REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2408/2024-115

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja TI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Klinička bolnica Dubrava, iz Zagreba, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371 zastupane po punomoćniku Tončija Ravlića, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ravlić i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene dana 29. travnja 2025. u nazočnosti tužitelja osobno i punomoćnika tuženika Josipa Čudine, odvjetnika, dana 27. svibnja 2025., temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), dalje ZPP-a,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Klinička bolnica Dubrava iz Zagreba, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, isplatiti tužitelju LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete, 59.725,26 EUR, i to na ime naknade neimovinske štete iznos od 53.089,12 EUR, za zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do 31. srpnja 2015. do isplate, a na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege 6.636,14 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, kao i da mu tuženik nadoknadi prouzročeni parnični trošak sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, sve u roku 15 dana.".

II Nalaže se tužitelju LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku Klinička bolnica Dubrava iz Zagreba, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, trošak ovog postupka u iznosu od 14.250,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, od 27. svibnja 2025. do isplate, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Pravna prednica tužitelja, II u tužbi navodi da joj je verificirana koronarna bolest (LOAD) te postojanje stranog tijela u prvoj septalnoj grani i indicirana kardiokirurška revaskularizacija miokarda, prema medicinskoj dokumentaciji. 2005. godine je preboljela anteroseptalni infarkt miokarda kada je liječena kod tuženika gdje je i izvršen operativni zahvat. U mjesecu studenom 2005. bila je hospitalizirana kod tuženika uslijed tegoba koje je imala nakon otpusta iz Opće bolnice Bjelovar, a radi invazivne kardiološke obrade kada je učinjena koronarografija, te je nađeno intaktno deblo, proksimalno okludirana LAD te RCA bez signifikantnih patomorfoloških promjena. Prema nalazu koronarografije i kateterizacije srca nakon opetovanih pokušaja žicom ne uspije se proći okluzija LAD, a prema zaključku iste medicinske ustanove preporučena je scintigrafija miokarda talijem u opterećenju, a potom odluka o eventualnoj kirurškoj revaskularizaciji. Tom prilikom tužiteljica je otpuštena na kućno liječenje uz terapiju navedenu u otpusnom pismu. 10. siječnja 2007. tužiteljica je obavila scintigrafiju miokarda u Kliničkoj bolnici Sestre Milosrdnice. Zbog stalnih tegoba, posebice bolova u prsištu, povremenog probadanja i pritiska, umora kod hoda, gušenja i dr., tužiteljica se obratila za pomoć Općoj bolnici Bjelovar. Tijekom liječenja joj je upravo kod tuženika radi invazivne kardiološke obrade, a prema otpusnom pismu od 19. ožujka 2010. dijagnosticirano prema nalazu lijeva ventrikulografija, blaže uvećana lijeva klijetka uz blago hipokinatičnu prednju stijenku, EF 60%, nama MR. lijeva koronarna arterija debelo intaktno. LAD okludirana u proksimalnom segmentu, ACX snažna dominantna, heterokolateralizira dijagonalnu granu, desna koronorana arterija: tanka bez signifikantnih stenoza. 15. travnja 2010. Pravna prednica tužitelja je ponovno liječena kod tuženika kada je utvrđena jasna indikacija za revaskularizaciju miokarda te je stavljena na listu čekanja, a 7. veljače 2011. je u Specijalnoj bolnici za kardiovaskularnu kirurgiju i kardiologiju ''Magdalena'' obavila pregled prilikom kojeg je u medicinskoj dokumentaciji naveden zaključak: kolateralizirana okluzija LAD. U prvoj septalnoj grani vidljiv LAD, vidljiv dio vrha žice vodilje zaostao nakon pokušaja rekanalizacije LAD pred više godina. LV EF 60%. 5. svibnja 2011. Pravna prednica tužitelja je operirana u Magdaleni, te je učinjeno jednostruko aortokoronarno premoštenje CABGx1 u OET na kucajućem srcu i bez upotrebe stroja za izvantjelesni krvotok. Smatra da je u vezi s medicinskom intervencijom tuženika, koja je evidentno bila neadekvatno izvedena, s obzirom na posljedice opasne za njezin život, sa svim fizičkim i drugim tegobama za nju, koje su trajne naravi i s neizvjesnim rezultatima i konačnim ishodom liječenja, odnosno otklanjanja prouzročene liječničke greške, za koju odgovora tuženik. Navodi da je pretrpjela fizičke bolove, duševne bolove uslijed straha te trajno trpi duševne bolove zbog smanjenja općih životnih aktivnosti zbog čega potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao i imovinsku štetu zbog tuđe pomoći i njege. Djelatnici tuženika zatajili su joj naknadnu dijagnozu nakon operativnog zahvata te su joj namjerno prešutjeli evidentnu pogrešku u liječenju i operaciji, unatoč činjenici što je zbog te pogreške njezin život nakon neuspješnog operativnog zahvata bio permanentno ugrožen te joj je uskraćena daljnja adekvatna terapija i odgovarajući medicinski tretman koji je podrazumijevao i odgovarajući operativni zahvat u vidu kirurške revaskularizacije miokarda radi uklanjanja zaostalog stranog tijela, odnosno puknutog dijela žice vodilje koji je ostao nakon operativnog zahvata. Pravna prednica tužitelja je tek u drugoj ustanovi - T saznala da su njezine stalne tegobe rezultat medicinske pogreške, a u daljnjem tijeku liječenja i nesavjesnog i neprofesionalnog postupanja liječnika tuženika koji joj niti nakon operativnog zahvata, a ni kasnije, unatoč jasnim indikacijama nisu rekli pravo stanje stvari i njezinog zdravlja nakon operacije. Stoga ustaje s tužbom radi naknade štete protiv tuženika i tužbenim zahtjevom potražuje na ime naknade neimovinske štete 53.089,12 EUR (400.000,00 kn) sa zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe, te 6.636,14 EUR (50.000,00 kn) na ime tuđe pomoći i njege sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate, uz naknadu parničnog troška.

2. Tužena Klinička bolnica Dubrava u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da pravna prednica tužitelja ne definira štetni događaj koji smatra uzrokom štete koju opisuje, no iz sadržaja tužbe moguće je utvrditi da pravna prednica tužitelja smatra da je štetni događaj medicinske intervencije tuženika iz razdoblja 2005. i 2006. godine. Osporava nastanak bilo kakvog štetnog događaja, kao i odgovornost za isti, a osobito osporava da bi joj liječnici tuženika zatajili naknadnu dijagnozu nakon operativnog zahvata, te namjerno prešutjeli evidentnu pogrešku u liječenju i operaciji. S obzirom da se pravna prednica tužitelja osvrće na liječenje kod tuženika u razdoblju od 2005. do 2006. kada su po njezinoj tvrdnji počinjene liječničke pogreške nakon kojih je istoj navodno bila uskraćena daljnja adekvatna terapija i odgovarajući medicinski tretman. Ističe prigovor zastare. Osporava postojanje uzročnoposljedične veze između postupanja djelatnika i štete koju pravna prednica tužitelja trpi. Ističe da su djelatnici tuženika poduzeli sve mjere u vidu pregleda, dijagnostičkih i terapijskih postupaka potrebnih u konkretnom slučaju, sve u skladu sa stanjem i simptomima pravne prednice tužitelja. Ističe da pravna prednica tužitelja boluje od koronarne bolesti koja nije posljedica postupanja djelatnika bilo koje zdravstvene ustanove, koja bolest sasvim sigurno može dovesti do brojnih komplikacija, te koja sama po sebi ima za posljedicu smanjenje opće životne aktivnosti. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva kao previsoko određenu. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troška postupka.

3. Očitujući se na odgovor na tužbu, pravna prednica tužitelja navodi da je upravo prilikom liječenja 2006. kod tuženika kada je tijekom invazivne kardiološke obrade (pokušaj rekanalizacije LAD) u njezinom tijelu zaostao puknuti dio žice vodilje. Kako je za štetni događaj saznala tek 7. veljače 2011., to je prigovor zastare neutemeljen. Pravna prednica tužitelja je i nakon 2006. sve do kraja 2010. nastavila liječenje kod tuženika koji je unatoč svim indikacijama i tegobama nije obavijestio o štetnom događaju. Izgubivši povjerenje u tuženika, nastavila je liječenje u drugim zdravstvenim ustanovama, te je tek u bolnici Magdalena saznala za štetni događaj, odnosno zaostalo strano tijelo. Čini nespornim da je pravna prednica tužitelja srčani bolesnik, odnosno da joj je verificirana koronarna bolest, međutim, smatra da ju je tuženik neadekvatno liječio i da ju je propustio obavijestiti o učinjenoj pogrešci, kao i da nije izveo hitnu medicinsku intervenciju uklanjanja zaostalog stranog tijela. Iz medicinske dokumentacije razvidno je da se tužiteljičino stanje drastično pogoršavalo od trenutka štetnog događaja.

