REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-120/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Ivani Požar, a po prijedlogu više sudske savjetnice Atine Matanov, u pravnoj stvari tužitelja VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Orehovcu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović d.o.o. iz Zagreba protiv tuženice LB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici LBD, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. travnja 2025., u prisutnosti NB, odvjetničkog vježbenika iz Odvjetničkog društvu Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović iz Zagreba i punomoćnice tuženice, 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-19206/21 od 19. srpnja 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženici LB isplatiti tužitelju Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. iznos od 29,99 eura sa zateznim kamatama kako slijedi:

- na iznos od 7,50 eura od 1. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 7,50 eura od 2. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 7,50 eura od 15. kolovoza 2018. do isplate i

- na iznos od 7,50 eura od 15. rujna 2018. do isplate, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o. naknaditi tuženici LB trošak parničnog postupka u iznosu 216,40 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka u Zagrebu od 19. srpnja 2021. poslovni broj Ovrv-19206/21 naložena je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 508,50 kuna sa zateznim kamatama i uvećano za naknadu troška ovršnog postupka.

2. Postupajući po pravovremeno podnesenom prigovoru tuženice, rješenjem ovog suda, poslovni broj Povrv-290/2022-2 od 17. ožujka 2022. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, sve na temelju čl. 58. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. dalje OZ) .

3. U prigovoru tuženica navodi da je utuženo potraživanje istovjetno potraživanju naznačenom u rješenju o ovrsi istog javnog bilježnika poslovno broj Ovrv-19205/21. Ističe prigovor zastare za sva utužena potraživanja. Navodi da se predmetna nekretnina ne koristi pa je potrebno utvrditi broj članova kućanstva. U daljnjem tijeku postupka navodi kako nije moguće utvrditi o kojem se prostoru radi jer tužitelj nije dostavio valjani zemljišnoknjižni izvadak. Ujedno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da je u izvodu iz poslovnih knjiga naznačena šifra dužnika 3285881, dok je prema računima šifra kupca 2721563, iz čega je razvidno da nije riječ o istom dužniku.

4. Tužitelj je u tijeku postupka ostao kod tužbe s time da je podneskom od 25. travnja 2022., po istaknutom prigovoru zastare, konačno specificirao tužbeni zahtjev tako da istim potražuje isplatu iznosa od 226,00 kn sa zateznom kamatom koja teče na iznos od 56,50 kn od 1. lipnja 2018. do isplate, na iznos od 56,50 kn od 2. srpnja 2018. do isplate, na iznos od 56,50 kn od 15. kolovoza 2018. do isplate i na iznos od 56,50 kn od 15. rujna 2018. do isplate, sve uz naknadu ovršnog i parničnog troška. Također, na ročištu održanom 17. travnja 2025. iskazao je utuženi iznos od 226,00 kuna u važećoj valuti u Republici Hrvatskoj na način da potražuje iznos od 29,99 eura. Ukazuje se tužitelju da je primjenom fiksnog tečaja konverzije od 1 euro = 7,53450 kn i primjenom pravila o zaokruživanju na dvije decimale, iznos od 226,00 kn trebalo je iskazati u iznosu od 30,00 eura, međutim, sud je odlučivao u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva slijedom čega nije intervenirao u omašku u računanju.

5. Presudom ovog suda, poslovni broj: Povrv-290/22-12 od 21. rujna 2022. održan je na snazi platni nalog sadržan za isplatu iznosa od 226,00 kn sa zateznim kamatama kako je to navedeno u točki 4. obrazloženja ove presude, dok je točkom I izreke rješenja istog poslovnog broja ukinut platni nalog za isplatu iznosa od 282,50 kn te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena. Točkom II izreke rješenja ukinut je platni nalog u dijelu u kojem je tuženici naloženo platiti troškove ovršnog postupka u iznosu od 375,00 kn dok je točkom III izreke rješenja odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak.

6. Odlučujući o žalbi tuženice, Županijski sud u Velikoj Gorici, rješenjem poslovnog broja: Gž-1075/2022-2 od 15. prosinca 2022. ukinuo je presudu ovog suda te je predmet vratio ovom sudu na ponovno sušenje. Istim rješenjem odlučeno je da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

7. S obzirom da je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na glavni dug u iznosu od 282,50 kn, zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 56,50 kn od 1. prosinca 2017., na iznos od 56,50 kn od 15. prosinca 2017., na iznos od 56,50 kn od 1. veljače 2018., na iznos od 56,50 kn od 1. ožujka 2018. i na iznos od 56,50 kn od 1. travnja 2018., kojem povlačenju se tuženica nije protivila, niti je u odnosu na navedeno podnijela žalbu, rješenje ovog suda, poslovni broj: 125 Povrv-290/22-12 od 21. rujna 2022. u tom je dijelu postalo pravomoćno, stoga u ponovljenom postupku sud navedeno nije posebno utvrđivao niti obrazlagao.

8. U tijeku postupka sud je pregledao izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga (list 4 spisa), uvid u kupca (list 24 spisa), prijepise računa (list 26-34 spisa), stanje kupca (list 35-38 spisa), uvide u mjerno mjesto (list 39-40, 42- 45 spisa), rješenje tužitelja od 26. listopada 2016. (list 41 spisa), izjavu društva Skomina d.o.o. (list 46 spisa), pregled obveznika na objektu (list 47 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja za partnera Skomina d.o.o. (list 48 spisa) i popis objekata po obvezniku (list 57 spisa)

9. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim.

10. Predmet spora je zahtjev za isplatu fiksnog dijela cijene za vodne usluge na adresi objekta [adresa], sistemski broj objekta: 0008790 za utuženo razdoblje dospijeća od mjeseca lipnja 2018. do mjeseca rujna 2018. u ukupnom iznosu 29,99 eura.

11. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, pasivna legitimacija kao i zastara utuženog iznosa. Također, sporno je vodi li se parnica između istih stranaka u pogledu iste pravne stvari.

12. Razmatranjem spisa ovog suda Povrv-291/22 utvrđeno je da se vodi postupak između istih stranaka, za isto utuženo razdoblje i istu vrijednost predmeta spora, za mjerno mjesto 0009790 na adresi [adresa], ali s osnove različite šifre dužnika i različitih računa. U predmetu Povrv-291/22 šifra dužnika glasi 2721563, dok je šifra dužnika u ovom predmetu 3285881. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je prigovor dvostruke litispendencije neosnovan.

13. Uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 13. svibnja 2021. i uvid u kupca sud je utvrdio da je kao korisnik usluge tužitelja na utuženoj adresi, [adresa] zavedena tuženica kao vlasnica poslovnog prostora i to pod šifrom dužnika 3285881, mjerno mjesto 0008790.

14. Uvidom u preslike računa i mjerno mjesto razvidno je da su računi ispostavljeni na ime tuženice, vlasnice poslovnog prostora na adresi [adresa], s time da je u navedenoj dokumentaciji navedena šifra kupca broj 2721563, a koja šifra ne odgovara onoj naznačenoj u izvodu iz poslovnih knjiga.

15. Nadalje, uvidom u pregled obveznika na objektu pod šifra objekta navodi se 06625398, ulaz 008854, a koji podaci ne odgovaraju podacima navedenim u izvodu iz poslovnih knjiga, utuženim računima, a niti izvodu naziva "uvid u mjerno mjesto".

16. Uvidom u pregled aktivnih objekata na ime tuženice utvrđeno je da je tuženica vlasnica više poslovnih i jednog stambenog objekata na adresi [adresa], s time da pregledom navedenih objekata niti jedan ne odgovara broju objekta koji je utužen ovim postupkom, a odnosi se na mjerno mjesto 0008790. Valja navesti da je sud identificirao objekt broja 06625398 koji nosi isti broj kao i šifra objekta u pregledu obveznika na objektu (list 47 spisa), ali ulaz broj: 008854 ne odgovara broju mjernog mjesta s izvatka iz poslovnih knjiga, uvida u kupca i utuženih računa gdje je naveden broj 0008790.

17. Slijedom navedenog, sud ni na koji način nije mogao utvrditi o kojoj se točno nekretnini radi i jesu li računi uistinu isporučeni na poslovni prostor i ako da, na koji od svih navedenih u tablici pregled aktivnih objekata. Sud je utvrđenja da je tužitelj dostavio dokumentaciju koja glasi na ime tuženice, ali za više različitih objekata. Navedeno utvrđenje sud je stekao pregledom predmeta ovog suda Povrv-291/11 u kojem je utužena šifra dužnika 2721563, a za koju tužitelj u ovom predmetu također dostavlja dokumentaciju. Navedeno utvrđenje suda potvrđuje i sam tužitelj koji u svom podnesku od 1. kolovoza 2022. navodi da je tuženica evidentirana na mjernom mjestu 0008790 pod šifrom kupca 2721563 te dostavlja tablicu s popisom objekta po obvezniku, a u kojoj tablici nije evidentirana utužena nekretnina niti po šifri kupca niti po broju mjernog mjesta niti po nekom drugom kriteriju.

18. Tužitelj je u svrhu dokazivanja pasivne legitimacije tuženice dostavio izjavu društva Skomina d.o.o. od 29. veljače 2016. iz koje proizlazi da imenovano društvo prestaje obavljati djelatnost zaključno s danom 29. veljače 2016., međutim, u navedenoj izjavi ne navodi se da je tuženica preuzela obvezu plaćanja usluge tužitelja i za koju nekretninu, stoga ostaje nejasno temeljem koje dokumentacije je tužitelj zaveo tuženicu kao vlasnicu i korisnici i pri tome istu evidentirao kao vlasnicu upravo ovog utuženog prostora.

19. Imajući na umu da je tuženica u tijeku postupka odustala od provođenja uviđaja na licu mjesta i svog saslušanja, a da tužitelj, na kojem je bio teret dokaza nije predložio niti jedan dokaz pomoću kojeg bi se mogao identificirati prostor i utvrditi radi li se o poslovnom ili stambenom prostoru, a za koji potražuje fiksnu naknadu za vodne usluge, sud je odluku o osnovanosti predmeta spora donio primjenom pravila o teretu dokazivanja.

20. Također, kako je tuženica istaknula prigovor promašene pasivne legitimacije za rješenje spora i pravilno utvrđenje činjeničnog i pravnog stanja bilo je bitno utvrditi temeljem koje pravne osnove, odnosno na temelju koje privatne ili javne isprave je tuženica evidentirana u matičnim evidencijama tužitelja kao korisnica odnosno vlasnica utužene nekretnine.

21. Naime, odredbom čl. 205. st. 2. Zakona o vodama (Narodne novine br. 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14 – dalje ZV) propisano je da je cijena vodnih usluga prihod isporučitelja vodne usluge, a da je obveznik plaćanja vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi (korisnik).

22. Odredbom čl. 3. st. 14. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj 17/13.; dalje: Opći uvjeti) propisano je da se korisnikom vodne usluge smatra svaka fizička ili pravna osoba koja je vlasnik odnosno drugi posjednik građevine ili druge nekretnine i koja je s isporučiteljem sklopila ugovor o priključenju na komunalne vode građevine ili je na temelju gore navedenih uvjeta izjednačena s tim osobama.

23. Tužitelj tijekom postupka nije dostavio u spis izvadak iz zemljišne knjige niti drugu javnu ili privatnu ispravu kojom dokazuje da je tuženica vlasnica točno određenog objekta na utuženoj adresi.

24. Odredbom čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP) propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok je odredbom čl. 221.a ZPP-a propisano da ukoliko sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

25. U smislu citiranih zakonskih odredaba, tužitelj, na kojem je bio teret dokaza, u prilog svojim tvrdnjama je dostavio samo jednostrane dokumente (prijepise računa, izvod iz poslovnih knjiga, pregled obveznika na objektu) koji predstavljaju interne dokumente tužitelja i kao takvi nisu dostatan dokaz postojanja pasivne legitimacije tuženice, u situaciji kada tuženica navedeno osporava, a nije dostavio niti jedan relevantan dokaz (izvadak iz zemljišne knjige, kupoprodajni ugovora ili ugovora o najmu stana/poslovnog prostora) iz čega bi sud nedvojbeno utvrdio da je tuženica vlasnik ili korisnik utužene nekretnine sukladno čl. 3. st. 14. Općih uvjeta i čl. 205. st. 2. ZV, odnosno, da je tužitelj osnovano zaveo tuženicu kao korisnicu vodne usluge u svojim matičnim evidencijama.

26. Također, imajući na umu da dostavljeni računi glase na šifru kupca 2721563, a izvadak iz poslovnih knjiga i izvadak iz stanja kupca na šifru kupca 3285881, dok se u popisu objekta obveznika tuženica vodi pod šifrom obveznika 9034024724314, to tužitelj nije dokazao niti po kojoj šifri kupca i za koji objekt potražuje utuženu fiksnu naknadu.

27. Kako tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je tuženica pasivno legitimirana u predmetnoj pravnoj stvari, to je sud ukinuo platni nalog sukladno čl. 451. st. 3. ZPP- a i ujedno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017. kako je odlučeno u točki I. izreke presude.

28. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja navesti da je odredbom čl. 232. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15 – dalje ZOO) propisan jednogodišnji rok zastare za tražbinu naknade za isporučenu vodu, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva, dok je odredbom čl. 228. ZOO-a propisano da međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine.

29. Odredbom čl. 226. st. 1. ZOO-a propisano je da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja.

30. S obzirom da tužitelj nije, u smislu odredbe članka 219. stavka 1. ZPP-a dokazao na temelju koje isprave je evidentirao tuženicu kao korisnicu i vlasnicu utužene nekretnine niti je dokazao da bi se radilo o poslovnom prostoru kako je to navedeno u poslovnim knjigama tužitelja, sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi primjenjuje li se u konkretnom slučaju jednogodišnji ili trogodišnji zastarni rok.

31. Međutim, imajući na umu da je sud utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan iz gore navedenih razloga, to se ukazuje bespredmetnim odlučivati prigovoru zastare, o visini tužbenog zahtjeva kao i o preostalim prigovorima stranaka, slijedom čega sud isto nije posebno obrazlagao.

32. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, pa kako je tuženica u cijelosti uspjela u sporu, sud je našao osnovanim zatraženi trošak zastupanja tuženice po punomoćniku odvjetniku i to u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak 50 bodova (Tbr. 7./9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 138/22 – dalje OT), i trošak sastava žalbe u iznosu od 31,25 bodova (Tbr. 10./1 OT) što uz važeću vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr.54 OT) i porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr.46 OT) iznosi 203,13 EUR. Tuženici je priznat i trošak pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 13,27 eura. Ukupno je, dakle, utvrđen trošak tuženice u iznosu od 216,40 eura.

33. Tuženici nije priznat trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi jer tuženici pripada jednokratna nagrada za cjelokupni postupak uzimajući u obzir da je rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha stavljeno izvan snage i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga te se radi o jedinstvenom postupku u kojem se o troškovima postupka odlučuje odlukom kojom se završava postupak pred sudom u smislu odredbe čl. 164. st. 4. ZPP-a. Također, ukazuje se tuženici da nema pravo na dvije jednokratne nagrade bez obzira što je odlukom županijskog suda predmet vraćen na ponovni postupak jer se sve smatra jednim prvostupanjskim postupkom.

34. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

U Zagrebu 27. svibnja 2025.

Sutkinja

Ivana Požar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti žalbu županijskom sudu u roku 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u četiri primjerka za sud i protivnu stranu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP- a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženici