Poslovni broj: Us II-87/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupanog po Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske i Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, Zagreb, Branimirova 4, OIB: 43539267895, protiv tuženika Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 23/V, OIB: 95857869241, radi javne nabave, na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-034-02/25-02/02, URBROJ: 354-02/10-25-5 od 18. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika odbačena je žalba Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku, izjavljena protiv Odluke o davanju koncesije na pomorskom dobru u svrhu gospodarskog korištenja i postavljanja sidrišta u uvali Kosirina, otok Murter, Općina Murter – Kornati, KLASA: UP/I-342-05/25-04/5, URBROJ: 2182-01-25- 1 od 23. siječnja 2025. (dalje u tekstu: Odluka o davanju koncesije), kojom je davatelj koncesije Županijska skupština Šibensko-kninske županije, kao najpovoljnijeg ponuditelja izabrala trgovačko društvo Kosirina d.o.o. iz Betine.

2. Tužitelji su protiv osporenog rješenja ustali s tužbom, smatrajući neosnovanim navode tuženika iz obrazloženja tog rješenja. Ističu da je Županijsko državno odvjetništvo u Šibeniku žalbu protiv Odluke o davanju koncesije izjavilo u zakonskom roku preporučenim putem, uslijed nemogućnosti izravne elektroničke razmjene pismena. Smatraju da se svrha Zakona o Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave ("Narodne novine", broj: 18/13., 127/13., 74/14., 98/19. i 41/21.), kao i svrha uređivanja pravila žalbenog postupka u tom Zakonu, sastoji u ustrojavanju učinkovitog državnog tijela koje će kroz žalbene postupke nadzirati procese javne nabave koje provode različite pravne osobe, radi sprječavanja manipulacija i nepravilnosti koje se u takvim procesima događaju, te da to tijelo meritorno razmotri i utvrdi činjenice o navodnim nepravilnostima. Odbacivši na strogo formalistički način žalbu izjavljenu u zakonskom roku, vidljivo je da tuženik nije vodio računa o svrsi i ciljevima Zakona na temelju kojeg egzistira i djeluje u pravnom sustavu. Pritom posebice ukazuju na odredbu članka 8. stavka 1. i stavka 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, prema kojoj su poslovi upravljanja pomorskim dobrom od javnog interesa te upravljanje njime mora biti cjelovito te zajedno s planiranjem prostora mora imati za cilj održivi razvoj i očuvanje pomorskog dobra za buduće naraštaje. Pozivaju se na povredu ustavnih prava i na određenja Ustava Republike Hrvatske vezano na pomorsko dobro, te izrijekom na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, koji je u svojoj praksi iznio stajalište da pretjerani formalizam u odlučivanju postoji onda kad su pravna stajališta proizvod mehaničke primjene pozitivnog prava, bez uzimanja u obzir konteksta i bez sagledavanja pravnog problema kao jedinstvene cjeline. Drže da je tuženik samo mehaničkom primjenom prava, a bez uvažavanja konkretne situacije – nemogućnosti izravne elektroničke razmjene pismena, odbacio u zakonskom roku izjavljenu žalbu, čime je došlo do teške povrede prava tužitelja koji postupaju upravo u zaštiti javnog interesa i interesa zaštite općeg dobra. Osim toga, iz obrazloženja pobijanog rješenja uopće nije razvidno temeljem kojeg je od razloga, koji su taksativno propisani u članku 425. stavku 1. točki 2. Zakona o javnoj nabavi ("Narodne novine", broj: 