Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj:Gž-1944/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Šebalj, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-499/2021-27 od 30. listopada 2024., 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-499/2021-27 od 30. listopada 2024., u točki I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 854,10 eura sa zateznim kamatama tekućim od 6. lipnja 2020. do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.515,44 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Točkom III. izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 539,49 eura sa zateznim kamatama.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik pozivom na žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovan postupak, podredno preinači sukladno žalbenim navodima, uz naknadu troškova žalbenog postupka tuženiku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tuženik se žalbom neosnovano poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.toč.6. ZPP-a, budući da suprotno žalbenim navodima, odbijanjem dokaznog prijedloga tuženika izvođenjem sudsko medicinskog vještačenja tuženiku nije onemogućeno raspravljanje. Naime, medicinskim vještačenjem po specijalisti kirurgu utvrđeno je da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio, između ostalog, blagu trzajnu ozljedu vratne kralježnice. Tuženik je predložio sudsko medicinsko vještačenje na okolnost objektivizacije te ozlijede jer da nije objektivno medicinski utvrđena i opisana s obzirom da se u medicinskoj dokumentaciji spominje tek u nalazu fizijatra četiri mjeseca nakon štetnog događaja. Prvostupanjski sud je pravilno odbio dokazni prijedlog tuženika budući da je uzročno posljedična veza između štetnog događaja i sporne ozljede utvrđena od strane vještaka specijaliste kirurga na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije, između ostalog i zdravstvenog kartona tužitelja prema sadržaju kojeg se tužitelj slijedeći dan po nesreći žalio na bolove u vratu, obiteljski liječnik postavio je dijagnozu S16 ozljeda mišića i tetiva u području vrata, tužitelj je zbog tih tegoba proveo i fizikalnu terapiju te je konačno specijalist fizijatar u svom nalazu naveo dijagnozu trzajne ozljede vrata, s time da u kartonu nisu zabilježene ranije tegobe u predjelu vrata. Stoga je predloženo sudsko medicinsko vještačenje na okolnost objektivizacije sporne ozljede bilo suvišno jer nije niti sporno da tužitelj nije učinio objektivnu pretragu vezano za tu ozljedu, ali je ista utvrđena provedenim vještačenjem. Pri tome, valja reći da se predloženim sudsko medicinskim vještačenjem ne bi moglo utvrditi da li između štetnog događaja i sporne ozljede postoji uzročna veza koju tuženik osporava, već je to moguće utvrditi samo kombiniranim prometnim i sudsko medicinskim vještačenjem, koji dokaz međutim tuženik nije predlagao.

6. Suprotno žalbenim navodima,donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.toč.11. ZPP-a, budući da ne postoji proturječje između onoga što se u razlozima presude o odlučnim činjenicama navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava te nalazu i mišljenju vještaka.

7. Pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na bitne procesne povrede iz čl. čl. 354. st. 2. toč. 2., 4,. 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane odluke nije počinjena niti jedna od tih procesnih povreda.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete i imovinske štete u vidu troškova tuđe pomoći i njege, koja je tužitelju nastala u prometnoj nesreći 16. travnja 2020..

9. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja niti odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju. Također, nije sporno da je tužitelj u štetnom događaju zadobio tjelesnu ozljedu i da mu je tuženik u mirnom postupku isplatio naknadu štete u iznosu od 6.500,00 kn, od čega se iznos od 5.500,00 kn odnosi na neimovinsku štetu, a iznos od 1.000,00 kn na štetu nastalu na mobitelu.

11.1. Sporno je da li je tužitelj u predmetnom štetnom događaju između ostalog zadobio trzajnu ozljedu vratne kralježnice te je posljedično tome sporna visina štete. Također, sporan je tijek zateznih kamata na naknadu troškova tuđe pomoći i njege.

12. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza i to nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. Augusta Mijića, spec. kirurga, utvrđuje da je tužitelj u štetnom događaju zadobio natučenje prsišta i trzajnu ozljedu vratne kralježnice, te da je zbog zadobivenih ozljeda trpio tzv. primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja i tzv. sekundarni strah u jakom intenzitetu dva dana, srednjem pet dana i manjem sedam dana te kasni strah trideset dana u vidu zabrinutosti u prometnim situacijama. Također, utvrđuje da je bol jakog intenziteta trajala oko dva dana, srednjeg oko pet dana, manjeg još oko dvadeset tri dana, a tuđa pomoć druge osobe tužitelju je bila potrebna trideset dana po dva sata dnevno.

13. Imajući u vidu prethodna utvrđenja prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da je tuženik na temelju čl. 11. st. 1. i 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje: ZOOP) dužan naknaditi štetu tužitelju, sa pripadajućim zateznim kamatama sukladno čl. 12. st. 4. ZOOP-a.

14. Stoga, cijeneći da je kod tužitelja zbog zadobivenih ozljeda došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja, a imajući u vidu utvrđeno trajanje i intenzitet fizičkih boli i straha, prvostupanjski sud pozivom na čl. 19. st. 1., čl.1045. st. 1., čl. 1046. i čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.,29/18., dalje: ZOO) zauzima pravno shvaćanje da tužitelju s osnove naknade neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.385,00 eura.

15. Imajući u vidu da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju naknadu neimovinske štete u iznosu od 729,98 eura (5.500,00 kn prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kn) dosuđuje tužitelju pripadajuću razliku u iznosu od 655,02 eura.

16. S obzirom na utvrđeno trajanje tuđe pomoći i njege, prvostupanjski sud pozivom na čl. 223. ZPP-a dosuđuje tužitelju naknadu za taj vid štete u zaraženom iznosu od 199,08 eura.

17. Na dosuđeni iznose naknade štete od ukupno 854,10 eura prvostupanjski sud dosuđuje tužitelju zatezne kamate tekuće od 6. lipnja 2020. kao slijedeći dan od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate.

18. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 5. ZPP-a pa cijeneći da tužitelj u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, dosuđuje mu troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23., dalje: Tarifa/23).

19. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

20. Imajući u vidu utvrđenu vrstu i težinu ozljeda koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju, kao i činjenicu da je uslijed istih trpio fizičke bolove i strah određenog intenziteta i trajanja, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 1100.st.1. i 2. ZOO-a kada je ocijenio da tužitelju pripada pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu od 1.385,00 eura. Naime, suprotno žalbenim navodima, dosuđena pravična novčana naknada adekvatna je okolnostima konkretnog slučaja, pa tako i tijeku i okolnostima liječenja tužitelja kroz razdoblje od tri mjeseca u kojem je odlazio na liječničke preglede i proveo fizikalnu terapiju, kao što je i u skladu i sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. kojim su Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete povećani za 50%.

21. Stoga je prvostupanjski sud, pri nesporno isplaćenoj naknadi neimovinske štete u mirnom postupku u iznosu od 729,98 eura, pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženika obvezao na naknadu tog vida štete tužitelju u daljnjem iznosu od 655,02 eura, kao i naknadu imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege sukladno čl. 1085. st.1. ZOO-a i čl. 223. ZPP-a u iznosu od 199,08 eura što tuženik žalbom niti ne osporava.

22. Odluka o zateznim kamatama donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 12. st. 1. i 4. ZOOP-a koji se u konkretnom slučaju primjenjuje kao lex specialis u odnosu na ZOO po pitanju uređenja obveze plaćanja zateznih kamata u slučaju nastanka štete uporabom prijevoznog sredstva koje podliježe obveznom osiguranju u prometu, kao u ovom predmetu. Stoga, tužitelju pripadaju zatezne kamate na dosuđenu naknadu štete, pa tako i troškova tuđe pomoći i njege od podnošenja odštetnog zahtjeva, a ne od presuđenja kako to smatra tuženik.

23. Također, suprotno žalbenim navodima, odluka o troškovima postupka donijeta je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154.st.5. i čl. 155. ZPP-a te Tarife/23.

24. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je troškove postupka za sve radnje odmjerio prema Tarifi/23 koja je bila na snazi u vrijeme donošenja sporne odluke. To iz razloga jer prema odredbi Tbr. 52. st. 3. Tarife/23, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Odredbom Tbr. 54. Tarife/23 propisano je da vrijednost boda iznosi 2,00 eura. Napominje se da je istovjetno bilo propisano i odredbom Tbr. 48.st.3. ranije važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.,37/22, 126/22., dalje: Tarifa/12), a koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja tužbe u ovom postupku.

25. Dakle, s obzirom da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud donio spornu odluku o troškovima postupka u vrijeme važenja Tarife/23, to je suprotno žalbenim navodima pravilnom primjenom Tbr.52.toč.3.Tarife/23 troškove postupka tužitelja pravilno odmjerio prema vrijednosti boda u iznosu od 2,00 eura sukladno Tbr.54. Tarife/23 za sve radnje poduzete u postupku, dakle i one prije stupanja na snagu Tarife/23. Takvo pravno shvaćanje u skladu je sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odlukama broj Rev 940/2020 od 14. srpnja 2023., Rev-847/2021 od 13. veljače 2023

26. Žalbeni navodi kojima se tuženik poziva na smanjenje tužbenog zahtjeva odnosno djelomično povlačenje tužbe na koje nije pristao, a koje da predstavlja tužiteljev neuspjeh u parnici, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

27. Naime, točno je da je tužitelj tijekom postupka smanjio tužbeni zahtjev, a što ima značaj djelomičnog povlačenja tužbe, kojem se tuženik protivio te je prvostupanjski sud u odnosu na smanjeni dio odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Međutim, neovisno o tome pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužitelju troškove postupka u cijelosti s obzirom na njegov uspjeh prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, jer bi u protivnom došlo do povrede prava tužitelja na pristup sudu zajamčenog čl. 6. st. 1. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" br. 18/97, 14/02, 98/05, 1/06, 2/10 - dalje: Konvencija) i prava na mirno uživanje vlasništva zaštićenog čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju. To iz razloga jer imajući u vidu da je predmet spora naknada štete koju je tužitelj pretrpio u prometnoj nesreći, i to neimovinske štete i troškova tuđe pomoći i njege kao posljedice zadobivenih ozljeda, a koje je inače teško procijeniti bez provođenja medicinskog vještačenja, da tužitelj nije doprinio nastanku štete odnosno da je njegov zahtjev u cijelosti pravno osnovan, da tužitelj u tužbi nije postavio nerazumno visok tužbeni zahtjev (iznos od 1.393,59 eura), da je snizio tužbeni zahtjev odmah nakon provedenog medicinskog vještačenja u skladu s rezultatima istog (na iznos od 862,70 eura), da vezano za sniženje tužbenog zahtjeva nisu nastali posebni troškovi postupka, da je tužitelj u konačnici gotovo u cijelosti uspio u odnosu na sniženi tužbeni zahtjev (99%), da troškovi postupka tužitelja koje bi sam trebao snositi kada bi se uzeo u obzir uspjeh tuženika u odnosu na smanjeni tužbeni zahtjev u cijelosti apsorbiraju dosuđenu naknadu štete tužitelju, te da je takva odluka posljedica isključivo protivljenja tuženika sniženju tužbenog zahtjeva (s obzirom da se prema važećoj sudskoj praksi sniženje zahtjeva smatra djelomičnim povlačenjem tužbe, pa u slučaju protivljenja tuženika sud donosi meritornu odluku o ranije postavljenom zahtjevu), to bi u okolnostima konkretnog slučaja umanjenjem tužiteljeva uspjeha u sporu za uspjeh tuženika u odnosu na smanjeni dio tužbenog zahtjeva, tužitelju bio nametnut prekomjeran teret koji ne bi bio razmjeran legitimnom cilju osiguranja pravilnog djelovanja pravosudnog sustava i zaštite prava drugih kojim teže odredbe ZPP-a koje uređuju troškove postupka.

28. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kao u izreci.

U Rijeci 27. svibnja 2025.

Sutkinja

Ingrid Bučković