Poslovni broj: Us I-3471/2024-15

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice NK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Ivan Jelavić, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jelavić & partneri j.t.d., Zagreb, Palmotićeva 70, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 5396486500, radi upisa u Registar potencijalnih posvojitelja, 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-552-03/23-01/05, URBROJ: 524-11-01/1-24-3 od 28. lipnja 2024.

II Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Donji Grad, KLASA: UP/I-050-01/23-01/2, URBROJ: 139-114-10-11/23-2 od 2. listopada 2023.

III Odobrava se upis tužiteljice u Registar potencijalnih posvojitelja. IV Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eur (dvijetisućepetsto eura) u roku od petnaest dana od dana dostave pravomoćne presude, a u ostalom dijelu zahtjev za naknadu troška upravnog spora se odbija.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalni sektor za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-552-03/23-01/05, URBROJ: 524-11-01/1-24-3 od 28. lipnja 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Donji Grad, KLASA: UP/I-050-01/23-01/2, URBROJ: 139-114-10- 11/23-2 od 2. listopada 2023. kojim je odbijen kao neosnovan prigovor tužiteljice podnesen u vezi dopisa prvostupanjskog tijela o 6. lipnja 2023. zbog neprovođenja upisa u Registar posvojitelja od strane prvostupanjskog tijela.

2. Tužiteljica u tužbi opisuje kronologiju događaja i činjenice utvrđene u upravnom postupku koji je završio potvrdom nadležne Ordinacije opće medicine da ne postoje zapreke za posvajanje na strani tužiteljice, ali je prvostupanjsko tijelo zaključilo da usprkos prema važećim zakonskim propisima nije moguće zasnivanje posvojenja za životne partnere, zbog čega tužiteljicu nije moguće upisati u Registar potencijalnih posvojitelja.

3. Tužiteljica smatra da je na ovaj način stavljena u nepovoljniji položaj od drugih osoba u jednakoj situaciji, isključivo na temelju drugačije seksualne orijentacije i obiteljskog statusa, a što je suprotno najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske i praksi Europskog suda za ljudska prava.

4. Smatra da je tuženik trebao uzeti u obzir presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-2402/21 od 20. travnja 2022. kojom se odbija žalba tuženika i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu broj Uszp-43/20 od 21. travnja 2021. u kojoj je izražen stav da ne postoji zapreka da se tužiteljima homoseksualne orijentacije omogući pristup postupku procjene podobnosti i prikladnosti potencijalnih posvojitelja za posvojenje, jer bi postupanje protivno tome značilo diskriminaciju tužitelja s osnove spolne i seksualne orijentacije, te bi uskrata pristupa postupku posvojenja osobama koje su sklopile životno partnerstvo imalo značaj postupanja koje sadržava različiti tretman osoba utemeljen isključivo na drugačijoj seksualnoj orijentaciji u odnosu na druge potencijalne posvojitelje, a koje shvaćanje je izraženo i u presudi Europskog suda za ljudska prava Schalk i Kopf protiv Austrije broj 30141/04.

5. Tužiteljica posebno ističe da je Stručni tim odjela za mladež, mlade i obitelji Područnog ureda Donji Grad utvrdio kako tužiteljicu karakteriziraju pozitivne osobine ličnosti, emocionalna toplina, stabilnost, intrinzična motivacija te potrebna znanja i vještine za primjerenu skrb o djetetu, te je ista socijalno adaptirana, odgovorna i dobrih organizacijskih vještina s iznadprosječnih socio-ekonomskim uvjetima za brigu o posvojenom djetetu.

6. Partnerski odnos tužiteljice i njene životne partnerice je stabilan i skladan te posvojenom djetetu može pružiti odrastanje u toplom obiteljskom ozračju te dosadašnje ponašanje tužiteljice i skrb i njega za mlt. NKS, biološko dijete njene životne partnerice rođeno za vrijeme trajanja životnog partnerstva, upućuje da je sposobna brinuti se o djeci te je toplo preporučeno da se tužiteljici omogući roditeljstvo zasnivanjem posvojenja djeteta, a što je više od samog upisivanja u Registar posvojitelja.

7. Poziva se na članak 37. stavak 4. Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola, na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-144/2019 i dr. u kojoj je iznesen stav da je diskriminacija na temelju vrste obiteljske zajednice zabranjena, te da su sudovi i druga nadležna tijela dužna tumačiti i primjenjivati zakone u skladu s njihovim smislom i legitimnom svrhom te odluke donositi na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava i bez intervencije Ustavnog suda i to uz primjenu teleoloških i drugih interpretativnih metoda, zatim na Zakon o suzbijanju diskriminacije, na članak 14. Ustava Republike Hrvatske, na članak 8. stavak 1. i članak 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli, na članak 2. do 7. Konvencije o pravima djeteta, te ističe da je navedeno postupanje nedopušteno i protivno ustaljenoj praksi, osim već navedenih sudova i praksi Suda Europske unije.

8. Predlaže sudu da poništi osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovno postupanje uz naknadu troška upravnog spora.

9. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod razloga iznesenih u osporavanom rješenju.

10. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

11. U podnesku tužiteljica je istakla specifičnu okolnost konkretnog predmeta, a koja je već komunicirana u upravnom postupku pred prvostupanjskim tijelom, a to je da se predmetni postupak prvenstveno vodi radi posvojenja djeteta NKS, koji je začet umjetnom oplodnjom, ali varijantom gdje je jaja stanica donirana upravo od strane tužiteljice, pa dijete nosi genetski materijal tužiteljice, a o čemu se prilaže ovjereni prijevod suglasnosti za postupak donacije jajne stanice poznatog donira od 13. siječnja 2020. te elektronički zapis iz matice rođenih za navedeno dijete, a po potrebi predlaže i saslušati tužiteljicu i majku djeteta, te se radi o djetetu koji je već stavljeno pod njezinu partnersku skrb, a uskraćivanjem tužiteljici upisa u Registar potencijalnih posvojitelja ne krše se samo temeljna ljudska prava tužiteljice već i prava maloljetnog djeteta koja proizlaze iz trajnosti i neraskidivosti odnosa posvojenja kao i šireg opsega prava npr. nasljeđivanja na temelju zakona.

12. Predlaže sudu da u sporu pune jurisdikcije sam riješi stvar i odobri upis tužiteljice u Registar potencijalnih posvojitelja, a podredno da predmet vrati na ponovni postupak, uz naknadu troška upravnog spora.

13. Tužbeni zahtjev je osnovan.

14. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju ovlaštenja iz članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24), o čemu je tuženik bio upozoren u pozivu za raspravu.

15. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u spis predmeta i spis tuženika.

16. Prema podacima spisa predmeta, u odnosu na tužiteljicu prvostupanjsko tijelo je 6. lipnja 2023. dalo stručno mišljenje o podobnosti i prikladnosti za posvojenje mlt. djeteta u kojem je zaključeno da tužiteljicu karakteriziraju pozitivne osobine ličnosti, emocionalna toplina, stabilnost, intrinzična motivacija te potrebna znanja i vještine za primjerenu skrb o djetetu, te je ista socijalno adaptirana, odgovorna i dobrih organizacijskih vještina s iznadprosječnih socio-ekonomskim uvjetima za brigu o posvojenom djetetu, partnerski odnos tužiteljice i njene životne partnerice je stabilan i skladan te posvojenom djetetu može pružiti odrastanje u toplom obiteljskom ozračju te je toplo preporučeno da se tužiteljici omogući roditeljstvo zasnivanjem posvojenja djeteta.

17. Međutim, dopisom prvostupanjskog tijela od 6. lipnja 2023. bez obzira na dostavljeno pozitivno mišljenje o procjeni podobnosti i prikladnosti za posvojenje, navedeno je da prema aktualno važećim zakonskim propisima nije moguće zasnivanje posvojenja za životne partnere, zbog čega se tužiteljica ne može upisati u Registar potencijalnih posvojitelja.

18. Prvostupanjskim rješenjem od 2. listopada 2023. odbijen je prigovor tužiteljice u odnosu na neprovođenje postupka upisa u Registar posvojitelja od strane prvostupanjskog tijela sukladno navedenom dopisu od 6. lipnja 2023., s obrazloženjem da sukladno odredbi članka 185. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj: 103/15, 98/19, 47/20 i 49/23) i odredbi članka 12. Pravilnika o elementima koji se odnose na podobnost i prikladnost za posvojenje metodama utvrđivanja podobnosti i prikladnosti, sadržaju izvješća o djetetu, vođenju registra o potencijalnim posvojiteljima te načinu vođenja registra o posvojenjima (Narodne novine, broj: 106/14), nema podataka o zajednici životnog partnerstva, a tužiteljica je dostavila izvadak upravo iz Registra životnog partnerstva.

19. Osporavanim rješenjem od 28. lipnja 2024. odbijena je žalba tužiteljice, s obrazloženjem da je prvostupanjsko tijelo donijelo pravilnu i zakonitu odluku, te istu obrazložilo pozivom na relevantne propise.

20. Prema ocjeni suda, u konkretnom slučaju tužiteljica osnovano prigovara da je u upravnoj stvari upisa u Registar potencijalnih posvojitelja došlo do diskriminacije na temelju spolne orijentacije, obzirom da je bračnim i izvanbračnim drugovima ukoliko prođu postupak procjene podobnosti i prikladnosti za posvajanje djeteta omogućeno da se upišu u navedeni Registar.

