REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp-6907/2023-68

I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Katarini Jurišić, uz sudjelovanje Ivane Kraljić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I okrivljenika ĆČ, zastupanog po braniteljici Marijeti Pavlović, odvjetnici u [adresa], i II okrivljenika HČ, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/1990., 30/1990., 47/1990., 29/1994., 114/2022. i 47/2023), povodom optužnog prijedloga PU zagrebačke, I policijske postaje, oznake KLASA: 211-07/23-5/8422, URBROJ: 511-19-27-23-1 od 27. ožujka 2023., nakon glavne i javne rasprave održane 23. svibnja 2024. u nazočnosti I i II okrivljenika, 27. svibnja 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I I okrivljenik: ĆČ, sin Ć i H rođene Ž, rođen **.**.1972. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanin RH, s prebivalištem u [adresa], VSS, zaposlen u Odvjetničkom društvu Krešimir Škarica i partneri, s mjesečnim primanjima od 4.000,00 eura, oženjen, otac dvoje djece, dobrog imovnog stanja, prekršajno kažnjavan, ne vodi se postupak za koji drugi prekršaj ili kazneno djelo i

II okrivljenik: ŽČ, sin Č i L, rođene F, rođen **.**.1991. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanin RH, s prebivalištem u [adresa], SSS, zaposlen kao recepcionar u hotelu, s mjesečnim primanjima od oko 1.100,00 eura, neoženjen, bez djece, srednjeg imovnog stanja, prekršajno nekažnjavan, ne vodi se postupak za koji drugi prekršaj ili kazneno djelo.

Temeljem članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.),

OSLOBAĐAJU SE OPTUŽBE

da bi 9. prosinca 2022. u 19,59 sati u Zagrebu, Ulica Jurja Žerjavića 2, u trgovini „Sparˮ narušavali javni red i mir na način da je I okrivljenik ĆČ prvo došao u verbalnu raspravu s voditeljicom trgovine ČČ, pritom vrijeđajući nju, kao i tamošnjeg zaštitara „Klemm zaštite“ LČ, vičući riječima: „Jebat ću vam milu majku, vama i zaštitarima, zatvorit ću vas, kako se zove zaštitar koji je zvao „pauk“, jebem li vam milu majku, po kojem kriteriju ste digli moj auto, jebat ću vam milu majku sada, smeće jedno korumpiranoˮ, nakon čega je od voditeljice trgovine ČČ iz ruke uzeo mobitel ne želeći ga vratiti dok mu ista ne vrati vozilo, a što je više puta i ponovio navodeći: „Vratite mi auto pa ću vam vratiti mobitel“, i pri je tome cijelo vrijeme hodao po trgovini od ulaza / izlaza do prostora gdje se nalaze blagajne, da bi se u jednom trenutku okrenuo prema II okrivljeniku FČ, koji se nalazio kao kupac u trgovini, i istoga objema rukama odgurnuo govoreći mu da je smeće, na što mu je II okrivljenik ŽČ uzvratio odgurnuvši ga od sebe, kojom prilikom je I okrivljenik ĆČ pao na pod te su I okrivljenik ĆČ i II okrivljenik ŽČ nastavili se na podu dalje fizički sukobljavati udarajući se međusobno rukama po tijelu, dok su ih u daljnjem fizičkom sukobu spriječili i razdvojili tamošnji kupci koji su se u navedenom vremenu nalazili u trgovini, slijedom čega su I okrivljenik ĆČ i II okrivljenik ŽČ prestali s daljnjim narušavanjem javnog reda i mira te se udaljili iz trgovine u nepoznato prije dolaska policije,

čime bi počinili djelo prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/1990., 30/1990., 47/1990., 29/1994., 114/2022. i 47/2023).

II Temeljem članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.) troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

O b r a z l o ž e n j e

1. PU zagrebačka, I policijska postaja, oznake KLASA: 211-07/23-5/8422, URBROJ: 511-19-27-23-1 od 27. ožujka 2023., podnijela je optužni prijedlog protiv I i II okrivljenika zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Pozvan na iznošenje obrane I okrivljenik ĆČ je izjavio da se ne smatra krivim i da ne priznaje prekršaj za koji ga se tereti te da će se u toj fazi postupka braniti šutnjom, odnosno da će obranu iznijeti po završetku dokaznog postupka.

