REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču – Parenzo

Turistička ulica 2

52440 Poreč – Parenzo

Posl.br. P-274/2025-3

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA ZBOG OGLUHE

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sucu toga suda mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu, protiv tuženika UV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, izvan ročišta, dana 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 31.320,98 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. rujna 2024. godine, pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO (po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine), sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 02. travnja 2025. godine podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi da je sukladno odredbi čl. 186.a Zakon o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), obratio se tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora. Tuženik da je zahtjev za mirno rješenje spora zaprimio 9. prosinca 2024. godine, te se na isti nije očitovao. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli-Pola, broj K-1056/15 od 29. rujna 2017. godine tuženik da je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – osobito teškom tjelesnom ozljedom iz članka 119. st.1., 2. i 3. u svezi sa čl. 118. st.1. Kaznenog zakona (NN broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15), budući da je drugog (oštećenika TV iz [adresa]) tjelesno ozlijedio, a kaznenim djelom je s namjerom doveden u opasnost život ozlijeđenog, te da je djelo počinio kao službena osoba u obavljanju službe. Navodi da je u vrijeme počinjenja djela tuženik je bio zaposlen kod tužitelja kao policijski službenik. Presudom Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž- 2086/2023-2 od 9. srpnja 2024. godine potvrđena da je presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, broj Pn-117/2022-77 od 24. siječnja 2023. godine pod točkom I. kojom da je tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova (ovdje tužitelju) naloženo da tužitelju TV na ime naknade štete isplati daljnji iznos od 663,61 eura sa zateznim kamatama koje da na taj iznos teku od 13. siječnja 2017. godine, pa do isplate, te pod točkom II. u dijelu kojim da je tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova (ovdje tužitelju) naloženo da tužitelju TV na ime rente za tuđu pomoć i njegu isplati mjesečno iznos od 179,18 eura sa zateznim kamatama. Točkom III. 1. presude županijskog suda naloženo da je tuženiku Republici Hrvatskoj da tužitelju TV na ime troškova parničnog postupka naknadi 5.327,75 eura. O parničnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju obaviješten da je ovdje tuženik, a sukladno odredbi čl. 211. ZPP-a. Tužiteljica da je 16. rujna 2024. godine, a na temelju naprijed navedenih presuda isplatila TV na račun njegovih punomoćnika, odnosno na račun Zajedničkog odvjetničkog ureda Arsena Stipanovića i dr. iz Rijeke, iznos od 31.320,98 eura. Sukladno odredbi članka 109. Zakona o radu (NN broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23; dalje: ZOR) radnik koji na radu ili u vezi s radom, namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu trećoj osobi, a štetu je naknadio poslodavac, dužan je poslodavcu naknaditi iznos naknade isplaćene trećoj osobi. Nadalje, odredbom članka 1061. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje: ZOO) je propisano da poslodavac koji je oštećeniku popravio štetu ima pravo zahtijevati od zaposlenika naknadu troškova popravljanja štete, ako je ovaj štetu prouzročio namjerno ili iz krajnje nepažnje. Tuženik da je nedvojbeno štetu prouzročio namjerno, što da je i utvrđeno u presudi Općinskog suda u Puli-Pola, broj K-1056/15 od 29. rujna 2017. godine kojom je tuženik proglašen krivom za opisani štetni događaj. Tuženik da je u trenutku nastanka štetnog događaja bio zaposlen kod tužitelja (Ministarstvo unutarnjih poslova), te da je kazneno djelo počinio na radu.

2. Tuženiku je dostavljena tužba na odgovor u roku od 30 dana, isti je primio i tužbu i dopis kojim je pozvan za davanje odgovora na tužbu, dana 14. travnja 2025.

4. U pozivu za davanje odgovora na tužbu tuženik je upoznat da ako ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku da će se donijeti presuda (presuda zbog ogluhe) kojom se prihvaća tužbeni zahtjev, ako bude udovoljeno uvjetima iz čl. 331.b ZPP-a.

5. Tuženik u određenom roku nije dao odgovor na tužbu.

6. Budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u protivnosti sa dokazima koje je priložilo tužitelj, niti s činjenicama koje su općepoznate, valjalo je prema čl. 331.b st.1. Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/22, 114/22, dalje: ZPP), odlučiti kao u točki I izreke ove Presude.

7. Odluka o parničnom trošku iz točke II izreke ove Presude temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelju je priznat parnični trošak za sastav tužbe 500,00 eura i za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 500,00 eura. Tužitelj je uspio u ovoj parnici te mu je tuženik dužan naknaditi parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.000,00 eura. Tužitelj je prije podnošenja tužbe sukladno odredbi članka 186a ZPP-a bio dužan obratiti se tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, zato je tužitelju priznat trošak i za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora i za sastav tužbe, za svaku radnju po 500,00 eura, vodeći računa o vrijednosti predmeta spora. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na Tarifnom broju 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023).

8. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove Presude zbog ogluhe.

U Poreču – Parenzo, 27. svibnja 2025.

S u d a c :

mr.sc. Marčela Štefanuti

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude zbog ogluhe dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove Presude zbog ogluhe.

DNA:

1. Pun. tužitelja,

2. Tuženiku.