21. Republika Hrvatska se obvezala u domaćem pravu i u potpisanim međunarodnim ugovorima na provođenje zabrane diskriminacije na temelju zaštićene osnove spolne orijentacije i na provođenje opće zabrane diskriminacije, te se tužiteljica osnovano pozvala na Zakon o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine, broj: 85/08 i 112/12), na članak 14. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14), na članak 8. i 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje Europska konvencija) i na članak 2. do 7. Konvencije o pravima djeteta (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj 2-3/17).

22. Nadalje, Republika Hrvatska je od 2005. potpisnica Protokola broj 12 uz navedenu Konvenciju u kojem je u članku 1. propisana opća zabrana diskriminacije u uživanju svih prava određenih zakonom, a zabrana diskriminacije temeljno je načelo i Europske Unije (članak 2. Ugovora o Europskoj uniji kao interpretativno sredstvo, članak 10. i 19. Ugovora o funkcioniranju Europske Unije i članak 20. i 21. Povelje o temeljnim ljudskim pravima, a u primjeni su od 1. prosinca 2009.), a Republika Hrvatska je članica Europske unije od 1. srpnja 2013.

23. Europski sud za ljudska prava je u predmetu E.B. protiv Francuske (zahtjev broj 43546/02) od 22. siječnja 2008. u upravnoj stvari odbijanja posvojenja djeteta u odnosu na samohranu majku homoseksualne orijentacije utvrdio da je došlo do povrede članka 14., tj. načela zabrane diskriminacije u vezi članka 8. Europske konvencije, tj. prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života, a time i do diskriminacije na temelju zaštićene osnove seksualne orijentacije.

24. U obrazloženju presude se navodi da je spolna orijentacija samohrane majke bila odlučni faktor za odbijanje njenog zahtjeva za posvojenje, a čime je podnositeljica pretrpjela razliku u postupanju, jer francuski zakon omogućava samcima da usvoje dijete otvarajući time mogućnost za usvojenje od strane homoseksualnog samca, a država nije za navedenu razliku u postupanju na temelju seksualne orijentacije dala objektivno i razumno opravdanje u smislu legitimnog cilja, i to naročito obzirom da je u postupku utvrđeno da podnositeljica nesumnjivo ima osobne kvalitete za podizanje djeteta koje čine temelj za ostvarivanje najboljeg djetetovog interesa, te se radi o diskriminaciji koja prema Europskoj konvenciji nije prihvatljiva.

25. Slijedom navedenog, sud je mišljenja da je u konkretnom slučaju trebalo uzeti u obzir i posebnu okolnost da tužiteljica traži upis u Registar posvojitelja radi usvojenja točno određenog djeteta mlt. NKS, koji već ima genetsko nasljeđe od tužiteljice, a što sud ne smatra odlučnom činjenicom, već činjenicom koja dodatno podržava odlučnu činjenicu da je tužiteljica u postupku procjene podobnosti i prikladnosti za usvajanje provedenom od strane prvostupanjskog tijela ocjenjena izuzetno podobnom i prikladnom za usvojenje u smislu da posvojenom djetetu, zajedno sa svojom životnom partnericom, ujedno i majkom navedenog djeteta, može pružiti odrastanje u toplom obiteljskom ozračju te je toplo preporučeno da se tužiteljici omogući roditeljstvo zasnivanjem posvojenja djeteta.

26. Nadalje se napominje da, iako država u pojedinim područjima ima marginu diskrecije, te nacionalni zakonski propisi mogu odražavati posebno kulturološko i socijalno prihvatljivo ponašanje koje može predstavljati specifičnost pravnog poretka neke države, u pravnoj stečevini Europske unije u odnosu na zaštićenu osnovu seksualne orijentacije postoji minimalna margina diskrecije za države članice, a iz kojeg razloga se takav kriterij primjenjuje u odnosu na sve države članice Europske unije i u praksi Europskog suda za ljudska prava, a kako to proizlazi iz prethodno citirane presude E.B. protiv Francuske.

27. O zahtjevu za trošak, sud je odlučio sukladno članku 147. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, ocijenivši da je tužiteljica uspjela u sporu, te je sud prihvatio osnovanim i opravdanim zahtjev za naknadom troškova spora za sastav tužbe, sukladno Tbr. 27/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23) u iznosu od 1.000,00 eura i za pristup na ročište u iznosu 1.000,00 eura sukladno Tbr. 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika što uvećano za porez na dodanu vrijednost (25%) iznosi ukupno 2.500,00 eur, dok trošak za sastav podneska od 6. ožujka 2025. nije ocijenjen opravdanim troškom sukladno članku 144. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, jer su u tom podnesku navedene činjenice koje su bile poznate i u vrijeme sastava tužbe, te su mogle biti iznesene i kasnije na održanom ročištu.

28. Stoga je sud na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, presudio kao u izreci.

U Zagrebu 27. svibnja 2025.

Sutkinja:

Tamara Bogdanović, univ. spec.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Ivan Jelavić, putem e-kom.

2. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski postupak, [adresa] Zagreb,

Ulica grada Vukovara 78

3. U spis