4. Ranijom presudom u ovom predmetu posl. br. Pn-1989/2013-53 od 30. studenog 2018. je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. Po žalbi tužiteljice, rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gž- 319/2019-2 od 18. rujna 2019. je ukinuta ta presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje.

6. U ponovljenom postupku sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju tužiteljice (stranica 7-37, 202-255, 258-259, 262-265, 267-345, 481- 488, 564-566 spisa), zdravstveni karton (stranica 56-103 spisa), medicinskim vještačenjem po dr. Rajku Miškulinu, stalnom sudskom vještaku (stranica 373-387 spisa), njegovim usmenim očitovanjem (stranica 412-413 spisa) saslušanjem tužiteljice (stranica 427-428, 582-583 spisa), proveden je dokaz pisanim očitovanjem vještaka dr. Rajka Miškulina (stranica 462-465, 495-497 spisa), usmenim očitovanjem vještaka (stranica 542-547 spisa), medicinskim vještačenjem po dr. Slavku Trontlu, spec. neuropsihijatru, stalnom sudskom vještaku (stranica 560-565 spisa). Nisu saslušani kao svjedoci dr. DI, dr. TIS i dr. SI jer se njihovim saslušanjem ne bi utvrdile činjenice bitne za donošenje odluke u ovom predmetu te jer su isti tijek i način liječenja tužiteljice upisali u nalaze koje su sačinili.

7. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje od luke u smislu čl. 8. ZPP-a.

8. Rješenjem poslovni broj Pn-2498/2019-101 od 14. kolovoza 2023. utvrđen je prekid postupka jer je pravna prednica tužitelja II umrla (stranica 593-595 spisa), te je rješenjem poslovni broj Pn-2498/2019-104 od 12. kolovoza 2024. pozvan TI kao nasljednik pokojne tužiteljice preuzeti postupak u ovoj pravnoj stvari (stranica 602-604 spisa), a rješenjem poslovni broj Pn-2498/2019-105 od 23. rujna 2024. nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari (stranica 605-607 spisa).

9. Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1198/2024-2 od 4. studenog 2024. odbijena je žalba tužitelja TI protiv rješenja o nastavku postupka (stranica 614-616 spisa).

10. Predmet spora je zahtjev za naknadu imovinske i neimovinske štete koji se temelji na činjeničnoj osnovi:

- da je 2006. kod tuženika učinjena liječnička pogreška prilikom liječenja pravne prednice tužitelja tijekom invazivne kardiološke obrade (rekanalizacije okludirane LAD) kada je u njezinom tijelu zastao puknuti dio žice vodilje zbog kojeg se njezino medicinsko stanje drastično pogoršavalo od trenutka štetnog događaja

- te su je djelatnici propustili o učinjenoj pogrešci obavijestiti i izvesti hitnu medicinsku intervenciju uklanjanja zaostalog stranog tijela,

- što je izazvalo trajne posljedice zbog kojih trpi imovinsku i neimovinsku štetu.

11. Među strankama nije prijeporna pasivna legitimacija, a prijeporan je štetni događaj, odgovornost, osnova i visina tužbenog zahtjeva.

12. Iz iskaza pravne prednice tužitelja proizlazi da je 2005. imala infarkt miokarda, nakon kojeg je imala, i nadalje ima, problema pa se obratila liječniku u bolnici u [adresa]. Tamo su je uputili kod tuženika, gdje je došla negdje mjesec do dva nakon infarkta. Učinjena joj je koronarografija i rečeno joj je da ne treba operaciju i da će to biti dovoljno. Međutim, nakon učinjene koronarografije i dalje se nije osjećala dobro, imala je bolove, padala je i dolazila je na hitnu. Zvala je tuženika i govorila im o tome, ali su oni govorili da ne treba ići na operaciju. Takvo stanje trpjela je godinu dana i onda je otišla u bolnicu u Krapinu, gdje je u konačnici klasično operirana, jer je upravo zbog te žice nisu mogli operirati laserom. Tamo joj je liječnik rekao da bi joj se ta žica mogla "zapiknuti" u srce i da je zbog toga ne može laserski operirati. I nadalje ima žicu u sebi jer joj je rečeno da je ne smiju vaditi. Upravo zbog te žice i nadalje osjeća probleme, jer osjeća probadanje, kao i gušenje. Kada joj je učinjena koronarografija kod tuženika, nisu joj objasnili komplikacije. Kod tuženika su joj rekli, kada je kod njih upućena iz bolnice u [adresa], da nema potrebe za operacijom i da je dovoljna koronarografija. Dr. L je liječnik iz Magdalene koji ju je operirao. On joj je rekao da joj ta žica radi probleme i da ju pod hitno mora operirati, ali da joj ne može jamčiti, kao i da ne smije tu žicu vaditi jer je stara. Tamo su se liječnici smijali. Nije znala o čemu se radi, a oni su utvrdili da joj je to moralo ostati u Dubravi. U svim nalazima piše da postoji strano tijelo. Trebala ići na ugradnju dva stenta, ali se ne može odlučiti jer se boji. Naime, taj dio žice po njoj putuje i boji se da joj se negdje ne "upikne". Doktor joj je rekao da je operacija ugradnje stenta rizična upravo zbog pokretanja žice, jer ne znaju gdje se nalazi. Ta je žica u stvari magnet. Liječnici u Magdaleni su joj rekli da kod tuženika koriste stare žice i da se zbog toga one otkvače. Sada teško živi jer često pada, pa mora imati pratnju, a također joj je i kardiolog iz Magdalene rekao da se ne smije sama kretati bez pratnje. U Magdaleni su joj liječnici rekli da nema drugog izbora kako bi joj se pomoglo, već da mora ići hitno na klasičnu operaciju. Navodi da je strašno živjeti s činjenicom da se strano tijelo nalazi u njezinom organizmu i putuje po njemu, te je uslijed toga na rubu živaca. Izložena je neugodnostima kod bilo kojeg prolaska gdje postoji detektor na metale jer isti reagiraju na taj komadić žice u njezinom organizmu pa uvijek mora objašnjavati o čemu se radi. Uz navedene tegobe u vidu gušenja počela je i padati što dovodi u vezu sa žicom jer joj se to prije nikada nije događalo i bila je na bolničkom liječenju 2021. godine radi toga, a ne može reći što piše u medicinskoj dokumentaciji vezano uz gubitak ravnoteže. Može reći da se toliko loše osjeća da joj dođe da se objesi. Nije u stanju plaćati psihoterapiju, živi sama, a u tijeku joj je postupak razvoda braka.

13. Na okolnost utvrđivanja odgovornosti za štetni događaj, uzročnoposljedične veze između liječenja pravne prednice tužitelja i nastalog oštećenja njezina zdravlja, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po dr. sc. Rajku Miškulinu, specijalista internista kardiologa, stalnog sudskog vještaka s područja interne medicine i kardiologije i dr. Slavka Trontla, spec. neuropsihijatra, stalnog sudskog vještaka.

14. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. sc. Rajka Miškulina od 17. svibnja 2017. proizlazi da je pravna prednica tužitelja, 16. svibnja 2005. doživjela akutni infarkt miokarda, te je liječena u Općoj bolnici Bjelovar, fibrinolitičkom terapijom. Sljedeća hospitalizacija tužiteljice bila je kod tuženika na Klinici za unutarnje bolesti, Zavoda za bolesti srca i krvnih žila od 28. studenoga do 1. prosinca 2005. gdje joj je učinjena koronarografija. Nalaz je ukazao na okluziju LAD u proksimalnom segmentu, a ostale koronarne arterije bile su bez značajnih patomorfoloških promjena. Naručena je za PCI – CTO LAD. Kod tuženika je ponovno zaprimljena 4. siječnja 2006. i liječena je do 6. siječnja 2006. prilikom kojeg boravka je učinjen planirani PCI – LAD, odnosno pokušaj rekanalizacije okludiranog LAD, ali se to nije uspjelo učiniti, već je u nalazu navedeno da se nakon opetovanih pokušaja žicom ne uspijeva proći okluzija LAD te se preporuča učiniti scintigrafija miokarda talijem u opterećenju te potom odluka o eventualnoj kirurškoj revaskularizaciji. Nakon PCI (perkutane koronarne intervencije) pravna prednica tužitelja je otpuštena s bolničkog liječenja već treći dan, što je uobičajeno kada se ne dogode ikakve komplikacije. U intenzivnoj listi pravne prednice tužitelja, koja se vodi nakon svakog PCI, zabilježeni su svi najvažniji parametri koji se kontinuirano prate i mjere (krvni tlak, puls, vrijeme vađenje uvodnice, tegobe ako ih bolesnik osjeća), koji su kod nje bili potpuno u granicama normalnih vrijednosti. Nakon toga je hospitalizirana kod tuženika od 16. ožujka 2010. do 17. ožujka 2010. radi prethodno planirane rekoronarografije. Taj invazivni dijagnostički postupak – rekoronarografiju učinio je drugi kardiolog. 15. travnja 20105. kod kardijalnog kirurga tuženika, pravna prednica tužitelja je prihvaćena za kiruršku revaskularizaciju miokarda, koju nije učinila kod tuženika. Ista 10. prosinca 2010. odlazi na kardiološku konzultaciju u Specijalnu bolnicu Magdalena, te je tri mjeseca nakon konzultacije zaprimljena u navedenu bolnicu radi planirane rerekoronarografije gdje je boravila dva dana do 8. veljače 2011. Nalaz rerekoronarografije pokazao je: Lijeva koronarna arterija: stablo intaktno. LAD okludirana iza odvajanja jake prve septalne grane. Unutar prve septalne grane vidljiva sjena intenziteta metala, koja bi mogla odgovarati dijelu žice vodilje 0,014 mm (vjerojatno je to puknuti dio žice vodilje, koji je ostao nakon intervencija s obzirom na činjenicu da je kod bolesnice u jednoj vanjskoj bolnici prije par godina učinjen pokušaj rekanalizacije LAD). Arterija cirkumfleksa: dominantna, bez patomorfoloških promjena, daje kolaterale za postokluzivni segment LAD. Nakon učinjene rerekoronarografije tužiteljici nisu bile preporučene dodatne objektivnije, senzitivnije i specifičnije dijagnostičke pretrage (npr. invazivna metoda IVUS, ili neinvazivni postupak MSCT koronarografija) za točno utvrđivanje postojanja stranog tijela i kojeg, uslijed čega vještak zaključuje da je kardiolog nakon pretrage zaključio da dugogodišnje tegobe tužiteljice nisu uzrokovane stranim tijelom u prvoj septalnoj grani, nego njezinoj prirodnoj koronarnoj bolesti (okluzija LAD). Za takav zaključak ukazuje činjenica da kardiolog, a potom i kardijalni kirurg nisu pravnu prednicu tužielja hitno (najžurnije) uputili (odnosno odmah zadržali u bolnici kada je učinjena rerekoronarografija u Specijalnoj bolnici Magdalena) na hitan kardiokirurški zahvat vađenja stranog tijela iz septalne grane LAD, nego je pravna prednica tužitelja pozvana tek za tri mjeseca, radi revaskularizaciju miokarda, što je uobičajena lista čekanja. Vještak nadalje pojašnjava da je za vrijeme PCI (perkutane koronarne intervencije), invazivnog postupka kojim se može proširiti suženo mjesto (stenoza) koronarne arterije implantacijom potpornice (stenta), a može se i otvoriti kronično začepljenje koronarne arterije trombom, moguća komplikacija puknuća žice vodilje. Prilikom puknuća najvažnije je u kojem segmentu, odnosno u kojoj grani koronarne arterije je do toga došlo. Puknuće žice vodilje, kao komplikacija PCI, može dovesti do akutnih ozbiljnih komplikacija i po život opasnih za bolesnika: od akutnog infarkta miokarda, odnosno akutnog začepljenja koronarne arterije stranim tijelom, malignih po život opasnih aritmija, do disekcije (raslojavanja stjenke) koronarne arterije, perforacije stjenke koronorane arterije, akutne tamponade srca. Sve te komplikacije izazvat će akutne simptome i zahtijevaju akutno rješavanje komplikacija jer bolesnik može umrijeti od akutnih komplikacija i usprkos poduzetim terapeutskim mjerama. Međutim, iz medicinskih podataka, razvidno je da pravna prednica tužitelja nije imala takve tegobe, niti je imala ikakve komplikacije za vrijeme i neposredno nakon učinjenog PCI jer bi ih imala samo tada. Upravo suprotno, boravila je u bolnici uobičajeno dva dana. Ono što dodatno potvrđuje da tegobe koje je pravna prednica tužitelja osjećala godinama nakon PCI, nisu uzrokovane stranim tijelom, nego osnovnom prirodnom, koronarnom bolesti jest činjenica da je u Specijalnoj bolnici Magdalena učinjen uobičajeni, rutinski kardiokirurški zahvat - premosnica na okludirani LADF (LIMA – LAD), a nije učinjen zahvat odstranjenja stranog tijela iz prve septalne grane. Također, u zdravstvenom kartonu tužiteljice u razdoblju od 2007. do 2014. liječnik obiteljske medicine zapisuje većinom recepte za lijekove, nije zabilježeno da bi se pravna prednica tužitelja tužila učestalo na srčane tegobe, rijetko je upućivana kardiologu, kao i na kardiološke pretrage. Niti u priloženoj medicinskoj dokumentaciji nema ambulantnih kontrolnih nalaza kardiologa, nego samo tri slučaja kada je pravna prednica tužitelja bila pregledana kao hitan slučaj u Općoj bolnici Bjelovar, uvijek je isključeno akutno koronarno zbivanje, ambulantno je riješena i nikada nije bilo potrebno da je se zaprimi na hospitalno liječenje u višegodišnjem razdoblju nakon PCI, ali i nakon učinjenog kardiokirurškog zahvata.

14.1. Zaključno, vještak navodi

- da u postupanju liječnika tuženika prilikom liječenja pravne prednice tužitelja 2006. tijekom invazivne kardiološke obrade (pokušaj rekanalizacije okludirane LAD) nije došlo do pogreške u liječenju - neadekvatnog liječenja uslijed kojeg je u tijelu zaostao puknuti dio žice vodilje,

- da ne postoji uzročno posljedična veza između postupanja tužene i pogoršanja medicinskog stanja kod pravne prednice tužitelja nakon učinjenog zahvata 2006.,

- te kod pravne prednice tužitelja nisu nastupile posljedice zbog zaostalog stranog tijela,

- fizički bolovi koje je pravna prednica tužitelja trpjela uzrokovani su njezinom prirodnom koronarnom bolesti i nisu posljedica zaostalog stranog tijela,

- zbog toga niti njezina životna aktivnost nije smanjena, niti joj je trebala tuđa pomoć i njega druge osobe, a koja bi joj bila nužna upravo zbog tegoba koje bi imala zbog zaostalog stranog tijela,

- pravna prednica tužitelja je pretrpjela strah trenutkom saznanja postojanja stranog tijela 6. veljače 2011., koji je bio jakog intenziteta par sati, a sekundarni je trajao do 6. svibnja 2011. kada je učinjen kardiokirurški zahvat i bio je srednjeg intenziteta.

15. U svom usmenom očitovanju po prigovorima pravne prednice tužitelja, vještak iste argumentirano otklanja i ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja. Pojašnjava da je tijekom liječenja kod tuženika 2006. godine učinjen terapeutski interventni zahvat. Prema medicinskoj dokumentaciji kod pravne prednice tužitelja se radilo o kroničnom začepljenju koronarne arterije. Prvi izbor kod liječenja je perkutana koronarna intervencija, a ako se to ne uspije, onda je kardiokirurška revaskularizacija miokarda, odnosno kardiokirurški zahvat, što podrazumijeva otvaranje grudnog koša i sigurno teži oporavak pacijenta. U konkretnom slučaju izbor intervencije učinjene kod pravne prednice tužitelja tijekom 2006. kod tuženika je prema pravilima struke. Nakon neuspješne intervencije preporučena je bila neinvazivna pretraga, tzv. stres scintigrafija i tek nakon uvida u nalaz donesena je odluka o kardiokirurškom zahvatu. Kod koronarografije komplikacije su moguće u 1‰, a kod PCI su one oko 1%. Puknuće žice vodilje je izuzetno rijetko, a u konkretnom slučaju kod tužiteljice nije uzrokovalo zdravstvene tegobe. Puknuće žice vodilje nije nikakva greška u postupku, već je riječ o komplikaciji, a u konkretnom slučaju nije imala nikakve posljedice po zdravlje tužiteljice. Kod tužiteljice je četiri puta učinjena koronarografija, a od toga tri puta nakon učinjenog PCI kod tuženika. Samo je u bolnici Sv. Magdalene u jednom nalazu liječnik naveo da je vjerojatno naišao na puknutu žicu vodilju, dok u ostalim nalazima niti jedan od liječnika tako nešto nije utvrdio, pa je iz tog razloga u nalazu i mišljenju izrazio sumnju u navedeno i naveo da je riječ o subjektivnom nalazu. Kod tužiteljice su učinjena četiri (4) rendgena srca i pluća. U samo jednom se opisuje sjena koja bi mogla odgovarati žici vodilji. Također, u oba nalaza kardijalnog kirurga koji su vjerojatno gledali nalaz, film, te koronarografiju na temelju kojeg su i prihvatili pravnu prednicu tužitelja za kiruršku revaskularizaciju, ne navodi se dijagnoza strano tijelo u prvoj septalnoj grani. Također, u protokolu kardiokirurškog zahvata napisana je kao operacijska dijagnoza samo koronarna bolest, a kao sama operacija jednostruko aortokoronarno premoštenje. Pojašnjava da u slučaju ako žica vodilja ostane u koronarnoj arteriji, odnosno njenoj grani da takvo zaostajanje može izazvati samo akutne komplikacije, čak i po život opasne. Pacijent osjeća akutnu bol u grudima, gušenje, znojenje, pad krvnog tlaka, može dovesti do akutnog infarkta srca, može probiti srce pa izazove tzv. akutnu tamponadu srca, što se u principu mora rješavati hitnim kardiokirurškim zahvatom. Kako je iz medicinske dokumentacije pravne prednice tužitelja vidljivo, to se nije dogodilo, te je otpuštena drugi dan iz bolnice. Sve tegobe koje je pravna prednica tužitelja imala u daljnjem tijeku nisu posljedica puknuća žice vodilje, a kao što je naveo u svom nalazu, i liječnici u Sv. Magdaleni kada su vjerojatno utvrdili da je moguće da se radi o puknutoj žici, nisu preporučili hitan kardiokirurški zahvat, nego je on učinjen tri mjeseca nakon učinjene zadnje koronarografije. Kako je bolesnica imala tegobe učinjen je jednostruki aortokoronarni bypass, što je već bilo indicirano od kardijalnog kirurga u četvrtom mjesecu kod tuženika. To znači, da je bolesnica imala tegobe koje su posljedica zaostale žice, to bi se onda kardiokirurški zbrinulo.

16. U svom pisanom očitovanju od 24. siječnja 2020. vještak navodi da je u svom nalazu i mišljenju od 9. svibnja 2017. naveo, glede priloženog protokola rekanalizacije LAD-a, iz tada dostupne medicinske dokumentacije, zapis protokola redni broj 72 od 17. siječnja 2006.: Pokušaj PCI CTO LAD: "Nakon opetovanih pokušaja, žicom se ne uspije proći okluzija LAD.". Ponovnim uvidom, u sada, poslanoj sudsko-medicinskoj dokumentaciji vještak ne nalazi dodatnih informacija. Na temelju jedinog zapisa protokola PCI - LAD od 17. siječnja 2006., odnosno naprijed citiranog zapisa, vještak navodi da se ne može očitovati kao sudski vještak- kardiolog na upit je li žica vodilja koju je tuženik koristio prilikom pokušaja rekanalizacije LAD odgovarala jačini okluzije nazivu žice vodilje. Naime, prilikom izvođenja perkutane koronarne intervencije (PCI) postoji više vrsta žica vodilja s mnogim karakteristikama od uobičajenih žica vodilja, zvani "radnih" koje se najčešće primjenjuju, a kada se čini PCI - CTO (kronične totalne okluzije), odnosno rekanalizacija, primjenjuju se posebne, različite žice vodilje i često se izmjenjuje više vrsta u jednom aktu. Napominje da se u priloženoj sudsko-medicinskoj dokumentaciji navodi još jednom pojam žice vodilje i to u nalazu koronarografije učinjene u Specijalnoj bolnici Magdalena 7. veljače 2011.: "Lijeva koronarna arterija: stablo intaktno. LAD okludirana iza odvajanja jake prve septalne grane. Unutar prve septalne grane vidljiva sjena intenziteta metala, koja bi mogla odgovarati dijelu žice vodilje 0,014 mm (vjerojatno je to puknuti dio žice vodilje, koji je ostao nakon intervencije, s obzirom na činjenicu da je kod bolesnice u jednoj vanjskoj bolnici prije par godina učinjen pokušaj rekanalizacije LAD)…. Zaključak: Kolateralizirana okluzija LAD. U prvoj septalnoj grani LAD pred više godine. LV 60%". Ne ulazeći u bit tvrdnje "vidljiva sjena intenziteta metala, koja bi mogla odgovarati dijelu žice vodilje 0,014 mm", vještak naglašava da su sve žice vodilje veličine 0,014 mm bez obzira na njihovu građu, specifične karakteristike i različite namjene, tak da se ovaj općeniti podatak ne može koristiti za odgovor na upit je li žica vodilja koju je tuženik koristio prilikom pokušaja rekanalizacije LAD odgovarao jačini okluzije kod tužiteljice. Također, za svaku uspješnu PCI, a posebno kod PCI - CTO, odnosno pokušaja rekanalizacije, veoma je važan izbor vodećeg katetera kroz koji prolazi žica vodilja. Osim toga, veoma je važno znati (vidjeti) izgled same okluzije jer nisu sve CTO iste morfologije i građe, a postoji i klasifikacija težine CTO. Kako ne postoji priložen u sudsko-medicinskoj dokumentaciji zapis filma, odnosno CD snimljene koronarografije (29. studeni 2005.), odnosno PCI - pokušaja rekanalizacije, vještak se ne može izjasniti o "jačini" okluzije u tijeku procedure. Da bi se objektivno mogao očitovati na upit, potrebno je zatražiti i dostaviti od tuženika kompletan protokol sa svim potrebnim podacima (vrsta vodećeg katetera, ime žice vodilje/a, ime proizvođača žice vodilje), te ukoliko postoji film navedene koronarografije (29. studeni 2005. redni broj 1518) odnosno predmetni PCI (redni broj 72 od 17. siječnja 2006.), snimiti isto na CD i dostaviti.

17. U daljnjem pisanom očitovanju od 6. studenog 2020. (stranica 495-497 spisa) vještak, pozvan da se ponovno očituje na okolnost "Je li žica vodilja koju je tuženik koristio prilikom pokušaja rekanalizacije LAD odgovarala jačini okluzije kod tužiteljice, kako to Županijski sud u Velikoj Gorici ističe u rješenju posl.br. Gž-319/2019-2 od 18. rujna 2019.", je ponovno izvršio uvid u priloženu medicinsku dokumentaciju i naveo je da dodatna dostavljena medicinska dokumentacija sadrži CD sa snimljenim video zapisom pokušaja PCI CTO LAD od 17. siječnja 2006., te originalne naljepnice korištenog svog materijala upotrijebljenog pri navedenom PCI. Napominje da nema CD video zapisa koronarografije (29. studeni 2005., redni broj 1518), te opširniji zapis protokola redni broj 72 od 17. siječnja 2006., osim već prethodno dostavljenog zapisa protokola: "Pokušaj PCI CTO LAD: Nakon opetovanih pokušaja, žicom se ne uspije proći okluzija LAD". Iz priloženih naljepnica nalijepljenih u protokol procedure (kao medicinski dokument), razvidno je da je sav primijenjeni materijal bio originalne proizvodnje, nov (originalnog pakiranja, nikad prije upotrijebljen) i unutar dopuštenog vremena upotrebe. Napominje da se sagledava primijenjeni materijal koji je postojao i koji je bio dostupan 2006. Ističe da je primijenjeni materijal za učinjenu PCI bio odabran prema pravilima medicinske struke:

1. Vodeći kateter: JL (Judkins left) 4,0 (6F), Launcher Medtronic, Lot 000140150, Ref LA6JL 4,0.

2. Balon kateter (koji se uobičajeno primjenjuje kao potpori žici vodilji da se prođe kronična totalna okluzija): AQUA T3 (1,5mmx15mm), 601-15150, LOT R0805472, Cordis.

3. 2 žice vodilje: SCIMED CHOICE STANDARD 182 cm GW, +H749121340115, LOT NO. 7620584, USE BEFORE 2007-05.

Obzirom na priloženi CD sa video snimkama same procedure PCI CTO LAD, za takav tip kronične totalne okluzije LAD čiji se postokluzivni tok vremena dobro prikazuje homolognim kolateralama (kraći odsječak segmenta CTO, trajanje CTO poznato: sedam mjeseci…), operater je primijenio žicu vodilju CHOICE STANDARD. Karakteristike ove žice su: vanjski dijametar ("debljina") 0,014 inča, jezgra (eng. core material) je građe nehrđajućeg čelika, pokrivena je tipa opružne zavojnice (eng. spring coil), obložena tipa hibridnog (cijelom dužinom je hidrofilna, osim 3 cm distalne zavojnice je neobložena), tipa flexibiliteta je standardni, potpore lagane (eng. light), radiopaktivno je distalnih 3 cm, a vršnog opterećenja 2,8 gr. (eng. tip load), a ta osobina građe žice vodilje je jedna od važnih specifičnih značajki žice vodilje za primjenu kod pokušaja rekanalizacije kronične totalne okluzije. Osim toga, ova žica vodilja ima karakteristike izvrsne prolaznosti i upravljivosti (engl. crossability&steerability) što je veoma važna značajka za žicu vodilju koja se primjenjuje za pokušaj rekanalizacije kronične totalne okluzije. Ovakav tip žice vodilje spada u uobičajene, standardne radne žice vodilje, a posebno su pogodne za rekanalizaciju kroničnih totalnih okluzija (CTO), a uobičajeno se primjenjuju kod ovog tipa kronične totalne okluzije koja je postojala kod pravne prednice tužitelja II. Na upit "Je li žica vodilja koju je tuženik koristio prilikom pokušaja rekanalizacije LAD odgovarala jačini okluzije kod tužiteljice" mišljenja je da je žica vodilja koju je tuženik koristio prilikom pokušaja rekanalizacije LAD odgovarala jačini okluzije kod pravne prednice tužitelja po svim pravilima medicinske struke.

18. U svom usmenom očitovanju na glavnoj raspravi od 2. svibnja 2022. vještak u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja, te dviju dopuna, a na prigovore pravne prednice tužitelja odgovara da, suprotno navodima njezinog podneska da bi kod nje bila učinjena koronarografija 17. siječnja 2006., on to ne vidi iz spisa. Naime, razvidno je da je pravna prednica tužitelja obavila koronarografiju 28. studenog do 1. prosinca 2005., te je učinjen terapeutski postupak sporni, PCI LAD 4. siječnja 2006. do 6. siječnja 2006. i sljedeća koronarografija je učinjena 16. ožujka do 17. ožujka 2010. i treća koronarografiju 6. veljače do 8. veljače 2011. Kada mu se predočuje med. dokumentacija sa lista 26 spisa pod nazivom nalaz koronarografije i kateterizacije srca od 17. siječnja 2006. navodi da to nije nalaz koronarografije jer kao što je i razvidno iz sadržaja te medicinske dokumentacije radi se o pokušaju PCI CTO LAD. Na upit iz podneska jesu li liječnici koji su obavljali prijeporni zahtjev na tužiteljici sposobni i educirani za obavljanje istog, odgovara je prijeporni zahvat izvodio jedan liječnik prof. EI, a ona po njegovim spoznajama sada spada među vodeće intervencijske kardiologe u Hrvatskoj, te koliko mu je poznato sada je pročelnica Zavoda za kardiologije klinike za internu medicinu KB Sveti Duh, inače je član radne skupine za intervencijsku kardiologiju Hrvatskog kardiološkog društva, član stručnih međunarodnih tijela, jedna od rijetkih intervencijskih kardiologa iz Republike Hrvatske koja je pozvani predavač na najvećim međunarodnim intervencijskim kongresima i stoga proizlazi da je bila tada osposobljena za taj zahvat jer ne bi sada vršila mnogo kompleksnije procedure. Iako se taj predmetni događaj dogodio 2006. za točno argumentirani odgovor potrebni su mu podaci iz KB Dubrave koliko je do 2006. prof. ĆI učinila procedura: koronarografija, perkutarni koronarnih intervencija (PCI), primarnih PCI, također direktan odgovor na ovo pitanje trebao bi po njegovom mišljenju dati tadašnji pročelnik laboratorija za kateterizaciju srca KB Dubrava. Na daljnji upit jesu li liječnici tuženika mogli ili bili dužni uočiti nedostatak u medicinskoj opremi prije primjene na pravnoj prednici tužitelja pod pretpostavkom da je riječ o žici koja je nova i izvorno zapakirana i unutar dopuštenog vremena uporabe, odgovara da su liječnici, odnosno intervencijski tim (liječnik + instrumentar), bili su dužni i mogli su uočiti nedostatak u medicinskoj opremi prije primjene na pravnoj prednici tužitelja pod pretpostavkom da je riječ o žici koja je nova i originalno zapakirana i unutar dopuštenog vremena uporabe, ali vjerojatno je da nisu uočili da je žica vodilica bila neispravna po načinu pakiranja i vanjskom izgledu i opipu jer se podrazumijeva da je ne bi upotrijebili. Napominje da kako on nije bio pri tom postupku, egzaktan odgovor može dati intervencijski tim koji je radio proceduru (liječnik operater, sterilna i nesterilna instrumentar). Na daljnji upit koje je dopušteno vrijeme te žice vodilice, odgovara da svaki potrošni i ugradbeni materijal u invazivnoj i intervencijskog kardiologiji, pa tako i žica vodilica, ima zapisan na originalnom pakiranju krajnji datum upotrebe. Isključivo relevantno vrijeme da se materijal upotrijebi je najkasnije do datuma uporabe na originalnom pakiranju žice vodilice. Predmetne žice vodilje se čuvaju i skladište, kao širi pojam, na suhom mjestu, na sobnoj temperaturi na policama ili ormaru, u principu je pakirano pet žica u sterilnim omotima pojedinačno, a svih pet u nesterilnoj kartonskoj kutiji koja se u principu nalazi u angio sali da se što brže i jednostavnije može primijeniti. Tako spremanje žica vodilja je uobičajeno standardno u angio salama. Nesterilna instrumentarka ili inženjer radiologije vadi iz originalne kutije jednu žicu vodilju koja je sterilno pakirana i otvara se posebnom tehnikom i stavlja se na sterilni stol ili se dodaje sterilnoj instrumentarki. Eksplicitno ne može odgovoriti na drugi dio pitanja je li takav standard primijenio tuženik u konkretnom slučaju jer nije nikada bio u laboratoriju za kateterizaciju srca tuženika, poglavito ne kada se događao konkretni slučaj. Ukoliko bi liječnik operativac, odnosno intervencijski tim, uočio oštećenja po otvaranju originalno zapakirane opreme instrumenta žice vodilje, ona se odmah odstranjuje sa angio stola, uzima se nova i ona se također detaljno provjeri. Oštećenu žicu vodilju se sprema, te se šalje uz popratni dopis sa svim podacima s originalnog pakiranja proizvođaču, odnosno distributeru, da se izvidi razlog oštećenja žice vodilje. Napominje mogućnost da se prilikom transporta od proizvođača odnosno distributera do samog laboratorija za kateterizaciju srca može oštetiti nesterilna glavna kutija; primjerice da bude nagnječena. Zato se pri primitku uvijek provjerava izgled kutije i ako ima naznake da je bila nepravilno transportirana, ona se niti ne prima, nego se odmah vraća proizvođaču. Liječnik tuženika nakon zahvata sa žicom vodiljom trebao bi provjeriti i pregledati opremu s kojom je zahvat obavljen da bi utvrdio da je žica u cijelosti odstranjena (izvađena iz tijela pacijenta), ili je zaostala, pa makar i dio žice u tijelu pravne prednice tužitelja. Naglašava da je veoma važno provjeriti nakon pokušaja implantacije stenta. Glede žice vodilje rijetko se događa da pukne u koronarnoj arteriji. To je najčešće u posebnim procedurama nakon stavljanja stenta tzv. Jaled žica (zarobljena žica). Naglašava da se prilikom upotrebe žica vodilja u teško kalcificiranim suženjima, ali ne u kroničnim totalnim okluzijama koronarnih arterija žice se mogu jako deformirati, biti jako zavijene, izuzetno rijetko raščupane, raslojene, te se stoga može uvijek primijetiti da je vrh žice pukao, odnosno da nedostaje njen početak, iako se provjeri žica vodilica. Zato je sigurna metoda, odnosno provjera je li zaostao potrošni ili ugradbeni materijal u koronarnoj arteriji da se učini kontrolni odnosno završni koronarogram, a to je slikanje s kontrastom koronarnih arterija putem angio aparata ili se dijaskopski vidi putem RTG aparata je li zaostalo strano tijelo žica vodilja, otpali neeskpendirani stent u koronarnoj arteriji. U navedenom slučaju prva metoda izbora je pokušaj rekanalizacije LAD odnosno PCI - CTO, kronična totalna okluzija LAD, a ako se ne uspije učiniti rekanalizacija i postaviti stent, sljedeća je metoda kirurška revaluskalarizacija miokarda - premosnica (LIMA) ili venski baypass na LAD ispod CTO. Kirurška revaskularizacija miokarda je na drugom mjestu izbora jer je potrebno kirurško otvaranje grudnog koša, dugotrajna anestezija, mogućnost infekcije itd., a oporavak bolesnika je puno kompleksniji i teži. Kada se odluči za kiruršku revaskularizacija preporučljivo je učiniti neki od funkcionalnih testova dokaza iz kemije primjerice stres scintigrafija u opterećenju stres scintigrafija miokard u opterećenju ili stres MR srca. Upravo je tuženik po neuspješnoj rekanalizaciji u prvom mjesecu 2006. preporučio stres scintigrafiju miokarda, a preporučenu dijagnostičku pretragu pravne prednice tužitelja je učinila nakon godinu dana 10. siječnja 2007. Kao odgovor na pitanje je li liječnik tuženika koristio ispravnu žicu vodilju debljine koja je odgovarala jačini okluzije LAD kod tužiteljice, citira dijelove drugog njegovog pisanog vještačenja od 2. siječnja 2020.: "Naglašavam da su sve žice vodilje debljine 0,014 mm bez obzira na njihovu građu specifične karakteristike i različite namjene. Znači da je tuženi koristio ispravnu žicu vodilju debljine koja je odgovarala jačini okluzije LAD kod tužiteljice". Na daljnji upit jesu li se mogle izbjeći neželjene posljedice zaostajanja stranog tijela žice vodilje u tijelu pravne prednice tužitelja da je tuženik prilikom i nakon obavljenog zahvata uočio da nedostaje dio opreme žice vodilje, imajući u vidu da je pravna prednica tužitelja otpuštena sljedeći dan nakon zahvata, 17. ožujka 2010., odgovara da naglašava u svom odgovoru da joj je 16. ožujka 2010. učinjen samo dijagnostički postupak rekoronarografije i to je učinio drugi intervencijski kardiolog, a ne operater koji je učinio neuspješnu rekanalizaciju PCI - CTO u prvom mjesecu 2006. Dana 17. ožujka 2010. nisu mogle nastati nikakve neželjene posljedice u smislu zaostajanja stranog tijela žice vodilje u njezinom tijelu jer se nije ni činila perkutarna koronarna intervencija (PCI) koja zahtijeva primjenu žice vodilje nego rekoronarografija, a tada se primjenjuje od materijala tri dijagnostička katetera. Kako je sama dijagnostička pretraga prošla bez komplikacija uobičajeno je tada bilo da se bolesnik otpušta kući sljedeći dan. Napominje da se danas nakon istog dijagnostičkog postupka koronarografije bolesnik otpušta isti dan. Zaključno ističe da se neželjene posljedice (zaostajanje stranog tijela, žice vodilje u tijelu), da je tuženik prilikom i nakon obavljanja zahvata uočio da nedostaje dio opreme žice vodilje posebno imajući u vidu da je pravna prednica tužitelja otpuštena kući već sljedeći dan nakon zahvata odnosno 17. ožujka 2010.) nisu se mogle spriječiti jer nisu ni tada nastala kod pravne prednice tužitelja. Na hipotetsko pitanje je li upotrijebljena jača sila kada je tuženik ustanovio da ne može proći mjesto okluzije, pa je posljedično došlo do pucanja žice vodilje, može hipotetski odgovoriti da kod činjena PCI radnje su nježne u žargonu "gently", postoje nijanse primjene sile ovisno o vezi i operateru. Kod CTO bit procedure nije jačina sile nego različite tehnike upravljanja žicom vodiljom promjenom jačih žica, prodornijih žica primjenom dodatnih pomagala, primjerice mikrokateter. Hipotetski, da je bila i upotrjebljena jača sila, hipotetski je moguće da nastanu češće komplikacije poput disekcije koronarne arterije i još pod život opasnije komplikacije perforacija koronarne arterije, ali zasigurno jača sila ne može dovesti do puknuća žice vodilje. Na daljnji upit je li tehnika izvođenja zahvata dovela do pucanja žice vodilje i zaostajanja žice u tijelu tužiteljice, odgovara da po pisanom opisu same procedure: nakon opetovanih pokušaja žicom se ne uspije doći okluzija, može se zaključiti da je tehnika bila samo jedna jednostavna i sigurna koja u principu ne dovodi do komplikacija same procedure, zasigurno ne pucanje žica vodilja. Postoji više različitih kompleksnih tehnika s upotrebom više žica vodilja "puno opasnijih od primijenjene" primjenom balon katetera, primjenom mikrokatetera što u ovom predmetnom slučaju nije ništa primijenjeno. Na daljnji upit je li postupak ispravno proveden sukladno pravilima struke, odgovara da je zahvat ispravno izveden sukladno pravilima struke od strane tuženika i preporučeni daljnji dijagnostički postupak kao i eventualna kirurška revaskularizacija po pravilima struke. Na daljnji upit je li cilj zahvata bio da zaostane strane tijelo žica vodilja u tijelu tužiteljice, odgovara sigurno cilj predmetnog zahvata nije bio da zaostane strano tijelo žica vodilja u tijelu tužiteljice, nego je cilj bio da ostane druga vrsta stranog tijela ekspandirani stent ukoliko se uspije učiniti rekanalizacija CT-a. I dalje ostaje pri svom mišljenju da je zaostalo strano tijelo pod pretpostavkom da je to ipak žica vodilja nije greška niti propust tuženika nego komplikacija same procedure. Također je i dalje mišljenja da bolovi kod tužiteljice nisu bili uzrokovani zaostajanjem žice vodilje, a glede straha, on je nastao nakon pet godina od predmetnog događaj, odnosno trenutkom saznanja postojanja stranog tijela u tijelu, dio žice vodilje u prvoj septalnoj grani LAD dana 6. veljače 2011. u Specijalnoj bolnici T nakon učinjene rekoronarografije i trajao je do kirurške operacije 6. svibnja 2011. Napominje da je učinjena kirurška revaskularizacija miokarda što je preporučila tuženica već 2006. Naglašava da indikacija za kardiokirurški operativni zahvat je bila kronična totalna okluzija koronarne arterije, a ne strano tijelo u prvom septalnoj grani. Naime, učinjen je uobičajeni kardiokirurški zahvat - premosnica na okludirani LAD (LIMA- LAD), a i dalje je zaostalo strano tijelo u septalnoj grani. Glede upita zašto nije izvađeno to strano tijelo pri kirurškoj operaciji, a bio je otvoren grudni koš i prikladno za vađenje stranog tijela, navodi da se može retroaktivno postaviti pitanje da onda ni kirurška revaskularizacija nije učinjena po pravilima struke ili nije uspješno učinjena. Na poseban upit sutkinje budući da po mišljenju vještaka tuženik nije počinio liječničku pogrešku, niti je nesavjesno liječio tužiteljicu, nego je zaostajanje stranog tijela u tijelu tužiteljice komplikacija, te je li tuženik nakon utvrđene komplikacije mogao poduzeti sve sukladno pravilima struke da se ista sanira, vještak odgovara da je ista utvrđena pet godina poslije prijepornog zahvata u drugoj zdravstvenoj ustanovi i za isto nije bilo potrebe jer da jest bila bi učinjena u toj zdravstvenoj ustanovi ili eventualno kod tuženika. Ističe da žica koja je zaostala u tijelu ne radi njezinom tijelu nijedno akutno stanje u samoj krvnoj žili niti posljedica na srčani mišić niti je mogla izazvati kliničke tegobe, jedino što je mogla izazvati akutno stanje je u trenutku predmetnog događaja što se manifestira u akutno vrijeme, odnosno u vrijeme poduzimanja zahvata ili neposredno nakon. Svako liječenje koje završi nepredviđenim ili neželjenim ishodom ne znači da je bilo liječenje suprotno pravilima struke, u konkretnom slučaju mišljenja je da nije bila liječnička greška. Kod pravne prednice tužitelja nisu nastupile posljedice zbog zaostalog stranog tijela, te fizički bolovi koja je pravna prednica tužitelja trpjela uzrokovani su prirodom njene koronarne bolesti, a nisu posljedica zaostalog stranog tijela. Njezina životna aktivnost nije smanjena zbog navedenog stranog tijela te joj nije bila potrebna tuđa pomoć i njega druge osobe. Pravna prednica tužitelja je pretrpjela strah trenutkom saznanja postojanja stranog tijela 6. veljače 2011. u Specijalnoj bolnici Magdalena nakon učinjene rekoronarografije. Primarni strah je trajao par sati jakog intenziteta, a sekundarni strah je trajao do 6. svibnja 2011. kada je učinjen kardiokirurški zahvat - jednostruko aorto koronarno premoštenje (LIMA-LAD). Sekundarni strah kod tužiteljice je trajao tri mjeseca, bio je srednjeg intenziteta, a ima li pravna prednica tužitelja trajni strah, to je eventualno predmet vještačenja specijalista psihijatra. Kada mu se predočuje stav izražen u ukidnoj odluci višeg suda prema kojem njegov nalaz i mišljenje nije prihvatljiv u dijelu koji se odnosi na procjenu da u liječenju tužiteljice nije došlo do liječničke greške iz razloga jer nije procijenjena opasnost od pogoršanja njezinog zdravstvenog stanja i straha koji zbog toga trpi, i je li zbog trajnog trpljenja straha došlo do smanjenja njezine životne aktivnosti, a kao što je i prethodno naveo, da je procijenio opasnost od njezinog pogoršanja zdravstvenog stanja na način da zaostajanjem dijela žice u tijelu tužiteljice nije nastupila opasnost od pogoršanja njezinog zdravstvenog stanja jer ista može nastupiti jedino za vrijeme i neposredno nakon zahvata i zapravo zbog njezine kronične bolesti, a kasnije zbog svoje kronične bolesti, a ne straha kojeg trpi. Na upit je li u liječenju pravne prednice tužitelja učinjen završni koronarogram odgovara da je to sastavni dio procedure u kojoj je bila pravna prednica tužitelja i on se posebno ne opisuje, ali je standard u tom zahvatu i vještak ne može potvrditi je li učinjen ili nije, ali sukladno pravilima struke bi trebao biti učinjen. Naime rečenica iz nalaza protokola "Nakon opetovanog pokušaja žicom se ne uspije proći okluzija LAD" ukazuje da je učinjen završni koronarogram na temelju čega se i odustalo od daljnje procedure.

19. Iz nalaza i mišljenja vještaka neuropsihijatra, dr. Slavka Trontla, proizlazi da je vještačenje u ovom predmetu proveo uvidom u cjelokupni sudski spis i priložene preslike osobnog zdravstvenog kartona pravne prednice tužitelja, te njezinim osobnim pregledom. Pravna prednica tužitelja je tijekom hospitalizacije u Specijalnoj bolnici za kardiovaskularnu kirurgiju i kardiologiju „Magdalena“ od 6.-8. veljače 2011. saznala da joj je nakon koronarografije učinjene kod tuženika (od 5.-6.1.2006.) zaostalo strano tijelo u krvnoj žili srca. U „Magdaleni“ je „klasično“ kardiokirurški operirana u svibnju 2011. Tada je učinjeno jednostruko aortokoronarno premoštenje. U otpusnom je pismu konstatirano postojanje dijela stranog tijela u prvoj septalnoj grani LAD, zaostalog nakon PCI (pokušaja rekanalizacije LAD u vanjskoj ustanovi 2006.). U otpusnim pismima iz „Magdalene“ nema podataka o možebitnim psihičkim smetnjama kod tužiteljice (bilo koje etiologije), kao niti podataka o propisivanju psihofarmakološke terapije. Iz preslika zdravstvenog kartona koji pokrivaju vremensko razdoblje od 2011.-2014. također nema podataka o psihičkim smetnjama, niti su joj propisivani psihofarmakološki lijekovi. Prvi psihijatrijski pregled je bio početkom listopada 2017., te je potom obavila još dvije psihijatrijske kontrole. Postavljena joj je dijagnoza anksiozno-depresivnog, odnosno depresivnog poremećaja, te propisana psihofarmakološka terapija u vidu kombinacije: anksiolitika, dva antidepresiva, te hipnotika. Navodi da istu terapiju uzima i sada, dok na kontrole psihijatru nakon studenoga 2017. više nije išla. Dijagnozu anksiozno-depresivnog odnosno depresivnog poremećaja utvrđenu od strane psihijatra 2017. nije doveo u uzročnoposljedičnu vezu sa saznanjem tužiteljice od 6. veljače 2011. o postojanju stranog tijela zaostalog nakon koronarografije koja je učinjena kod tuženika u siječnju 2006. Smatra da bi bilo logično i životno da je pravna prednica tužitelja razvila određenu psihičku simptomatiku odmah po saznanju o postojanju stranog tijela u krvnoj žili srca. Kako nema podataka u medicinskoj dokumentaciji o psihičkoj simptomatici i možebitnom propisivanju psihofarmakološke terapije donio je naprijed navedeni zaključak o nepostojanju uzročnoposljedične veze stranog tijela u krvnoj žili srca kod tužiteljice i razvoja anksiozno depresivnog, odnosno depresivnog, poremećaja dijagnosticiranog šest godina kasnije. Drži da je pravna prednica tužitelja trpjela strah nakon što je saznala da joj je u krvnoj žili zaostalo strano tijelo nakon koronarografije učinjene u siječnju 2006. Smatra da tzv. primarni strah nije trpjela jer zbog navedenog stranog tijela nije bila životno ugrožena. Sekundarni strah umjereni do slabiji oscilirajućeg intenziteta trajao je oko 3 mjeseca tj. do obavljene kardiokirurške operacije kojom je razriješen njezin osnovni kardiološki problem, te od strane kardiokirurga konstatirano da strano tijelo iz krvne žile srca nije izvađeno, niti ga treba vaditi. Kasni povremeni oscilirajući strah slabog intenziteta trpjela još narednih oko mjesec dana. Strah s osnove zaostalog stranog tijela u krvnoj žili srca tužiteljice trajao je do 20. lipnja 2011. (pregled kod dr PZZ radi upućivanja na povjerenstvo radi medicinske rehabilitacije). Strah kod pravne prednice tužitelja, zbog zaostalog stranog tijela u njezinoj krvnoj žili srca, nije doveo do smanjenja njezine životne aktivnosti.

