Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: K-8/2023-124

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru u vijeću sastavljenom od sutkinje Maje Sikora, kao predsjednice vijeća te sudaca porotnika Nade Hudoletnjak i Nevenke Ledinski, kao članova vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženog HTI, zbog kaznenog djela iz čl. 153. st. 1. i 2. Kaznenog zakona i čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., dalje: Kazneni zakon), u povodu optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj KO-DO-7/2023-1 od 27. ožujka 2023., dana 4. travnja 2025, nakon održane i zaključene usmene rasprave, sa koje je isključena javnost, u nazočnosti zamjenika županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru Gorana Gašpara, optuženog HTI, branitelja po službenoj dužnosti odvjetnika Zorana Vukelića te opunomoćenika oštećene odvjetnice Sanje Vukmanović, dana 9. travnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

optuženi HT OIB: [osobni identifikacijski broj], zvani HTI, sin H i M, rođene N, rođen **.**.1978. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, automehaničar, sa završenom srednjom stručnom spremom, razveden, otac dvoje punoljetne djece, trenutno ostvaruje prihod od 1.000,00 eura mjesečno od Hrvatskog motociklističkog saveza, vlasnik stana na adresi prebivališta, vojsku služio 1998. u Koprivnici, Rijeci, Požegi i Bjelovaru, ima čin razvodnika, prekršajno kažnjavan prema podacima Prekršajne evidencije, kazneno neosuđivan prema podacima Kaznene evidencije, drugi kazneni postupak se ne vodi, brani se sa slobode,

k r i v  j e

I. što je 05. ožujka 2020. u Bjelovaru oko 15,00 sati u [adresa], došao u stan u kojem prebiva MT te joj prišao sa leđa i jednom rukom primio je za prsa, a drugom joj spustio trenirku i gaćice da bi nakon toga, unatoč tome što se MT otimala, gurnuo na kauč u prostoriji, nakon čega joj je, unatoč tome što je MT vikala da je pusti i da ne želi sa njim odnos te što ga je odgurivala od sebe, držeći je jednom rukom za prsa svoje spolovilo stavio u njen spolni organ,

dakle, s drugom osobom bez njezina pristanka izvršio spolni odnošaj uporabom sile,

II. što je točno neutvrđenog dana tijekom mjeseca kolovoza 2020. u Bjelovaru u nakani da je ustraši, putem svog mobilnog telefonskog uređaja prijetio MT riječima da će joj "da ako nekom drugome da, nabiti kolac u pizdu i guzicu", a što je kod MT izazvalo osjećaj straha za vlastiti život i sigurnost,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga teško tjelesno ozlijediti,

čime je počinio djelom pod točkom I. kazneno djelo protiv spolne slobode - silovanjem, opisano u čl. 153. st. 1. i 2. Kaznenog zakona i djelom pod točkom II. kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano u čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona.

III. Na temelju čl. 153. st. 2. u vezi sa čl. 51. st. 1. Kaznenog zakona optuženom HTI se za kazneno djelo iz toč. I. izreke presude

utvrđuje

kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine,

na temelju čl. 139. st. 2. u vezi sa čl. 51. st. 1. Kaznenog zakona optuženom HTI se za kazneno djelo iz toč. II. izreke presude

utvrđuje

kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca

te se na temelju čl. 51. st. 1. i st. 2. Kaznenog zakona optuženi HTI

osuđuje

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 2 (dva) mjeseca.

IV. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje u tekstu: Zakon o kaznenom postupku) oštećena MT upućuje se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u posebnu parnicu.

V. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku optuženi HTI dužan je ovome sudu u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. Zakona o kaznenom postupku, kao i s naslova paušalne svote iz čl. 145. st. 2. toč. 6. i st. 3. Zakona o kaznenom postupku iznos od 200,00 eura (slovima: dvjestoeura) te troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 8. Zakona o kaznenom postupku .

Obrazloženje

1. Kod ovog suda je Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru podiglo optužnicu KO-DO-7/2023-1 od 27. ožujka 2023. protiv optuženog HTI, zbog kaznenog djela protiv spolne slobode – silovanja, iz čl. 153. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona i kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona.

1.1.Optužnica je potvrđena rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Bjelovaru broj Kov-6/2023-9 od 16. svibnja 2023. Kod potvrđene optužnice državno odvjetništvo je ostalo do zaključenja rasprave, a sud je po službenoj dužnosti izmijenio činjenični i zakonski opis kaznenog djela opisanog u točki 1. optužnice, na način sada činjenično i pravno opisano u točki I. izreke ove presude.

2. Upitan kakav stav zauzima o optužbi, u smislu čl. 416. Zakona o kaznenom postupku, optuženi HTI izjavio je da se ne smatra krivim za kaznena djela za koja se tereti.

3. Tijekom dokaznog postupka na raspravi 4. travnja 2025. provedeno je psihijatrijsko- psihologijsko vještačenje optuženog po stalnom sudskom vještaku medicinske struke, specijalistu psihijatru, subspecijalistu forenzičke psihijatrije, Sanji Hrastić, dr. med. i stalnom sudskom vještaku kliničkom psihologu dr. sc. MTI te je na raspravi ispitana vještakinja Sanja Hrastić, a uz suglasnost stranaka pročitani su provedeni dokazi i to zapisnik o zaprimanju kaznene prijave (strana 10-12, 13-15, 46- 48), cjelokupna medicinska dokumentacija za oštećenu MT i za optuženog HT, zapisnik o ispitivanju svjedoka NT (str. 102-103), zapisnik o ispitivanju svjedoka TT (str. 120-122), svjedoka ŽT (str. 123-125), svjedoka AT (str. 128-130), zapisnik o ispitivanju svjedoka žrtve MT kod Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru od 21. listopada 2022. (str. 132-135), podaci o uplati (str. 136), podaci o adresama žrtve prema Jedinstvenom registru osoba Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (dalje: JRO MUP RH), potvrde o visini dohotka za optuženog (str. 224-232), podaci o adresama svjedoka AT i ŽT (str. 233), iskaz svjedoka ŽT, svjedoka TT, svjedoka NT na raspravi kod ovog suda 4. prosinca 2023. (str. 237-242), podaci Policijske postaje Bjelovar o boravištu žrtve (str. 247), podaci Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (str. 250), osobni zdravstveni karton pacijenta MT, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka medicinske struke, subspecijalista forenzičke psihijatrije, prim. dr. sc. Marije Kudumija Slijepčević (str. 335-355), uz dopunu tog nalaza i mišljenja (str. 364-365, 464), iskaz svjedoka ST na raspravi 29. ožujka 2024. (str. 365), podaci Odjela za podršku žrtvama (strana 380-381), socijalna anamneza za žrtvu te podaci Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Bjelovar za optuženog (str. 395-397), zatim je pročitan zapisnik o ispitivanju žrtve MT na raspravi 4. rujna 2024. te reproduciran CD medij snimke ispitivanja žrtve na raspravi i pročitan prijepis snimke ispitivanja žrtve (strana 401-413), podaci Hrvatskog zavoda za socijalni rad (str. 418), podaci Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (str. 419, 461), podaci ustanove za zdravstvenu skrb Feniks Bjelovar (str. 465), potvrda o visini dohotka za optuženog (str. 495-499), imovinskopravni zahtjev oštećenika sa podacima o uplati (str. 547-550) i podaci Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Bjelovar o smještaju oštećene (str. 567) te socijalna anamneza za optuženog (str. 572-573). Pročitani su podaci kaznene evidencije, podaci prekršajne evidencije te podaci o pokretanju i vođenju kaznenih i prekršajnih postupaka, kao i odluke donesene u postupcima. Na kraju dokaznog postupka provedeno je ispitivanje optuženika.

4. Nije bilo sporno tijekom postupka da optuženi HTI poznaje oštećenu žrtvu MT od 1999. Nije bilo sporno da je prema službenoj evidenciji prebivališta i boravišta osoba, tijekom 2020. adresa prebivališta oštećene u [adresa], u [adresa]. Nije bilo sporno da je oštećena pozajmljivala novac optuženiku i da optuženi duguje oštećenoj novac.

5. Sporno je bilo je li optuženik postupao na način opisan u optužnici te počinio kaznena djela za koja bi bio kazneno odgovoran.

6. U svojoj obrani optuženi HTI poriče kaznena djela te poriče da bi sa oštećenom ikada imao dobrovoljni ili nasilni spolni odnos, a poriče i da bi oštećenoj prijetio. Optuženi priznaje da oštećenu MT poznaje, no ništa se nije dogodilo od onog što je navedeno u optužbi i nikada s oštećenom nije bio nasamo niti je ikada bio kod nje u stanu. Oštećena je rekla da će mu se osvetiti i htjela je biti sa njim u vezi, no on nije htio s njom nikakav kontakt te ga oštećena lažno tereti jer nije želio s njom živjeti, a smatra da se radi o psihički bolesnoj osobi. Optuženi ima sa sobom novac koji duguje oštećenoj, a dužan joj je 500,00 kuna i voljan joj je odmah novac vratiti. Oštećena živi sa ĆT dugi niz godina i preko njega je upoznao oštećenu još 1999., a živjeli su u [adresa], u [adresa]. Kod oštećene je u kuću dolazio TT i svi koji su ovdje pozvani za svjedoke. Oštećenoj je posudio automobil. Optuženi ne zna zašto bi oštećena bila sa njim, ako je u vezi sa ĆT. Taj novac koji je pozajmio od oštećene, sveukupno 500,00 kuna, možda i više, spreman je vratiti, a novac je davala za kupovinu pelena unuci i na taj način ga je kupovala, no nije trebala plaćati njegove dugove, jer dugove nije imao. Netočno je da je ikada zvao oštećenu putem mobilnog telefonskog uređaja, već je upravo oštećena stalno zvala njega i tražila ga na mobitel pa se znala na mobitel javljati njegova majka s kojom živi, jer on svoj mobitel prilikom odlaska iz kuće ne nosi sa sobom. Oštećena ga je znala zvati i putem drugih osoba. Oštećena je stalno htjela da optuženi dolazi kod nje, a on to nije htio. Oštećena je stalno nekamo putovala, optuženi misli da je u pitanju bio Umag ili Pula, no ne zna je li tamo išla raditi i ne zna koliko dugo je izbivala iz [adresa], no kada je bila u [adresa], ona je njega stalno zvala na mobitel.

7. Ispitana u svojstvu svjedoka oštećena žrtva MT kod Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru (str.132-136) iskazala je da je optuženik 05. ožujka 2020., nakon što je došao u njen stan u [adresa] u [adresa], prišao sa leđa, ništa ne govoreći, primio je jednom rukom za prsa te joj drugom rukom skinuo trenirku i gaćice do gležnjeva pa unatoč tome što se otimala, gurnuo ju je na kauč i nakon toga, kada je leđima pala na kauč, držao ju je za prsa i unatoč tome što se branila i odgurivala ga od sebe te vikala da je pusti i da ne želi odnos sa njime, optuženi je obavio sa njom spolni odnos. Njen stan je uvučen i ne nalazi se u blizini ceste te je zbog toga vjerojatno nitko nije mogao čuti. Inače je optuženiku pozajmljivala novac, a isti joj pozajmljeno nije vraćao, već joj je prijetio putem mobitela, na način da ju je nazvao i rekao da će joj "nabiti kolac u pizdu i guzicu ako nekome drugome da", a što je kod oštećene izazvalo strah i optuženika se boji, jer isti dosta pije i sklon je konzumiranju alkohola te je nakon tih prijetnji odlučila istoga prijaviti policiji. Također prilaže preslike uplatnica iz kojih je vidljivo da je uplaćivala novac, kako optuženom HT, tako i osobi ŠT, kojem je optuženi također ostao dužan. O događaju je pričala osobama CT i ĐT te kako je inače lošeg zdravstvenog stanja, jedino što bi željela da joj optuženi vrati pozajmljene novce, a sa istim više ne želi imati posla jer ga se još uvijek boji.

7.1. Oštećena je ispitana kao svjedok na raspravi, putem audio-video uređaja (str.401- 413) i u svom iskazu na raspravi oštećena u bitnome ponavlja svoj prvi iskaz te je tako iskazom oštećene utvrđeno da je optuženi HT **.**.2020. došao u stan u kojem prebiva oštećena MT te joj prišao sa leđa i jednom rukom primio je za prsa, a drugom joj spustio trenirku i gaćice da bi nakon toga, unatoč tome što se MT otimala, gurnuo na kauč u prostoriji, nakon čega joj je, unatoč tome što je MT vikala da je pusti i da ne želi sa njim odnos te što ga je odgurivala od sebe, držeći je jednom rukom za prsa, svoje spolovilo stavio u njen spolni organ. Isto tako je iskazom oštećene utvrđeno da je optuženi točno neutvrđenog dana tijekom mjeseca kolovoza 2020. u [adresa], putem svog mobilnog telefonskog uređaja prijetio oštećenoj MT riječima da će joj "da ako nekom drugome da, nabiti kolac u pizdu i guzicu", a što je kod MT izazvalo osjećaj straha za vlastiti život i sigurnost.

8. Prema zapisniku o zaprimanju kaznene prijave (str.10-11) oštećena MT podnijela je 13. kolovoza 2020. na zapisnik kod policije kaznenu prijavu protiv optuženog HT, zbog kaznenog djela silovanja i prijetnje.

9. Oštećena je predala u spis potvrdu o uplati poštanske uputnice (str.136) prema kojoj je oštećena sa adrese u Dubrovniku 9. srpnja 2020. uplatila u korist optuženog 300,00 kuna, a sa prijavljene adrese prebivališta u [adresa], dana 15. srpnja 2020. oštećena je uplatila u korist Mate Sabolovića 300,00 kuna.

10. Tijekom dokaznog postupka ispitani su svjedoci koji imaju samo određena posredna saznanja i koji poznaju i optuženog i oštećenu, dok neposrednih saznanja o kaznenim djelima svjedoci nemaju. Sud je uz suglasnost stranaka pročitao iskaze svih ispitanih svjedoka. Tako je svjedok NT, ispitan kod državnog odvjetnika (str. 102-103), iskazao da je bio kod oštećene kako bi od nje pozajmio 50,00 kuna te mu je tom prilikom oštećena MT ispričala da je pozajmila optuženom HT novčani iznos od oko 20.000,00 kuna koji joj nije vratio, ali i da je nekoliko dana prije, optuženi bio kod oštećene i prisilio je na seks, na način da je došao odostraga, bacio je na krevet, skinuo joj tajice koje je imala na sebi i obavio s njom spolni odnos, koji nije bio dobrovoljan. Idućeg dana mu je optuženi rekao da mu oštećena nije pozajmila novac, no da je spolnog odnosa bilo, ali uz pristanak oštećene. Svjedok nema saznanja da bi optuženi prijetio oštećenoj.

10.1. Ispitan na raspravi, svjedok NT (str.240-241) iskazao je da mu je oštećena pri susretu u jednom navratu rekla da je nju optuženi silovao i da joj duguje novac, no o silovanju nije pričao s optuženim niti ga je to pitao, jer zna da je nemoguće da je on tako nešto napravio. Svjedok osporava da je u ranijem iskazu naveo da je oštećena pozajmila optuženom novac te da je rekao oštećenoj da prijavi optuženog za silovanje, jer kada je ona njemu govorila o silovanju, to je već prijavila policiji i to je bilo prije početka epidemije korona virusa. Sada se više ne sjeća svih detalja ranijeg iskaza, jer boluje od PTSP-a i ima i drugih dijagnoza i zbog toga nije siguran što je ranije iskazivao. To što mu je optuženi pričao o spolnom odnosu, moguće da se odnosilo na GT s kojom je optuženi bio u vezi, a ne na oštećenu, no točno je da je sa optuženim znao zajedno odlaziti u stan kod oštećene i koliko mu je poznato, optuženi nikada kod oštećene nije išao nasamo.

10.2. Iskaz svjedoka NT sud prihvaća samo u dijelu u kojem na raspravi potvrđuje iskaz oštećene MT, da mu se oštećena povjerila o događaju silovanja, koji je prijavila policiji i da je optuženik dolazio u stan kod oštećene.

11. Svjedok TT (str.120-122) iskazao je da mu oštećena osobno nije pričala o silovanju, no čuo je priče po gradu. Inače devet godina živi u sobi koju mu je iznajmio optuženi i zajedno su povremeno dolazili kod oštećene, no pred njim optuženi nije nikada ništa nažao napravio ili rekao oštećenoj niti ima saznanja da su optuženi i oštećena bili u intimnoj vezi.

11.1. Ispitan na raspravi (str.239) svjedok TT iskazao je da je optuženi s njim u jednom navratu bio kod oštećene. U odnosu na prvi iskaz, svjedok TT potvrđuje iskaz oštećene samo u dijelu da su optuženi i oštećena više puta kontaktirali.

12. Svjedok ŽT (str.123-125) iskazao je da su on i brat AT živjeli u stanu u prizemlju, dok je oštećena živjela u stanu na katu iznad njih te je u jednom navratu, u ljetu 2020., vidio optuženog kada je prošao pored njihovog stana i kako ide kod oštećene te se nije dugo zadržao i ubrzo nakon što je optuženi otišao, zajedno sa bratom AT bio je kod oštećene na kavi i tada je oštećena iz čistog mira rekla da ju je sad silovao HT i pitala ih je mogu li biti svjedoci. Na oštećenoj nisu primijetili ozljede niti je ista djelovala uzrujano ili uplašeno, a on i brat ni u jednom trenutku nisu čuli nikakve zvukove niti ih je oštećena zvala da joj pomognu. Oštećena im je govorila i da joj je optuženi dužan novce, tako da smatra da je oštećena izmislila priču o silovanju kako bi napakostila optuženom zbog dugovanja novca. Svjedok ŽT potvrđuje da je optuženi često i prije i poslije ovog događaja dolazio kod oštećene, koja mu je kupovala vino, davala mu da prespava kod nje kada je bio pijan i davala mu novaca za unuku.

12.1. Ispitan na raspravi (str.238-239) svjedok ŽT iskazao je da je optuženi dolazio kod oštećene i taj dan kada je bilo silovanje o kojem govori oštećena, bilo ih je pet ili šest osoba kod oštećene na kavi, a nakon toga je optuženi sa oštećenom bio sam u stanu i zadržao se svega pet minuta. Isto tako, svjedok je iskazao da su i prije i poslije događaja silovanja o kojem govori oštećena, optuženi i oštećena bili u dobrim odnosima i njemu se oštećena nije žalila da ju je optuženik silovao pa svjedok smatra da optuženi nije učinio to za što ga se tereti. Svjedok nije siguran je li tako bilo kako je naveo u prvom iskazu, jer je ovisnik o heroinu i nalazi se na liječenju u sklopu izdržavanja kazne zatvora.

13. Svjedok AT (str.128-130) iskazao je da je zajedno sa bratom ŽT živio u stanu iznad oštećene te mu je poznato da je kod oštećene dolazio optuženi, no svjedok nema saznanja o silovanju.

13.1. Svi prethodno navedeni ispitani svjedoci potvrđuju iskaz oštećene da su optuženi i oštećena kontaktirali i da je optuženik dolazio u stan kod optužene, kao što su dolazili i navedeni svjedoci, no svjedoci nemaju neposrednih saznanja o kaznenim djelima zbog kojih se tereti optuženik, već samo iznose svoje mišljenje i stav da optuženik nije počinio predmetna kaznena djela i da ga oštećena neosnovano tereti zbog dugovanja novca, a time izražavaju pristranost prema optuženiku te pokušavaju olakšati procesni položaj optuženika u ovom kaznenom postupku.

14. Svjedok ST (str.365-365) u iskazu navodi kako poznaje optuženog, koji mu je poznanik i oštećenu, s kojom je bio u vezi i zajedno živio u [adresa], sve do prekida njihove veze 2017., nakon čega više nema kontakt sa oštećenom i nema neposrednih saznanja o kaznenim djelima zbog kojih se tereti optuženik niti mu se oštećena povjerila, već je čuo da je optuženi napao oštećenu.

14.1. Iz iskaza svjedoka ST proizlazi da je vezu sa oštećenom prekinuo znatno prije događaja za koje se tereti optuženik pa ne stoji tvrdnja obrane da je navedeni svjedok i sada u vezi sa oštećenom.

15. Provedenim psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem oštećene žrtve MT po stalnom sudskom vještaku prim.dr.sc. Mariji Kudumiji Slijepčević, uz sudjelovanje JT, profesora psihologije (strana 335-353 spisa), utvrđeno je da je oštećena psihijatrijski liječena u niz navrata pod dijagnozama: poremećaj prilagodbe, povratni depresivni poremećaj, organski afektivni poremećaj i neodređeni mentalni poremećaj zbog oštećenja i disfunkcije mozga i tjelesne bolesti te poremećaj ličnosti. Aktualno provedenom psihijatrijskom egzaminacijom kod oštećene se ne nalazi simptoma na osnovu kojih bi se moglo dijagnosticirati postojanje duševne bolesti u užem smislu (psihoze), privremene duševne poremećenosti, nedovoljnog duševnog razvoja. Nalaze se početna psihoorganska oštećenja uvjetovana vaskularnim oštećenjem mozga, koja se očituju u smetnjama izvršnih i mnestičkih funkcija. Inteligencija se zadržava na graničnom nivou. Oštećena iskazuje anksiozno depresivne i psihosomatske smetnje egzogeno uvjetovane (u prvom redu vezane za egzistencijalnu problematiku i pronalaženje smještaja), ali i dijelom su smetnje organski uvjetovane F43.2, F06.3. Klinički, kod oštećene su ranije utvrđeni i sada se uočavaju kriteriji mješovitog poremećaja ličnosti, disocijalnog i emotivno nestabilnog tipa (psihologijski verificirane). Na disocijalni poremećaj osobnosti upućuju slabija razvijenost kontrolnih instanci, slabija usvojenost moralnih normi, nekritičnost spram vlastitih sposobnosti, kapaciteta i ponašanja, nerazvijenost interesa i motiva. Na graničnu organizaciju ličnosti upućuju smetnje u uspostavljanju stabilnih odnosa te oštećena u ponašanju izražava emocionalnu labilnost, slabiju kontrolu impulsa, sklonost manipulaciji, dominaciju disocijativnih obrana. Ona ima potpuno očuvanu sposobnost percepcije, psihoorganske smetnje su blage, ima smetnje pamćenja, ali ne u tolikoj mjeri da ne bi mogla informacije koje je imala ili ima reproducirati na ispravan način. Oštećena u potpunosti može razumjeti prirodu prisege na sudu i sasvim jasno razlikuje istinu od laži, kao i posljedice eventualnog nepridržavanja prisege te uredno komunicira na osnovu vlastitih saznanja o činjenicama, može govoriti o upamćenim događanjima i može razumjeti jasno pitanja o istome te odgovarati na ista. Ne nalazi se psihopatoloških ispada koji bi kompromitirali sposobnost davanja vjerodostojnog iskaza kod oštećene MT. Kod nje se ne nalazi simptoma demencije, drugog težeg psihoorganiteta ili neuroloških bolesti, za koje je specifično pojavnost konfabulacija te nema niti jednog kliničkog elementa na osnovu kojeg bi se moglo tvrditi da je oštećena sklona konfabulaciji. Cjelokupni razvoj oštećene, kao i način njezina života, rezultat je niza vrlo nepovoljnih i traumatizirajućih okolnosti. Sada se ne nalazi specifičnih novih simptoma, tipičnih za nedavnu seksualnu traumu, obzirom da ona iste simptome prezentira godinama, u vidu anksiozno depresivnih smetnji, disocijativnih smetnji i aberacije ličnosti, zbog kojih biva u niz navrata hospitalizirana na odjelu psihijatrije. Prema zaključku psihologa JT, oštećena je osoba graničnog nivoa općeg intelektualnog funkcioniranja te iskazuje smetnje mnestičkih i egzekutivnih funkcija te blaži pad mentalne efikasnosti, a u emocionalnom funkcioniranju iskazuje anksiozne i depresivne smetnje neurotskog nivoa uz dominaciju disocijativnih mehanizama u obranama te na planu ličnosti iskazuje smetnje iz domene mješovitog poremećaja osobnosti s elementima disocijalnog poremećaja i emocionalno nestabilne ličnosti. Slijedom svega, vještakinja prim. dr. sc. Marija Kudumija Slijepčević zaključuje da oštećena MT iskazuje anksiozno depresivne smetnje (reaktivnog i dijelom uvjetovane F43.2, F06.3) u komorbiditetu s početnim psihoorganskim oštećenjima i mješovitim poremećajem ličnosti (F61), pri čemu je oštećena sposobna vjerodostojno iskazivati pred sudom te se ne nalazi psihopatoloških elemenata koji bi ukazivali na sklonost konfabulaciji. Kod oštećene se ne nalazi specifičnih simptoma vezanih uz recentnu seksualnu traumu, niti se opisi istog nalaze u medicinskoj dokumentaciji.

15.1. Vještakinja je svoj nalaz i mišljenje dopunila i obrazložila usmeno i neposredno na raspravi (str.364), navodeći da se kod većine ljudi uvijek javljaju simptomi traume kada se trauma dogodi, posebno kod seksualne traume i to kroz izražavanje srama odnosno nelagode u iskazivanju o događaju te često takozvane disocijativne reakcije, uz sve ostale simptome, kao što su anksioznost, depresivnost, ruminacija na događaj, intruzivna sjećanja, „flashbackovi“, a kod oštećene je uočen niz psihijatrijskih komorbiditeta, posebno egzistencijalne poteškoće te nemogućnost rješavanja istih.

16. Po prijedlogu obrane pribavljena je medicinska dokumentacija za oštećenu (str.423-439, 442-458), kojom bi se trebalo utvrditi je li oštećena liječena nakon predmetnog događaja 5. ožujka 2020. te postoji li seksualna traumatiziranost oštećene pa iz navedene dokumentacije proizlazi da je oštećena, nevezano za događaje iz 2020., liječena kod više liječnika, specijalista neurologa, kirurga, ortopeda, dermatovenerologa, gastroenterologa i psihijatra, pri čemu u razdoblju od 2010. do 4. ožujka 2024. oštećena ima 26 hospitalizacija na odjelu psihijatrije u Općoj bolnici Bjelovar. Nakon pregleda medicinske dokumentacije oštećene, vještakinja prim. dr. sc. Marija Kudumija Slijepčević (str.464) u cijelosti je ostala kod ranijeg nalaza i mišljenja. O liječenju oštećene očitovala se i Ustanova za zdravstvenu skrb Feniks Bjelovar, ordinacija obiteljske medicine (str.465), prema kojoj se oštećena nije obraćala liječniku opće medicine vezano za događaj od 5. ožujka 2020.

17. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka koji su proveli psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje žrtve kao objektivan, nepristran i sukladan pravilima struke, pri čemu je vještačenje provedeno na temelju podataka iz spisa i medicinske dokumentacije oštećene, kao i na temelju provedene egzaminacije oštećene 13. veljače 2024. i psihologijske obrade. Na provedeno vještačenje stranke nisu stavljale primjedbe te je sud uz suglasnost stranaka pročitao nalaz i mišljenje vještaka. Iz navedenog vještačenja proizlazi da je oštećena sposobna vjerodostojno iskazivati i da kod iste nije utvrđena sklonost konfabulaciji. Isto tako, kod oštećene nisu nađeni simptomi vezani za predmetnu seksualnu traumu niti se isti navode u medicinskoj dokumentaciji, što prema stavu suda, ne znači da seksualne traume kod oštećene nije bilo, jer je vještačenjem kod oštećene utvrđeno postojanje niza psihijatrijskih komorbiditeta, a simptomi seksualne traume se ne javljaju uvijek kod svih osoba, već kod većine ljudi. Uz navedeno, cjelokupni razvoj oštećene, kao i način njezina života, rezultat je niza vrlo nepovoljnih i traumatizirajućih okolnosti i sada nema specifičnih novih simptoma, tipičnih za nedavnu seksualnu traumu, s obzirom da oštećena iste simptome prezentira godinama, u vidu anksiozno depresivnih smetnji, disocijativnih smetnji i aberacije ličnosti, zbog kojih je u niz navrata hospitalizirana na odjelu psihijatrije.

18. Prema socijalnoj anamnezi Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Bjelovar za oštećenu MT (str.396-397), utvrđeno je da oštećena nema vlastite imovine, dok od prihoda ostvaruje pravo na socijalnu naknadu i pomoć za troškove stanovanja, a živi u [adresa], u iznajmljenom stanu, koji plaća od socijalnih naknada. U kolovozu 2021., uslijed pada, oštećena je ozlijedila nogu i imala dva operativna zahvata te joj je zbog lošeg zdravstvenog stanja priznato pravo na uslugu smještaja u udomiteljskoj obitelji, no u više navrata je dobrovoljno napuštala smještaj u udomiteljstvu. Vještačenjem po Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 6. travnja 2023., oštećenoj su utvrđene kronične bolesti stupanj 3 i psihičke bolesti stupanj 3 i tijekom 2024. je nekoliko puta bila na hospitalizaciji na Odjelu psihijatrije u Općoj bolnici Bjelovar. S obzirom da je oštećena u više navrata liječena na odjelu psihijatrije i tražila je da joj se osigura smještaj u obitelji udomitelja jer nije u mogućnosti sama živjeti, a izrazila je želju za trajnije zbrinjavanje, Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured Bjelovar uputio je zahtjev za njezin smještaj u Dom za odrasle osobe u Bjelovaru. Prema podacima koje je dostavio Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured Bjelovar (str.567), oštećena do 18. ožujka 2025. nije smještena na temelju rješenja tog Područnog ureda, već i dalje živi u iznajmljenom stanu. Iz navedene socijalne anamneze za oštećenu proizlazi da je oštećena osoba lošeg zdravstvenog i imovinskog stanja.

19. Po prijedlogu obrane, nakon što je pribavljena medicinska dokumentacija o liječenju optuženog, provedeno je psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje optuženog HT po stalnom sudskom vještaku specijalistu psihijatru subspecijalistu forenzičke psihijatrije, Sanji Hrastić, dr. med., uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka kliničkog psihologa dr. sc. MTI, prema čijem nalazu i mišljenju je utvrđeno i to prema zaključku psihologa da je optuženi osoba čija je kognitivna efikasnost aktualno na prosječnom nivou, vjerojatno su prisutne neke poteškoće iz psihoorganskog kruga, on je senzitivno depresivna ličnost s naglašenom latentnom agresivnošću koja povremeno provaljuje i ometa ga u razvijanju socijalnih komunikacija, ima znatnijih poteškoća u socijalnim odnosima i kontaktima, dominantan mehanizam obrane je projekcija, koja se koristi u prevladavanju snažnog osjećaja inferiornosti, smanjeno je prilagodljiv u novim životnim situacijama te latentno agresivan. Prema mišljenju vještaka psihijatra optuženi je osoba prosječnih intelektualnih sposobnosti, dugogodišnji ovisnik o alkoholnim pićima (MKB F10.2), kod kojeg se na području osobina ličnosti evidentira depresivnost i senzitivnost uz psihoorganske poteškoće (MKB F 07.9 i F10.71), koje se manifestiraju kroz rigidno mišljenje, iritabilnost, latentnu agresivnost te oscilacije na području pamćenja i koncentracije. U vrijeme počinjenja djela za koja se tereti, osim dijagnosticirane ovisnosti o alkoholu, sukladno medicinskoj dokumentaciji evidentiranoj 2017., nema opisa psihičkog stanja optuženog u kritičnom vremenu pa ako mu se dokažu kaznena djela, nema elemenata za tvrdnju da je sposobnost shvaćanja vlastitog postupanja i upravljanja svojom voljom bila reducirana u bilo kojem stupnju te se ne može tvrditi da su djela počinjena pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu, tako da nema elemenata za preporuku sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, a optuženik je raspravno sposoban.

19.1. Vještakinja Sanja Hrastić svoj nalaz i mišljenje obrazložila je usmeno i neposredno na raspravi kod ovog suda održanoj 4. travnja 2025. (str.576), ostajući kod pisanog nalaza i mišljenja, dodajući kako procjena opasnosti za optuženog nije rađena, jer nije utvrđena redukcija ubrojivosti u bilo kojem stupnju. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka koji su proveli vještačenje optuženog, kao objektivan, nepristran i sukladan pravilima struke, znanosti i vještine, pri čemu ni stranke nisu stavljale primjedbe na provedeno vještačenje. Vještačenje je provedeno na temelju uvida u spis predmeta suda i medicinsku dokumentaciju za optuženog te vlastitog ispitivanja provedenog tijekom veljače 2025. Provedeno vještačenje optuženog kojim je utvrđena ovisnost optuženika o alkoholu te njegova latentna agresivnost, rigidno mišljenje i iritabilnost, potvrđuje navode iskaza oštećene o sklonosti optuženika prema alkoholnim pićima, kao i o njegovom ponašanju prema oštećenoj 5. ožujka 2020., kada je optuženi izvršio bez pristanka oštećene, nasilan spolni odnos s oštećenom, a potom i ponašanje optuženog kada je u kolovozu 2020. oštećenoj i prijetio, pri čemu sama oštećena navodi da nikada prije događaja od 5. ožujka 2020. optuženik nije bio tako vulgaran i ne zna što mu je tada bilo.

20. Prema socijalnoj anamnezi od 14. ožujka 2025. pribavljenoj za optuženog (str.572- 573) utvrđeno je da je optuženi po zanimanju automehaničar, ranije zaposlen kao automehaničar na održavanju kamiona u [adresa]. Optuženi je u izvanbračnoj zajednici sa IT živio od 2001. do 2003. te je otac dvoje sada punoljetne djece, s kojima ne živi, već živi u stanu sa majkom u [adresa], dok je kuću na adresi u [adresa] prodao 14. ožujka 2025. Optuženi je unazad nekoliko godina živio i radio u Njemačkoj, kod kćeri i njezine obitelji, na raznim poslovima održavanja objekata i zgrada, a unazad mjesec dana opet živi u [adresa] zbog nedostatka posla i nezadovoljavajuće financijske situacije te povremeno radi po dva sata kao redar u kafićima na području ove županije i šire, koje vodi njegov prijatelj, a ima plan nakon što je prodao kuću i prikupio određena financijska sredstva, ponovno se vratiti u Njemačku.

21. Sud ne prihvaća obranu optuženog kada poriče kaznena djela na štetu oštećene, jer je takva obrana u suprotnosti sa iskazom oštećene i pritom, kako bi otklonio od sebe kaznenu odgovornost, optuženi ističe da je oštećena htjela s njim biti u vezi, što on nije htio i da kod oštećene nikada nije bio u stanu niti je s njom imao spolni odnos, kao i da mu se oštećena kaznenim prijavljivanjem za silovanje i prijetnju osvećuje, upravo iz razloga što joj duguje novac i zato što nije htio biti u vezi sa oštećenom. Obrana optuženog se prihvaća samo u dijelu u kojem nije u suprotnosti sa iskazom oštećene te sa materijalnom dokumentacijom u spisu, kao i sa nesporno utvrđenim činjenicama.

22. S druge strane, sud prihvaća iskaz oštećene MT kao vjerodostojan i uvjerljiv. Oštećena je kao svjedok u dva navrata dosljedno, gotovo identično iskazivala o kaznenim djelima koje je optuženik počinio na njenu štetu, tako što je opisala događaj silovanja od 5. ožujka 2020. i događaj prijetnje iz kolovoza 2020. Optuženi, osim što je poznavao oštećenu u razdoblju 20 godina, dolazio je kod iste u stan, kao i ostale osobe, ispitane kao svjedoci i to NT, AT i ŽT te TT, koji potvrđuju da je optuženik dolazio kod oštećene. Sam optuženi na kraju priznaje da duguje određeni novac oštećenoj, a upravo oštećena tvrdi u svom iskazu da je optuženiku pozajmljivala novac. Neovisno o osobnim i imovinskim prilikama oštećene, koja je invalidna osoba lošeg zdravstvenog stanja, kojoj je u više navrata priznato pravo na smještaj u udomiteljsku obitelj i uzdržava se od socijalne naknade i novčane potpore grada, sud smatra kako oštećena nema razloga lažno teretiti optuženika za kaznena djela, jer kaznenim prijavljivanjem zasigurno neće dobiti novac koji joj duguje optuženik, već time prijavljuje optuženika upravo za kaznena djela koja je počinio na njenu štetu. Psihijatrijskim vještačenjem oštećene utvrđeno je da je oštećena sposobna vjerodostojno iskazivati i nije sklona konfabulaciji, pri čemu je cjelokupni razvoj oštećene, kao i način njezina života, rezultat niza vrlo nepovoljnih i traumatizirajućih okolnosti. Kaznena djela su prijavljena u kolovozu 2020., dakle, ubrzo nakon izgovorene prijetnje optuženog prema oštećenoj, dok oštećena nije odmah prijavila kazneno djelo silovanja zbog bojazni da joj optuženi neće vratiti novac ako ga prijavi, budući je optuženi od oštećene počeo novac pozajmljivati još u veljači 2020., dakle, prije događaja 5. ožujka 2020., no kaznenu prijavu oštećena je odlučila podnijeti upravo nakon izgovorene prijetnje, jer je tada osjećala strah za svoju sigurnost i za život, što osjeća i danas. S obzirom na protek vremena od događaja silovanja do kaznenog prijavljivanja optuženog i činjenicu što oštećena nije odmah zatražila liječničku pomoć nakon silovanja niti je odmah prijavila optuženog, jasno da liječnički pregled oštećene, kao niti očevid nad osobom oštećene nisu provedeni i nema materijalnih tragova predmetnog događaja od 5. ožujka 2020., što ne znači da se događaj nije odvijao na način kako to opisuje sama oštećena. Prema iskazu oštećene, u odnosu na prijetnju, koju je optuženik oštećenoj izrekao riječima putem mobilnog telefonskog uređaja, sud zaključuje kako je oštećena ozbiljno shvatila prijeteće riječi, pri čemu prijeteće riječi oštećena povezuje sa činjenicom da je optuženi sklon konzumaciji alkohola te da bi mogao i napraviti to što je izrekao, odnosno, da bi izrečene prijetnje tjelesnim ozljeđivanjem mogao i ostvariti, tako da oštećena i dalje osjeća strah od optuženika. Iskaz oštećene o sklonosti optuženika konzumaciji alkohola potvrđuje provedeno vještačenje optuženog, kojim je utvrđeno postojanje ovisnosti o alkoholu. Oštećena se nije mogla sa sigurnošću izjasniti o točnom vremenu prijetnje, no iz iskaza oštećene se može zaključiti da je to bilo u kolovozu 2020., dok je bila u Dubrovniku, jer je nakon izrečenih prijetnji, po povratku u [adresa], odlučila kazneno prijaviti optuženog, a nesporno je kaznena prijava podnesena policiji u [adresa] 13. kolovoza 2020. Osim toga, oštećena je prema potvrdi o uplati, novac uplatila optuženiku 9. srpnja 2020., a u Dubrovniku je prema vlastitom iskazu, bila mjesec dana. Nadalje, nije sporno da materijalni tragovi silovanja ne postoje, jer je oštećena silovanje prijavila protekom pet mjeseci od samog događaja, a upravo u svom iskazu oštećena izražava žaljenje što nije odmah prijavila silovanje kada se dogodilo. Oštećena je isto tako iskazala da je putem mobilnog telefonskog uređaja kontaktirala optuženog, a i sam optuženi navodi da je na takav način kontaktirao sa oštećenom. Sam sadržaj konkretnog razgovora i izgovorenih riječi nije moguće sada naknadno provjeriti niti je to potrebno, budući je o sadržaju predmetnog razgovora u kojem je optuženik izrekao prijeteće riječi oštećenoj, sama oštećena u dva navrata gotovo identično navela u iskazu te sud nema razloga sumnjati u vjerodostojnost iskaza oštećene. Točno je da oštećena želi povrat novca pozajmljenog optuženom, no postojanje duga nije bio motiv oštećenoj za lažno prijavljivanje optuženog, kako tvrdi obrana, jer oštećena u posebnom postupku uvijek može tražiti povrat novca, neovisno o tome što je oštećena u ovom postupku postavila imovinskopravni zahtjev. Isto tako, oštećenoj nije bio motiv za lažno prijavljivanje optuženog, kako tvrdi obrana, činjenica što je optuženi odbio biti u vezi sa oštećenom. U vezi toga, pored svega prethodno navedenog, utvrđeno je da je oštećena rođena 1961. i tijekom 2020. bila je u dobi od 59 godina života, pritom lošeg fizičkog i psihičkog zdravstvenog stanja, dok je optuženi rođen 1978. i tijekom 2020. bio je u dobi od 42 godine te niti jedan ispitani svjedok nema neposrednih saznanja da bi oštećena htjela biti u ljubavnoj vezi sa optuženim, već je to samo stav i zaključak obrane.

23. Sud stoga smatra dokazanim i utvrđenim kazneno djelo opisano u točki I. izreke ove presude i to da je optuženi HT kritične zgode došao u stan u kojem prebiva MT te joj prišao sa leđa i jednom rukom primio je za prsa, a drugom joj spustio trenirku i gaćice da bi nakon toga, unatoč tome što se MT otimala, gurnuo na kauč u prostoriji, nakon čega joj je, unatoč tome što je MT vikala da je pusti i da ne želi sa njim odnos te što ga je odgurivala od sebe, držeći je jednom rukom za prsa svoje spolovilo stavio u njen spolni organ.

24. Opisanim postupanjem optuženi je s drugom osobom bez njezina pristanka izvršio spolni odnošaj uporabom sile.

25. Objektivna radnja optuženika koji je svoje spolovilo stavio u spolni organ oštećene, predstavlja spolnu radnju i to spolni odnošaj u kojem spolni organ jedne osobe prodire u spolni organ druge osobe i time je spolna radnja spolnog odnošaja dovršena.

26. Oštećena je bila sposobna donijeti i izraziti svoju odluku o pristanku na spolni odnošaj sa optuženim te je izrazila svoj nepristanak na spolni odnošaj svojim cjelokupnim ponašanjem kritične zgode, kojim je jasno dala do znanja optuženiku da ne pristaje na spolni odnošaj sa optuženikom, jer se oštećena otimala dok joj je optuženi skidao odjeću i odgurivala optuženog od sebe, nakon što ju je gurnuo na kauč te je vikala optuženiku da je pusti i da ne želi s njim odnos, tako da oštećena očito nije slobodno svojom voljom i s pristankom stupila u ovaj spolni odnošaj sa optuženim. Osim što je optuženi izvršio spolni odnošaj sa oštećenom, unatoč njezinu protivljenju, bez pristanka oštećene, optuženi je držeći oštećenu svojom jednom rukom za njezina prsa, svoje spolovilo stavio u njen spolni organ, a time je optuženi spolni odnošaj sa oštećenom izvršio i uz uporabu sile, kako bi savladao otpor koji mu je kritične zgode pružala oštećena.

27. Motiv optuženika za ovakvo postupanje na teret oštećene bio je zadovoljenje vlastitog spolnog nagona.

28. Što se tiče optuženikovog subjektivnog odnosa prema kaznenom djelu, sud zaključuje da je optuženik postupao s izravnom namjerom za počinjenje kaznenog djela silovanja, jer je bio svjestan svog postupanja i htio je tako postupati, odnosno, bio je svjestan da sa drugom osobom bez njezina pristanka vrši spolni odnošaj i da pritom još i uporabljuje silu i time svjestan i svih zakonskih obilježja kaznenog djela silovanja te je i htio tako postupati, upravo u cilju da izvrši spolni odnošaj sa oštećenom. Spolni odnošaj s drugom osobom bez njezina pristanka, izvršen uz uporabu sile, predstavlja teži kvalificirani oblik kaznenog djela silovanja iz čl. 153. Kaznenog zakona, opisan u čl. 153. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona, jer je spolni odnošaj optuženik izvršio uporabom sile, držeći oštećenu jednom rukom za prsa, upravo i isključivo s ciljem kako bi izvršio spolni odnošaj s oštećenom.

29. Sud smatra dokazanim i utvrđenim da je optuženi HT točno neutvrđenog dana tijekom mjeseca kolovoza 2020. u [adresa] u nakani da je ustraši, putem svog mobilnog telefonskog uređaja prijetio oštećenoj MT riječima da će joj "da ako nekom drugome da, nabiti kolac u pizdu i guzicu", a što je kod MT izazvalo osjećaj straha za vlastiti život i sigurnost.

30. Optuženi je opisanim postupanjem drugome ozbiljno prijetio da će ga teško tjelesno ozlijediti.

31. Objektivne radnje koje je optuženik poduzeo, izgovarajući prethodno navedene riječi oštećenoj, predstavljaju izrečenu prijetnju riječima, a iz samog sadržaja prijetnje koju optuženi poduzima opisanim riječima, sud zaključuje da optuženi prijeti oštećenoj da će ju teško tjelesno ozlijediti. Izrečena prijetnja je bila ozbiljna i objektivno podobna da izazove kod druge osobe osjećaj straha za vlastiti život i sigurnost, a prijetnja je i subjektivno kod oštećene izazvala osjećaj straha za vlastiti život i sigurnost, kako je utvrđeno iskazom oštećene, koja smatra da bi optuženik mogao svoje prijeteće riječi i ostvariti, tako da oštećena još uvijek osjeća strah od optuženika.

31.1. U činjeničnom opisu kaznenog djela prijetnje ne navode se brojevi mobilnih uređaja optuženog i oštećene, a sam optuženik ne osporava da je sa oštećenom kontaktirao putem mobitela, radi čega sud nije provjeravao brojeve mobilnih uređaja putem kojih su optuženik i oštećena komunicirali, jer to nije bilo odlučno, a na temelju iskaza same oštećene utvrđeno je da je u kolovozu 2020. ostvaren zasigurno jedan kontakt putem mobitela i utvrđen je sadržaj tog kontakta.

32. Motiv optuženika za ovakvo postupanje prema oštećenoj je zastrašivanje oštećene nakon što je silovao oštećenu, jer ga je tražila povrat novca koji joj je dugovao i do tada nije vratio. Oštećena je kazneno prijavila optuženog zbog kaznenog djela prijetnje i do zaključenja rasprave nije odustala od prijedloga za kazneni progon optuženog. Oštećena je i tijekom postupka iskazivala strah od optuženog, tako da svoj iskaz nije iznosila neposredno na raspravi u nazočnosti optuženika te iskaz nije htjela dati ni na način da se optuženik udalji iz sudnice za vrijeme njenog ispitivanja, već je zahtijevala ispitivanje putem audio-video uređaja.

33. Što se tiče optuženikovog subjektivnog odnosa prema kaznenom djelu prijetnje, sud zaključuje da je optuženik postupao s izravnom namjerom za počinjenje kaznenog djela, jer je bio svjestan da oštećenoj ozbiljno prijeti da će ju teško tjelesno ozlijediti te je i htio tako postupati, upravo s ciljem da ustraši oštećenu, čime je optuženik ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela prijetnje i to težeg oblika, opisanog u čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona, koje se progoni po prijedlogu oštećenika i za koje je propisana teža kazna, u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 1. Kaznenog zakona, koje se progoni po privatnoj tužbi.

34. Sposobnosti shvaćanja vlastitog postupanja i upravljanja vlastitim postupcima nisu bile smanjene te je optuženik u vrijeme počinjenja oba kaznena djela, opisanih u točkama I. i II. izreke ove presude, bio u potpunosti ubrojiv.

35. Opisanim postupanjem optuženi je počinio djelom pod točkom I. kazneno djelo protiv spolne slobode - silovanjem, opisano u čl. 153. st. 1. i 2. Kaznenog zakona i djelom pod točkom II. kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano u čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona.

36. Sud je po službenoj dužnosti iz činjeničnog opisa kaznenog djela pod točkom 1. optužnice, sada pod točkom I. izreke ove presude, ispustio pojedine navode kao suvišne i nepotrebne, a u zakonskom opisu istog kaznenog djela navedena je definicija tog kaznenog djela silovanja, kako je točno opisano u čl. 153. st. 1. i 2. Kaznenog zakona.

37. U konkretnom slučaju primjenjuje se Kazneni zakon, naveden u uvodu ove presude, sa izmjenama i dopunama koje su bile na snazi u vrijeme počinjenja kaznenih djela, jer je nakon počinjenja kaznenih djela Kazneni zakon izmijenjen („Narodne novine“ 84/2021., 114/2022., 114/2023., 36/2024.) te je sada prema Zakonu o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ 36/2024.) za kazneno djelo iz čl. 153. st. 1. i 2. Kaznenog zakona propisana kazna zatvora od pet do dvanaest godina zatvora, dok je u vrijeme počinjenja kaznenog djela iz čl. 153. st. 1. i 2. Kaznenog zakona bila propisana kazna zatvora od tri do deset godina. Primjenom načela o vremenskom važenju kaznenog zakonodavstva i načela primjene blažeg zakona prema čl. 3. Kaznenog zakona, s obzirom na raspon propisane kazne zatvora, za optuženika je blaži Kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenih djela pa je isti i primijenjen u konkretnom slučaju.

38. Optuženik je sa više radnji počinio više kaznenih djela za koja mu se istodobno sudi pa je sud primijenio odredbe čl. 51. Kaznenog zakona o odmjeravanju kazne za kaznena djela počinjena u stjecaju.

39. Na temelju čl. 153. st. 2. u vezi sa čl. 51. st. 1. Kaznenog zakona optuženom HTI se za kazneno djelo iz toč. I. izreke presude utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, na temelju čl. 139. st. 2. u vezi sa čl. 51. st. 1. Kaznenog zakona optuženom HTI se za kazneno djelo iz toč. II. izreke presude utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca te se na temelju čl. 51. st. 1. i st. 2. Kaznenog zakona optuženi HTI osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 2 (dva) mjeseca.

40. Olakotne okolnosti na strani optuženika je činjenica dosadašnje kaznene neosuđivanosti i činjenica što optuženi nikada prije, a niti nakon postupanja na štetu oštećene, više nije vršio radnje kojima ostvaruje kazneno djelo ni prema oštećenoj ni prema drugim osobama, usmjeren je na budućnost jer se bavi moto trkama i time ostvaruje prihod, a planira ponovno ići u Njemačku živjeti i raditi, tako da se može očekivati da više neće vršiti kaznena djela i da će svoje ponašanje uskladiti s propisima društva u kojem živi.

41. Otegotne okolnost je činjenica dosadašnje prekršajne kažnjavanosti optuženika, pri čemu je sam optuženik nekritičan prema konzumaciji alkohola, a vještačenjem je utvrđeno postojanje ovisnosti optuženika o alkoholu tako da je uslijed dugogodišnjeg konzumiranja alkoholnih pića i toksičnog djelovanja alkohola na mozak, kao i povrede glave uslijed prometne nesreće, kod optuženog došlo do razvoja organskih promjena ličnosti i ponašanja, označeno kao organski poremećaj ličnosti, odnosno, psihoorganski sindrom, koje promjene uključuju između ostalog emocionalnu labilnost, iritabilnost, uz moguću razdražljivost, sklonost kratkotrajnom izbijanju agresije, rigidnost tijeka mišljenja, kod optuženog je naglašena latentna agresivnost koja povremeno provaljuje i ometa ga u razvijanju socijalnih komunikacija, pri čemu ima znatnijih poteškoća u socijalnim odnosima i kontaktima, a dominantan mehanizam obrane je projekcija koju koristi u prevladavanju snažnog osjećaja inferiornosti.

42. Uzimajući u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika, kao i činjenicu da je optuženik s izravnom namjerom kao najvišim stupnjem krivnje počinio čak dva kaznena djela na štetu iste oštećenice i svrha kažnjavanja postići će se izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora te će se u dovoljnoj mjeri djelovati na buduće ponašanje optuženika da više ne vrši kaznena djela, a utjecati će se i na druge eventualne počinitelje takvih i sličnih kaznenih djela.

43. Oštećena se s imovinskopravnim zahtjevom upućuje u posebnu parnicu, na temelju odredaba Zakona o kaznenom postupku navedenih u izreci ove presude, jer podaci ovog kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu ni za djelomično presuđenje, pri čemu je optuženik proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv spolne slobode i kazneno djelo protiv osobne slobode, na štetu oštećene MT, kojoj nesporno optuženik duguje novac, a o kojem iznosu se radi i potražuje li oštećena još i nešto drugo osim novca, utvrđivat će se u posebnom postupku, jer bi se utvrđivanjem odlučnih činjenica u ovom postupku, u svezi tog zahtjeva, znatno odugovlačio ovaj kazneni postupak.

44. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku optuženi HT dužan je ovome sudu naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. Zakona o kaznenom postupku, kao i s naslova paušalne svote dvjesto eura te troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 8. Zakona o kaznenom postupku, na način naveden u izreci presude, jer je optuženik proglašen krivim zbog kaznenih djela te je dužan podmiriti nastale troškove. Paušalna svota odmjerena je sukladno trajanju i složenosti postupka, u okviru svota određenih Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka („Narodne novine“ 145/2011). Materijalni troškovi ovog postupka odnose se na troškove za svjedoke i vještake, o kojima će sud donijeti posebnu odluku kada se utvrdi visina svih nastalih troškova. U odnosu na troškove zastupanja oštećene po opunomoćeniku odvjetniku, sud je obvezao optuženika na plaćanje tih troškova, jer se optuženik tih troškova iz čl. 145. st. 2. toč. 8. Zakona o kaznenom postupka ne može osloboditi. O ovim troškovima zastupanja oštećene po opunomoćeniku postavljenom na teret proračunskih sredstava, sud donosi posebno rješenje i troškovi se plaćaju iz sredstava proračuna, a kasnije naplaćuju od osoba koje su dužne te troškove podmiriti, u smislu čl. 145. st. 4. Zakona o kaznenom postupku, a to je u ovom slučaju optuženik. Sud pored navedenih troškova koje je dužan platiti optuženik, nije obvezao optuženika još i na plaćanje nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti, jer bi plaćanjem još i tih troškova bila znatno umanjena sredstva potrebna za vlastito uzdržavanje optuženika, tako da troškovi zastupanja optuženika po branitelju po službenoj dužnosti, koji se isplaćuju iz sredstava proračuna sukladno čl. 145. st. 4. Zakona o kaznenom postupku, padaju na teret proračunskih sredstava i u tom dijelu optuženik je oslobođen plaćanja ovih troškova. Optuženik od imovine ima stan u kojem živi sa majkom, a od prihoda trenutno ima 1.000,00 eura mjesečno, što se odnosi na prihod ostvaren bavljenjem moto utrkama i to nije stalan redoviti prihod. Optuženik nema zakonsku obvezu uzdržavanja drugih osoba, radno je sposoban, po zanimanju automehaničar i u budućnosti planira raditi u inozemstvu, no iz inozemstva se ove godine vratio upravo zbog nedostatka posla i trenutne loše financijske situacije, dok u Republici Hrvatskoj prema podacima Porezne uprave nema iskazan znatniji prihod. S obzirom na trenutne osobne i imovinske prilike optuženika, sud je obvezao optuženika samo na plaćanje troškova kaznenog postupka navedenih u izreci ove presude.

Bjelovar 9. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Maja Sikora

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 (petnaest) dana po primitku pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovome sudu u pet (5) primjeraka, a o istoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.