Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P-2809/2023-22

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vanesi Brizić Bahun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NP iz [adresa], Krempelsetzerweg 7, Vilsbiburg, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vladimiru Schmidtu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Schmidt & Mundweil iz Osijeka, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 16. travnja 2025. godine u prisutnosti tužiteljice osobno uz zamjenicu punomoćnika tužiteljice Ljerku Šmit Primorac, odvjetnicu, te zamjenice punomoćnika tuženika LP, odvjetničke vježbenice, dana 27. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da su dijelovi odredbe iz čl. 1., čl. 2., te čl. 6. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila, br. 3208065691, kreditna partija: 7103441009, solemniziranog po javnom bilježniku Jasminki Ankon, pod br. OU-518/2006-1, dana 13. prosinca 2006. god., sklopljenog između tužteljice NP, rođ. N iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10. OIB: 92963223473, kao kreditora, a kojima je tuženik odobrio tužiteljici namjenski kredit u iznosu od 12.949,47 CHF (švicarskih franaka), u protuvrijednosti HRK po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, uz promjenjivu kamatnu stopu na osnovu jednostrane odluke tuženika o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, koja se obračunava u CHF (švicarskim francima), a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, te kojima je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF (švicarskog franka), ništetni.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10. OIB: 92963223473, na ime razlike između ugovorene kamate i kamate koja se mijenjala jednostranom odlukom tuženika, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, isplatiti tužiteljici NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 418,12 €, s pripadajućom zateznom kamatom računajući od uplate svakog pojedinog iznosa pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan

01. srpnja te godine, i to:

-na iznos od 2,85 €, počam od 09.02.2008. godine, pa do isplate,

-na iznos od 4,17 €, počam od 12.06.2008. godine, pa do isplate,

-na iznos od 4,13 €, počam od 16.07.2008. godine, pa do isplate,

-na iznos od 4,11 €, počam od 15.08.2008. godine, pa do isplate,

-na iznos od 4,13 €, počam od 23.09.2008. godine, pa do isplate,

-na iznos od 4,64 €, počam od 29.10.2008. godine, pa do isplate,

-na iznos od 4,22 €, počam od 17.12.2008. godine, pa do isplate,

-na iznos od 4,58 €, počam od 03.04.2009. godine, pa do isplate,

-na iznos od 4,52 €, počam od 17.04.2009. godine, pa do isplate,

-na iznos od 4,46 €, počam od 19.06.2009. godine, pa do isplate,

-na iznos od 4,49 €, počam od 15.07.2009. godine, pa do isplate,

-na iznos od 4,44 €, počam od 20.08.2009. godine, pa do isplate,

-na iznos od 4,47 €, počam od 01.09.2009. godine, pa do isplate,

-na iznos od 4,49 €, počam od 12.09.2009. godine, pa do isplate,

-na iznos od 6,82 €, počam od 12.09.2009. godine, pa do isplate,

-na iznos od 6,79 €, počam od 14.11.2009. godine, pa do isplate,

-na iznos od 6,76 €, počam od 15.12.2009. godine, pa do isplate,

-na iznos od 6,93 €, počam od 15.01.2010. godine, pa do isplate,

-na iznos od 7,01 €, počam od 16.03.2010. godine, pa do isplate,

-na iznos od 7,15 €, počam od 10.04.2010. godine, pa do isplate,

-na iznos od 7,42 €, počam od 11.06.2010. godine, pa do isplate,

-na iznos od 7,54 €, počam od 16.07.2010. godine, pa do isplate,

-na iznos od 7,59 €, počam od 19.08.2010. godine, pa do isplate,

-na iznos od 7,70 €, počam od 07.10.2010. godine, pa do isplate,

-na iznos od 7,73 €, počam od 11.11.2010. godine, pa do isplate,

-na iznos od 7,96 €, počam od 11.12.2010. godine, pa do isplate,

-na iznos od 8,32 €, počam od 11.01.2011. godine, pa do isplate,

-na iznos od 7,93 €, počam od 11.02.2011. godine, pa do isplate,

-na iznos od 8,05 €, počam od 11.03.2011. godine, pa do isplate,

-na iznos od 7,90 €, počam od 11.04.2011. godine, pa do isplate,

-na iznos od 8,22 €, počam od 11.05.2011. godine, pa do isplate,

-na iznos od 8,53 €, počam od 11.06.2011. godine, pa do isplate,

-na iznos od 8,61 €, počam od 11.07.2011. godine, pa do isplate,

-na iznos od 9,92 €, počam od 11.08.2011. godine, pa do isplate,

-na iznos od 8,69 €, počam od 11.09.2011. godine, pa do isplate,

-na iznos od 8,54 €, počam od 11.10.2011. godine, pa do isplate,

-na iznos od 8,55 €, počam od 11.11.2011. godine, pa do isplate,

-na iznos od 8,55 €, počam od 11.12.2011. godine, pa do isplate,

-na iznos od 8,72 €, počam od 11.01.2012. godine, pa do isplate,

-na iznos od 8,82 €, počam od 11.02.2012. godine, pa do isplate,

-na iznos od 8,83 €, počam od 11.03.2012. godine, pa do isplate,

-na iznos od 8,76 €, počam od 11.04.2012. godine, pa do isplate,

-na iznos od 8,80 €, počam od 11.05.2012. godine, pa do isplate,

-na iznos od 8,87 €, počam od 11.06.2012. godine, pa do isplate,

-na iznos od 8,78 €, počam od 11.07.2012. godine, pa do isplate,

-na iznos od 8,79 €, počam od 11.08.2012. godine, pa do isplate,

-na iznos od 8,64 €, počam od 11.09.2012. godine, pa do isplate,

-na iznos od 8,69 €, počam od 11.10.2012. godine, pa do isplate,

-na iznos od 8,80 €, počam od 11.11.2012. godine, pa do isplate,

-na iznos od 8,93 €, počam od 05.12.2012. godine, pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.".

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10. OIB: 92963223473, na ime tečajne razlike valute CHF (švicarskog franka) u odnosu na valutu HRK (hrvatsku kunu) isplatiti tužiteljici NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 1.376,37 €, s pripadajućom zateznom kamatom računajući od uplate svakog pojedinog iznosa pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, i to:

-na iznos od 11,01 €, počam od 29.10.2008. godine, pa do isplate,

-na iznos od 9,33 €, počam od 03.04.2009. godine, pa do isplate,

-na iznos od 7,52 €, počam od 17.04.2009. godine, pa do isplate,

-na iznos od 5,75 €, počam od 19.06.2009. godine, pa do isplate,

-na iznos od 6,67 €, počam od 15.07.2009. godine, pa do isplate,

-na iznos od 5,19 €, počam od 20.08.2009. godine, pa do isplate,

-na iznos od 6,06 €, počam od 01.09.2009. godine, pa do isplate,

-na iznos od 6,59 €, počam od 12.09.2009. godine, pa do isplate,

-na iznos od 5,92 €, počam od 14.11.2009. godine, pa do isplate,

-na iznos od 5,41 €, počam od 15.12.2009. godine, pa do isplate,

-na iznos od 8,74 €, počam od 15.01.2010. godine, pa do isplate,

-na iznos od 10,29 €, počam od 16.03.2010. godine, pa do isplate,

-na iznos od 12,90 €, počam od 10.04.2010. godine, pa do isplate,

-na iznos od 18,24 €, počam od 11.06.2010. godine, pa do isplate,

-na iznos od 20,58 €, počam od 16.07.2010. godine, pa do isplate,

-na iznos od 21,56 €, počam od 19.08.2010. godine, pa do isplate,

-na iznos od 23,86 €, počam od 07.10.2010. godine, pa do isplate,

-na iznos od 24,45 €, počam od 11.11.2010. godine, pa do isplate,

-na iznos od 28,91 €, počam od 11.12.2010. godine, pa do isplate,

-na iznos od 36,05 €, počam od 11.01.2011. godine, pa do isplate,

-na iznos od 28,30 €, počam od 11.02.2011. godine, pa do isplate,

-na iznos od 30,62 €, počam od 11.03.2011. godine, pa do isplate,

-na iznos od 27,66 €, počam od 11.04.2011. godine, pa do isplate,

-na iznos od 34,10 €, počam od 11.05.2011. godine, pa do isplate,

-na iznos od 40,08 €, počam od 11.06.2011. godine, pa do isplate,

-na iznos od 41,66 €, počam od 11.07.2011. godine, pa do isplate,

-na iznos od 67,44 €, počam od 11.08.2011. godine, pa do isplate,

-na iznos od 43,23 €, počam od 11.09.2011. godine, pa do isplate,

-na iznos od 40,22 €, počam od 11.10.2011. godine, pa do isplate,

-na iznos od 40,42 €, počam od 11.11.2011. godine, pa do isplate,

-na iznos od 40,43 €, počam od 11.12.2011. godine, pa do isplate,

-na iznos od 43,78 €, počam od 11.01.2012. godine, pa do isplate,

-na iznos od 45,74 €, počam od 11.02.2012. godine, pa do isplate,

-na iznos od 45,99 €, počam od 11.03.2012. godine, pa do isplate,

-na iznos od 44,66 €, počam od 11.04.2012. godine, pa do isplate,

-na iznos od 45,34 €, počam od 11.05.2012. godine, pa do isplate,

-na iznos od 46,79 €, počam od 11.06.2012. godine, pa do isplate,

-na iznos od 45,10 €, počam od 11.07.2012. godine, pa do isplate,

-na iznos od 45,24 €, počam od 11.08.2012. godine, pa do isplate,

-na iznos od 42,35 €, počam od 11.09.2012. godine, pa do isplate,

-na iznos od 43,30 €, počam od 11.10.2012. godine, pa do isplate,

-na iznos od 45,37 €, počam od 11.11.2012. godine, pa do isplate,

-na iznos od 45,27 €, počam od 05.12.2012. godine, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se prigovor prijeboja koji je istaknuo tuženik.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.076,55 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. svibnja 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom dana 13. prosinca 2006. godine sklopila Ugovor o kreditu prema kojem je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 12.949,47 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB važećem na dan isplate kredita. Navodi da je pored iznosa glavnice tužitelj prema Ugovoru bio dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru bila promjenjiva u skladu s važećim Odlukama o kamatnim stopama banke, a na dan sklapanja ugovora ona je iznosila 5,00%. Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa kamatna stopa tužitelju je povećavana nekoliko puta, zbog čega je tužitelj tuženiku platio više iznose anuiteta od onih utvrđenih prvotnim otplatnim planom. Tužitelj se poziva na Zakon o zaštiti potrošača kojim se određuje da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, te na odredbe čl. 270. i 272. Zakona o obveznim odnosima. Također upućuje na presudu Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 u kolektivnom postupku, koji je Savez udruga za zaštitu potrošača Potrošač kao ovlašteni tužitelj vodio protiv osam banaka, između ostalih i ovdje tuženika. Tužitelj ističe kako je tuženik kamatnu stopu određivao na temelju ugovorne odredbe koja je ocijenjena ništetnom te da je svako povećanje kamatne stope na temelju ništetne odredbe prouzročilo stjecanje bez osnove na strani tuženika, te tužitelj potražuje od tuženika povrat svih iznosa koje je preplatio temeljem povećane kamatne stope.

2. Tužitelj ističe da je u pokrenutom kolektivnom sporu utvrđeno također i da je tuženik u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Stoga i na ime stjecanja bez osnove zbog preplaćenog iznosa kredita na ime preplaćene valutne klauzule potražuje isplatu s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

3. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom podneskom od 23. rujna 2024. godine tužitelj traži donošenje presude kojom će se utvrditi ništetnom odredbe čl. 1., čl. 2., te čl. 6. Ugovora o kreditu. Ujedno da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 418,12 eur na ime razlike između ugovorene kamate i kamate koja se mijenjala jednostranom odlukom tuženika, te iznos od 1.376,37 eur na ime promjene valute, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i postavljene tužbene zahtjeve u cijelosti. Ističe kako je tužitelj u ovom postupku dužan dokazati svoj status potrošača, a što tužitelj nije dokazao. Nadalje, ističe prigovor zastare. Također, navodi kako je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe čl. 22. Zakona o obveznim odnosima. U konkretnom slučaju da se mora pretpostaviti da je zakonodavac uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca. Tužitelju su bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, te je morao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. Tuženik ističe kako je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima. Navodi kako nije nepoštena odredba kojom pružatelj financijskih usluga pridržava pravo jednostrano izmijeniti odredbu o cijeni koja je uvjetovana kretanjem određenih indeksa, odnosno čimbenika na financijskom tržištu na koje pružatelj usluge nema utjecaj. Dogovor o promjenjivoj kamatnoj stopi u sebi obuhvaća dva međusobno povezana i nerazdvojiva dogovora i to dogovor o odaberu promjenjive kamatne stope te o načinu podešavanja kamatne stope. Osporava i tijek zatezne kamate.

5. Tuženik je podneskom od 05. ožujka 2024. godine prije zaključenja prethodnog postupka istaknuo prigovor radi prijeboja svoje tražbine s osnove potplaćenih i ovlaštenih anuiteta u iznosu od 76,38 eur (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja).

6. Tužiteljica se usprotivila istaknutom prigovoru radi prijeboja u osnovi i visini te ističe prigovor zastare.

7. U tijeku postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu, pregled promjena kamatnih stopa po kreditu, prijepis knjigovodstvene kartice, promete po kreditu, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću za Darfin d.o.o. te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice.

8. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

9. Među strankama nije sporno da je dana 13. prosinca 2006. godine sklopljen među strankama ugovor o kreditu u valuti švicarskog franka te da se radilo o kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom u skladu s Odlukom tuženika o kamatnim stopama kreditora, s time da je početna kamatna stopa ugovorena u visini od 5,00% godišnje. Isto tako, nije sporno da je tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa mijenjana u više navrata, o kojim povećanjima je tuženik obavještavao tužitelja, kao i to da je za vrijeme otplate kredita tečaj CHF rastao.

10. Sporno je da li su ove promjene bile u skladu sa odredbama zakona koji su uređivali pitanje zaštite potrošača, odnosno potrošačkog kreditiranja te da li su kao takve bile u skladu sa općim uredbama i načelima obveznog prava koje se tiče zasnivanja ovakve vrste obveza, odnosno posljedično tome, da li se radi o ništavim odredbama, te da li tužitelj osnovano ima pravo zahtijevati isplatu navedenih novčanih iznosa koje je tuženik od njega naplatio temeljem takvih ništetnih odredbi po pravilima o stjecanju bez osnove prema čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, dalje ZOO).

11. Također je sporno da li je potraživanje tužitelja u zastari.

12. Nadalje je sporna i visina zahtjeva, odnosno razlika između više naplaćene kamate u odnosu na kamatu utvrđenu predmetnim Ugovorom te razlika između tečaja CHF na dan isplate Ugovora u odnosu na tečaj na dan pojedinog plaćanja.

13. U odnosu na nepoštene ugovorne odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik (kao jedna od banaka) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

14. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. godine donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

15. Nadalje, u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača vezano za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula):

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt-249/14-2 od 09. travnja 2015. godine potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva,

- Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III-

2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. godine ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu,

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. godine donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018- 11 od 3. rujna 2019. godine potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

16. Prema odredbi čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502a. st. 1. navedenog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Riječ je u konkretnom slučaju dakle o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i to samo u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni.

17. Nadalje, i prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštitite potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Kako se u konkretnom slučaju tužitelj dakle poziva upravo na pravno utvrđenje iz rečene presude kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača i ujedno korisnika kredita, a u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovarao promjenjivost kamatne stope, a da nije tužitelja u cijelosti informirao o parametrima bitnim za donošenje takve odluke o promjeni kamatne stope, te takve odredbe ugovora utvrđuje ništetnim, to je nepotrebno posebno analizirati tvrdnje tuženika o razlozima promjene kamatne stope, odnosno o kriterijima i parametrima koji su utjecali na takvu promjenu, uz okolnost da je Trgovački sud u Zagrebu u navedenoj odluci takve odredbe ugovora, odnosno takvu praksu u ugovorima o kreditu, pravomoćno već utvrdio ništetnim.

18. Iz iskaza tužiteljice, koji je sud prihvatio kao životan i uvjerljiv, utvrđeno je da je tužiteljici predmetni kredit bio potreban za kupnju osobnog vozila. Stoga je otišla u Zagrebačku banku gdje je imala otvoren račun i rekla im da želi kupiti osobno vozilo i oni su joj ponudili kredit u CHF. Rekli su da je to najpovoljniji kredit, da su tada svi dizali takav kredit i da joj je, s obzirom na njezinu nisku plaću, rata najniža. Stoga je takav kredit prihvatila. Pri tome ju nisu ništa posebno upozoravali niti je ona postavljala neka dodatna pitanja. Navedeni automobil je koristila za svoje privatne svrhe. Nije imala obrt niti je automobil koristila za obavljanje nekog posla. Tada je radila u turističkoj agenciji i plaća joj je bila oko 2.600,00 kn. Ne sjeća se da li je u cijelosti pročitala predmetni Ugovor prije potpisivanja. Ne sjeća se da li je tražila od službenika banke da joj pojasni valutnu klauzulu. To u banci je sve bilo na brzinu, rekli su kolika je rata i da nek to ide što prije da bi joj se auto mogao isporučiti.

19. Dakle, kako je u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrđeno da prilikom sklapanja potrošačkih ugovora stranke nisu pojedinačno pregovarale o pojedinim odredbama ugovora, a što proizlazi iz navoda tužitelja iznesenih tijekom postupka, činjenica da su mu zaposlenici objasnili plasiranje ugovora, ne bi utjecalo na ocjenu da se radi o ništetnim ugovornim odredbama o promjeni tečaja za valutu CHF, jer o tome stranke nisu međusobno pregovarale niti je tuženik dokazao da je tužitelj bio odgovarajuće informiran o svim posljedicama, a navedeno uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja te dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti.

20. Prema odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz samog Ugovora o kreditu jasno da je isti zaključio tužitelj kao fizička osoba i nema nigdje podatka o tome da bi kredit bio namijenjen bilo kakvoj poduzetničkoj djelatnosti, te je stoga utvrđen njegov status potrošača.

21. Na tvrdnju tuženika da stranke nisu sklopile ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom valja reći kako je već u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je utvrđeno da su ugovorne odredbe koje je tuženik sklapao s korisnicima kredita (potrošačima), uključujući i tužitelja, a u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, bile uočljive (jer su bile jasno istaknute u ugovoru) i jasne (jer je u njima jasno naznačeno da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi) ali nisu bile razumljive potrošačima jer je terminologija koja je korištena visoko stručna što je dovelo do ništetnosti tih odredbi.

22. Pozivanje tuženika na odredbe svojih Općih akata nije osnovano, jer takvi akti tužene kao kreditora kojima ona definira povećanje kamatne tope i način obračuna kamate, kao stručni akti možda i jesu razumljivi osobama s ekonomskim obrazovanjem i znanjima, ali nedvojbeno nisu razumljivi prosječnom potrošaču pa tako ni tužitelju. Stoga je tužena kao kreditor, u skladu s osnovnim načelima obveznog prava, bila dužna prilikom sklapanja Ugovora o kreditu, informirati tužitelja na način koji je jasan i razumljiv prosječnom potrošaču koji nema ekonomsku naobrazbu, o smislu i sadržaju odredbi o primjenjivoj kamatnoj stopi te parametrima o kojima ovisi njezina visina u budućem razdoblju vraćanja kredita, što tužena u konkretnom slučaju nije učinila.

23. Prema pravnom stavu koji je izražen u presudi Europskog suda od 30. travnja 2014. u predmetu C-26/13 nije dovoljno da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi redovne kamate ugovora o kreditu potrošaču samo gramatički razumljiva, već je potrebno da potrošaču budu na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina njene promjene tako da on na temelju

1 0

razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice na svoju financijsku situaciju.

24. Pri tome se ne dovodi u pitanje pravo tuženika kao kreditora da u ugovorima koje zaključuje sa svojim klijentima ugovara takvu kamatu (promjenjivu), već je odlučan način na koji se ugovara promjenjivost stope te kamate, te odredaba po kojima se glavnica veže uz valutu CHF. Predmetne ugovorne odredbe sastavio je tuženik kao trgovac po unaprijed formuliranom standardnom obrascu te tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, a opći uvjeti ugovora ne mogu valjano nadomjestiti pojedinačno pregovaranje.

25. Navedena ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi uzrokovala je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te narušila načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, jer se radi o odredbi koja je bila sastavni dio ugovora, unaprijed sastavljenog od tuženika, te se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imao utjecaj na sadržaj označene ugovorne odredbe, a tom odredbom je nametnuta obveza koju tužitelj objektivno nije mogao sagledati u cjelini niti razumjeti koje će se promjene događati tijekom otplate kredita u razdoblju trajanja ugovora o kreditu.

26. Valutna klauzula je zaštitna klauzula kojoj je svrha osigurati jednaku vrijednost ispunjenja činidbe i protučinidbe u slučaju inflacije, što znači da osigurava kreditoru da broj novčanih jedinica koje će potrošač plaćati kako će anuiteti dospijevati, bude po svojoj stvarnoj vrijednosti jednaka vrijednosti novčanih jedinica u trenutku isplate kredita potrošaču, a sve to kako bi se ispoštovalo jedno od temeljnih načela ugovornih odnosa – načelo jednake vrijednosti činidaba. Valutna klauzula nije određeni iznos novčanih sredstava koje je banka isplatila potrošaču, međutim kao zaštitna klauzula koja se veže na novčani iznos koji je isplaćen neodvojivo je povezana i direktno utječe na visinu mjesečnih anuiteta u kojima se kredit vraća, a kao takva sastavni je dio novčanog iznosa čija visina varira ovisno o tečaju CHF, čime se vrijednost potrošačeve ugovorne obveze izračunava temeljem ugovornog tečaja naspram kune na dan plaćanja svakog pojedinačnog mjesečnog anuiteta, pa visina glavnog predmeta ugovora – novčanog iznosa koji je kreditor isplatio potrošaču, izravno ovisi o promjeni tečaja.

27. Sukladno navedenom to znači da prilikom sklapanja ugovora potrošaču moraju biti priopćeni svi elementi koji bi mogli imati utjecaj na opseg njegove obveze, a na temelju kojih on može ocijeniti, osobito, ukupnu cijenu svog zajma. To, uz ostalo, uključuje informiranje o tome da snosi rizik od pada valute od kojih ostvaruje dohodak, što može ugroziti mogućnost vraćanja zajma, s time da se pritom traži od pružatelja usluge da utvrdi moguće promjene tečaja i tim povezane rizike zajma u stranoj valuti.

28. Stoga je tuženiku kao instituciji koja se bavi kreditiranjem bila poznata ili trebala biti poznata izuzetna riskantnost ugovora s valutnom klauzulom CHF, ali je unatoč tome plasirao takve kredite potrošačima, koji su u pregovorima bili u podređenom položaju bez stvarne mogućnosti utjecaja na sadržaj ugovora, a još manje svjesni stvarnog rizika u koji se upuštaju uslijed propusta banke da ih valjano informira o svim potencijalnim scenarijima i rizicima koje primjena takvih odredaba može prouzročiti u odnosu na njihovu mogućnost financiranja mjesečnih anuiteta.

29. Materijalne posljedice nepoštenosti ugovorne odredbe propisane su u članku 16. stavku 1. Direktive 93/13, prema kojem države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema

1 1

nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredbi.

30. Naglašavajući važnost ove odredbe i njezin položaj u sustavu zaštite potrošača Europski sud je naveo da je riječ o kogentnoj odredbi (odredbi s obvezujućim učinkom) koju, što više, valja smatrati normom ekvivalentnom nacionalnim pravnim pravilima kojima se štiti javni poredak (presuda EU broj C- 488/11 od 30. svibnja 2013.).

31. Pritom nije dostatno da su odredbe tužitelju kao osobi prosječnog potrošača koja je razumno dobro informirana i razumno pažljiva i oprezna, kako to navodi tuženik, samo gramatički razumljive, nego i to da ekonomske posljedice te odredbe moraju biti jasne prosječnom potrošaču. Kad pročita tekst ugovora nije dovoljno da potrošač samo razumije da, primjerice, tečaj valute može varirati gore ili dolje, nego da stvarni učinci moraju biti jasni prosječnom potrošaču. Dakle, potrošač mora biti svjestan mogućnosti dizanja ili padanja vrijednosti strane valute, a taj rizik promjene tečaja mora biti jasan i potrošač mora biti jasno upoznat s time da snosi financijski teret tog rizika i to bez ograničenja. Stoga banka kao pružatelj usluge mora iznijeti moguće promjene deviznog tečaja i rizike svojstvene uzimanju zajma u stranoj valuti, pa potrošač mora imati stvarnu mogućnost upoznati se sa svim odredbama ugovora, jer pravodobna informacija pružena pri sklapanju ugovora o ugovornim odredbama i posljedicama navedenog sklapanja za potrošača je od temeljne važnosti kako bi donio odluku o tome hoće li se ugovorno vezati uz pružatelja usluge ili prodavatelja robe postupajući po odredbama koje je ovaj prethodno sastavio.

32. Tužene banke nisu na transparentan način informirale potrošače da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz EUR i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pregovaralo, jer suprotno tuženik nije dokazao. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani govor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Tuženik mora dokazati da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definiran od strane trgovca, s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe, a što u konkretnoj situaciji nije slučaj.

33. Stoga, a kako su odredbe koje su se odnosile na valutnu klauzulu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženice, da se o tim odredbama s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, da on nije imao utjecaj na njihov sadržaj, te da je tim odredbama, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, tužitelju kao potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, iz čega proizlazi da takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika, slijedom čega je takva odredba ništava, sukladno odredbama navedenih zakona o zaštiti potrošača i rečene odluke povodom tužbe za kolektivnu zaštitu.

34. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da je tužitelj kao potrošač i slabija ugovorna strana imala utjecaja na sadržaj ugovora u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF, niti je dokazao da je tužitelja prije i tijekom sklapanja ugovora obavijestio te informirao o rizicima vezano uz valutu CHF ili pak parametrima o kojima ovisi promjena tečaja.

1 2

35. Također valja napomenuti da okolnost da je sporni ugovor o kreditu solemniziran sama po sebi ne otklanja primjenu navedenih propisa niti utječe na pravo tužitelja zatražiti zaštitu u smislu čl. 1111. st. 1 i čl. 1115. ZOO-a u vezi s čl. 323. st. 1. ZOO-a. a kako se radio povredi u pravcu ništetnosti odredaba koje su bitan element ugovora - cijena - to nema mjesta niti zaključku da bi se radilo o povredi manjeg značaja.

36. Slijedom navedenog, spomenutom kolektivnom tužbom, za koju odluku Visokog trgovačkog suda je ovaj sud vezan, sud nalazi utvrđenim osnov tužbenog zahtjeva, koji se ogleda u činjenici da je tuženik, iskoristivši činjenicu da nije bilo propisa koji mu je to nalagao, kao banka tužitelju kao potrošaču nametnuo ugovorne odredbe koje potrošača stavljaju u neravnopravni položaj, pa su te odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, a što je u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja, zbog čega je valjalo utvrditi ništetnim način promjene kamatne stope odnosno obvezu da se ova promjena vrši ovisno o Odluci banke, kao i one odredbe koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF i odlučiti kao u izreci pod točkom I.

37. Prema odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

38. Iz toga nadalje proizlazi da je tuženik u obvezi vratiti tužitelju onaj novčani iznos koji je primio povrh promijenjene kamatne stope tijekom otplate kredita, u odnosu na onu prvotno ugovorenu, jer su promjene koje su u utuženom razdoblju obavljane bile protivne naprijed zakonskim odredbama te općim načelima obveznog prava u zasnivanju obveza. Nadalje, tužitelj ima pravo i na povrat preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa koji su plaćeni na temelju obračuna promjene valute i iznosa obračunatog prema tečaju CHF na dan isplate ugovora te iznosa plaćenog na ime naknade za obradu kredita.

39. Radi utvrđivanja visine potraživanja provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću za Darfin d.o.o., koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da ukupna razlika s osnove promjena kamatne stope između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuiteta prema simuliranom početnom otplatnom planu primjenom redovno ugovorene kamatne stope, za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos, iznosi 572,74 CHF odnosno kunska protuvrijednost iznosi 3.150,40 kn, odnosno po fiksnom tečaju eura iznosi 418,12 EUR. Ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema simuliranom početnom otplatnom planu po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema simuliranom početnom otplatnom planu po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate kredita, za sve anuitete za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos, iznosi

1 3

10.369,96 kn, odnosno po fiksnom tečaju eura iznosi 1.376,37 EUR. Ukupna razlika s osnove promjena kamatne stope i s osnove valutne klauzule za sve anuitete koji za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 13.520,36 kn, odnosno eurska protuvrijednost iznosi 1.794,49 EUR. Ukupna razlika s osnove promjena kamatne stope između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuiteta prema simuliranom početnom otplatnom planu primjenom redovno ugovorene kamatne stope, za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos, iznosi 0,00 CHF odnosno kunska protuvrijednost iznosi 0,00 kn, odnosno po fiksnom tečaju eura iznosi 0,00 EUR. Navedeno je razvidno iz toč. 3. Nalaza i mišljenja. Ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema simuliranom početnom otplatnom planu po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema simuliranom početnom otplatnom planu po srednjem 13 tečaju HNB-a važećem na dan isplate kredita, za sve anuitete za koje je Nalazom utvrđen manje plaćeni iznos, iznosi -639,29 kn, odnosno po fiksnom tečaju eura iznosi -84,86 EUR.

40. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, obzirom je isti izrađen objektivno, jasno i stručno, na temelju relevantne dokumentacije, tim više što stranke nisu imale primjedbi ni prigovora na isti.

41. Naime, tuženik nije prigovorio matematičkoj točnosti financijskog vještačenja, već su prigovori koje je tuženik imao na nalaz i mišljenje vještaka materijalno pravne prirode, dakle o pravnom pitanju o kojem odlučuje sud, a ne financijski vještak. Vještak nije primijenio pogrešan obračun već je izračun dao upravo sukladno zadatku suda.

42. U odnosu na prigovor radi prijeboja ističe se da promjenom tečaja na niže od onog koji je bio početan u svakom slučaju nije došlo do povrede interesa potrošača, pa kako tuženik niti ne ulazi u kategoriju potrošača, a isto tako nije narušena niti ravnoteža u ugovornom odnosu tuženika i tužitelja u tom smislu i tužitelj plaćanjem manjeg anuiteta zbog tečaja nižeg od početnog nije ništa primio/stekao, to nema niti obveze vraćanja, slijedom čega nema tražbine tuženika prema tužitelju i stoga je odlučeno kao u stavku IV. izreke presude.

43. Međutim, istaknuti prigovor zastare djelomično je osnovan.

44. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1 ZOO-a, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa došlo je do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa u skladu s odredbom čl. 241. ZOO-a.

45. Rukovodeći se objedinjenim pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud, ako je ništetnost ustanovljena već u postupku zaštite potrošača, a što je slučaj u ovoj pravnoj stvari, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom

1 4

individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

46. U slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, u skladu s odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a, petogodišnji rok zastare propisan člankom 225. ZOO-a, počeo je teći pravomoćnošću sudske odluke u kojoj je odlučeno o ništetnosti te ugovorne odredbe, tj. od 13. lipnja 2014., odnosno 14. lipnja 2018. godine.

47. S obzirom da je u konkretnom slučaju tužitelj ustao s tužbom 20. travnja 2023. godine, a s obzirom na ranije izneseno, zastara za restitucijski zahtjev zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli počela je teći 14. lipnja 2018. godine, a zbog ugovorene jednostrano promjenjive kamate od 14. lipnja 2014. godine. Dakle, opći zastarni rok od 5 godina nije pretekao prije utuženja na osnovu isplate zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, ali jest za zahtjev po osnovi isplate zbog ništetnosti odredbe o jednostrano promjenjivoj kamati.

48. Slijedom navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu stečenog bez osnove s obzirom na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 418,12 eur sa pripadajućim kamatama odbiti i odlučiti kao u izreci pod točkom II.

49. Visina tužbenog zahtjeva u odnosu na posljedice ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli utvrđena je na temelju nalaza i mišljenja vještaka u iznosu od 1.376,37 eur.

50. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku i to za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. – 200,00 eur, za sastav podnesaka od 17.01.2024.g., 20.03.2024.g., 23.09.2024.g. i 18.10.2024.g. prema Tbr. 8. toč. 1. po 200,00 eur, te za zastupanje na ročištima 10.07.2024.g. i 16.04.2025.g. prema Tbr. 9. toč. 1. po 200,00 eur, što ukupno iznosi 1.400,00 eur, a uvećano za trošak PDV-a prema Tbr. 46. u iznosu od 350,00 eur ukupno iznosi 1.750,00 eur. Navedenom iznosu pribrojen je trošak vještačenja u iznosu od 300,00 eur te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eur, tako da ukupno trošak tužiteljice iznosi 2.076,55 eur.

51. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom V.

U Zagrebu, 27. svibnja 2025. godine

Sudac:

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

1 5

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte