Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-1783/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika-specijalista Željka Kudrića kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okr. CC, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Postaje prometne policije Vinkovci od 21. siječnja 2025., klasa:211-07/25-3/1305, urbroj:511-15-14-25-2, u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Prigovor okrivljenika CC se djelomično prihvaća osnovanim te se preinačava pobijani prekršajni nalog u odluci o novčanoj kazni na način da se za prekršaj iz članka 53. stavak 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji je proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe i uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22), okrivljeniku izriče novčana kazna u iznosu 210,00 (dvjestodeset) eura, koju je dužan platiti u roku od 15 dana od primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je kazna plaćena u cijelosti.

II. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovan prigovor okrivljenika CC, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, okr. CC je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura (dvadesetpeteura) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašen je krivim okrivljenik CC i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 390,00 eura, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci prekršajnog naloga.

Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 (jednog) mjeseca.

Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, kako to proizlazi iz sadržaja istog, ističući u bitnome da je svjestan prekršaja i izražava žaljenje, no dodaje da mu novčana kazna i zaštitna mjera predstavljaju veliki financijski i profesionalni teret, pa moli sud da mu ublaži kaznu i ukine zaštitnu mjeru zbog poslovnih i obiteljskih obveza. Uz prigovor dostavlja Izvadak iz matične knjige rođenih za sina ĆC, te Uvjerenje Službe za zapošljavanje Biro-Ispostave Travnik od 3. veljače 2025. za suprugu LC.

Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članku 238. stavku 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

4. Prigovor je djelomično osnovan.

5. Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Dakle, iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je okrivljenik otac mlt. djeteta, rođ. **.**.2024., te da se njegova supruga nalazi na redovnoj evidenciji Službe za zapošljavanje.

7. Po ocjeni ovog suda, u pravu je okrivljenik kada u prigovoru upire na egzistiranje osnove za primjenu instituta ublažavanja novčane kazne.

8. Naime, u spisu nema podataka da bi okrivljenik do sada bio prekršajno osuđivan, niti da bi se protiv njega vodio neki drugi prekršajni postupak, pa uvažavajući izraženu punu svijest o težini počinjenog djela, kao i priznanje djela i iskazano žaljenje, a naročito uvažavajući obiteljske prilike okrivljenika, odnosno da je otac mlt. djeteta, što je i potvrđeno relevantnom dokumentacijom, stanovište je ovog suda da navedene okolnosti, u svojoj ukupnosti, predstavljaju posebno izražene olakotne okolnosti i daju osnovu za primjenu instituta ublažavanja kazne, budući da se svrha kažnjavanja može postići i blažom novčanom kaznom od zakonom propisane.

Stoga je ovaj sud primijenio odredbe o ublažavanju kazne i za počinjeni prekršaj okrivljeniku izrekao novčanu kaznu koja je primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

1. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno ugroziti sigurnost prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije.

Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Nije prihvaćen osnovanim razlog, a koji ističe žalitelj radi ukidanja odluke o zaštitnoj mjeri. Naime, okolnost što je žalitelju za poslovne i obiteljske obveze, eventualno neophodno svakodnevno upravljanje vozilom, što nije ničim ni dokumentirano, nema takav značaj da bi došlo do promjene pravilne odluke prvostupanjskog prekršajnog tijela. Duljina trajanja izrečene mjere od jednog mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle na samoj donjoj zakonom propisanoj granici, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i veliko prekoračenje dopuštene brzine kretanja kroz naseljeno mjesto za 36 km/h, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponovnog ugrožavanja sigurnosti prometa, te je u skladu s načelom razmjernosti propisanim u čl. 51.a Prekršajnog zakona. Prema tome, kako je okrivljeniku izrečena zaštitna mjera u najmanje mogućem trajanju, to se ista niti ne može smanjivati.

2. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne i navedene zaštitne mjere ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

3. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

4. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 27. svibnja 2025.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v.r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Presuda se dostavlja Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj, Postaji prometne policije Vinkovci u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.