3. II okrivljenik ŽČ je u svojoj obrani izjavio da se 9. prosinca 2022. u 19,59 sati nalazio u prodavaonici „Sparˮ u Zagrebu, u Ulici Jurja Žerjavića kod broja 2, gdje je sa zaručnicom stajao kod blagajne, kada je čuo buku i vidio da se I okrivljenik ĆČ raspravlja sa zaposlenicom dućana, pri čemu je isti bio vrlo agresivan u tom verbalnom kontaktu, budući da je na nju vikao i psovao je i, koliko je shvatio, ženi je uzeo mobitel koji joj nije htio vratiti. Nadalje, naveo je kako je u tom trenutku II okrivljeni od njega bio udaljen cca pet metara te da je čuo kako toj ženi I okrivljeni uporno ponavlja da joj neće vratiti mobitel dok mu ne vrate auto, odnosno, pojasnio je da se dalo razabrati da postoji nekakav problem s automobilom, pri čemu je bilo i pogrdnih riječi od strane I okrivljenika, ali da se više ne sjeća detalja. Istaknuo je kako je gospođa prodavačica djelovala vrlo uznemireno i tresla se te da je samo ponavljala da moli I okrivljenika da joj vrati taj mobitel, zbog čega je osjetio potrebu pristupiti ženi u pomoć pa je prišao bliže. Naveo je kako ga je I okrivljenik tada iznenada svojim rukama udario rukama i pri tome ga odgurnuo, pri čemu je u ruci držao mobitel kojim inače plaća pa da pretpostavlja da je I okrivljenik pomislio da ga snima. Pojasnio je kako mu je od tog udarca pao mobitel, zbog čega je I okrivljenika odgurnuo od sebe te da je isti tada počeo na njega vikati nazivajući ga smećem i pozivajući ga da iziđe van, u kojem trenutku mu je bio okrenut leđima i da je tada osjetio udarac u vrat i gornji dio leđa. Istaknuo je kako je bio sagnut i gledao po podu tražeći mobitel kada ga je I okrivljenik udario u vrat i leđa, na što se okrenuo i ponovo ga gurnuo, pri čemu su obojica pali na tlo. Napomenuo je da se to sve događalo u vrlo kratkom periodu i da se zapravo svih detalja niti ne sjeća od stanja šoka i iznenađenja, ali da misli da između njega i I okrivljenika, dok su se nalazili na tlu, nije bilo sukoba u smislu međusobnog udaranja, već da je zapravo pokušavao samo I okrivljenika odgurnuti i maknuti od sebe, što je naposljetku i uspio i ustao. Nadalje, naveo je kako se I okrivljenik udaljio, a da je on zaposlenicima prodavaonice ostavio svoje podatke u namjeri da posvjedoči u postupku da se I okrivljenik prema njima i prema njemu ponašao vrlo neprimjereno. Naveo je da smatra da je kritičnom zgodom bio u poziciji da se brani od potpuno nepotrebnog i neosnovanog napada I okrivljenika jer je samo kao građanin pristupio u namjeri da pomogne prodavačici, što je rezultiralo time da je bio napadnut verbalno i fizički i u poziciji da se brani. Ponovio je kako je samo pokušao I okrivljenika odgurnuti od sebe, dok je isti bio vrlo agresivan i uporno nasrtao. Zaključno je naveo kako je sve vrijeme u njegovoj blizini bila njegova zaručnica UČ te je predložio da se ista ispita u svojstvu svjedoka na naprijed navedene okolnosti.

3.1. Na ovako iznesenu obranu II okrivljenika HČ I okrivljenik ĆČ se očitovao da je kritičnom zgodom njegovo vozilo neovlašteno premješteno, a da se u istom nalazila velika vrijednost. Nadalje je naveo da je bio uvjerenja da mu je vozilo ukradeno kada ga nije zatekao, a da se u istom nalazila veća vrijednost u smislu dokumentacije i oružja, koje ima u legalnom posjedu. Također je naveo da je tom zgodom „pauka“ zvao zaštitar Klemm Securityja po imenu U te da je predložio da sud pribavi podatak o njegovom identitetu i da ga se u postupku ispita u svojstvu svjedoka na okolnost kada je i po kojem kriteriju zvao službu „pauka“. Naveo je i to da je II okrivljenik tada snimao putem mobilnog telefona te je predložio da se od istog izuzme snimka, a na okolnosti njegovog iskaza, koji cijeni neistinitim. Na navedeno se II okrivljenik očitovao da je kritičnom zgodom imao namjeru snimati i da je započeo sa snimanjem, ali da mu je I okrivljenik izbio mobitel iz ruke te da se isti tom prilikom razbio. Iz tog razloga pribavio je novi mobitel te se nije mogao očitovati o tome je li ta snimka pohranjena.

