REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-14809/2021-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice LL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krešimiru Martiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika VALBO SNAGA d.o.o., Zagreb, Heinzelova 8, OIB 69419352608, zastupanog po punomoćniku Branku Kirinu, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. travnja 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 27. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku VALBO SNAGA d.o.o., Heinzelova 8, Zagreb, OIB: 69419352608, isplatiti tužiteljici LL, IZ [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.270,00 eura (dvije tisuće sedamsto sedamdeset eura) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 15.10.2020. g. do konačne isplate prema stopi zatezne kamate koja se određuje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, kao i nadoknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 1.554,00 eura, sve u roku od 8 dana.

II/ Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 500,00 eura sa zateznim kamatama od 15.10.2020. do isplate.

III/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 277,50 eura u roku 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kod tuženika bila u radnom odnosu temeljem Ugovora o radu od 5. lipnja 2020. Kod tuženika kao poslodavca zadobila je tjelesnu ozljedu na radu 1. rujna 2020.; do ozljede tužiteljice na radu došlo je prilikom obavljanja poslova na radnom mjestu pripreme brze hrane - pripreme i prodaje kebaba, te je navedenom prilikom ozlijedila četvrti prst lijeve ruke i to zbog toga što organizacija rada na predmetnom radnom mjestu nije bila jasno definirana, te zbog loše organizacije rada, a što je odgovornost i dužnost poslodavca. Tužiteljica je radila bez važeće sanitarne dozvole i bez položene zaštite na radu. Na dan ozljede troje radnika nije došlo na posao pa je bila žurba i panika da se sve stigne. Tužiteljica je zbog obima i brzine posla koristeći opasnu stvar – električni nož, duboko porezala četvrti prst lijeve ruke, te je odvezena hitnom i pružena joj je prva pomoć u Kliničkoj bolnici Sveti duh, Sveti Duh 64, Zagreb. Nastavila je s liječenjem te joj je obavljeno sterilno pranje rane, i šivanje prsta, odlazila je na brojne kontrole, preglede rane i šavova, previjanje, a što je sve pratilo uzimanje lijekova protiv boli i nemogućnost obavljanja osnovnih životnih funkcija bez iznimnih napora. Tužiteljica niti dan-danas ne može zbog straha raditi s električnim nožem. Tužiteljica potražuje isplatu pravične naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Činjenice su da je zbog štetnog događaja tužiteljica pretrpjela fizičke bolove, duševne bolove jer joj je smanjena životna aktivnost, pretrpjela je i strah i naruženje, te joj je bila potrebna i tuđa njega i pomoć, te potražuje pravičnu novčanu naknadu za: fizičke boli 5.250,00 kuna, za strah 5.250,00 kuna, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 3.000,00 kuna, za tuđu njegu i pomoć 3.000,00 kuna, za naruženje 5.250,00 kuna. Zbog rečenih povreda osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tužiteljica dakle zahtijeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu u ukupnom iznosu od 21.750,00 kuna.

2. Tužbenim zahtjevom konačno specificiranim podneskom od 13. studenog 2024. tužiteljica potražuje fizičke boli 800,00 eura, za strah 510,00 eura, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 300,00 eura, za tuđu njegu i pomoć 160,00 eura, za naruženje 1.000,00 eura, ukupno iznos od 2.770,00 eura.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, navodeći da nije točno da je do ozljede tužiteljice na radu došlo zbog toga što organizacije rada na radnom mjestu nije bila jasno definirana te zbog loše organizacije rada. Tuženik dodatno napominje da se radi o poslodavcu koji zapošljava više od 100 zaposlenih u više ugostiteljskih objekata te da uvijek vodi povećanu brigu oko zaštite prava radnika sa svih osnova, a pogotovo s osnove valjane i učinkovite zaštite na radu koja je u cijelosti provedena.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi uvidom u: Ugovor o radu (strana 5-7, 48- 50 spisa), Prijavu o ozljedi na radu (strana 8-11, 51-54 spisa), medicinsku dokumentaciju (strana 12-16, 55-57 spisa), Odluku o otkazu (strana 24-26 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Miljenku Franiću (strana 79, 80-81 spisa), očitovanje vještaka (strana 91-92 spisa), saslušane su svjedokinje VL i DL (strana 67-68 spisa), zz tuženika (strana 68-69 spisa), tužiteljica (strana 103-104 spisa).

5. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno čl. 8. ZPP-a. Na osnovi rezultata provedenog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

6. Među strankama je sporna odgovornost za štetu, uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda te visinu štete.

7. Uvidom u prijavu o ozljedi na radu od 3. rujna 2020. sud je utvrdio da je tužiteljica ozlijeđena na uobičajenom mjestu rada, tijekom redovitog radnog vremena prilikom pripreme i prodaje kebaba i korištenja električnog noža kojim se porezala. Procjenom rizika predviđeno je korištenje osobnih zaštitnih sredstava, koja su korištena, tužiteljica je osposobljena za rad na siguran način, primijenjena su osnovna pravila zašite na radu, pružena joj je prva pomoć; nije provedena interna istraga, nije obavljen očevid od strane policije niti inspektorata rada za zaštitu na radu. Radi se o lakšoj ozljedi na radu koja je priznata kao ozljeda na radu od strane HZZO-a dana 10. studenoga 2020.

8. Iz iskaza saslušane svjedokinje VL, voditeljice operativnog dijela poslovanja tuženika, proizlazi da je bila obaviještena o ozljedi tužiteljice da se porezala na nož, da je ispunjena prijava o ozljedi na radu, da je tužiteljica obavljala poslove pomoćnog radnika u kuhinji, pripremu i obradu mesa, posluživanje gostiju, rad na blagajni, da je tužiteljica bila osposobljena za rad na siguran način i za rad s rizicima, da je imala zaštitnu odjeću i obuću, rukavice, da je tuženik imao jednom godišnje inspekcijski nadzor zaštite na radu u kojima nisu utvrđene nepravilnosti, niti je tuženik kažnjavan.

9. Iz iskaza saslušane svjedokinje DL proizlazi da ozljeđivanje tužiteljice nije vidjela jer joj je bila je okrenuta leđima; tužiteljica je čistila mašinu za meso, prala ju je pod vodom, ne zna je li imala na rukama rukavice, u trenutku pranja gornjeg dijela mašinice na kojem se nalazi i nož koji se može odšarafiti s mašine, i uobičajeno se mašina isključi iz struje, u ovom je slučaju bila upaljena na adapter i nož se ne mora skidati; da je tužiteljica radila poslove rezanja i slaganja mesa, rad na blagajni, da su bili obučeni u službenu odjeću - majice, hlače i tenisice, da za proizvodnju i pripremu moraju nositi rukavice, a za rezanje ne jer bude masno, da su prošli obuku za rad na siguran način.

10. U svom iskazu zz tuženika AL iskazuje da je tužiteljica radila kod tuženika, da se ozlijedila u obavljanju standardnih poslova koje su obavljali svi djelatnici tuženika (pripremanje i usluživanje jela), da prije ozljeđivanja tužiteljice nije bilo ozljeda kod tuženika, da je tužiteljica bila obučena za rad na siguran način, da su provedene sve mjere zaštite na radu, da je kod tuženika bilo puno inspekcijski nadzora, ali nikada nije kažnjavan.

11. U svom iskazu tužiteljica izjavljuje da je radila oko 6 mjeseci, iako je bila zaposlena kao voditelj, obavljala je sve poslove kao i ostali radnici - pripremu, čišćenje, rezanje kebaba, motanje kebaba. Kritične zgode bilo je puno posla i kupaca, radilo ih je četvoro umjesto šestoro, rezala je kebab s električnim nožem, koji je mastan i nož se poskliznuo i razrezao prst, da nije imala zaštitnu opremu, niti sanitarnu, niti jednokratne gumene rukavice koje su imali radnici koji su davali hranu, nije se radilo o zaštitnim rukavicama, kako su dugo radili svi su znali rezati s obje ruke, bez obzira jesu li bili dešnjaci ili ljevaci. Nakon nezgode, u bolnici je bila na obradi šivanja i oko dva mjeseca na bolovanju.

12. Iskaz tužiteljice i svjedoka sud je prihvatio kao vjerodostojan i istinit jer su iskazi davani sigurno, uvjerljivo i životno logično i međusobno su sukladni ostalim dokazima u spisu, osim iskaza svjedokinje DL koja je iskazivala da je tužiteljica čistila i prala mašinu, budući isto ne proizlazi iz iskaza ostalih svjedoka i Prijave ozljede na radu.

13. Pri razjašnjenju prigovora tuženika s naslova odgovornosti u ovoj pravnoj stvari kao polaznu osnovu sud je uzeo Zakon o zaštiti na radu (Narodne novine 71/14, 118/14, 94/18, u daljnjem tekstu ZZR) koji odredbom čl. 25. propisuje da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

14. Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku određena je i odredbama članka 111. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, u daljnjem tekstu ZR) kojim je stavkom 1. propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava; stavkom 2. određeno je kako se pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovog članka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.

15. Poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivna ili kauzalna odgovornost) može se te odgovornosti osloboditi pod pretpostavkom iz odredbe članka 25. st. 2. ZZR-a i podredno pod pretpostavkama iz odredbe članka 1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZOO), dakle iznimno, u točno određenim slučajevima, dopušteno je oslobađanje poslodavca od objektivne odgovornosti. Poslodavac se neće moći pozivati na ekskulpacijske razloge ako je šteta posljedica obične nepažnje radnika ili treće osobe.

16. Slijedom navedenog tuženica - poslodavac u predmetnom slučaju odgovara za štetu tužiteljici – radnici po kriteriju objektivne odgovornosti na temelju odredbe članka 111. st. 1. ZR-a, u svezi sa odredbom članka 25. st. 1. ZZR-a. Budući je čl. 25. ZZR-a poseban (specijalan) propis, pravo poslodavca na oslobađanje od objektivne odgovornosti u konkretnom slučaju mora se prvenstveno prosuđivati kroz primjenu tog propisa, a tek podredno primjenjivat će se odredbe članka 1067. ZOO-a kao opći propis.

17. Zakonom (članak 25. stavak 1. ZZR-a) propisana odgovornost poslodavca za štetu koju pretrpi radnik na radu ili u vezi s radom po načelu uzročnosti (objektivna odgovornost) znači da postoji oboriva pretpostavka (presumpcija) poslodavčeve krivnje i da teret dokazivanja suprotnoga leži na poslodavcu, koju pretpostavku oslobađanja od odgovornosti tuženik nije dokazao tijekom postupka.

18. Obzirom tuženik ničim nije dokazao da šteta potječe od više sile ili isključive radnje tužiteljice ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, niti je dokazao da postoji doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja, a uzevši u obzir naprijed navedena utvrđenja koja proizlaze iz iskaza tužiteljice i svjedoka, tuženik je dužan u cijelosti tužiteljici naknaditi štetu.

19. Radi utvrđivanja postojanja i opsega štete koju je tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju izveden je dokaz liječničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Miljenku Franiću. U svom nalazu i mišljenju stalni sudski vještak dr. Miljenko Franić utvrdio je da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila reznu ranu IV. prsta lijeve šake, da je provedeno liječenje po kirurgu. Nakon provedenog liječenja zaostaju bolovi u IV. prstu lijeve šake te bolna i ograničena pokretljivost DIP i PIP zgloba prsta lijeve šake, zdravstveno stanje stabilizirano je 15. listopada 2020.; zadobivena ozljeda je u uzročno- posljedičnoj vezi sa štetnim događajem.

20. U usmenom očitovanju na ročištu održanom 6. studenoga 2024. na prigovore tužiteljice vještak navodi da je nalaz i mišljenje izradio sukladno karakteru zadobivene ozljede u štetnom događaju, uzevši u obzir medicinsku dokumentaciju, odnosno tijek liječenja i izvršeni klinički pregled tužiteljice 17. lipnja 2024. te ostaje u potpunosti kod nalaza. Ocjenu trajanja bola i straha cijenio je sukladno priloženoj medicinskoj dokumentaciji (koja je oskudna) te uzevši u obzir svoje dugogodišnje iskustvo u liječenju sličnih ozljeda, a svakako i činjenice da je tužiteljica na bolovanju bila oko 5 tjedana prema osobnoj izjavi na pregledu i imala je bolove do kraja siječnja 2021., zaostale tegobe nakon stabilizacije zdravstvenog stanja, što je ocijenio s datumom 15. listopada 2020., spadaju pod ocjene trajnih posljedice u visini od 2%; u pisanom nalazu ocijenjeno je i nastalo naruženje. U odnosu na osjećaj straha, vještak navodi da se strah uobičajeno osjeća kod zadobivanja sličnih ozljeda, ali da u ovom posebnom slučaju nema nekog zaostalog posebnog straha, a pogotovo je potrebno naglasiti da nema neke odgovarajuće medicinske dokumentacije u kojoj bi se tužiteljica žalila na tako nešto.

21. Sud je poklonio vjeru u cijelosti nalazu i mišljenju vještaka jer je isti dan na logičan i uvjerljiv način u skladu s pravilima struke, na osnovi medicinske dokumentacije priležeće u spisu te na osnovi pregleda tužiteljice od strane vještaka.

22. Kao posljedicu predmetnog štetnog događaja tužiteljica je trpjela bol jakog intenziteta 2 dana, bolove srednje jakog intenziteta 10 dana, manjeg intenziteta još 15 dana, sud je tužbeni zahtjev tužiteljice s osnove bolova usvojio u iznosu od 800,00 eura.

23. Iz vještva ovaj sud nalazi utvrđenim da je tužiteljica trpjela primarni strah koji je bio vrlo intenzivan i kratkotrajan, sekundarni strah kao posljedica tjelesnih ozljeda i njihovih posljedica, jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 5 dana, a slabijeg intenziteta 10 dana, s obzirom na duljinu straha i njegov intenzitet ovaj sud smatra da u smislu čl. 1100. ZOO-a tužiteljici pripada pravična novčana naknada zbog pretrpljenog straha u iznosu od 510,00 eura.

24. Trajne posljedice umanjile su opću životnu aktivnost tužiteljice s ortopedsko- traumatološke strane za 2%. S obzirom na tako utvrđeni opseg smanjenja životne sposobnosti tužiteljice, trajnost posljedica opisanih po vještaku, ovaj sud smatra da joj u smislu čl. 1100. ZOO-a pripada pravična novčana naknada po osnovi pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti u utuženom iznosu od 300,00 eura.

25. U odnosu na naruženje, prema nalazu i mišljenju vještaka radi se o naruženju slabijeg stupnja u vidu zaostalog ožiljka na jagodici IV. prsta lijeve šake, u koje naruženje je i sud izvršio uvid, te je tužiteljici dosuđen iznos od 500,00 eura, a odbijen kao previsoko postavljen iznos u visini od 500,00 eura.

26. Tužiteljici je bila potrebna tuda pomoć i njega kroz 10 dana po 2 sata i 20 dana po 1 sat, ukupno 40 sati, uzimajući u obzir cijenu primjerenu mjesnim prilikama u kojima živi tužiteljica za jedan sat tuđe pomoći njege u iznosu od 4,00 eura, sud je tužiteljici dosudio iznos od 160,00 eura.

27. Obzirom na naprijed navedeno, tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 2.270,00 eura, sukladno odredbi čl. 1100. i 1095. ZOO-a sa zateznom kamatom od 15. listopada 2020. temeljem čl. 29. st. 2. i čl. 1103. ZOO-a, kada se tužiteljici zdravstveno stanje stabiliziralo.

28. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

29. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a, a odnosi se na zastupanje stranke po punomoćniku i uspjeha stanaka u parnici sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Tako je tužiteljici priznat trošak za sastav tužbe 100 bodova, pristupa na ročište 2.12.2021., 14.11.2023., 12.3.2024., 6.11.2024. i 30.4.2025. svako po 100 bodova, dva obrazložena podneska svaki po 100 bodova, ukupno 800 bodova odnosno 1.600,00 eura.

30. Razmjerno uspjehu tužiteljice u omjeru od 81,5% priznat joj je trošak u iznosu od 1.304,00 eura, tužiteljici su priznati troškovi provedenog medicinskog vještačenje u iznosu od 250,00 eura, ukupno je tužiteljici priznat trošak u iznosu od 1.554,00 eura.

31. Tuženiku su priznati troškovi za sastav odgovora na tužbe 100 bodova, pristupa na ročište 2.12.2021., 14.11.2023., 12.3.2024., 6.11.2024. i 30.4.2025. svako po 100 bodova, ukupno 600 bodova odnosno 1.200,00 eura.

32. Razmjerno uspjehu tuženika u omjeru od 18,5 % priznat mu je trošak u iznosu od 222,00 eura, uvećan za 25% PDV-a u iznosu od 55,50 eura, ukupno je tuženiku priznat trošak u iznosu od 277,50 eura.

33. Tužiteljica je temeljem odredbe čl. 15. st. 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođena od plaćanja istih, te je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova sudskih pristojbi.

U Zagrebu 27. svibnja 2025.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika