Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: P-1978/2023-26
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Damiru Vinketi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AC iz [adresa], Velbert, [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) zastupane po punomoćnicima odvjetnici Petri Vuksanović i drugi iz Odvjetničkog društva Vuksanović i partneri d.o.o. iz Rijeke, Blaže Polića 4, protiv tužene EC iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) zastupane po punomoćniku Marinu Kuvaču odvjetniku iz Rijeke, radi predaje u suposjed nekretnine, vrijednost predmeta spora 1.500,00 €, nakon zaključene javne, glavne rasprave dana 18. travnja 2025. u prisutnosti tužiteljice AC, punomoćnice tužiteljice AC, tužene EC i zamjenice punomoćnika tužene EC, dana 27. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice AC koji glasi:
„1. Nalaže se tuženoj EC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužiteljici AC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] preda u suposjed vrt koji je u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka, NATAŠE KLARIĆ, ing. bacc.aedif. iz Rijeke osjenčan smeđom bojom s upisanom površinom od cca 170 m[2] ; koji se nalazi na istočnom dijelu nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi Kuća i dvorište, površine 469 m[2] , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] . k. o. [katastarska općina], slobodan od stvari tužene EC te se nalaže tuženoj EC da iz vrta koji se nalazi na tom dijelu nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi Kuća i dvorište, površine 469 m[2] , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ukloni sve zasađene biljne vrste te da izravna zemljani teren, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
2. Nalaže se tuženoj EC nadoknaditi tužiteljici AC prouzročene parnične troškove zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“
II. Nalaže se tužiteljici AC iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) da tuženoj EC iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.625,00 € (slovima: jedna tisuća šesto dvadeset i pet eura) sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 27. svibnja 2025. uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, u roku od 15 dana, dok se tužena EC odbija s ostatkom zatraženog parničnog troška.
Obrazloženje
1. Dana 26. srpnja 2023. zaprimljena je tužba tužiteljice AC koja tvrdi da da ona i tužena EC su suvlasnice nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], u
naravi kuća i dvorište, površine 469 m[2] , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na način:
da je tužiteljica AC vlasnica dijelova nekretnine označenih kao: suvlasnički dio: 10/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), u naravi garaža u suterenu površine 17,82 m[2] i suvlasnički dio: 35/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4), u naravi stan br. 2 na prvom
katu, koji se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupaone, hodnika, balkona, sa podestom i pripadajućim stepeništem, ukupne površine 64,54 m[2] dok je tužena EC vlasnica dijelova nekretnine označenih kao: suvlasnički dio:
15/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1), u naravi garaža i podrum u suterenu površine 28,54 m[2] i suvlasnički dio: 40/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3), u naravi stan br. 1 u visokom prizemlju, koji se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupaone, hodnika i terase, sa pripadajućim stepenicama za cisternu, ukupne površine 73,09 m[2] . Prethodno navedeno po prosudbi tužiteljice AC je nesporno te u dokaz navedenog se predlaže uvid u vlasnički list. Ističe se da predmetna je podjela nekretnine na posebne dijelove, odnosno etaže izvršena na temelju elaborata etažnog vlasništva i potvrde ureda državne uprave klasa: 361-03/07-04/00132, ur. broj: 2170-77-02-00-07-03 od 2. srpnja 2007. g. i Ugovora o uspostavi vlasništva posebnih dijelova zgrade i o međuvlasničkim odnosima u zgradi od 2. srpnja 2007. g. (dalje u tekstu: Ugovor). Potonji je Ugovor sklopljen između pok. VC i pok. VC IC, koji su bili supružnici stranaka. U ovom je predmetu po prosudbi tužiteljice AC ključno istaknuti da je Ugovorom podijeljena nekretnina na način koji je prethodno opisan, dok je čl. 5. Ugovora izričito ugovoreno da su suvlasnici dijela predmetne zgrade istovremeno i suvlasnici dijela zemljišta ispod zgrade i dvorišta. Naime, predmetna nekretnina predstavlja kuću s dvorištem. Pročelje kuće je na južnoj strani pred kojim se nalazi dio dvorišta ispred dviju garaža, koji dio dvorišta od ceste dijele željezna vrata s kamenim stupovima. S desne strane kuće, dakle istočne strane nalaze se stepenice za gornje etaže kuće te zid koji se istočnom stranom kuće nastavlja na te stepenice, a taj zid faktički dijeli kuću, stepenište i dio dvorišta oko kuće
od drugog dijela dvorišta koji je predmet prijepora, a u naravi predstavlja vrt. U dokaz prethodno navedenih tvrdnji predlaže se uvid u: a) elaborat etažnog vlasništva, b) potvrda ureda državne uprave, c) Ugovor, d) Rješenje o nasljeđivanju, e) kopija katastarskog plana i f) fotografije nekretnine. Također se predlaže očevid na licu mjesta. Tužiteljica AC ističe da predmetni vrt, iako Ugovorom jasno određen kao suvlasništvo stranaka, posjeduje, obrađuje i koristi isključivo tužena EC te tužiteljicu AC onemogućava u suposjedu istog. Prema tvrdnjama tužiteljice AC ona se je tuženoj EC u više navrata obratila u nadi da će mirnim putem dogovoriti podjelu vrta nekretnine na način da svakoj pripadne određeni realni dio vrta. U tu je svrhu tužiteljica AC o svom trošku angažirala geodeta koji je sastavio plan podjele dvorišta sukladno suvlasničkim udjelima. No, tužena EC nije pristala ni na kakvu podjelu, vrta već je isti nastavila posjedovati u cijelosti, uskraćujući time mogućnost korištenja vrta tužiteljici AC. Vrt se koristi kao njiva radi uzgoja poljoprivrednih kultura. Osim zemljane površine, u vrtu se nalazi betonirani dio na kojem je izgrađen roštilj. Tužiteljica AC naglašava da je ona putem svojih punomoćnika, odvjetnika A, tuženoj EC uputila pismo namjere radi podjele vrta nekretnine na koje je pismo dana 26. lipnja 2023. g. dobila negativni odgovor od tužene EC. Potom tužiteljica AC navodi da je ponovno uputila dopis punomoćniku tužene EC pozivajući istu na odgovor te na predaju nekretnine u suposjed na koji dopis nikada nije zaprimila odgovor. Pored već predloženih dokaza predlaže se: 1) uvid u plan podjele dvorišta, 2) uvid u dopis tužiteljice AC te odgovor tužene EC na dopise tužiteljice AC, 3) saslušanje tužiteljice AC, 4) po potrebi saslušanje svjedoka čija će se imena i adrese naknadno
