REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kžzd-5/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Ivane Bilušić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Zdenke Marinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog AU, zbog kaznenog djela iz članka 172. stavka 2. u vezi s člankom 51. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenog AU, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 13. lipnja 2023. broj Kvm-109/2021-18 (Kzd-232/2020), u sjednici održanoj 27. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe osuđenog AU, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda te se, na temelju članka 564. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), osuđenom AU uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 17. rujna 2020. broj Kzd-232/2020-3, koja je pravomoćna 2. listopada 2020., opoziva samo zbog kršenja posebne obveze izrečene na temelju članka 62. stavka 2. točke 10. KZ/11., te se određuje izvršenje jedinstvene kazne zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci.
II. Odbija se žalba osuđenog AU kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, na temelju članka 564. stavka 4. ZKP/08., osuđenom AU je opozvana uvjetna osuda, koja mu je izrečena presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 17. rujna 2020. broj Kzd-232/2020-3 te je određeno izvršenje jedinstvene kazne zatvora u trajanju šest mjeseci.
2. Protiv ove presude žalbu je podnio osuđeni AU putem branitelja Janka Murtića, odvjetnika iz Zagreba, zbog "povrede odredaba postupka, povrede materijalnog prava" te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i osuđeniku ne opozvati uvjetnu osudu, odnosno pobijanu presudu ukinuti i uputiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
5. Žalba je neosnovana.
6. Nije u pravu žalitelj kada, navodom o "povredi odredaba postupka", tvrdi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka.
6.1. Žalitelj ne navodi o kojoj bi se bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka imalo raditi, a tvrdnjom kako nije u dovoljnoj mjeri uzeto u obzir osuđenikovo iskreno kazivanje ne opravdava niti jedan od oblika bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP/08.
7. Žalitelj nije u pravu niti kada se, navodom o "pogrešnoj primjeni materijalnog prava", žali zbog povrede kaznenog zakona, koju ističe kao tzv. posrednu povredu.
7.1. Žalitelj konkretno ne označava koju povredu kaznenog zakona iz članka 469. ZKP/08. ima u vidu, niti se to iz sadržaja žalbe može razabrati. Tvrdnjom kako je pogrešno utvrđeno činjenično stanje dovelo do povrede materijalnog prava žalitelj pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a time ne opravdava žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona.
8. Isto tako, neosnovano žalitelj pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći kako je osuđenik plaćao uzdržavanje najviše koliko je mogao i kako pokušava namiriti dug na sve načine.
8.1. U odnosu na kršenje posebne obveze koja mu je izrečena sukladno članku 62. stavku 2. točki 10. KZ/11., prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve odlučne činjenice na temelju kojih je izveo pravilan zaključak da osuđenik uporno krši naloženu posebnu obvezu. Sud prvog stupnja je pravilno imao u vidu da je citirana prvostupanjska presuda postala pravomoćna 2. listopada 2020., kojom je, među ostalim, osuđeniku naložena posebna obveza da uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju ubuduće plaća uzdržavanje djeteta ĐU i djeteta LU, mjesečnim uplatama po 1.100,00 kuna za svako dijete. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako osuđenikovo neuredno i neredovito plaćanje uzdržavanja za djecu predstavlja pasivan i ignorirajući stav osuđenika prema njegovoj zakonskoj obvezi uzdržavanja maloljetne djece, a time i kršenje naložene posebne obveze. Pri tomu je sud prvog stupnja pravilno imao u vidu iskazivanje zakonske zastupnice oštećenika, njihove majke NU, te iskaz probacijske službenice AUU, kao i izvješća Probacijskog ureda Zagreb II. te dostavljenu dokumentacije FINA-e i Zagrebačke banke d.d., iz kojih suglasno proizlazi da osuđenik uzdržavanje ne plaća niti uredno niti redovito, te se dug na ime dospjelih budućih uzdržavanja kontinuirano povećava.
8.2. Imajući u vidu navedeno, a vodeći računa o tomu da je osuđenik zaposlen, zdrav i radno sposoban, paušalni navodi žalitelja kako je osuđenik "plaćao koliko je mogao", koji ničim nisu potkrijepljeni, uz krajnje upitnu uvjerljivost osuđenikovih obećanja da će nastaviti uredno plaćati uzdržavanje, ne predstavljaju izlaganje relevantnih okolnosti kojima bi se dovela u sumnju pravilna ocjena prvostupanjskog suda kako su zbog kršenja ove posebne obveze ispunjeni uvjeti za opoziv uvjetne osude.
8.3. Stoga, kako nisu utvrđeni opravdani razlozi, prema članku 58. stavku 5. KZ/11., za neizvršenje posebne obveze osuđenika iz članka 62. stavka 2. točke 10.
KZ/11., prigovori žalitelja su neosnovani.
9. Međutim, ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbe osuđenika, a po službenoj dužnosti, sukladno članku 476. stavku 1. točki 2. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud, opozivajući uvjetnu osudu i zbog neispunjenja posebne obveze iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11., na štetu osuđenika povrijedio kazneni zakon.
9.1. Citiranom pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, osuđeni AU je proglašen krivim zbog dvaju kaznenih djela povrede dužnosti uzdržavanja, iz članka 172. stavka 2. KZ/11., za koja mu je za svako utvrđena kazna zatvora po četiri mjeseca te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci. Na temelju članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda, tako da se izrečena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ako osuđenik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Ujedno je, pored već ranije spomenute posebne obveze iz članka 62. stavka 2. točke 10. KZ/11., osuđeniku na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11. izrečena i posebna obveza da u roku od dvije godine popravi štetu te isplati dospjele neisplaćene obveze uzdržavanja za dijete ĐU u iznosu 17.800,00 kuna i za dijete LU u iznosu 17.800,00 kuna. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11., optuženik je upozoren da će sud opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene jedinstvene kazne zatvora ako optuženik u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri obveze iz članka 62. stavka 1. točke 1. i iz članka 62. stavka 2. točke 10. KZ/11. ili ih teško i ustrajno krši.
9.2. Navedena presuda je postala pravomoćna 2. listopada 2020., pa je dobrovoljni rok za izvršenje posebne obveze iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11. od dvije godine istekao 2. listopada 2022., kada je počeo teći rok za opoziv uvjetne osude, u smislu članka 58. stavka 8. KZ/11., dok u odnosu na posebnu obvezu iz članka 62. stavka 2. točke 10. KZ/11. rok teče sve dok za to postoje zakonski uvjeti.
9.3. Odredbom članka 58. stavka 8. KZ/11. je propisano da se uvjetna osuda ne može opozvati nakon što je proteklo godinu dana od isteka roka određenog za izvršavanje obveze iz članka 62. KZ/11. Dakle, u navedenom roku od godinu dana od isteka roka za dobrovoljno ispunjenje obveze iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11., morao je biti proveden postupak prema članku 564. stavku 4. ZKP/08., kao što je i odluka o opozivu uvjetne osude zbog neispunjenja posebne obveze morala postati pravomoćna, jer nije dovoljno da je u tom roku samo pokrenut postupak za opoziv uvjetne osude. U konkretnom slučaju je pravomoćna odluka o prijedlogu za opoziv uvjetne osude zbog neispunjenja posebne obveze trebala biti donesena najkasnije do 2. listopada 2023., kako bi bio održan rok iz članka 58. stavka 8. KZ/11.
9.4. Prijedlog za opoziv uvjetne osude osuđeniku unutar trajanja roka iz članka 58. stavka 8. KZ/11., kao što je unutar roka održana i sjednica vijeća na kojoj je osuđeniku opozvana uvjetna osuda. Međutim, daljnji protek vremena u razdoblju koje je uslijedilo nakon donošenja pobijane odluke, doveo je do isteka roka iz članka 58. stavka 8. KZ/11., što je onemogućilo pravomoćno odlučivanje o opozivu uvjetne osude zbog neispunjenja posebne obveze iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11.
10. Zato je, u povodu žalbe osuđenika, a po službenoj dužnosti, zbog ostvarene povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 5. ZKP/08., pobijanu presudu trebalo preinačiti te uvjetnu osudu opozvati samo zbog kršenja posebne obveze iz članka 62. stavka 2. točke 10. KZ/11.
11. Slijedom izloženog, primjenom članka 486. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci pod točkom I., a na temelju članka 482. ZKP/08. kao pod točkom II. izreke.
Velika Gorica, 27. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Gordana Paljevec
