Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-485/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Zinke Bulka suca izvjestitelja i člana vijeća i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženice RZ iz [adresa], sada nepoznatog boravišta, zastupane po privremenom zastupniku FZ, odvjetniku u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4243/2017-37 od 29. studenoga 2024. u sjednici vijeća održanoj dana 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice RZ i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4243/2017-37 od 29. studenoga 2024. pod stavkom I. i II. izreke.

II. Odbija se žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4243/2017-37 od 29. studenoga 2024. pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem nije tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 100,00 Eur.

III. Odbija se zahtjev tuženice RZ za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

''I Nalaže se tuženoj RZ iz [adresa], da isplati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3 iznos od 2.282,71 euro (dvijetisućedvjestoosamdesetdvaeura isedamdesetjedancent) sa zateznim kamatama koje teku od 4. studenog 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženoj RZ iz [adresa], da isplati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3 prouzročeni parnični trošak u iznosu od 459,73 eura u roku od 15 dana.

III Dosuđuje se FZ, odvjetniku u [adresa] trošak za rad privremenog zastupnika tužene u iznosu od 500,00 eura.

IV Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3 da isplati privremenom zastupniku tužene FZ, odvjetniku u [adresa] trošak za rad u iznosu od 100,00 eura u roku od 15 dana.

V Preostali iznos troška za rad privremenog zastupnika u visini od 400,00 eura biti će isplaćen privremenom zastupniku tužene FZ, odvjetniku u [adresa] iz položenog predujma, u roku od 15 dana.''

2. Protiv dijela te presude, pod stavkom I. i II. izreke žali se tuženica ne navodeći određeno žalbene razloge propisane zakonom, ali se iz sadržaja žalbe može utvrditi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da sud drugog stupnja prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu te naloži tužitelju da tuženici naknadi trošak postupka, podredno predlaže da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 250,00 Eur.

3. Protiv dijela navedene presude pod točkom II. izreke, u dijelu u kojem nije dosuđen trošak tužitelju u iznosu od 100,00 Eur žali se tužitelj ne navodeći određeno žalbene razloge propisane zakonom. Predlaže da se presuda u tom dijelu preinači i prihvati zahtjev tužitelja za naknadom troškova u ukupnom iznosu od 559,73 Eur.

4. U odgovoru na žalbu tuženice, tužitelj predlaže da se žalba odbije

5. Žalbe tuženice i tužitelja nisu osnovane.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.282,71 Eur, koji se odnosi na nepripadno isplaćen iznos mirovine.

7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda stranaka, kao i po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14. 70/19 i 80/22 i 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvoga stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP.

U odnosu na žalbu tuženice

8. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja niti pogrešne primjene materijalnog prava, jer je prvostupanjski sud potpuno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Sud prvog stupnja u postupku je utvrdio da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje broj predmeta 107212 od 12. veljače 2015. utvrđeno da tuženici ne pripada isplata razmjernog dijela starosne mirovine u razdoblju od 1. lipnja 2006. do 31. svibnja 2013. Nadalje je utvrđeno da je to rješenje postalo pravomoćno 4. studenoga 2015. ''Nadalje je utvrđeno da ukupan iznos nepripadno isplaćene mirovine 17.199,10 kn, a da taj iznos tuženica tužitelju nije vratila.

10. Ovako utvrđeno činjenično stanje nije dovedeno u pitanje ni žalbom tuženice.

11. Na temelju navedenih utvrđenja pravilno je sud prvog stupnja zaključio da nije nastupila zastara potraživanja te da je tuženica dužna vratiti tužitelju iznos od 2.282,71 Eur /17.199,10 kn koji je stekla bez osnove. Naime, odredbom čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'', broj 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 40/10, 121/10, 130/10, 61/11,114/11, 130/11, 79/12, 112/13 i 133/13 – dalje: ZMO) je propisano da je osigurana osoba koja primi neko novčano davanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada dužna vratiti ga Zavodu, a obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove, postoji kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno tom Zakonu i kada je novčano davanje isplaćeno u svoti većoj od pripadajuće. S obzirom da je tužitelj konačnom odlukom u upravnom postupku utvrdio da tuženici ne pripada mirovina u utuženom iznosu pravilno je sud utvrdio da se radi o stjecanju bez osnove.

12. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prigovor zastare potraživanja koje je istaknula tuženica kao neosnovan odbio. Naime, odredbom čl. 166. st. 1. i 2. ZMO potraživanja naknade štete, prema odredbama toga Zakona, zastarijevaju istekom rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima, a rokovi zastare potraživanja naknade štete u slučajevima iz tog Zakona počinju teći od dana kada je u upravnom postupku postalo konačno rješenje kojim je osiguraniku priznato pravo na primanje iz mirovinskog osiguranja, odnosno kojim je utvrđeno da isplaćeno davanje ne pripada ili pripada u manjem opsegu.

13. Odredbama ZMO nisu utvrđeni zastarni rokovi, već se supsidijarno primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) o zastari, pa kako je rješenje kojim je utvrđeno da tuženici ne pripada isplata razmjernog dijela prijevremene starosne mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine postalo konačno 4. studenoga 2015., a tužba je podnesena 3. kolovoza 2018., pravilno je sud prvog stupnja zaključio da zastara nije nastupila.

14. Osnovano ističe tuženica u žalbi da se s obzirom da se radi o stjecanju bez osnova ima primijeniti opći zastarni rok od 5 godina, a ne rok od 3 godine kojeg je relevantan cijenio sud prvog stupnja, međutim ni pravilnom primjenom zastarnog roka iz čl. 225. ZOO koji se ima primijeniti na stjecanje bez osnove, jednako prigovor zastare valja kao neosnovan odbiti.

15. Pravilno je sud prvog stupnja odbio prigovor tuženice da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe u ovom predmetu jer da ima ovršnu odluku. Naime, rješenje tužitelja poslovni broj 107212 od 12. veljače 2015. je samo deklaratornog karaktera, budući da ne sadrži nalog za isplatu koji bi omogućio tužitelju da svoje potraživanje ostvari neposredno u ovršnom postupku.

16. Suvišno je i bez pravne osnove ukazivanje žalitelja na odluke donesene u povodu izjavljenih revizija jer, u smislu odredbe čl. 6. st. 2. Zakona o sudovima (''Narodne novine'', broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18 i 126/19) ovaj sud nije ovlašten ispitivati niti se referirati na odluke donesene u drugim predmetima, već je jedino ovlašten ispitivati pravilnost i zakonitost odluke donesene u ovom predmetu.

17. Na dosuđeni iznos glavnice pravilno je sud prvog stupnja tužitelju dosudio zateznu kamatu tekuću od podnošenja tužbe pa do isplate, a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO.

18. Prema tome materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

19. Iako je tuženica navela da presudu pobija i u dijelu odluke o troškovima postupka žalbu u tom dijelu posebno ne obrazlaže. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka koji je dosuđen tuženici uzet iznos koji je dosudio sud prvog stupnja.

20. Valjalo je stoga, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP kao neosnovanu odbiti žalbu tuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu pod stavkom I. i II. izreke.

21. Kako je neosnovana žalba tuženice to je neosnovan i njezin zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka te je stoga s istim odbijena.

22. U ostalom, a nepobijanom dijelu, pod stavkom III., IV. i V. izreke, presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).

U odnosu na žalbu tužitelja

23. Tužitelj žalbom pobija odluku o troškovima postupka (pod stavkom II. izreke) i to u iznosu od 100,00 Eur.

24. Sud prvog stupnja pravilno je dosudio tužitelju trošak u iznosu od 459,73 Eur i to iz razloga što je tužitelj trošak i zatražio u navedenom iznosu.

25. Naime, o troškovima postupka sud odlučuje na temelju određenog zahtjeva stranke (čl. 164. st. 1. ZPP). Tužitelj je na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava zatražio trošak u iznosu od 459,73 Eur (list 66 spisa) te mu je sud prvog stupnja, sukladno zatraženom, trošak i dosudio.

26. Nadalje, okolnost da je sud prvog stupnja privremenom zastupniku tuženice priznao trošak u iznosu od 500,00 Eur te pozvao tužitelja da privremenom zastupniku plati trošak od 100,00 Eur ne utječe na pravilnost i zakonitost odluke suda prvog stupnja vezanu uz naknadu troškova postupka.

27. Stoga je valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i temeljem čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem tužitelj nije uspio sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.

U Velikoj Gorici 27. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina