Broj: Ppž-1789/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika-specijalista Željka Kudrića kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okr. ŠT, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), odlučujući o prigovoru okr. ŠT, podnesenom protiv prekršajnog naloga Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Postaje prometne policije Vinkovci od 15. siječnja 2025., klasa:211-07/25-3/864, urbroj: 511-15-14-24-2, u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Prigovor okrivljenice ŠT odbija se kao neosnovan i potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenica ŠT obvezna je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura (dvadesetpeteura) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašena je krivom okrivljenica ŠT i kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 390,00 eura, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci prekršajnog naloga.

Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 (jednog) mjeseca.

Okrivljenica je obvezana i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenica je pravodobno podnijela prigovor zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, kako to proizlazi iz sadržaja istog, ističući u bitnome da u potpunosti priznaje prekršaj koji joj se stavlja na teret, no dodaje da je samohrana majka, nezaposlena i bez primanja, te da joj je automobil prijeko potreban zbog prijevoza sina u školu i odlaska na razgovor za posao, pa moli da joj se primijeni opomena ili da joj se umanji sankcija i da joj se ne izriče zaštitna mjera.

Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

4. Prigovor nije osnovan.

5. Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Dakle, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljenici za počinjeni prekršaj izreklo mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 390,00 do 920,00 eura, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 390,00 eura predstavlja najnižu zakonom propisanu kaznu za predmetni prekršaj.

Po ocjeni ovog suda, imajući na umu da inkriminirano ponašanje okrivljenice predstavlja velik stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra te da u konkretnom slučaju ne postoje posebno izražene olakotne okolnosti, kao i da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, to se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru. K tome, uzimajući u obzir i nedokumentirane žalbene navode o imovinskim i obiteljskim prilikama okrivljenice, vijeće ovog suda ne nalazi osnovanim primjenu instituta ublažavanja kazne.

7. Isto tako, neosnovan je navod žaliteljice u kojem predlaže primjenu opomene umjesto novčane kazne. Naime, odredbom članka 43. stavka 1. Prekršajnog zakona propisano je da se opomena kao mjera upozorenja može primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina novčana kazna do 663,61 eura, dok u ovom predmetu mjerodavni propis, Zakon o sigurnosti prometa na cestama za predmetno djelo prekršaja propisuje novčanu kaznu u rasponu od 390,00 do 920,00 eura. Dakle, iz prethodno navedene odredbe citiranog Zakona proizlazi da ne postoje zakonski uvjeti da se okrivljenici za predmetno djelo prekršaja primjeni opomena, jer bi u suprotnom sud primjenom opomene u konkretnom slučaju prekoračio ovlast koju ima po zakonu.

8. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenice predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenica upravljajući motornim vozilom ponovno ugroziti sigurnost prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljenici izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije.

Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice. Nije prihvaćen osnovanim razlog, a koji ističe žaliteljica radi preinačenja odluke o zaštitnoj mjeri. Naime, okolnost što je žaliteljici za obiteljske obveze i traženja posla, a što nije ničim niti dokumentirano, eventualno neophodno svakodnevno upravljanje vozilom, nema u konkretnom slučaju takav značaj da bi došlo do promjene pravilne odluke prvostupanjskog prekršajnog tijela. Duljina trajanja izrečene mjere od jednog mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle na samoj donjoj zakonom propisanoj granici, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i veliko prekoračenje dopuštene brzine kretanja izvan naselja za 40 km/h, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponovnog ugrožavanja sigurnosti prometa. Prema tome, kako je okrivljenici izrečena zaštitna mjera u najmanje mogućem trajanju, to se ista niti ne može smanjivati te je u skladu s načelom razmjernosti propisanim u članku 51.a Prekršajnog zakona.

9. Stoga, navodi prigovora nisu od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri.

10. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezana okrivljenica na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 27. svibnja 2025.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v.r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Presuda se dostavlja Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj, Postaji prometne policije Vinkovci u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.