dostaviti, 5) po potrebi očevid na licu mjesta i 6) vještačenje po vještaku geodetske struke na okolnost identifikacije čestice i identifikacije spornog vrta. Tužiteljica AC ovom tužbom, pozivajući se na svoja vlasnička prava, traži od tužene EC predaju predmetnog vrta u suposjed. Tužiteljica AC ističe da bez provedbe vještačenja ne može precizirati realni dio zemljišno knjižne čestice koji je predmet spora. Stoga, tužiteljica AC pridržava pravo, po zaprimanju vještačkog nalaza, urediti tužbeni zahtjev na način da sukladno nalazu vještaka precizira prijepor te prostorno definira predmetni vrt koji tužena EC neovlašteno drži u isključivom posjedu. Slijedom navedenog, tužiteljica AC predlaže naslovnom sudu da donese sljedeću presudu: „1. Nalaže se tuženoj EC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužiteljici AC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] preda u suposjed vrt koji se nalazi na dijelu nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi Kuća i dvorište, površine 469 m[2] , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] . k. o. [katastarska općina], slobodan od stvari tužene EC te se nalaže tuženoj EC da iz vrta koji se nalazi na dijelu nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi Kuća i dvorište, površine 469 m[2] , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ukloni sve zasađene biljne vrste i uzgojene poljoprivredne kulture te da izravna zemljani teren, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. 2. Nalaže se tuženoj EC nadoknaditi tužiteljici AC prouzročene parnične troškove zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“
2. U svom odgovoru na tužbu od 28. rujna 2023. tužena EC je učinila nespornim da su one suvlasnice nekretnine označena kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište, površine 469 m[2] , upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u suvlasničkim omjerima kako to navodi tužiteljica AC. Također je učinjeno nespornim da je elaboratom etažnog vlasništva i potvrde Ureda državne uprave u Primorko- goranskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinskopravne poslove, klasa: 361-03/07-04/00132, urbroj: 2170-77-02-00-07-03 od 02.07.2007. i Ugovora o uspostavi vlasništva posebnih dijelova zgrade i o međuvlasničkim odnosima u zgradi od 02.07.2007. izvršena podjela predmetne nekretnine na suvlasničke dijelove. Međutim, prema tvrdnjama tužene EC od ključne je važnosti istaknuti, a koju je činjenicu tužiteljica AC u potpunosti zanemarila, da su dana **.**.1976. pok. IC i pok. ŠC sklopili Diobni ugovor radi uređenja (su)vlasničkih odnosa na nekretnini koja je predmet ovog postupka. Odredbom čl. 1. Diobnog ugovora ugovoreno je da čitavo zemljište oko kuće koja se nalazi na nekretnini upisanoj u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje je predmetom ove tužbe, pripada pok. ŠC, suprugu tužene EC. U dokaz navedne tvrdnje tužena EC predlaže uvid u Diobni ugovor od 26.03.1976. Naglašava se da, ugovorne strane naprijed citiranog diobnog ugovora, od danas klapanja Ugovora pa nadalje, izvršavale su svoja prava sukladno odredbama ugovora. Nakon smrti ugovornih strana, na identičan su način sadržaj ugovora nastavile završavati njihove supruge, a koje su stranke u ovom postupku. Tužena EC ističe da je ona zatim nastavila koristiti cjelokupno zemljište i dvorište oko kuće, ispunivši pritom sve zakonom propisane pretpostavke zakonitog, istinitog i poštenog posjeda iz odredbe čl. 18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje u tekstu: ZVDSP). Nastavno na navedeno, ističe se da se od trenutka sklapanja diobnog ugovora tužena EC i njezina obitelj nalaze u samostalnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu čitavog dvorišta oko kuće, dakle kontinuirano
koriste prijepor kroz period od 50 godina, kao što je i ugovoreno Diobnim ugovorom od 26.03.1976. Kroz naprijed citirano razdoblje, tužiteljica AC je koristila prijeporni dio samo kao prilaz do svog etažnog dijela na predmetnoj nekretnini i to u razdoblju od najviše mjesec dana u godini za vrijeme boravka u Hrvatskoj, budući da ista živi u [adresa]. Dakle, podredno se ističe i da je tužena EC evidentno u samostalnom posjedu prijepora gotovo 50 godina, slijedom čega su ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a koji su propisani čl. 159. ZVDSP-a. Obzirom da isključivo tuženoj EC pripada dvorište oko kuće, u cijelosti su neosnovani navodi iz tužbe da tužena EC onemogućava tužiteljicu AC u suposjedu istog. Nastavno na navedeno, posljedično su po prosudbi tužene EC neutemeljeni i prijedlozi koje je tužiteljica AC putem svojih punomoćnika u više navrata upućivala tuženoj EC radi dogovora oko podjele dvorišta prema suvlasničkim udjelima na predmetnoj nekretnini. U dokaz navedenog tužena EC predlaže saslušanje stranaka i svjedoka čiji će se podaci dostaviti naknadno. Slijedom cjelokupne naprijed izložene činjenično-pravne argumentacije, predlaže se odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane te naložiti tužiteljici AC da tuženoj EC naknadi prouzročeni trošak ovog parničnog postupka.
3. U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u slijedeću dokumentaciju i to: izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu označena kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište, površine 469 m[2] , upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list sudskog spisa broj 6), Ugovor o uspostavi vlasništva posebnih dijelova zgrade (etažiranju) i o međuvlasničkim odnosima u zgradi između suvlasnika stambene zgrade u [adresa] i to: VC i ČC od 2. srpnja 2007. (list sudskog spisa broj 9, 10 i 11), potvrdu Ureda državne uprave u Primorko-goranskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinskopravne poslove Klasa: 361-03/07-04/00132; Ur.broj: 2170-77-02-00-07-03 od 02. srpnja 2007. (list sudskog spisa od broja 12 do 35), rješenje o nasljeđivanju javne bilježnice Vere Lovrović Lečić poslovni broj O-2611/2021-8 od 10. listopada 2021. iza pokojnog IC (list sudskog spisa broj 36 i 37), korespondencija između stranaka (list sudskog spisa od broja 38 do 44), fotografije (list sudskog spisa broj 45 i 46), Diobni ugovor između ŠC i IC od 26. ožujka 1976. (list sudskog spisa broj 55, 56 i 57), Anex diobnom ugovoru od 26. ožujka 1976. između ŠC i IC od 14. kolovoza 2006. (list sudskog spisa broj 58) te nalaz i mišljenje angažirane mjerničke vještakinje Nataše Klarić ing. bacc. aedif. od 19. travnja 2024. (list sudskog spisa od broja 84 do 94). U svojstvu svjedoka saslušani su: FC (list sudskog spisa broj 112 i 113), JC (list sudskog spisa broj 114 i 115) i RC (list sudskog spisa broj 115). Također na ročištu dana 18. travnja 2025. u svojstvu stranaka saslušani su: tužiteljica AC (list sudskog spisa broj 117 i 118) i tužena EC (list sudskog spisa broj 118 i 119).
4. Iz priloženog vlasničkog lista za nekretninu označena kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište, površine 469 m[2] , upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] razvidno je da tužiteljica AC ima suvlasnički dio: 10/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), u naravi garaža u suterenu površine 17,82 m[2] i suvlasnički dio: 35/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4), u naravi stan br. 2 na prvom katu, koji se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupaone, hodnika, balkona, sa podestom i pripadajućim stepeništem, ukupne površine 64,54 m[2] dok tužena EC ima suvlasnički dio: 15/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1), u naravi garaža i podrum u suterenu površine 28,54 m[2] i suvlasnički dio: 40/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3), u naravi stan br. 1 u visokom prizemlju, koji se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupaone, hodnika i terase, sa pripadajućim stepenicama za cisternu, ukupne površine 73,09 m[2] . Naime vlasništvo navedenih nekretnina je tužiteljica AC dobila nasljedstvom iza smrti svoga supruga ČC koji je preminuo dana **.**.2021., a tužena EC nasljedstvom iza smrti svoga supruga ŠC koji je preminuo dana **.**.2015.
5. U svom nalazu i mišljenju od 19. travnja 2024. angažirana mjernička vještakinja Nataša Klarić ing.bacc.aedif. konstatira da na očevidu, koji je održan dana 28. ožujka 2024. godine na licu mjesta, identificirala je predmetnu nekretninu i prijeporni vrt, na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ističe da na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nalazi se stambena kuća katnosti suterena, prizemlja i 1. kata, na adresi [adresa] i zidovima ograđeni posjed, koji sačinjava popločeno dvorište, prilazne i konstruktivne stepenice i podeste uz kuću, te sjeverozapadno pomoćnu građevinu, te zidom i metalnom ogradom odvojenu cjelinu istočno od uređenog dijela dvorišta, a koja u naravi predstavlja zidovima ograđenu obradivu površinu - vrt s otvorenim ognjištem (kaminom) u njegovom sjeverozapadnom dijelu. Posjed na k. č. [katastarska čestica] u cijelosti je omeđen: prema susjednim česticama istočno, sjeverno i zapadno kameno-betonskim i betonskim zidovima, južno prema prometnici betonskim zidovima s željeznom ogradom i željeznim ulaznim vratima putem kojih se ostvaruje kolni pristup do garaža smještenih na južnom pročelju u suterenu zgrade. Između metalnih kliznih vratiju za automobile je pješački portun, a sve s direktnim pristupom na prometnu površinu. Nadalje se konstatira da pristup na česticu je sa južne strane i to neposredno sa ceste – [adresa]. Na tom je dijelu zatečen kameno-betonski zid u dužini cca 2 m, zatim željezni klizni portun i pješački portun ukupne dužine od cca 14 m, nastavljajući betonskim zidom s željeznom ogradom koji odvaja vrt od prometnice, u dužini cca 9 m. Sa zapadne strane je omeđena betonskim zidom u dužini cca 21 m, koji se pruža u smjeru sjever-jug. Sjeverni betonski zid u dužini od cca 17,50 m, nastavlja prema istoku ograđujući vrt još za cca 11 m. Istočni betonski zid u dužini je od cca 17 m. Sukladno opisanom, angažirana mjernička vještakinja Nataša Klarić ing.bacc.aedif. je izradila sam skicu lica mjesta u M 1:250 (Prilog br. 2). Potom angažirana mjernička vještakinja Nataša Klarić ing.bacc.aedif. daje opis skica lica mjesta te navodi: a) crnom linijom označila je granicu i brojeve k. č. [katastarska čestica] i ostalih katastarskih čestica; b) isprekidanom debljom smeđom linijom označila je granicu prijepora, unutar koje je tanjom smeđom linijom prikazala zid koji odvaja vrt od uređenog dijela dvorišta uz i oko kuće; osjenčan je smeđom bojom s upisanom mu pripadajućom površinom od cca 170 m[2] ; c) smeđom bojom osjenčana je površina vrta istočno (cca 170 m ) i površina uređenog dvorišta zapadno (cca 110 m[2] ), d) plavom bojom označena je i osjenčana površina dvorišta ispred garaže 1 – EC (cca 50 m[2] ) i e) crvenom bojom označena je i osjenčana površina dvorišta ispred garaže 2 – Kardum Jelica (cca 20 m[2] ). U svezi ostaloga se upućuje ne legendu ispod skice. Naglašava se da sve opisano vidljivo je i na fotografijama s očevida (Prilog br. 3). Zaključno angažirana mjernička vještakinja Nataša Klarić ing.bacc.aedif. ističe da iz svega navedenog i opisanog, analizirajući površine i oblike stambene zgrade i čestice, a koje su prikazane i prijavljene u grafičkom i pisanom službenom dijelu katastarskog operata i zemljišne knjige, ukazuje na potrebu izrade geodetskog elaborata evidentiranja građevina, obzirom da prikazano stanje ne odgovara izvedenom stanju istih, uz pretpostavku postojanja zakonskih preduvjeta, odnosno postojanje akta o legalnosti izvedene građevine, sukladno pozitivnim propisima. Provedba postupka mogla bi rezultirati razlikom površina u odnosu na danas upisane površine, kako k.č. tako i površina pod zgradom, stoga su površine opreza radi upisane „cca“. Nitko od stranka nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje angažirane mjerničke vještakinje Nataše Klarić ing.bacc.aedif. od 19. travnja 2024., a istog je u cijelosti prihvatio i ovaj sud budući je stekao dojam da je isti stručan i objektivan.
6. Pravni prednici stanaka sklopili su Diobni ugovor između ŠC i IC od 26. ožujka 1976. Sukladno istom pravnom predniku tužene EC tj. VC pripalo je u isključivo vlasništvo cijeli podrum, i garaža u suterenu, te stan u visokom prizemlju kao i sve zemljište oko kuće u [adresa] (odnosno sada [adresa]). S druge strane pravnom predniku tužiteljice AC tj. ČC pripalo je u isključivo vlasništvo stana na prvom katu kuće u [adresa] (odnosno sada [adresa]) te pravo da izgradi garažu o svom trošku ukoliko od nadležnog organa uprave ishodi građevinsku dozvolu za gradnju iste, te pravo služnosti prolaska i pristupa preko dvorišta do stana i garaže kada bude izgrađena. U čl. III Diobnog ugovora između ŠC i IC od 26. ožujka 1976. se navodi da diobničari si uzajamno dozvoljavaju, da na temelju ovoga ugovora i ostalih potrebnih isprava, a nakon što budu doneseni propisi o načinu upisivanja posebnih dijelova zgrada i prava vlasništva na posebnim dijelovima zgrada, da ishode uknjižbu prava vlasništva na posebnim dijelovima zgrade.
7. Potom je zaključen i Anex diobnom ugovoru od 26. ožujka 1976. između ŠC i IC od 14. kolovoza 2006. u kojem je između ostaloga dodana obaveza da će svaki diobničar održavati svoju postojeću garažu te kapiju na kolničkom ulazu ispred svoje garaže i moći koristiti i parkirno mjesto ispred svoje garaže u dvorištu s tim da se ne ometa pješački prolaz. Također je dogovoreno da će svaki diobničar zajednički održavati i koristiti ulazna vrata u dvorište (između kolničkih kapija) te prolaz od navedenih vrata preko stepeništa uz garažu do ulaza u oba stana preko terase u širini postojećeg stepeništa.
8. Nakon toga zaključen je Ugovor o uspostavi vlasništva posebnih dijelova zgrade (etažiranju) i o međuvlasničkim odnosima u zgradi između suvlasnika stambene zgrade u [adresa] i to: VC i ČC od 2. srpnja 2007. kojim su stranke pretvorili svoje dosadašnje suvlasništvo na stambenoj zgradi sagrađenoj na nekretnini sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u etažno vlasništvo i to na način da svakom od njih, sukladno veličini njihovih suvlasničkih idealnih dijelova, pripada u isključivo vlasništvo slijedeći posebni dijelovi ove zgrade i to: A) I etaža - suteren te 1) garaža i podrum – vlasnik ŠC koji zauzimaju jugozapadni dio suterena u naravi I etažu predmetne zgrade, a sastoje se od garaže i podrumske prostorije, ukupne površine 28,54 m[2] , a u suvlasničkom dijelu prema cijeloj zgradi od 15/100 (u Elaboratu označeno žutom bojom) i 2) garaža – vlasnik IC koja zauzima jugozapadni dio suterena u naravi I etaža predmetne zgrade, a sastoje se od garažnog prostora korisne površine 17,82 m[2] , a u suvlasničkom dijelu prema cijeloj zgradi od 10/100 (u Elaboratu označeno plavom bojom). B) II Etaža – visoko prizemlje: 1) stan – vlasnik ŠC koji zauzima čitavo prizemlje u naravi II etaža predmetne zgrade, a sastoji se od dvije sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupaone, hodnika i terase, sa pripadajućim stepenicama za cisternu, ukupne korisne površine 73,09 m[2] u suvlasničkom dijelu prema cijeloj zgradi od 40/100 dijela (u elaboratu označeno žutom bojom) te C) III Etaža – I kat 2. stan – vlasnik IC koji zauzima čitav kat u naravi III etažu predmetne zgrade, a sastoji se od dvije sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupaone, hodnika, balkona, sa podestom i pripadajućim stepeništem, ukupne površine 64,54 m[2] , a u suvlasničkom dijelu prema cijeloj zgradi od 35/100 (u elaboratu označeno plavom bojom). U čl. V Ugovora o uspostavi vlasništva posebnih dijelova zgrade (etažiranju) i o međuvlasničkim odnosima u zgradi između suvlasnika stambene zgrade u [adresa] i to: VC i ČC od 2. srpnja 2007. se navodi da suvlasnici dijela predmetne zgrade istovremeno su i suvlasnici dijela zemljišta ispod zgrade i dvorišta. U tehničkom opisu se navode zajednički dijelovi zgrade, a između ostaloga se navodi da zajednički će se održavati i koristiti ulazna vrata u dvorište te prolaz od navedenih vrata preko stepeništa uz garžau do ulazna u oba stana preko terase u širini postojećeg stepeništa. U grafičkom dijelu su prikazani tlocrti postojećih etaža kao i bokocrt same zgrade sa sve četiri strane svijeta.
9. Između samih stranka i svih saslušanih svjedoka, čije je iskaze ovaj sud prihvatio kao istinite, ovaj sud je utvrdio da samu nekretninu označena kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište, površine 469 m[2] , upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kupio je suprug tužene EC tj. ŠC još 1970 godine koji je počeo tada graditi kuću. Tek kasnije se u gradnju uključio njegov brat IC. Iz iskaza obiju stranka kao i svih saslušanih svjedoka: FC, JC i OC razvidno je da sam vrt površine oko 170 m[2] koji se nalazi istočno od kuće u [adresa] je neprekidno pa sve do danas u faktičnom posjedu tužene EC i njezinog sada pokojnog supruga ŠC. Nije sporno da tužiteljica AC i njezin suprug sada pokojni IC su od VC i njegove supruge pokušavali postići sporazum da njima pripadne točno određeni realni dio vrta koji se nalazi istočno od njihove kuće ali takav sporazum nikada nije postignut. Također valja naglasiti da tužiteljica AC i njezin pokojni suprug su živjeli i radili u Njemačkoj gdje tužiteljica AC i danas živi tako da u Republici Hrvatskoj su bili obično bili preko ljeta jedan mjesec te za vrijeme božićnih praznika. Osim toga kada god su to htjeli tužiteljica AC i njezin suprug su i mogli koristi sporni vrt budući im to tužena EC, a niti njezin pokojni suprug ŠC nikada nisu branili. Međutim takav posjed nikada nije bili vlasnički posjed nego tzv. prekaristički posjed.
10. U svom podnesku od 27. lipnja 2024. tužiteljica AC između ostaloga naglašava da ona od cjelokupne površine okućnice drži u posjedu isključivo površinu dvorišta ispred garaže 2 (cca 20 m[2] ), dok je sva ostala površine okućnice i to površina dvorišta ispred garaže 1 (cca 50 m[2] ), površina vrta istočno (cca 170 m ) i površina uređenog dvorišta zapadno (cca 110 m[2] ) u posjedu tužene EC. Prema tvrdnjama tužiteljice AC sukladno Ugovor o uspostavi vlasništva posebnih dijelova zgrade i o međuvlasničkim odnosima u zgradi kojega su pravni prednici stranaka sklopili dana 2. srpnja 2007. g., konkretno sukladno članku 5. Ugovora, izričito je ugovoreno da su suvlasnici dijela predmetne zgrade istovremeno i suvlasnici dijela zemljišta ispod zgrade i dvorišta. U prilogu Ugovora – Etažnom elaboratu - izričito je navedeno da su „utvrđeni suvlasnički omjeri nad zajedničkim dijelovima zgrade i pripadajućeg zemljišta koje slijedi sudbinu zgrade“. Naglašava se da u ovom predmetu tužiteljica AC kao vlasnica stana broj 2. na prvom katu i suvlasnica zajedničkih dijelova kuće u [adresa], na adresi [adresa], ostvaruje zaštitu suvlasništva dijela okućnice površine 170m[2] kao zajedničkog dijela nekretnine, tužbom iz članka 162 u vezi članka 46 stavak 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09. 143/12, 152/14 i 81/15, 94/17- dalje: ZV ). Prema odredbama članka 66 stavak 1 i 3, članka 67 stavak 1 i članka 69 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, vlasništvo posebnoga dijela nedjeljivo je povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine i može biti uspostavljeno glede dijela suvlasničke nekretnine koji čini samostalnu uporabnu cjelinu, prikladnu za samostalno izvršavanje suvlasnikovih ovlasti, kao što je stan ili druga samostalna prostorija, a ujedno može biti uspostavljeno na odgovarajućem suvlasničkom dijelu nekretnine koja se sastoji od zemljišta sa zgradom ili od prava građenja sa zgradom. Prema odredbi članka 67 stavak 6 ZV, vlasništvo posebnoga dijela nekretnine ne može postojati na dijelovima nekretnine koji služe kao zajednički, ili im se namjena protivi isključivoj uporabi samo u korist određenoga posebnoga dijela nekretnine; u sumnji se uzima da dio služi kao zajednički i da mu se namjena protivi isključivoj uporabi u korist određenoga posebnoga dijela. U smislu članka 42 ZV, suvlasnik ima pravo na isključivi posjed realnog dijela zgrade kao suvlasničke stvari kad je on određen sporazumom suvlasnika o načinu korištenja zajedničke stvari. Prema odredbi članka 42 stavak 2 ZV, sporazum suvlasnika o načinu korištenja zajedničke stvari je posao redovite uprave. U konkretnom slučaju takav sporazum između tužiteljice i tužene ne postoji. Prema odredbi članka 38 stavak 1 ZV, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika. Dakle, svaki vlasnik stana kao suvlasnik zajedničkih dijelova zgrade, ima pravo na nepodijeljeni posjed zemljišta na kojem je izgrađena zgrada, pri čemu se suposjed kao faktična vlast na zajedničkoj stvari treba ostvarivati bez povrede prava drugih suvlasnika, što ovdje nije ostvareno na strani tužene. Tužiteljica AC naglašava se ona tuženoj EC u više navrata obratila u nadi da će mirnim putem dogovoriti podjelu vrta nekretnine na način da svakoj pripadne određeni realni dio vrta. U tu je svrhu tužiteljica AC o svom trošku angažirala geodeta koji je sastavio plan podjele dvorišta sukladno suvlasničkim udjelima. No, tužena EC nije pristala ni na kakvu podjelu, vrta već je isti nastavila posjedovati u cijelosti, uskraćujući time mogućnost korištenja vrta tužiteljici AC. U tom smislu tužiteljica AC tvrdi da ona ima pravo tražiti predaju u suposjed dijela zemljišta, konkretno vrta, što ovom tužbom i traži. Temeljem odredbe, članka 46 stavak 1 ZV, svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva, što znači da tužiteljica AC kao suvlasnik neposjednik zajedničkog zemljišta ima pravo na reivindikacionu zaštitu prema drugom suvlasniku koji zemljište drži u posjedu. Na kraju tužiteljica AC tvrdi da ona ujedno i uređuje tužbeni zahtjev pod točkom I. sukladno zaprimljenom nalazu i mišljenju angažirane mjerničke vještakinje Nataše Klarić ing.bacc.aedif. te predlaže da sud donese slijedeću presudu: „I. Nalaže se tuženoj EC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužiteljici AC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] preda u suposjed vrt koji je u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka, NATAŠE KLARIĆ, ing. bacc.aedif. iz Rijeke osjenčan smeđom bojom s upisanom površinom od cca 170 m[2] ; koji se nalazi na istočnom dijelu nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi Kuća i dvorište, površine 469 m[2] , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] . k. o. [katastarska općina], slobodan od stvari tužene EC te se nalaže tuženoj EC da iz vrta koji se nalazi na tom dijelu nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi Kuća i dvorište, površine 469 m[2] , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ukloni sve zasađene biljne vrste te da izravna zemljani teren, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“
11. Na ročištu dana 18. travnja 2025. u smislu čl. 7. st. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022 i 114/2022 u daljnjem tekstu: ZPP) sud je upozorio punomoćnike stranaka da su same stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice budući sukladno čl. 352. st. 1. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Budući na ročištu 18. travnja 2025. stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga to je ovaj sud na tom ročištu i zaključio glavnu raspravu u ovoj parnici. Naime sud više nije ovlašten provoditi bilo kakve dokaze po službenoj dužnosti (osim iznimno u slučajevima taksativno propisanim ZPP-om) već može sukladno čl. 220. st. 2. ZPP-a odlučiti samo o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. U svojoj završnoj riječi punomoćnica tužiteljice AC je predložila usvajanje tužbenog zahtjeva u cijelosti. Naglašava se da stranke su 2007. godine sklopile sporazum o uspostavi etažnog vlasništva, izradile elaborat i sklopile međuvlasnički ugovor. U konkretnom slučaju se zajednički dijelovi zgrade nikada nisu pretvorili u posebne dijelove, a niti su stranke potpisale novi sporazum ili izradile novi elaborat etažiranja ili bilo kakav drugi ugovor kojim bi drugačije uredili svoje odnose oko korištenja zajedničkih dijelova zgade. Ističe se i kako pok. RC kao niti tužena EC nikada nisu pokrenuli bilo kakav postupak kojim bi promijenili način korištenja zajedničkih dijelova zgrade i pretvorili ga u poseban dio. Tužiteljica AC kao niti njezin pok. suprug nikada se nisu odrekli prava korištenja vrta kao zajedničkog dijela zgrade. Prema odredbi čl. 66. st. 4. ZV kad je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine na nekom njezinom suvlasničkom dijelu pravne odnose glede te nekretnine uređuju posebna pravila ZV-a a podredno opća pravila. U smislu odredbe čl. 85. st. 4. ZV-a i opće odredbe čl. 42. st. 1. ZV-a vlasnici posebnih dijelova i suvlasnici zajedničkih dijelova zgrade mogu sporazumom urediti odnose o načinu korištenja zajedničkih dijelova i takav sporazum mora biti u skladu sa posebnim odredbama ZV-a koje uređuje vlasništvo posebnih dijelova. U konkretnom slučaju takvog sporazuma nema. Naglašava se da tužena EC tijekom postupka nije osporavala etažno vlasništvo tužiteljice AC koje je uspostavljeno 2007. Slijedom toga tužiteljica AC smatra da je njezina tužba u cijelosti osnovana, a u tom smjeru navodi i sudsku praksu tj. presudu Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-298/2023. od 12.04.2023. U svojoj završnoj riječi zamjenica punomoćnika tužene EC predložila je odbijanje tužbenog zahtjeva tužiteljice AC kao neosnovanog. Ističe se da tužena EC stavlja primjedbu na iskaz tužiteljice AC u svim dijelovima koji su u suprotnosti s navodima iz odgovora na tužbu i iskazom same tužene EC. Naposljetku daje se primjedba na iskaz svjedoka FC u dijelu u kojem je navela da su tužiteljica AC i njezin pok. suprug IC financirali uređenje okućnice i vrta budući da ona o tome ima samo posredna saznanja.
12. Na temelju tako provedenog postupka ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno članku 8. ZPP-a po prosudbi ovoga suda tužbeni zahtjev tužiteljice AC je neosnovan u cijelosti.
13. Po prosudbi ovoga suda zaključenjem Ugovora o uspostavi vlasništva posebnih dijelova zgrade (etažiranju) i o međuvlasničkim odnosima u zgradi između suvlasnika stambene zgrade u [adresa] i to: VC i ČC od 2. srpnja 2007. nije se ništa promijenilo u odnosu na sporni vrt koji se nalazi istočno od kuće stranaka u [adresa]. Članak V Ugovora o uspostavi vlasništva posebnih dijelova zgrade (etažiranju) i o međuvlasničkim odnosima u zgradi između suvlasnika stambene zgrade u [adresa] i to: VC i ČC od 2. srpnja 2007. na koga se poziva tužiteljica AC izričito glasi da suvlasnici dijela predmetne zgrade istovremeno su i suvlasnici djela zemljišta ispod zgrade i dvorišta, a nigdje se ne spominje vrt. Uostalom i sama tužiteljica AC u svom iskazu između ostaloga tvrdi da kada se je napravio Ugovor o uspostavi vlasništva posebnih dijelova zgrade (etažiranju) i o međuvlasničkim odnosima u zgradi između suvlasnika stambene zgrade u [adresa] i to:
VC i ČC od 2. srpnja 2007. napravila se je podjela zgrade po etažama, a nije se dijelio zemljište iako je po njezinom mišljenju i to trebalo napraviti. Naime, kako je to razvidno iz nalaza i mišljenja angažirana mjernička vještakinja Nataša Klarić ing.bacc.aedif. zemljište označeno kao k. č. br. [katastarska čestica], površine 469 m[2] , upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sastoji se od: a) dvorišta površine 110 m[2] , b) vrta površine 170 m i c) zemljišta ispod same zgrade te prilaznog stepeništa to jest u površini 469 m[2] – 280 m = 189 m . Dakle, niti u samom tekstu Ugovora o uspostavi vlasništva posebnih dijelova zgrade (etažiranju) i o međuvlasničkim odnosima u zgradi između suvlasnika stambene zgrade u [adresa] i to: VC i ČC od 2. srpnja 2007. kao niti u etažnom elaboratu kod tehničkog opisa se ne navodi da bi i sam vrt bio zajedničko vlasništvo braće RC i IC, a niti to proizlazi iz priloženih nacrta. Uostalom to je između stranka bilo potpuno nesporno te su se faktično one i pridržavale tih svojih dogovora. Naime temeljem ranije zaključenog Diobnog ugovora između ŠC i IC od **.**.1976. pok. IC što se tiče okućnice kuće u [adresa] dobio je samo pravo služnosti prolaza i pristupa preko dvorišta do stana i do garaže kada ista bude izgrađena. Kasnije zaključenjem Anexa diobnog ugovora od 26. ožujka 1976. između ŠC i IC od 14. kolovoza 2006. to pravo služnosti na tom dijelu dvorišta je pretvoreno u pravo zajedničkog vlasništva stranaka. Nakon toga zaključenjem Ugovora o uspostavi vlasništva posebnih dijelova zgrade (etažiranju) i o međuvlasničkim odnosima u zgradi između suvlasnika stambene zgrade u [adresa] i to: VC i ČC od 2. srpnja 2007. cijelo dvorište kuće u [adresa] u površini od 110 m[2] postalo je zajedničko vlasništvo stranaka. Naime, drugačije se etažiranje same zgrade u [adresa] nije niti moglo napraviti budući sama zgrada mora imati i dio zemljišta izvan gabarita same zgrade, a koje je neophodno za održavanje te zgrade. Prema čl. 67. st. 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 te u daljnjem tekstu skraćeno: ZV) vlasništvo posebnoga dijela nekretnine ne može postojati na dijelovima nekretnine koji služe kao zajednički, ili im se namjena protivi isključivoj uporabi samo u korist određenoga posebnoga dijela nekretnine; u sumnji se uzima da dio služi kao zajednički i da mu se namjena protivi isključivoj uporabi u korist određenoga posebnoga dijela. Dakle, samo dvorište nije niti moglo biti predmetom podijele dok sam vrt nije niti obuhvaćen elaboratom etažnog vlasništva. Po prosudbi ovoga suda tužena EC neosnovano traži suposjed vrta od 170 m[2] budući ona može suposjedovati taj vrt što joj tužena EC, a niti njezin pok. suprug ŠC nikada nisu niti branili, a ona to povremeno i čini kada je u Republici Hrvatskoj i ima za tim potrebe. Međutim, radi se o prekarističkom odnosu u kojem tužiteljici AC pripada pravo na uporabu spornog vrta istočno od kuće u [adresa] površine od oko 170 m[2] do eventualnog opoziva tužene EC kojeg ona za sada nikada tužiteljici AC nije niti dala. Ono što tužiteljica AC u stvari želi je da ona dobije u vlasništvo točno određeni realni dio spornog vrta u svoje isključivo vlasništvo, a kako je to i navela u svoj tužbi od 26. srpnja 2023. Međutim, u navedenom smislu ona nije precizirala svoj tužbeni zahtjev u svom podnesku od 27. lipnja 2024. već taži suposjed cijelog vrta koje uzgred govoreći već ima. Naime, iz iskaza tužiteljice AC proizlazi da bi se ona zadovoljila i sa realnim vlasništvom dijela vrta od svega 20 m[2] koje se nalazi odmah uz stepenište njihove kuće. Međutim, valja ponovo naglasiti da prekaristički odnos ne predstavlja valjani pravni temelj za stjecanje vlasništva niti prava osobne služnosti - prava uporabe. Kada tužena EC kao vlasnica eventualno opozove dano odobrenje tada tužiteljica AC više nema nikakav pravni temelj da na bilo koji načini suposjeduje vrt koji se nalazi istočno od kuće stranka u [adresa]. Pri tome je potpuno irelevantno zbog kojih je motiva tužena EC AC opozvala to svoje odobrenje tužiteljici AC da i ona koristi na bilo koji način njezin vrt. Naime, za sada to i nije neki problem među strankama ove parnice koje su unatoč određenim nesuglasicama u dobrim odnosima ali bi, kako se to boji tužena EC, moglo eventualno postati problem ukoliko bi tužiteljica AC prodala svoj stan u na I katu kuće u [adresa]. Tužiteljica AC po prosudbi ovoga suda se neosnovano poziva na čl. 161. st. 1. ZV-a prema kojem vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari te čl. 162. st. 1. ZV-a prema kojem da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Točno je i to da prema čl. 46. st. 1. ZV-a svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva. Međutim, ponovo se naglašava da tužena EC ničim nije dokazala da je ona suvlasnica vrta koji se nalazi istočno od kuće u [adresa] već u konkretnom slučaju na tako utvrđeno činjenično stanje valja primijeniti čl. 515. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 i 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023 i 155/2023 u daljnjem tekstu: ZOO) koji propisuje da ako nije ugovoreno niti trajanje niti svrha uporabe (izmoljena posudba), posudovnik je dužan vratiti posuđenu stvar čim to posuditelj zatraži. Iz svih navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom I.
14. Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan je naknaditi troškove koje je uzrokovao svojim radnjama. Nadalje čl. 155. st. 1. ZPP-a je propisano da sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Iz navedenih razloga tuženoj EC je primjenom prethodno citiranih propisa dosuđen parnični trošak zastupanja po angažiranim punomoćnicama i to: 1) za sastav odgovora tužene EC od 28.09.2023. na tužbu tužiteljice AC po Tbr. 8. toč. 1. važeće odvjetničke tarife iznos od 200,00 €, 2) za sastave podneska tužene EC od 25.10.2023. i 01.07.2024. po Tbr. 8. toč. 1. važeće odvjetničke tarife zatraženi iznos od 200,00 € za svaki od tih podnesaka, 3) za pristup ročištu punomoćnika tužene EC dana 8.11.2023. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima pod Tbr. 9. toč. 2. važeće odvjetničke tarife iznos od 100,00 € i 4) za pristupe ročištima punomoćnika tužene EC dana 28.3.2024., 16.04.2025. i 18.04.2025. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari po Tbr. 9. toč. 1. važeće odvjetničke tarife zatraženi iznos od 200,00 € za svako od tih ročišta odnosno odnosno ukupno 1.300,00 €. Navedeni iznos valja još uvećati za 25% poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 325,00 € tako da su ukupni odvjetnički troškovi zastupanja tužene Jovanke Kardum 1.625,00 €. Tuženoj EC nije priznat trošak za sastav podneska od 8.11.2023. kojim ispravlja prezimena svjedoka predloženih na pripremnom ročištu dana 8. studenog 2023. budući je to mogla učiniti i na samom tom ročištu. Također joj nije priznat niti trošak za sastav podneska od 10.07.2024. budući se radi o ponavljanju već ranije rečenog, a ono što je novo tužena EC je mogla napisati i u podnesku od 01.07.2024. Iz svih navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom II.
U Rijeci 27. svibnja 2025.
Sudac:
Damir Vinketa
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja stranke mogu izjaviti žalbu nadležnom županijskom sudu u Republici Hrvatskoj u roku od 15 dana računajući od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda pisanim podneskom u tri primjerka. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.
Dostaviti:
- pun. tužiteljice AC zajedno s rješenjem o dužnosti plaćanja sudske pristojbe na nepravomoćnu presudu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1978/2023-26 od 27. svibnja 2025. u iznosu od 53,09 € i
- pun. tužene EC.