120/16. i 114/22. – dalje u tekstu: ZJN), predmetna žalba odbačena, već se navodi da je odluka o odbačaju donesena u vezi s člankom 405. stavkom 2. ZJN-a. Stoga su tužitelji stajališta da je tuženik, suprotno odredbama članka 425. stavka 1. točke 2. ZJN-a u kojem su taksativno pobrojani razlozi za odbacivanje žalbe, odbacio žalbu pozivajući se na razlog koji u tom članku nije naveden kao jedan od razloga za odbačaj žalbe. Slijedom svega navedenog, tužitelji predlažu ovom Sudu tužbu usvojiti i poništiti osporeno rješenje te predmet vratiti tuženiku na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik se, u odgovoru na tužbu, protivi tužbenom zahtjevu tužitelja iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Drži u cijelosti neutemeljenim tvrdnje tužitelja, jer je žalba zakonito odbačena imajući u vidu da, sukladno članku 405. stavku 2. ZJN-a, nije dostavljena elektroničkim sredstvima komunikacije putem međusobno povezanih informacijskih sustava tuženika i Elektroničkog oglasnika javne nabave Republike Hrvatske (dalje u tekstu: EOJN RH), odnosno kroz sustav e-Žalba. U odnosu na tužbeni navod da je žalba izjavljena preporučenom poštanskom pošiljkom uslijed nemogućnosti izravne elektroničke razmjene pismena, tuženik ističe da je izjavljivanje žalbe putem sustava e-Žalba uvedeno Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o javnoj nabavi ("Narodne novine", broj: 114/22.), kao isključivi (jedini) način izjavljivanja žalbe zbog činjenice da se izjavljivanjem žalbe putem sustava e-Žalba skraćuje vrijeme trajanja žalbenog postupka, a time i postupka javne nabave. Pritom upućuje na Pravilnik o elektroničkoj žalbi u javnoj nabavi ("Narodne novine", broj: 101/17. i 19/23.), kojim je regulirano postupanje u slučaju nedostupnosti sustava e- Žalba, nakon čega navodi da žalitelj u žalbi nije ukazao na činjenicu nedostupnosti odnosno nemogućnosti izjavljivanja žalbe putem sustava e-Žalba niti je tuženiku dostavio dokaz na takvu okolnost. Dakle, predmetne tvrdnje o nemogućnosti izjavljivanja e-Žalbe žalitelj u žalbenom postupku niti tužitelji sada u upravnom sporu nisu ničim dokazali jer nisu dostavili nikakav dokaz na okolnost da je EOJN RH u trenutku izjavljivanja žalbe bio nedostupan, odnosno o kakvoj bi se nemogućnosti izjavljivanja e-Žalbe radilo. Stoga, ako je sustav e-Žalba u trenutku izjavljivanja žalbe eventualno bio nedostupan, a žalitelj navedeno nije prijavio Službi za korisnike EOJN RH (i obavijest o tome dostavio tuženiku) kako bi se nedostupnost otklonila i rok za žalbu odgovarajuće produljio, žalitelj se sam, svojim propustima doveo u situaciju u kojoj je njegova žalba morala biti odbačena jer nije izjavljena, odnosno dostavljena na zakonom propisani način. Nastavno, tuženik iznosi detaljnije razloge vezane za izjavljivanje žalbe te zaključuje kako je, odlučujući o žalbi, dužan postupati sukladno relevantnim odredbama ZJN-a i ostalim propisima o javnoj nabavi pa, kako je jasnim i kogentnim odredbama članka 405. stavka 2. i stavka 3. ZJN-a propisana obveza tuženika odbaciti žalbu koja nije dostavljena elektroničkim sredstvima komunikacije putem međusobno povezanih informacijskih sustava, to je tuženik donio zakonitu odluku o odbačaju žalbe jer je nesporno da žalitelj nije dostavio žalbu na zakonom propisani način, već putem pošte. Slijedom izloženog, tuženik predlaže ovom Sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

