje je tuženik u spis priložio na ročištu održanom 24. travnja 2025. Unatoč tome tuženik je sukladno ZOO-u i Zakonu o pružanju usluga u turizmu, konkretno u čl. 41. ponudio nekoliko drugih aranžmana, a što nikada nije prihvaćeno. U ponudama je jasno navedeno da ukoliko se primjerice otkazuju ugovoreni aranžmani 14 dana prije dolaska da tuženik zadržava sav iznos, a glede predujmova, isti su nepovratni. Međutim, tužitelj nikada nije otkazao navedeni aranžman.

4.1. Tužitelj je istaknuo kako nije sporno da tuženik nikada nije odradio usluge za koje je primio avans. Tuženik te usluge nije odradio u vrijeme kada ih je trebao odraditi, a nakon toga ih više nije mogao odraditi jer je riječ o točno određenim terminima u kojima su se te usluge trebale izvršiti. U odgovoru na tužbu tuženika jasno stoji kako tuženik nije izvršio događanja za tužitelja, što znači da je zadržao sredstva koja je primio za događanja bez ikakve osnove. Tužitelj traži da tuženik vrati ono što mu je platio tužitelj za uslugu koju nikada nije primio.

5. Sud je izveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja je priložena spisu i detaljno obrazložena u t. 9. i 11. utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.).

6. Na temelju izvedenog dokaznog postupka sud utvrđuje slijedeće:

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za povrat plaćenog iznosa od 25.127,46 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 15. kolovoza 2023. do isplate. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Opće je pravilo da se za nastanak izvanugovornog obveznopravnog odnosa stjecanja bez osnove moraju ispuniti slijedeće pretpostavke: povećanje imovine na jednoj strani, smanjenje imovine na drugoj strani, uzročna veza između povećanja odnosno umanjenja imovine, te da je stjecanje bez osnove sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, "Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.). U slučaju kada su sve navedene pretpostavke ostvarene, stjecatelj je dužan vratiti tako stečenu imovinu.

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj s tuženikom bio u poslovnom odnosu u kojem je tuženik kao turistička agencija tužitelju slao ponude za turističke aranžmane. Također nije sporno da je tuženik tijekom 2019. poslao tužitelju više ponuda temeljem kojih je tužitelj platio kako slijedi: ponuda 75/2019 plaćeni iznos 4.109,76 EUR (ponuda na stranici 4-5 spisa i dokaz o plaćanju na stranici 80-81 spisa), ponuda 84/2019 plaćeni iznos 2.200,00 EUR (ponuda na stranici 6-7 spisa i dokaz o plaćanju na stranici 95-96 spisa), ponuda 89/2019 plaćeni iznos 11.956,60 EUR (ponuda na stranici 8-9 spisa i dokaz o plaćanju na stranici 83-8 spisa), ponuda 3/2020 plaćeni iznos 1.000,00 EUR (ponuda na stranici 10-11 spisa i dokaz o plaćanju na stranici 86-87 spisa), ponuda 7/2020 plaćeni iznos 14.505,20 EUR (ponuda na stranici 12-13 spisa i dokaz o plaćanju na stranici 89-90 spisa), ponuda 19/2020 plaćeni iznos 2.812,50 EUR (ponuda na stranici 14-15 spisa i dokaz o plaćanju na stranici 92-93 spisa). Ponuda 89/2019 predstavlja korigiranu ponudu 75/2019 (isti je događaj u pitanju - novogodišnja noć 2019/2020). Navedeno proizlazi i iz tuženikovog prigovora u kojem tuženik navodi da su između tužitelja i tuženika potpisane ponude/ugovori. Nadalje, tuženik u prigovoru izričito navodi kako su navodi iz točke 1. i točke 2. tužbe nesporni, s time da tužitelj u točki 1. navodi da je bio u poslovnom odnosu s tuženikom te da je tuženik tužitelju slao ponude za turističke aranžmane, dok u t. 2. tužbe tužitelja navodi da je tužitelj temeljem naprijed navedenih ponuda tužitelju platio naprijed navedene iznose, odnosno ukupno 25.127,46 EUR.

9.1. Tuženik u prigovoru paušalno osporava točku 3. tužbe u kojoj tužitelj navodi da je platio tuženiku ukupno 25.127,46 EUR, a što tuženik u prigovoru ne osporava jer izričito čini nespornim navode iz točke 1. tužbe. U točki 3. tužbe tužitelj dalje navodi da se plaćeni turistički aranžmani nisu održali zbog pandemije Covid 19, što sud također utvrđuje nespornim budući da tuženik u svom prigovoru izričito navodi: "iako tuženik nije izvršio događanja za tužitelja…".

9.2. Dakle, nije sporno da je tužitelj temeljem tuženikovih ponuda za putovanje/smještaj platio tuženiku ukupno 25.127,46 EUR, koje aranžmane tuženik nije odradio. Budući da navedene činjenice među strankama nisu sporne, ne treba ih dokazivati sukladno odredbi čl. 221. st. 1. ZPP-a.

10. Sporna jest osnovanost i visina tužbenog zahtjeva budući da tuženik tvrdi da se kod nekih ugovorenih poslova radi o nepovratnim predujmovima, a kod ostalih da postoje rokovi po kojima se obračunavaju postoci ukupne vrijednosti ugovorenog posla koji se ne vraćaju ako posao nije otkazan unutar propisanih rokova.

10.1. Tuženik je nadalje prigovorio da, iako tuženik nije izvršio događanja za tužitelja, ona su se mogla odraditi u narednim godinama kada su ukinute propisane sigurnosne mjere za organizirana putovanja.

11. Tuženik ničim nije dokazao svoje navode "da se kod nekih ugovorenih poslova radi o nepovratnim predujmovima, a kod ostalih da postoje rokovi po kojima se obračunavaju postoci ukupne vrijednosti ugovorenog posla koji se ne vraćaju ako posao nije otkazan unutar propisanih rokova". Tuženik radi utvrđenja tih činjenica nije do zaključenja prethodnog postupka predložio izvođenje dokaza. Tuženik je na ročištu održanom 24. travnja 2025. u spis dostavio ponude/ugovore za putovanje na njemačkom jeziku s prijevodom na hrvatski jezik (stranica 100-136 spisa), koje nove dokaze sud nije uzeo u obzir budući da ih je tuženik dostavio protivno odredbi čl. 299. ZPP-a, odnosno nakon zaključenja prethodnog postupka koji je zaključen 12. ožujka 2024., a nije riječ o dokazima koje stranka bez svoje krivnje nije mogla iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, niti je tuženik tvrdio da je riječ o takvim dokazima.

11.1. Tuženik također ničim nije dokazao da su se predmetni aranžmani mogli odraditi u narednim godinama kada su ukinute propisane sigurnosne mjere za organizirana putovanja, niti je dokazao da je navedeno nudio tužitelju, a niti je predložio izvođenje dokaza radi utvrđivanja tih činjenica (čl. 221a. ZPP-a). Stranka koja tijekom postupka iznese neku činjenicu dužna je i predložiti izvođenje dokaza kojim bi se ta činjenica mogla dokazati sukladno odredbi čl. 219. st. 1. i čl. 7. st. 1. ZPP-a.

12. Na temelju izvedenog dokaznog postupka, sud je nesporno utvrdio da je tužitelj tuženiku temeljem ponuda za turističke aranžmane platio iznos od ukupno 25.127,46 EUR, koje aranžmane tuženik nije odradio. Dakle, sud je utvrdio da je temeljem osnove koja se nije ostvarila došlo do povećanja imovine tuženika za utuženi iznos od 25.127,46 EUR, koji se odnosi na uplaćeni predujam za turističke aranžmane, odnosno do smanjenja imovine tužitelja za taj iznos budući da tuženik tužitelju nije odradio aranžmane koje je tužitelj platio. S obzirom da tuženik nikada nije realizirao aranžmane koje mu je tužitelj platio zbog pandemije Covid 19 koju je Republika Hrvatska proglasila 12. ožujka 2020., sud utvrđuje da je riječ o osnovi koja se nije ostvarila pa stoga tužitelj nije bio dužan raskidati ili otkazivati ugovor za koji je jasno da se nije ostvario i da se ne može ostvariti za aranžmane koji su bili ugovoreni. Stoga tužitelj ima pravo zahtijevati povrat po pravilima stjecanja bez osnove sukladno odredbi čl. 1111. st. 3. ZOO-a te je tuženik dužan tužitelju vratiti utuženi iznos pa je sud donio odluku kao u t. I. izreke presude.

13. U slučaju kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, stjecatelj mora platiti i zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a. U konkretnom slučaju tužitelj je zahtjev za plaćanje predmetnog iznosa dostavio tuženiku 15. kolovoza 2023. (poziv na plaćanje na stranici 16-17 spisa) pa dakle tužitelj traži plaćanje kamate od dana podnošenja zahtjeva.

14. Slijedom navedenog, sud utvrđuje osnovanim tužbeni zahtjev u iznosu od 25.127,46 EUR, koji iznos je tuženik stekao bez osnove, odnosno temeljem osnove koja je kasnije otpala budući da tuženik tužitelju nije realizirao predmetne turističke aranžmane. Tuženik je dužan tužitelju vratiti utuženi iznos s kamatom od dana podnošenja zahtjeva 15. kolovoza 2023. do vraćanja, kako ga tužitelj i traži, pa je sud donio odluku kao u t. I. izreke presude.

15. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tužitelju nadoknaditi parnične troškove. Stoga je sud tužitelju, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 25.127,46 EUR, priznao parnični trošak u iznosu od 3.733,73 EUR (t. II. izreke presude). Tužitelj ima pravo na naknadu parničnog troška koji se odnosi na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 311,00 EUR (tužitelj je neosnovano tražio iznos od 500,00 EUR) i na presudu u iznosu od 297,73 EUR (tužitelj je neosnovano tražio iznos od 500,00 EUR) sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) te na trošak zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, "Narodne novine" broj 138/23.) budući da je tužitelja zastupao odvjetnik, koji se sastoji od troška sastava tužbe od 500,00 EUR sukladno Tbr. 7/1, troška zastupanja na ročištu 12. ožujka 2024. i 24. travnja 2025. u iznosu od po 500,00 EUR (ukupno 1.000,00 EUR) sukladno Tbr. 9/1, troška sastava odgovora na žalbu od 16. travnja 2024. u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 8/1, troška sastava podneska od 13. veljače 2025. u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 8/1 te PDV u iznosu od 625,00 EUR sukladno Tbr. 42.

Rijeka, 27. svibnja 2025.

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave na e-oglasnoj ploči, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. ZPP-a). U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).