3.2. U dokaznom postupku ispitani su svjedoci ČČ, LČ i UČ.

3.3. Svjedokinja ČČ je iskazala kako se 9. prosinca 2022. oko 20,00 sati nalazila u prodavaonici „Sparaˮ u Zagrebu, u Ulici Jurja Žerjavića broj 2, gdje je bila zaposlena na poziciji zamjenika voditelja i da je radila popodnevnu smjenu. Navela je da joj je poznato da je parkiralište prodavaonice bilo predviđeno za parkiranje kupaca i da su zaštitari zvali službu „paukaˮ ukoliko bi se dogodilo da su vozila bila parkirana duže od predviđenog, odnosno duže od 60 minuta. Također je navela kako se negdje u to vrijeme pojavio I okrivljenik ĆČ te da je tada saznala da mu je vozilo premješteno s parkirališta, a kako u vrijeme popodneva dok je bila na poslu nije bilo intervencije „paukaˮ, zaključila je da mu je vozilo premješteno prije njena dolaska na posao. Nadalje je navela kako je I okrivljenik inzistirao na tome da mu vrate vozilo, odnosno da kontaktiraju službu da se vozilo vrati, pri čemu je bio vidno uzrujan i govorio je povišenim tonom, što bi se moglo okarakterizirati i vikom, time da njoj nije upućivao nikakve pogrdne riječi niti je čula da bi ih upućivao drugim zaposlenicima, tim više što je samo ona s njim bila u kontaktu. Pojasnila je kako je parkiralište „Sparaˮ pokriveno kamerama i da pretpostavlja da su iste pregledane od strane policije, time da ona nema saznanja kada je I okrivljenik došao na parkiralište i kada mu je vozilo premješteno. Nadalje je navela kako je, s obzirom na to da je gospodin inzistirao na tome da zovu službu za premještanje vozila, I okrivljeniku svojevoljno dala mobitel koji koristi u službene svrhe, time da joj ga on nije htio vratiti neko vrijeme. Napomenula je da se doista više ne može sjetiti je li mu ona taj mobitel iščupala iz ruke ili joj ga je dragovoljno vratio, ali da je svakako došla u njegov posjed. Također je navela da je za vrijeme njezine komunikacije s gospodinom zaštitar bio pored i da se u jednom trenutku se umiješao, pri čemu je između njih dvojice došlo do kraćeg naguravanja i da je tada pristupio treći čovjek, koji je bio kupac, u namjeri da ih razdvoji. Napomenula je kako je tada između njih prestalo naguravanje i da se više ne sjeća daljnjeg tijeka događaja, iako joj se čini da je netko završio na tlu, ali se nije mogla očitovati tko. Također se nije mogla sjetiti da bi taj treći čovjek koji se priključio snimao mobitelom tijek događaja pa da pretpostavlja da se samo kao promatrač kupac uključio u tu raspravu. Ponovila je da od strane I okrivljenika u odnosu na nju nije bilo nikakvih uvreda niti fizičkih nasrtaja, osim što smatra da je njegov tonalitet bio neprimjeren. Na poseban upit I okrivljenika je odgovorila da je treća osoba koja se umiješala u kontakt bio mlađi muškarac te da se ne sjeća da bi I okrivljenik prosvjedovao iz razloga što ga je isti neovlašteno snimao mobitelom. Nadalje je odgovorila da je vidjela da je taj treći muškarac koji se umiješao u razgovor prvi fizički nasrnuo na I okrivljenika. Nakon što je završila sa svojim iskazom I okrivljenik joj se obratio rekavši da joj se zahvaljuje na dolasku i da joj se ispričava ako ju je na bilo koji način povrijedio.

3.4. Svjedok LČ je iskazao kako je 9. prosinca 2022. u popodnevnim satima radio u prodavaonici „Sparaˮ u Ulici Jurja Žerjavića 2 u Zagrebu, gdje je na posao došao u 15,00 sati. Događaj koji se odvijao u 19,59 sati okarakterizirao je kao jedan nesretan splet okolnosti te je naveo da po njegovom mišljenju nitko od aktera tu nije zapravo kriv. Naveo je kako je parkiralište iste prodavaonice bilo otvoreno, odnosno da rampa nije bila u funkciji i da se znalo dogoditi da su ljudi ostavljali vozila i po tri dana pa je uprava „Sparaˮ donijela odluku da se takva vozila premještaju. Napomenuo je da o premještanju vozila I okrivljenika ĆČ nema nikakvih saznanja i da vozilo nije bilo premješteno u njegovoj smjeni. Naveo je kako je u navedeno vrijeme I okrivljenik došao u poslovnicu te da je bio vidljivo uzrujan zbog premještanja vozila i da je razgovarao s djelatnicom, time da nije čuo da bi između njih bilo vrijeđanja, psovki ili prijetnji, već da su samo raspravljali vezano za to premješteno vozilo. Također je naveo kako nije vidio da bi I okrivljenik djelatnici uzeo mobitel, ali da je isti bio malo uzrujan i da je možda govorio nešto povišenim tonom. Pojasnio je kako je cijelo vrijeme bio nazočan događaju i da može potvrditi da nije bio ni u kakvom verbalnom ni fizičkom sukobu s I okrivljenikom, odnosno da između njih nije bilo naguravanja niti bilo kakvog kontakta. Nadalje je naveo kako se tamo našao i treći čovjek, kupac, koji je I okrivljenika snimao mobitelom, što smatra da nije smio, ali da nije vidio da bi između njih dvojice došlo do bilo kakvog sukoba. Napomenuo je da nije vidio kakva je bila reakcija I okrivljenika na neovlašteno snimanje, a isto tako da nije vidio da bi se između njih dvojice događao bilo kakav sukob. Također je napomenuo da je od samog događaja proteklo dosta vremena i da svakodnevno obavlja poslove zaštitara, tako da se zaista svih detalja kritičnog događaja iz navedenog razloga ne može niti sjetiti. Na poseban upit I okrivljenika je odgovorio da on nema saznanja o tome tko u konkretnom slučaju donosi odluku o premještanju vozila, kao ni o tome vodi li se posebna evidencija o ulasku i izlasku vozila na predmetno parkiralište. Također je odgovorio da ne zna po čijem je nalogu premješteno vozilo I okrivljenika. Nadalje je odgovorio da s kolegom iz prve smjene o kritičnom događaju naknadno nije razgovarao te da mu nije poznato da su na parkiralištu postavljene kamere, odnosno da bi bile postavljene u to vrijeme.

3.5. Svjedokinja UČ je iskazala kako se 9. prosinca 2022. u 19,59 sati zajedno s II okrivljenikom HČ, koji joj je izvanbračni suprug i zaručnik, nalazila u Zagrebu u prodavaonici „Sparaˮ, Žerjavićeva 2, te da se sjeća da je toga dana bila utakmica, a da su oni došli u kupovinu. Navela je kako su stajali u redu na blagajni i da je na udaljenosti od dva do tri metra uočila I okrivljenika ĆČ koji je bio u nekoj raspravi s prodavačicom, pri čemu je u ruci imao mobitel na koji je razgovarao te da je po načinu razgovora i sadržaju zaključila da bi to bio mobitel te prodavačice, budući da je ista ustrajno govorila da joj vrati mobitel, dok je I okrivljenik odgovarao da će ga vratiti kada mu vrate auto. Istaknula je kako je predmetna situacija djelovala vrlo uznemiravajuće jer je u jednom trenutku čula da je I okrivljenik izgovorio riječi: „mrak će vas pojestiˮ, a da je zaštitar stajao sa strane, ali nije intervenirao. Također je navela kako su na blagajni razgovarali s jednim dečkom i pitali se što bi mogli poduzeti da to prestane pa su u jednom trenutku zaključili da bi to mogli snimiti za slučaj da bude potrebno dokumentirati. Dalje je navela kako je II okrivljenik na to počeo snimati mobitelom i da se kretao po dućanu na način da se malo približio tom mjestu događaja, dok je ona kritičnu zgodu i dalje promatrala s iste udaljenosti, odnosno da je ostala u redu. Nadalje je navela da je I okrivljenik, kada je vidio da ga II okrivljenik snima, istom rekao nešto u smislu da mu za to nije dao dopuštenje i da je zamahnuo rukom, pri čemu je II okrivljeniku izbio mobitel iz ruke, koji je pao na tlo, nakon čega je između I i II okrivljenika došlo do kraćeg naguravanja te je navela kako se o detaljima naguravanja ne može očitovati, s obzirom na to da je bila jako uznemirena i da doista nije pratila daljnji tijek događanja. Istaknula je kako su nakon toga pristupile dvije muške osobe koje su se nalazile u prodavaonici, odnosno da su pristupile prema I okrivljeniku u namjeri da ga smire, nakon čega se isti udaljio iz prodavaonice. Dodala je kako je II okrivljenik osoblju u „Sparuˮ ostavio svoj kontakt telefon prije nego se udaljio. Napomenula je da su intervenirali iz razloga što zaštitar koji se tamo nalazio nije pokazivao nikakvu namjeru da se uključi i spriječi sukob, već je samo stajao sa strane. Istaknula je kako se o sadržaju svih riječi koje je I okrivljenik govorio više ne bi mogla očitovati, ali da je iz cijelog konteksta shvatila da je bio nekakav problem vezan za automobil. Na poseban upit I okrivljenika je odgovorila da su toga popodneva ona i II okrivljenik utakmicu gledali kod njenih bake i djeda i da su zajedno popili jedno pivo te da u tu prodavaonicu „Sparaˮ dolaze vrlo rijetko i da su tada tamo bili možda drugi put. Nadalje je odgovorila da je ona pretpostavljala da u dućanu moguće postoje sigurnosne kamere, ali da u tom trenutku o tome nije razmišljala te da su njih troje u razgovoru donijeli odluku da bi to bilo dobro snimiti s obzirom na to da zaštitar ne reagira. Nadalje je odgovorila da nije upoznata sa zakonom da bi snimanje na javnom mjestu bilo kazneno djelo, ukoliko je neovlašteno. Na daljnje pitanje I okrivljenika je ogovorila da su nakon događaja pogledali snimku s mobitela, time da nije znala odgovoriti gdje se snimka nalazi. Na daljnji upit je odgovorila da je I okrivljenik istovremeno razgovarao na mobitel i vikao na prodavačicu. Također je odgovorila da ona nije vidjela trenutak u kojem je prodavačica dragovoljno dala mobitel I okrivljeniku, a niti da bi ista naknadno razgovarala na taj mobitel. Nadalje je odgovorila da nije vidjela trenutak u kojem bi I okrivljenik prodavačici vratio mobitel. Također je odgovorila da je upoznata sa sadržajem obrane II okrivljenika i da je isti u pogledu današnjeg ispitivanja nije savjetovao osim što joj je iskazao podršku, budući da je uznemirena. Nadalje je odgovorila da je mobitel II okrivljenika pao na pod i da ga je ona podigla te da nema saznanja da se snimanje istim nastavilo. Nadalje je odgovorila da se ona sjeća da je nakon toga I okrivljenik prvi krenuo prema II okrivljeniku. Nadalje je odgovorila da daljnji dio događanja nije vidjela, odnosno da se ne sjeća je li II okrivljenik prvi krenuo prema I okrivljeniku. Također je odgovorila da ne može odgovoriti je li naknadno II okrivljenik bio u bilo kakvom fizičkom kontaktu s I okrivljenikom, odnosno da se ne sjeća. Nadalje je odgovorila da je cijeli tijek događaja trajao cca pet minuta. Nadalje je odgovorila da je I okrivljenik govorio povišenim tonom, time da se o sadržaju u smislu je li bilo uvreda ili prijetnji više nije mogla očitovati, kako u odnosu na prodavačicu, tako i u odnosu na zaštitara. Nadalje je odgovorila da se ne sjeća da bi između I i II okrivljenika bilo verbalne komunikacije, osim što je I okrivljenik u jednom trenutku rekao II okrivljeniku da izađe van, time da se ne sjeća što je II okrivljenik na to odgovorio. Na ovako iznesen iskaz svjedokinje I okrivljenik je stavio primjedbu da je isti pristran i instruiran, odnosno da se radi o svjedoku koji je instruiran na koji način svjedočiti pa samim tim i pristran, a osim toga, da je u kontradikciji i s obranom II okrivljenika te sa svim izvedenim dokazima. Zaključno je naveo da s obzirom na činjenicu da je zapravo cijeli ovaj događaj iniciran postupanjem II okrivljenika, da je jasno da je svjedokinja u potpunosti pristrana.

3.6. U dokaznom postupku sud je reproducirao snimku nadzorne kamere koja je od strane ovlaštenog tužitelja dostavljena u spis. Iz reproducirane snimke je razvidno da se ista odnosi na prodavaonicu i u prvom dijelu pokriva blagajne i da se ne vide niti I okrivljenik, a niti II okrivljenik, već se pozadinski čuje razgovor, time da je zvuk nerazgovijetan i ne može se razabrati tko i što govori. U drugom dijelu vidljivo je da se na snimci nalaze ispitana svjedokinja ČČ, zaposlenica „Sparaˮ, zaštitar LČ te I okrivljenik ĆČ i II okrivljenik ŽČ, a također je razvidno da II okrivljenik mobitelom snima I okrivljenika te da potom dolazi do naguravanja u kojem je II okrivljenik prvi odgurnuo I okrivljenika, time da je snimka prilično „isprekidanaˮ i da se sam tijek događaja ne može nedvojbeno razabrati. Na izvedeni dokaz I okrivljenik nije stavio primjedbu navodeći da je on prilikom uvida u spis istu preslikao i da nema ništa za dodati. Na navedenu snimku se II okrivljenik očitovao na način da je naveo kako je doista u dućanu snimao I okrivljenika, kao što je to i vidljivo iz snimke, ali da je po njegovoj ocjeni snimka dosta nekvalitetna i isprekidana.

3.7. Sud je također izvršio uvid u dopis Zagrebačkog holdinga od 22. prosinca 2022. iz kojeg je vidljivo kako je vozilo registracijske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu I okrivljenika, 9. prosinca 2022. bilo nepropisno premješteno.

3.8. Zaključno, sud je izvršio uvid u izvatke iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa RH od 17. travnja 2025. iz kojih je utvrđeno kako je I okrivljenik prekršajno kažnjavan, ali ne u pogledu istovrsnih prekršaja, dok je iz izvatka za II okrivljenika utvrđeno kako isti nije prekršajno kažnjavan.

4. I okrivljenik ĆČ je u svojoj obrani koju je iznio po završetku dokaznog postupka naveo kako u neposrednoj blizini predmetne prodavaonice „Sparaˮ u Zagrebu, Jurja Žerjavića 2, ima odvjetnički ured, odnosno odmah iza ugla na udaljenosti od 50-ak metara i da na predmetnom parkiralištu te prodavaonice već dvije godine parkira automobil, time da se uvijek trudi da to ne bude dulje od dva sata. Naveo je kako je tako i 9. prosinca 2022. negdje oko 11,30 došao sa suda i parkirao automobil na istom mjestu te se u uredu zadržao kratko, nekih 45 minuta, i da kada je došao na parkiralište njegova automobila nije bilo. S obzirom na to da se inače u odvjetničkoj praksi bavi kaznenim pravom, prva pomisao mu je bila da mu je netko ukrao automobil, odnosno naveo je kako nije niti pomislio da bi moglo doći do premještanja vozila, budući da doista dugo vremena vozilo tamo parkira i da svi djelatnici „Sparaˮ to i znaju. Nadalje je naveo kako je kritičnoga dana imao privatnih obaveza, odnosno da mu je bilo vrlo žurno kćer odvesti kod liječnika, tako da se udaljio. Naglasio je da je u vozilu imao i vrijednosti, odnosno dokumentaciju, veću količinu novca i pištolj za koji posjeduje oružni list za držanje i nošenje oružja. Naveo je kako je negdje u vrijeme navedeno u optuženju, kada je završio svoje obveze, došao u tu prodavaonicu „Sparaˮ i da se obratio prodavačici koja je ispitana u svojstvu svjedoka, na način da ju je pitao znaju li oni nešto o njegovom vozilu, na što mu je ista prilično hladno rekla da mu je auto odnio „paukˮ. Nadalje je naveo kako je bio vidno uznemiren time, odnosno da ga je sve skupa naljutilo pa da je pitao tko je naredio to premještanje, na što mu je ista odgovorila da je to bio zaštitar koji je radio u dopodnevnoj smjeni, a na što joj je rekao da hoće kontaktirati s njim. Naveo je kako je od gospođe zatražio da joj nazove tog zaštitara, što je ista i učinila i dala mu mobitel u ruke, pri čemu je on razgovarao s tim zaštitarom te je naveo da dopušta da je u ljutnji povisio ton i nešto mu opsovao, vrlo vjerojatno, time da nazočnu prodavačicu i zaštitara nije vrijeđao niti im prijetio te je ponovio da je bio uzrujan i ljut. Nakon toga je uočio II okrivljenika HČ koji je išao prema njemu i snimao ga, na što mu se obratio i rekao nešto u smislu da nema ovlaštenje da ga snima te da je zaista zamahnuo rukom kako bi otklonio to snimanje od sebe, uslijed čega mu je mobitel pao. Nadalje je naveo kako je nakon toga II okrivljenik nastavio na njega nasrtati, pri čemu je u jednom trenutku pao na pod, time da je bio okružen na način da su kraj njega stajali zaštitar i još dva čovjeka koja su se našla u prodavaonici te da zapravo nije ni imao prostora da bi nešto poduzeo niti je to pokušavao, dok je II okrivljenik uporno na njega nasrtao. Napomenuo je da je naknadno i utvrđeno da je njegovo vozilo neovlašteno premješteno i da je zaista toga dana zbog svih nastalih frustracija i događanja to na njega utjecalo da bude nešto nervozniji, ali da u svakom slučaju, kao što je rekao u svojoj obrani, nikoga nije vrijeđao niti je kome prijetio, već da je zapravo bio napadnut. Također je napomenuo da je prodavačici njezin mobitel vratio nakon što je obavio razgovor s tim zaštitarom te da je ista to i potvrdila te da se njegova situacija toga dana najbolje može opisati na način da je bio revoltiran tom situacijom. Dodao je da on nije osoba koja se ponaša neprimjereno te da mu je žao što je uopće do predmetne situacije došlo i što si je dopustio da bude revoltiran, ali da smatra da je nesporno utvrđeno da se događaj nije odvijao dinamikom koja je opisana u optuženju. Zaključno je naveo da nije bila njegova namjera proizvesti bilo kakav konflikt, već da je samo htio saznati što se dogodilo s njegovim vozilom.

5. U završnoj riječi I okrivljenik ĆČ je naveo kako prvenstveno ističe da u cijelosti ostaje kod svoje obrane te da smatra da u provedenom postupku temeljem izvedenih materijalnih i personalnih dokaza nije utvrđena njegova prekršajna odgovornost, odnosno da bi počinio prekršajno djelo pod uvjetima i na način kako ga se to tereti. Slijedom navedenog predložio je sudu donijeti oslobađajuću presudu, a ukoliko sud utemelji njegovu odgovornost, da tada predlaže da mu se izrekne sukladno zakonu minimalna novčana kazna kojom će se svakako ostvariti specijalna i generalna prevencija i koju će u cijelosti poštovati

5.1. U završnoj riječi II okrivljenik ŽČ je naveo da ostaje u cijelosti kod svoje obrane i da tvrdi da nije kriv za prekršaj za koji ga se tereti. Naglasio je da njegovim dolaskom u navedenu prodavaonicu nije postojala nikakva namjera sudjelovati ni u kakvom sukobu, već da je samo imao namjeru zaštititi ženu koja se nalazila u jednom vrlo žustrom razgovoru s muškarcem kojeg tada nije poznavao te je još jedanput ponovio da se ne smatra krivim.

6. Odredbom članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je da će se novčanom kaznom kazniti za prekršaj onaj tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir. Sukladno navedenom radnja izvršenja prekršaja se sastoji od poduzimanja bilo kojeg ponašanja koje možemo ocijeniti kao nepristojno, a koje je svojom kvalitetom ekvivalentno radnjama koje su primjerice navedene: tuča, svađa, vika.

7. Na temelju rezultata provedenog postupka, cijeneći obranu I okrivljenika ĆČ i II okrivljenika HČ te iskaze ispitanih svjedoka ČČ, LČ i UČ, zasebno i u međusobnoj povezanosti, te sadržaj reproducirane snimke događaja, sud smatra kako u konkretnom slučaju nije dokazano da bi okrivljenici kritične zgode narušavali javni red i mir i time počinili djelo prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kako im se to stavlja na teret.

7.1. Naime, I okrivljenik ĆČ je u svojoj obrani porekao da bi kritične zgode vičući vrijeđao ČČ i i prijetio joj te da bi iste zgode fizički nasrnuo na II okrivljenika HČ, navodeći kako ne isključuje da je iste zgode povisio ton i nešto opsovao jer je bio ljut i uzrujan. Nadalje, II okrivljenik ŽČ je u svojoj obrani također osporio da bi kritične zgode fizički nasrnuo na I okrivljenika ĆČ, navodeći kako je istoga samo pokušao otkloniti od sebe, ističući na među njima nije bilo međusobnog udaranja.

7.2. S obzirom na to da su i I okrivljenik ĆČ i II okrivljenik ŽČ porekli počinjenje djela prekršaja koji im se stavlja na teret, sud je stoga na sporne okolnosti kritične zgode ispitao svjedoke ČČ, LČ te UČ. Prema iskazu svjedokinje ČČ, I okrivljenik ĆČ istoj nije upućivao nikakve uvrede, odnosno kritične zgode je govorio samo povišenim tonalitetom, a ne vikom te isti od nje nije svojevoljno uzeo njen mobitel, već mu je isti dobrovoljno dala, dok je u odnosu na navode iz optuženja navela kako je II okrivljenik ŽČ prvi fizički nasrnuo na I okrivljenika ĆČ. Nadalje, prema iskazu svjedoka LČ proizlazi kako isti nije čuo da bi I okrivljenik ĆČ vičući upućivao prijetnje i psovke njemu i svjedokinji ČČ te iz istoga iskaza proizlazi kako između I i II okrivljenika nije došlo ni do kakvog sukoba. Kada je sud analizirao ovako iznesene iskaze svjedoka te ih doveo u vezu s reproduciranom snimkom nadzorne kamere kritične zgode, sud je tada iskaz svjedokinje ČČ u cijelosti ocijenio vjerodostojnim, s obzirom na to da je isti u suglasju s iskazom svjedoka LČ u dijelu koji se odnosi na navode prema kojima I okrivljenik ĆČ nije vikao i upućivao istima prijetnje, dok su navodi prema kojima je II okrivljenik ŽČ prvi odgurnuo I okrivljenika potvrđeni i iz same snimke kritične zgode. Nadalje, sud je iskaz svjedoka LČ ocijenio vjerodostojnim samo u dijelu koji se odnosi na navode prema kojima I okrivljenik LČ ĆČ nije vikao i upućivao prijetnje njemu i svjedokinji ČČ, s obzirom na to da su takvi navodi u suglasju s navodima koje je u svome iskazu navela svjedokinja ČČ, dok isti iskaz, u dijelu koji se odnosi na fizički sukob I i II okrivljenika, cijeni nevjerodostojnim, s obzirom na to da se iz reproducirane snimke jasno vidi da je isti svjedok bio prisutan kada je II okrivljenik prvi odgurnuo I okrivljenika, a pri čemu je među istima došlo do naguravanja. Nadalje, iako iskaz svjedokinje UČ potvrđuje navode koje je II okrivljenik ŽČ naveo u svojoj obrani, sud isti iskaz cijeni pristranim i nevjerodostojnim s obzirom na to da je ispitana svjedokinja izvanbračna supruga i zaručnica II okrivljenika.

7.3. Dakle, iako je sud utvrdio da je kritične zgode I okrivljenik ĆČ bio u raspravi sa svjedokinjom ČČ, iz iskaza svjedoka te reproducirane snimke predmetnoga događaja ne proizlazi da bi isti vrijeđao ČČ i LČ, kao i da bi vikao na njih riječima: „Jebat ću vam milu majku, vama i zaštitarima, zatvorit ću vas, kako se zove zaštitar koji je zvao „pauk“, jebem li vam milu majku, po kojem kriteriju ste digli moj auto, jebat ću vam milu majku sada, smeće jedno korumpiranoˮ. Također, iz iskaza ispitanih svjedoka ne proizlazi da bi isti od ČČ svojevoljno uzeo njezin mobitel, već da mu je isti ona dobrovoljno dala. Nadalje, iako je sud utvrdio da je kritične zgode došlo do međusobnog naguravanja između I okrivljenika ĆČ i II okrivljenika HČ, sud nije utvrdio da bi I okrivljenik prvi nasrnuo na II okrivljenika te da bi se istom prilikom okrivljenici nastavili međusobno fizički obračunavati, odnosno međusobno se rukama tući po tijelu, kako im se to stavlja na teret prema optuženju.

8. Slijedom navedenog, cijeneći da su okrivljenici porekli navode iz optuženja, sud nije mogao iz provedenih dokaza sa sigurnošću utvrditi da bi isti tom zgodom narušavali javni red i mir kako im se to stavlja na teret.

9. S obzirom na to da u postupku od strane ovlaštenog tužitelja i okrivljenika nije predloženo provođenje nikakvih dokaza koji bi neosporno ukazivali na to da su okrivljenici kritičnom zgodom narušavali javni red i mir pod uvjetima i na način kako im se to stavlja na teret, sud smatra da u konkretnom slučaju nije dokazano da bi okrivljenici počinili isti prekršaj. Prijedlog I okrivljenika ĆČ, da se u postupku pribave identifikacijski podaci za zaštitara koji je kritičnom zgodom zvao službu „pauka“, sud nije prihvatio, budući da je sama činjenica zbog čega je došlo do premještanja vozila irelevantna za događaj koji je predmet ovog postupka, tim više što je iz očitovanja službe za premještanje vozila vidljivo da je vozilo I okrivljenika tada nepropisno premješteno. Nadalje, prijedlog I okrivljenika da se od II okrivljenika HČ oduzme snimka koju je isti sačinio kritičnom zgodom putem svog mobitela sud također nije prihvatio, budući da se II okrivljenik očitovao da je on imao namjeru snimati i da je započeo, ali da mu je mobitel pao i razbio se te da nema saznanja postoji li snimka uopće, a imajući u vidu da je prostor prodavaonice pokriven nadzornim kamerama, u čije snimke je sud izvršio uvid.

10. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

11. Budući da su okrivljenici oslobođeni optužbe, trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava ovog suda.

U Zagrebu 27. svibnja 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Ivana Kraljić

Katarina Jurišić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 8, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostavna naredba:

1. I okrivljenik: ĆČ, na adresu braniteljice Marijete Pavlović, Preradovićeva 32, [adresa] Zagreb

2. II okrivljenik: ŽČ, [adresa]

3. branitelj I okrivljenika: odvjetnica Marijeta Pavlović, Preradovićeva 32, [adresa] Zagreb

4. tužitelj: PU zagrebačka, I policijska postaja Zagreb

5. spis