4. Odgovor na tužbu tuženika dostavljen je tužiteljima, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), koji su se na isti očitovali posebnim podneskom od 20. svibnja 2025., ostajući u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Odlučujući o zakonitosti osporenog rješenja u granicama tužbenog zahtjeva, pri čemu, sukladno članku 47. stavku 1. ZUS-a, nije vezan razlozima tužbe, ovaj Sud nalazi da tuženik nije povrijedio zakon time što je odbacio žalbu žalitelja (Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku).

7. Naime, iz podataka sveza spisa proizlazi da je žalitelj podnio žalbu protiv Odluke o davanju koncesije, koju je, suprotno pravilnoj uputi o pravnom lijeku iz citirane Odluke, izjavio putem preporučene poštanske pošiljke, a ne putem sustava e-Žalba, pri čemu nije priložio dokaze o nemogućnosti dostave žalbe na propisani način.

8. Tužitelji žalbom ne osporavaju navedene pravno odlučne činjenice, već smatraju da je žalba podnesena u zakonskom roku te preporučenom pošiljkom uslijed nemogućnosti izravne elektroničke razmjene pismena.

9. Razmatrajući sadržaj tužbe tužitelja te očitovanja tuženika, kao i dokaze priložene svezu spisa, ovaj Sud nalazi da se osporeno rješenje ne može ocijeniti nezakonitim iz razloga na koje tužitelji upiru u tužbi. To stoga jer je tuženik svoju odluku utemeljio na činjenicama koje su u postupku pravilno i u potpunosti utvrđene, nakon čega je, pravilnim tumačenjem članka 405. stavka 2. i stavka 3. ZJN-a, osnovano žalbu odbacio jer nije dostavljena na način propisan tim Zakonom, a koji Zakon je lex specialis u području javne nabave te kao takav isključuje primjenu općeg procesnog zakona u pitanjima koja se njime uređuju.

10. Naime, navedenom odredbom članka 405. stavka 2. ZJN-a propisano je da se žalba dostavlja elektroničkim sredstvima komunikacije putem međusobno povezanih informacijskih sustava Državne komisije i EOJN RH (u daljnjem tekstu: sustav e- Žalba), dok je stavkom 3. propisano da će se žalba koja nije dostavljena sukladno stavku 2. ovoga članka odbaciti.

11. Stoga, a uvažavajući utvrđeno činjenično stanje, kao i citiranu zakonsku odredbu, koja, kao jedini valjani način podnošenja odnosno dostavljanja žalbe tuženiku u postupcima javne nabave, predviđa dostavu žalbe putem sustava e-Žalba, ovaj Sud nalazi da su u konkretnom slučaju ostvarene pretpostavke za odbacivanje žalbe primjenom izričite odredbe članka 405. stavka 3. ZJN-a.

12. Sud nalazi neosnovanim i ničim potkrijepljene tvrdnje tužitelja o nemogućnosti dostave žalbe putem sustava e-Žalba, jer s tim u vezi tužitelji nisu postupili na način propisan mjerodavnom odredbom članka 3. Pravilnika o elektroničkoj žalbi u javnoj nabavi, na koji ukazuje i tuženik u odgovoru na tužbu, pored ostalog, navodeći da žalitelj u žalbi nije ukazao na činjenicu nedostupnosti odnosno nemogućnosti izjavljivanja žalbe putem sustava e-Žalba niti je tuženiku dostavio dokaz na takvu okolnost. S obzirom na navedeno, a uvažavajući činjenicu da žalitelj u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu nije isticao da su tijekom roka za žalbu postojali problemi zbog kojih je sustav e-Žalba na poslužitelju EOJN RH bio nedostupan, već tu tvrdnju po prvi puta tužitelji iznose tek u tužbi, pri čemu ni na koji način ne dokazuju svoju tvrdnju, a niti za istu ima podloge u dokazima koji prileže spisu, to ovaj Sud ne nalazi povredu zakona ni po toj osnovi.

13. Nisu pravno odlučni ni prigovori tužitelja usmjereni na povredu ustavnih prava, pri čemu posebno upiru na pretjerani formalizam kod donošenja odluke u ovoj stvari. To iz razloga jer ustavna prava nisu apsolutna, već ona podliježu ograničenjima, a koja ograničenja su u predmetnom slučaju propisana zakonom upravo zbog specifičnosti postupka javne nabave, te su, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, primijenjena u skladu s načelom razmjernosti.

14. Slijedom izloženog, proizlazi da je osporeno rješenje doneseno u granicama zakonom propisanih ovlasti tuženika, koji je, sukladno članku 425. stavku 3. ZJN-a, za svoju odluku naveo dostatno obrazložene razloge, utemeljene na pravilnoj ocjeni dokaza provedenih u postupku te na pravilnom tumačenju mjerodavnog materijalnog prava, radi čega ovaj Sud nije našao osnove rješenje tuženika ocijeniti nezakonitim. Ovo osobito imajući u vidu da tužitelji pravilnost osporenog rješenja pobijaju ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je to rješenje utemeljeno, ali ih drukčije tumače, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari.

15. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

U Zagrebu, 27. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić