Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: P-137/2022-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice FDE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Gordani Peraković-Turković, odvjetnici u Otočcu, protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću, radi priznanja prava vlasništva, VPS: 1.393,59 eura, nakon održane glavne javne rasprave 12. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice te z.z. tužene, 27. svibnja 2025., javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica FDE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnica na dijelu kčbr. [katastarska čestica] PAŠNJAK LUG površine 44 j 36 čhv, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to dijela koji po Geodetskom elaboratu GEO-HORIZONT d.o.o. za geodetske usluge od 23.01.2025. godine ovjerenog po Državnoj geodetskoj upravi, Područni ured za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina Otočac, Klasa: 932-06/25-02/33, Urbroj: 541-20-04/2- 25-5 od 10.04. 2025. nosi oznaku kao: kčbr. [katastarska čestica] gaj, ruševina, šuma, dvorište ukupne površine 1 ha 15 a 10 m[2] , ruševina površine 26 m , šuma površine 1 ha 13 a 40 m[2] , dvorište površine 1 a 44 m upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tužena dužna priznati i trpjeti brisanje prava vlasništva sa svog imena uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na ime i u korist tužiteljice.

II. Nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.251,08 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, pa do isplate, prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja se određuje za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbija se tužiteljica sa preostalim zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 917,58 eura, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ustala tužbom protiv tužene radi priznanja prava vlasništva na nekretnini pobliže opisanoj u izreci. Navodi se da je tužena upisana kao vlasnica čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dok da je na dijelu ove nekretnine kao posjednik upisana pok. majka tužiteljice u 2/4 dijela te FD i ŽD, svatko u ¼ dijela. Međutim, da je stvarni posjednik i vlasnik navedenog dijela parcele upravo tužiteljica koja je to vlasništvo stekla putem dosjelosti. Prednici tužiteljice da su sada pok. djed ID koji je rođen oko 1901. godine, a umro oko 1985. godine, nadalje, pok. otac PD koji je rođen 1927. godine, a umro 2020. godine čija je zakonska nasljednica upravo tužiteljica kao i sada pok. majka tužiteljice OD koja je preminula 2016. godine. Navodi se da je riječ o nekretnini koja je zemljište majčinih prednika. Budući tužiteljica drži da je pravo vlasništva na prijeporu stečeno dosjelošću prije 6. travnja 1941., to se predlaže donošenje presude kao u izreci, a koji tužbeni zahtjev je uređen nakon izrade parcelacijskog elaborata podneskom od 14.4.2025. godine, list 85 spisa.

2. U odgovoru na tužbu tužena prvotno ističe da tužena nakon podnesenog zahtjeva za mirno rješenje spora tužiteljice nije mogla zaključiti nagodbu, a da tužiteljica nije postupila sukladno očitovanju tužene da u postupku osiguranja dokaza izvrši provedbu dokaza, očevid te saslušanje svjedoka koje sada predlaže tužbom. Bez provedbe tih dokaza da nije moguće očitovati se o osnovanosti zahtjeva. S obzirom da nisu provedeni dokazi, da tužena nema saznanja o vršenju posjedovnih čina od strane tužiteljice i njenih prednika na dijelovima nekretnine te da tužiteljica ne dokazuje da je pošteni posjednik slijedom čega se predlaže odbaciti tužbu, a podredno odbiti tužiteljicu sa tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška.

3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u Izvadak iz zemljišne knjige, list 4 spisa, u Posjedovni list, list 5 i 6 spisa, u Rješenje o nasljeđivanju, list 7 – 11 spisa te 12 – 13 spisa, u Izjave FD i ŽD, list 15 i 16 spisa, u prijedlog parcelacije, list 23 spisa, održano je ročište na licu mjesta u nazočnosti vještaka mjernika na kojem ročištu su saslušani svjedoci BD i KD, list 45 – 47 spisa, izvršen je uvid u Skicu lica mjesta, list 55 spisa, uvid u Geodetski elaborat, list 76 – 83 spisa, saslušana je tužiteljica, list 93 i 94 spisa te svjedoci HD i RD, list 96 – 98 spisa.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Prvotno valja istaći, a vezano za očito istaknuti prigovor preuranjenosti tužbe u smislu da je tužiteljica sukladno uputi tužene, a povodom zahtjeva za mirno rješenje spora trebala pokrenuti postupak osiguranja dokaza, ovaj Sud drži da u konkretnom slučaju tužba nije preuranjena s obzirom da je u dispoziciji same tužiteljice da li će postupiti po uputi nadležnog ODO-a u smislu da pokrene postupak radi osiguranja dokaza ili će pak ustati sa tužbom, kao u konkretnom slučaju.

6. Na temelju izvedenih predloženih dokaza, po ocjeni ovoga suda, tužiteljica je putem svojih pravnih prednika dosjelošću stekla pravo vlasništva na utuženoj nekretnini.

7. Naime, tužiteljica je mogla steći pravo vlasništva utuženih nekretnina dosjelošću ako su glede toga zemljišta do 06. travnja 1941. g. bile ispunjene pretpostavke predviđene pravnim pravilima imovinskog prava koja su kao propis, bila na snazi toga dana. To znači da je tužiteljica u ovoj parnici trebala dokazati da je bila u neprekidnom posjedu prijepornog zemljišta u trajanju od 40 godina do 06. travnja 1941. g. po svojim pravnim prednicima (paragraf 1458 i 1477 Općeg građanskog zakonika).

8. S druge pak strane kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su prije 8. listopada 1991. g. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba toga Zakona. Takvo shvaćanje iznio je Vrhovni sud RH u svojim odlukama br. Rev-291/14 od 17. travnja 2018., Rev-1480/16 od 5.studenog 2019., i dr. Obrazloženje navedenog pravnog shvaćanja polazi od odredbe čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN RH br. 53/91 od 8. listopada 1991.g.) kojom je stavljen izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima.

9. Nakon toga je ZVDSP u čl. 388 st. 4 bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991.g. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, da bi Ustavni sud 17. studenog 1999. ukinuo članak 388. st. 4. ZVDSP-a iz 1996.

10. Okolnost što je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio neustavnom odredbu čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i ukinuo je kao i što je nakon toga donesena nova odredba ovoga članka kojom je propisano da se rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08.listopada 1991.g. bile u društvenom vlasništvu ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga, nije od utjecaja na pravo vlasništva koje su tužitelji u tim postupcima stekli na predmetnim nekretninama razumno se oslonivši na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno.

11. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i dr. protiv Hrvatske), a u kojim odlukama navedeni Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno, ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis.

12. Ovaj Sud je punu vjeru poklonio utvrđenjima na licu mjesta te iskazima saslušanih svjedoka čiji su iskazi podudarni, logični i uvjerljivi te imaju i mogu imati relevantnih saznanja o kronologiji posjedovanja prijepora.

13. Na licu mjesta vještak mjernik je identificirao prijepor te navodi da je tužiteljica dovela do svojeg starog kućišta, devastiranog tijekom ratnih događanja. Vještak navodi da su na tom starom kućištu vidljivi zidovi kuće i ljetne kuhinje dok nastavno na prijeporu točke 401, 416 i 417 u smjeru istoka nailazi se na ruševine štale i drvarnice koje se nalaze na samom prijeporu. Također, da se prijepor u nastavku sastoji od mlade bjelogorične šume s pokojom krškom vrtačom. Vještak napominje da se unutar prijepora nalazi čkbr. [katastarska čestica] vlasništvo također tužene, međutim, koja nije predmet ovog postupka, a na što je punomoćnica tužiteljice iskazala da je navedena nekretnina riješena izvansudskom nagodbom sa tuženom. Vještak zaključuje da dio čkbr. [katastarska čestica] u površini od cca 11.512 m[2] zajedno sa okućnicom tužiteljice i ruševinama koje se nalaze na čkbr. [katastarska čestica] kao i dijelu čkbr. [katastarska čestica] (ruševina štale i drvarnice) čine jedinstvenu cjelinu te navodi da je očito potrebno izraditi parcelacijski elaborat o čemu odluku, naravno, donosi Sud na prijedlog stranaka.

14. Svjedok BD, star 86 godina, navodi da je rodom iz [adresa], a da je njegova rodna kuća od koje su sada ostale samo zidine, udaljena o d površine koju tužiteljica predočuje cca 100m. Navodi da zato dobro zna tko je i kako uživao prijepor. Sjeća se kao dijete tužiteljičinih roditelja, PD i OD kao što pamti i tužiteljičinog djeda ID i baku F. Poznato mu je da su tužiteljičini roditelji živjeli u [adresa], a roditelji od tužiteljičine majke OD, spomenuti ID i Ž da su stalno bili tu, odnosno "na numeru". Svjedok navodi kada se obilazila zemlja koju potražuje tužiteljica, da se prošlo pored zidina koje predstavljaju ostatke kuće u kojoj su živjeli djed i baka od tužiteljice. Sjeća se da je na tom dijelu bila i pekarija čija ruševina se isto vidi, a ono što je pokazala tužiteljica da se vidi da su ostaci štale i drvarnice. Dalje navodi da je do 15. godine živio u [adresa],a onda da je otišao na školovanje s tim da je radni vijek proveo u Rijeci. Međutim, da je svaki vikend i godišnje odmore provodio u [adresa] pa da mu je sve poznato. Tako da zna da su baka F i djed ID umrli 80-ih godina prošlog stoljeća, da su imali dvije kćeri, VD i OD, a OD je, dakle, tužiteljičina majka. Svjedok nije siguran, ali misli da je roditelje naslijedila samo tužiteljičina majka OD jer su nakon njihove smrti sve ovo nastavili uživati roditelji od tužiteljice PD i OD. Ostala pokazana površina da je zapravo gaj odnosno narod je zvao "Milošev gaj", tj. po tužiteljičinom djedu, koji je pazio na gaj da se u njemu ne bi sjeklo, a da nije pazio da bi bilo sve posječeno. Sve do Domovinskog rata da su na ovo imanje i zemlju dolazili tužiteljičini roditelji PD i OD, jedno vrijeme bi znali stalno živjeti ovdje, a onda bi tijekom zime otišli u Zagreb i tako sve do rata dok kuća nije spaljena. Tužiteljičin roditelji da su umrli nakon Domovinskog rata, a da su imali jedno vrijeme, tužiteljicu, koja je nakon njihove smrti sve to nastavila održavati. Svjedok ističe da je ova sada vidljiva mlada šuma bjelogorična, da je to samonikla šuma koju je njegovao i održavao tužiteljičin djed ID, a poslije i njezini roditelji. Poznato mu je da je s jedne strane ovoga gaja tužiteljičin međaš TD, koji je preminuo, a zna da njegov unuk zna dolaziti na ovu zemlju. Pretpostavlja da su postavljene neke međašne oznake jer da su oni znali što je čije. S druge strane da tužiteljica međi sa svojom zemljom odnosno svojom potkućnicom. Koliko je svjedoku poznato, da nitko nije smetao niti tužiteljicu niti njezine pretke u posjedu prijepora pa tako niti bilo tko iz šumarije. Pojašnjava da zemlja koju potražuje tužiteljica nigdje direktno ne međi sa šumarijom jer da šumarija ima svoje odjele, ali da se oni nalaze preko puta te nakon što je svjedoku predočena skica, navodi da je to put koji je vidljiv na skici, a kojim putem da su se svi kretali sa vještakom geodetom prilikom očevida. Naposljetku, svjedok navodi da misli da su FD i ŽD djeca pok. VD, tužiteljičine tetke.

15. Svjedok KD, star 56 godina (sin saslušanog svjedoka BD) navodi da je kao dijete često dolazio sa svojim ocem BD u [adresa] pa se sjeća da je znao viđati tužiteljičine roditelje PD i OD. Sjeća se roditeljske kuće od tužiteljice kao i "kuvarije", štale i drvarnice, od svega toga da su sada vidljivi ostaci odnosno ruševine. Slabo se sjeća tužiteljičinih djeda i bake ID i Ž osim što je zapamtio da se djed ID razumio u ljekovite trave. Predmetni gaj koji je obiđen da su mještani zvali Milošev gaj te su se oni kao djeca igrali u njemu. Potvrđuje da su tužiteljevi roditelji imali samo tužiteljicu, a tužiteljičini djed i baka da su imali dvije kćeri i to tužiteljičinu majku OD i još jednu kćerku. Naposljetku navodi da mu nije poznato da bi bilo ikakvih sporova vezano za ovu zemlju te svjedok još navodi da su njegovi baka i djed ostvarili pravo na obnovu pa da sada on i otac imaju kuću koja se nalazi u blizini ove utužene zemlje u koju kuću da redovito dolazi, skoro svaki vikend te zaključuje da nikada nije viđao nikog drugog na ovoj zemlji osim tužiteljice.

16. Svjedok HD navodi da je zaposlenik Hrvatskih šuma, Šumarije Otočac od 1990. godine pa da već 35 godina obavlja poslove lugara odnosno čuvara šume i to upravo na ovome dijelu koji je predmet spora. Taj dio da se nalazi u gospodarskoj jedinici Kompoljski vrh predio Kavarić. Svjedok navodi da nije bio na licu mjesta (premda je pozvan), ali da mu je predočena skica na Geoportalu te mu je pročitan iskaz odnosno identifikacija od strane vještaka mjernika te navodi da prepoznaje što je predmet spora. Zna da se na ovome dijelu nalaze "neke zidine", a ostatak da je sitna šuma, većinom graba, a ima nešto i bukve, a inače da se do ove čestice dolazi makadamskim putem koji ide od [adresa] pa do Kavarića te da njega također prepoznaje na skici. S obzirom da je, dakle, lugar već 30 godina baš na predmetnom dijelu, da je čuo "nekih priča" da na tom dijelu ima privatnih posjeda, ali da on ne zna točno tko su ti posjednici. Zna da bi trebala postojati međašna oznaka između šumarijskog dijela i privatnog posjeda u obliku četvrtastog kamena postavljenog u zemlji. Međutim, svjedok navodi da on osobno nije na ovome dijelu vršio doznaku u ime Šumarije, a pretpostavlja da nije ni netko drugi jer da je to sitna šuma koja nije pogodna za iskorištavanje odnosno nije isplativa. Navodi da nitko od završetka Domovinskog rata nije vršio doznaku na ovome dijelu, a svjedok još ističe da je zadnje dvije godine čuvar na drugom dijelu, Krekovača – Vrbovica te da ne zna stanje u zadnje dvije godine. Konačno, navodi da je bilo bespravne sječe na ovome dijelu i to naročito nakon VRO "Oluje" te pojašnjava da su oni kao čuvari šume bili dužni čuvati i privatne posjede, a da se to sada izmijenilo te su u obvezi čuvati samo šumarijski dio. Ta obveza čuvanja i privatne šume da je bila negdje do 1997. godine.

17. Svjedok RD navodi da je upravitelj Šumarije Otočac i to od 1999. do 2017. te od 2019. godine pa do danas pa zna da se ovaj prijepor koji mu je pokazan na skici nalazi u gospodarskoj jedinici Kompoljski vrh, predio Kavarići. Navodi da nema saznanja da li su od strane Šumarije vršeni neki radovi te pretpostavlja da je o tome mogao više reći svjedok HD. Poznato mu je da je bilo privatnih posjeda na rubu ovog prijepora, a što se tiče samih radova od stane Šumarije, navodi da to nije bilo ni moguće odnosno na tom dijelu bila su ratna događanja te se odmah to područje smatra minski sumnjivim. Prije 1991. godine da nema saznanja o eventualnom gospodarenju od strane Šumarije Otočac. Potom svjedok navodi da su međašne oznake između šumarijskog dijela i privatnog posjeda u vidu kamena međaša s tim da takvo kamenje postavljaju privatni posjednici odnosno geometri po njihovom nalogu, a da su interne šumarijske oznake između šumarijskih dijelova i privatnih posjeda oznake na stablima u obliku tri paralelne crvene crte bez podloge ili tri paralelne crne crte na bijeloj podlozi.

18. Tužiteljica u svome iskazu navodi da od kad pamti za sebe da zna za ovaj gaj kojeg potražuje u ovom postupku te da ga oni nazivaju I [adresa] jer se njezin djed zvao ID, a baka AD. Navodi da, iako je odrasla u Zagrebu, da je sve školske praznike provodila kod bake i djeda, da njezina majka OD nije bila u radnom odnosu i zato je često mogla dolaziti kod svojih roditelja ID i AD i ona ih je uzdržavala. Pojašnjava da se predmetni gaj nalazi uz samu kuću djeda i bake odnosno ispod toga gaja je voćnjak i taj gaj se koristio na način da ga je djed održavao na šumarski način jer da se to svake godine mora održavati. Nakon djeda i bake da su taj gaj nastavili održavati njezini roditelji čisteći taj gaj i održavajući ga. Taj gaj da je i sada lijep zahvaljujući tome, a da se gaj sastoji od mahom bjelogorice, graba i bukve, a da je otac posadio dvije jele. Baka AD da je umrla 80-ih godina, a djed je umro 6 godina kasnije te su imali dvije kćerke i to tužiteljičinu majku OD i kćerku VD koje su obje naslijedile svoje roditelje. Tužiteljica potvrđuje da je ona jedino dijete svojih roditelja. Istakla je da je njezin djed ID znao govoriti da je prijepor "njegovo očinstvo" odnosno da je on to naslijedio od svoga oca, a tužiteljičinog pradjeda koji se zvao P. Vezano za tetu VD navodi da je ona preminula, da ima dvoje djece, ŽD i FD koji su dostavili svoje izjave da nisu zainteresirani za ovu zemlju. Da nitko nikad nije branio njezinom djedu posjedovanje ove čestice, dapače, da nitko nije radio niti štetu na ovome gaju, a da je ona saznala prije par godina da ova čestica nije upisana na nju odnosno njezine prednike već je mislila da je to sve jedna čestica.

19. Iz Prijepisa posjedovnog lista 94 razvidno je da su posjednicima predmetne nekretnine upisani OD, tužiteljičina majka u 2/4 dijela te FD i ŽD svatko u 1/4 dijela. S druge pak strane, navedena osnovna čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana je u dijelu i u p.l. 46 k. o. [katastarska općina] kao suposjed TD O i B K, nadalje, u p.l. 70 kao posjed Republike Hrvatske, u p.l. 89 kao posjed ĆD, u p.l. 79 kao posjed DD i ŠD, u p.l. 107 kao posjed JD te u p.l.

194 kao posjed LD.

Proistječe da je osnovna čkbr. [katastarska čestica] velike površine, od čak 44 j 36 čhv, no, ono što Sud smatra relevantnim je činjenica da su tužiteljičina majka OD te bratić ŽD i sestričina FD upisani posjednicima dijela čkbr. [katastarska čestica] i to u površini od 11.509 m[2] . Navedena površina odgovara površini novoformirane čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja iznosi 1 ha 15 a 10 m[2] odnosno 11.510 m , što znači za samo 1 m[2] više od površine prema posjedovnom listu iz čega proistječe da novoformirana čkbr. [katastarska čestica] u naravi predstavlja upravo površinu posjeda prema p.l. 94 k. o. [katastarska općina], dok preostali posjednici ostaju i nadalje upisani posjednicima u svojim posjedovnim listovima i sa svojim površinama.

20. Sud je pri tome uzeo u obzir dostavljene Izjave FD kao i ŽD iz kojih Izjava proistječe da se isti ne protive vođenju postupka od strane ovdje tužiteljice, dapače, isti navode da "dozvoljavaju da se po završetku tog postupka FDE u cijelosti upiše kao vlasnik i posjednik na tim nekretninama".

21. Iz Rješenja o nasljeđivanju iza pok. OD i pok. OD PD razvidno je da je njihovom nasljednicom utvrđena kćerka FDE, ovdje tužiteljica.

22. Kao što je rečeno, ovaj Sud je punu vjeru poklonio saslušanim svjedocima JD i MD koji su iskazivali vrlo okolnosno te su sa lakoćom prepoznali prijepor, a isti su sumještani te zasigurno imaju relevantna saznanja o kronologiji posjedovanja.

23. S druge pak strane, svjedoci predloženi od strane tužene, odnosno djelatnici Šumarije HD i RD nisu svojim iskazima osporili navode tužiteljice i gore navedenih svjedoka potvrđujući da imaju saznanja da na tom dijelu postoje privatni posjedi te da Šumarija u tom dijelu nije vršila posjedovne čine.

24. Proistječe da se prijepor sastoji dijelom od ostataka ruševina štale i drvarnice koji objekti su nedvojbeno bili u posjedu tužiteljičinih prednika kao što se sastoji i od mlade bjelogorične šume, u naravi zvan "Milošev gaj", a što sve zajedno sa starim kućištem (okućnicom tužiteljice) odnosno sada vidljivim zidovima kuće i ljetne kuhinje čini zapravo jednu cjelinu koja je također neosporno u posjedu tužiteljice i njezinih prednika najmanje od početka 20. stoljeća.

25. Po ocjeni ovoga suda, pravni prednici tužiteljice su još do 6. travnja 1941. stekli pravo vlasništva prijepora po odredbama Općeg građanskog zakonika.

26. Naprotiv, proistječe da bi pravo vlasništva bilo stečeno i primjenom odredbe čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91), kao Zakona koji je bio na snazi do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tj. do 1.1.1997.g. Citiranom odredbom bilo je propisano da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva sječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a odredbom st. 4. istoga članka da savjesni posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

27. Ovaj sud smatra posjed tužiteljice, odnosno njezinih pravnih prednika savjesnim, odnosno poštenim, budući nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed, osobito imajući u vidu da su i tužiteljica i njezini pravni prednici očito nesmetano posjedovali i gradili građevine na prijeporu i to štalu i drvarnicu te da su održavali i čistili "Milošev gaj".

28. Uvidom u Geodetski elaborat broj 77/2024 od 23.1.2025. sačinjen od strane GEO-HORIZONT d.o.o. u Otočcu i potvrđen od strane Područnog ureda za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina Otočac 10. travnja 2025. godine, proistječe da je istim parcelirana čkbr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na novoformiranu čkbr. [katastarska čestica] ruševina, šuma, dvorište ukupne površine 1 ha 15 a 10 m[2] te na čkbr. [katastarska čestica], a sve prema utvrđenom stanju posjedovanja u naravi. U pogledu novoformirane čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev podneskom od 14. travnja 2025. godine, kao u izreci.

29. S obzirom na izneseno očito je riječ o samostalnom, neprekidnom i mirnom posjedovanju koje traje preko najmanje stotinu godina, to je izvjesno da su još pravni prednici tužiteljice pravo vlasništva na prijeporu stekli dosjelošću, te je stoga valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice. Osim toga, po ocjeni ovoga Suda, očito je riječ tek o usklađenju zemljišno-knjižnog stanja sa stvarnim.

30. S obzirom da je tužiteljica uspjela u parnici, to joj je tužena dužna naknaditi prouzročeni parnični trošak temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

31. Pri tome valja istaći da je z.z. tužene tek na glavnoj raspravi od 12. svibnja 2025. godine predložio zaključenje sudske nagodbe, no, na što nije pristala punomoćnica tužiteljice predlažući usvajanje tužbe i tužbenog zahtjeva te potražujući parnični trošak. Valja istaći da je tijekom postupka i to već u odgovoru na tužbu tužena neosnovano predlagala prvotno odbacivanje tužbe, a potom se i protivila tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Stoga proistječe da se tužena decidirano protivila tužbi i tužbenom zahtjevu (dakle, ne samo opreza radi) ne ostavljajući eventualno mogućnost konačnog očitovanja nakon izrade parcelacijskog elaborata i provedbe dokaza. Činjenica što z.z. tužene ističe da tužena nije mogla odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva prije nego što su saslušani predloženi svjedoci odnosno eventualno predložiti nagodbu nije odlučna s obzirom da i nakon provedbe svih predloženih dokaza tužena ipak nije priznala tužbeni zahtjev (osim što je predložila zaključenje sudske nagodbe), dapače, potražujući i parnični trošak.

32. Trošak je odmjeren prema ispostavljenom troškovniku te je tako Sud priznao trošak sastava tužbe, nadalje, trošak zastupanja na ročištima od 3.4.2024., 14.11.2024., 29.4.2025. i 12.5.2025., u iznosu od po 200,00 eura za svaku radnju. Nadalje, priznat je trošak sastava podneska od 14.4.2025. godine u kojem je uređen tužbeni zahtjev sukladno parcelacijskom elaboratu, u iznosu od 200,00 eura. Povrh toga, priznat je trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja na ročište na licu mjesta koje ročište je održano u [adresa] 14.11.2024. te je priznat trošak u iznosu od 50,00 eura (1h * 25 bodova * 2,00 eur), što ukupno daje iznos od 1.250,00 eura, a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a što sa pripadajućim PDV-om od 312,50 eura daje iznos od 1.562,50 eura.

Povrh toga, priznat je i trošak upotrebe osobnog automobila punomoćnice tužitelja za dolazak na ročište na licu mjesta koje je održano 14.11.2024. godine u iznosu od 9,46 eura (11 km x 0,43 eura x 2), nadalje, priznat je trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura te trošak pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura. Također je priznat trošak vještačenja pri čemu se misli na trošak identifikacije prijepora na ročištu od 14. studenog 2024. te izlaska Suda u iznosu od 599,48 eura (uplaćeni predujam) pa proistječe da je ukupni iznos kojeg je tužena dužna isplatiti tužiteljici na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 2.251,08 eura.

33. Sud nije priznao zatraženi trošak za sastav podneska od 8.4.2025. godine budući se tim podneskom samo konstatira da se dostavlja dokaz o uplati te ovaj podnesak nije bio nužan za vođenje parnice i ne može ići na teret protivne strane. Nadalje, Sud nije priznato trošak izrade parcelacijskog elaborata u iznosu od 1.250,00 eura budući je izrada ovog elaborata korisna isključivo tužiteljici odnosno ista bi imala ovaj trošak neovisno o očitovanju tužene na postavljeni tužbeni zahtjev te niti trošak izrade parcelacijskog elaborata ne može ići na teret protivne strane neovisno o uspjehu u parnici.

Konačno, nije priznat ni trošak zastupanja na ročištu za objavu presude budući niti ovaj trošak nije bio nužan za vođenje parnice.

Stoga je valjalo tužiteljicu odbiti sa preostalim zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 917,58 eura, kao neosnovanim.

34. Na dosuđeni parnični trošak dosuđene su zatezne kamate temeljem čl. 29. st. 1 i 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15).

35. Temeljem iznesenog, presuđeno je kao u izreci.

U Otočcu 27. svibnja 2025.

Sutkinja

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

O tom obavijest

1. Gordana Peraković-Turković, odvjetnica u Otočcu

2. ODO u Gospiću

3. Porezna uprava, Ispostava u Otočcu, nakon pravomoćnosti

4. Područni ured za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina Otočac, nakon pravomoćnosti

Na znanje:

1. FD, [adresa]

2. ŽD, [adresa]