20. Ocjenjujući nalaze i mišljenje liječnika vještaka, kao i pisane dopune i usmeno očitovanje dr. Rajka Miškulina, sud iste prihvaća jer su liječnici vještaci odgovorili na zadatak vještačenja sukladno pravilima struke na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije pravne prednice tužitelja, uvida u njezin zdravstveni karton, kao i njezinim pregledom. Dr. Miškulin je jasno, logično i argumentirano otklonio sve prigovore pravne prednice tužitelja. Naveo je i pojasnio sve okolnosti zbog čega smatra da nije učinjena liječnička pogreška u postupanju liječnika tuženika prilikom PCI 2006., kao i da sve tegobe koje je pravna prednica tužitelja osjećala nakon tog zahvata nisu u uzročno posljedičnoj vezi sa zaostalim stranim tijelom, već su iste posljedica njezine prirodne koronarne bolesti. Iz tog razloga, kako nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl. 261. st. 3. ZPP–a, te nije prihvaćen prijedlog pravne prednice tužitelja za provođenjem novog medicinskog vještačenja, a nakon što je u parnicu stupio njezin univerzalni sukcesor, sada tužitelj, isti nije imao dokaznih prijedloga, niti je želio sudjelovati u parnici.

21. Među strankama nije prijeporna da je pravna prednica tužitelja bila srčani bolesnik i da joj je verificirana koronarna bolest.

22. Na temelju izvedenih dokaza, prije svega iz medicinske dokumentacije pravne prednice tužitelja, njezinog zdravstvenog kartona, koju dokumentaciju je sud cijenio vjerodostojnom, te prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka, utvrđeno je:

- da je pravna prednica tužitelja od 16. svibnja do 27. svibnja 2005. bila hospitalizirana u Općoj bolnici Bjelovar radi akutnog anteroseptalnog infarkta miokarda kada je liječena fibrinolitičkom terapijom i ostalom standardnom terapijom,

- da je slijedeća hospitalizacija bila kod tuženika od 28. studenoga do 1. prosinca 2005. zbog planirane invazivne kardiološke obrade, kada je učinjena planirana koronarografija koja je ukazala na okluziju LAD u proksimalnom segmentu,

- da je pravna prednica tužitelja ponovno hospitalizirana kod tuženika od 4. siječnja 2006. do 6. siječnja 2006. jer je naručena na PCI - perkutanu koronarnu intervenciju LAD, međutim niti nakon opetovanih pokušaja žicom nije se uspjela proći okluzija LAD pa je preporučena scintigrafija miokarda talijem u opterećenju i potom odluka o eventualnoj kirurškoj revaskularizaciji,

- da je pravna prednica tužitelja preporučenu dijagnostičku pretragu - scintigrafiju učinila 10. siječnja 2007., dakle nakon godinu dana, koja tijekom opterećenja nije registrirala značajnije regionalne ishemije miokarda, te je preporučena kontrola kroz šest mjeseci do godinu dana,

- da nakon pokušaja PCI - LAD 2006. kod tuženika, sljedeća medicinska dokumentacija datira nakon dvije godine, odnosno od 31. siječnja 2008. i to ambulantni nalaz iz Opće bolnice Bjelovar, kada se pravna prednica tužitelja javila kao hitan slučaj, a obradom je isključen akutni koronarni incident te je preporučena dotadašnja terapija, te učiniti test koronarne rezerve,

- da se nakon toga pravna prednica tužitelja javila 9. studenoga 2009., dakle nakon godinu i pol, u Opću bolnicu Bjelovar gdje je primljena kao hitan slučaj, radi bolova u prsima karaktera pritiska, koji se pogoršavaju pri promjeni položaja tijela,

- da se u nalazu Opće bolnice Bjelovar od 9. studenoga 2009. spominje da je u lipnju mjesecu 2008. učinjena ergometrija čiji je nalaz negativan te da je učinjen i RTG srca i pluća, kojima je utvrđena uredna prozračnost plućnog parenhima bez svježih infiltrativnih promjena,

- da je pravna prednica tužitelja 13. studenoga 2009. učinila kardiološki pregled kod drugog kardiologa tuženika (ne onog koji je učinio PCI), dakle tri i pol godine od pokušaja rekanalizacije LAD, odnosno PCI, prilikom kojeg pregleda je indicirana rekoronarografija,

- da je pravna prednica tužitelja hospitalizirana kod tuženika od 16. ožujka 2010. do 17. ožujka 2010. radi prethodno planirane rekoronarografije, nakon koje joj je na kardiokirurškom konziliju indicirana kardiokirurška revaskularizacija miokarda,

- da je pravna prednica tužitelja kod kardijalnog kirurga tuženika bila na pregledu 15. travnja 2010. koji je utvrdio da postoji jasna indikacija za revaskularizaciju miokarda te se ista stavlja na listu čekanja pod prioritetom 3 (bolesnik bi trebao biti operiran unutar 6 mjeseci),

- da se pravna prednica tužitelja 29. srpnja 2010. javila u Opću bolnicu Bjelovar gdje je opservirana kao hitan slučaj zbog bolova u prsištu tipa pritiska, povremenog probadanja i pritiska i zamaranja već kod hoda, a tegobe traju unazad dva tjedna i nisu intenzivnije nego što su bile,

- da je pravna prednica tužitelja 10. prosinca 2010. bila na kardiološkoj konzultaciji u Specijalnoj bolnici Magdalena prilikom kojeg je zaključak bio indicirana rekoronarografija i određen je termin prijema 2. veljače 2011.

- da je pravna prednica tužitelja zaprimljena zbog planirane rerekoronarografije u Specijalnoj bolnici Magdalena 6. veljače 2011. gdje je boravila samo dva dana i gdje je 7. veljače 2011. učinjena rerekoronarografija prilikom koje je utvrđeno da je LAD okludirana iza odvajanja jake prve septalne grane, a unutar prve septalne grane vidljiva je sjena intenziteta metala, koja bi mogla odgovarati dijelu žice vodilje 0,014 mm (vjerojatno je to puknuti dio žice vodilje, koji je ostao nakon intervencije s obzirom na činjenicu da je kod bolesnice u jednoj vanjskoj bolnici prije par godina učinjen pokušaj rekanalizacije LAD),

- da je na kardiokirurškom konziliju njihove ustanove pravna prednica tužitelja prihvaćena za kiruršku revaskularizaciju miokarda,

- da je pravnoj prednici tužitelja učinjena kirurška revaskularizaciju miokarda 5. svibnja 2011. kada je učinjeno jednostruko aortokoronarno premoštenje, a pritom nije vađeno zaostalo strano tijelo,

- da je postojanje stranog tijela na RTG snimkama srca i pluća zabilježeno na samo jednom nalazu od 16. ožujka 2011. Opće bolnice Bjelovar gdje je navedeno da se cit. ''dobija dojam stranog tijela intenziteta metala u projekciji srčane sjene paravertebralno lijevo dužine 8 mm).

23. Upiranje tužiteljice na okolnost da je vještak iskazao sumnju u postojanje stranog tijela (dijela žice vodilje) u tijelu tužiteljice, smatrajući da je samo jedan kardiolog to utvrdio okularnim pregledom, pri čemu nisu provedene senzitivnije i specifičnije dijagnostičke pretrage za točno utvrđivanje postojanja stranog tijela i kojeg, ne utječe na ocjenu suda o ispravnosti nalaza i mišljenja. To upravo iz razloga što je iz medicinske dokumentacije razvidno da sve tegobe koje je pravna prednica tužitelja osjećala i prije, ali i nakon učinjenog zahvata PCI kod tuženika 2006. i zbog kojih se povremeno javljala liječnicima, nisu bile zbog postojanja stranog tijela, kako je to pravna prednica tužitelja tvrdila i smatrala, već su te tegobe posljedica njezine koronarne bolesti zbog koje su i učinjeni zahvati koronarografije, rekoronarografije, rerekoronarografije, PCI i u konačnici kirurška revaskularizacija miokarda 5. svibnja 2011.

24. Niti jedan od ovih zahvata nije poduzet radi uklanjanja zaostalog stranog tijela. Da je tome tako u konačnici potvrđuje i postupanje liječnika medicinske ustanove Specijalne bolnice Magdalena koji, nakon što je kardiolog utvrdio postojanje stranog tijela, pravnu prednicu tužitelja nisu odmah hospitalizirali i pristupili uklanjanju stranog tijela, već su na konziliju utvrdili da joj je potrebna kirurška revaskularizacija miokarda zbog njezine koronarne bolesti.

25. Suprotno tvrdnji pravne prednice tužitelja da joj, upravo zbog postojanja stranog tijela, nije mogla biti učinjena laserska operacija, već klasična, isto ne proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije Specijalne bolnice Magdalena jer tako nešto nigdje u dokumentaciji nije zabilježeno.

26. S obzirom na navedeno, sukladno nalazu i mišljenju vještaka utvrđeno je da je moguća komplikacija PCI zahvata, kakav je učinjen pravnoj prednici tužitelja 2006. kod tuženika, puknuće žice vodilje u 1% slučajeva, no takvo puknuće onda uzrokuje akutne probleme koji zahtijevaju hitni kardiokirurški zahvat, što se kod pravne prednice tužitelja nije dogodilo jer je ista po protokolu uredno otpuštena drugi dan. Imajući navedeno u vidu, utvrđeno je da sve tegobe koje je pravna prednica tužitelja imala od 2006. nakon učinjenog zahvata PCI, nisu posljedica zaostalog stranog tijela, nego su posljedica njezine prirodne koronarne bolesti.

27. Ovo proizlazi i iz postupanja i učinjenih zahvata u Specijalnoj bolnici Magdalena u kojoj nije učinjen zahvat radi uklanjanja stranog tijela, već je učinjen zahtjev radi revaskularizacije miokarda kada je učinjeno jednostruko aortokoronarno premoštenje pri čemu nije vađeno zaostalo strano tijelo, a iz dokumentacija ne proizlazi da se strano tijelo nije moglo vaditi niti smjelo vaditi, kako to pravna prednica tužitelja tvrdi.

28. Sud vjeruje pravnoj prednici tužitelja daje ista imala tegobe kao što ih je opisala, no smatra da ih ista subjektivno pripisuje postojanju stranog tijela, dok iste objektivno proizlaze iz njezine koronarne bolesti, kako to proizlazi iz medicinske dokumentacije i nalaza i mišljenja vještaka. Njezin iskaz nije prihvaćen u dijelu u kojem navodi da su joj liječnici u Magdaleni naveli da joj ta žica radi probleme i da žicu ne smije vaditi jer je stara, jer tako nešto ne proizlazi iz medicinske dokumentacije Specijalne bolnice Magdalena. Pravna prednica tužitelja tijekom postupka nije predlagala saslušanje liječnika koji bi joj to eventualno rekli, a prijedlog tužiteljice za saslušanjem njezinog supruga na tu okolnost nije prihvaćen jer je isti stavljen nakon zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. st. 3. ZPP-a ), a nakon što je on postao tužitelj u ovom predmetu, budući uopće nije bio zainteresiran za vođenje istog, na tu okolnost nije ništa naveo. Okolnost da je nalaz i mišljenje vještaka nepovoljan za tužiteljicu ne predstavlja razlog zbog kojeg pravna prednica tužitelja saslušanje ovog svjedoka nije mogla iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. st. 2. ZPP –a).

29. Sukladno odredbi čl. 21. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine br. 121/03, 48/05 i 85/06) koji je bio na snazi u vrijeme kada se po činjeničnim navodima tužbe štetni događaj dogodio (2006. tijekom invazivne kardiološke obrade (pokušaj rekanalizacije okludirane LAD), svaka osoba u ostvarenju zdravstvene zaštite ima pravo, među ostalim, na zdravstvenu uslugu standardizirane kvalitete i jednakog sadržaja, slobodan izbor između više mogućih oblika medicinskih intervencija koje mu ponudi doktor medicine, osim u slučaju neodgodive intervencije čije bi nepoduzimanje ugrozilo život i zdravlje osobe ili izazvalo trajna oštećenja, točno informiranje i pouku o svim pitanjima koja se tiču njezina zdravlja, te prihvaćanje ili odbijanje kirurške i druge medicinske intervencije na tijelu ako je pri svijesti i sposobna je za rasuđivanje.

30. Na odgovornost za štete u medicini primjenjuju se opći propisi o odgovornosti za štetu. Za odgovornost za štetu zahtijeva se ispunjenje određenih pretpostavki odgovornosti za štetu. Za štetu se ne odgovara samo zato što je šteta nastala, već zato što su ispunjene sve zakonske pretpostavke. Odgovornost za štetu nastaje ako je šteta posljedica postupaka liječnika koji nisu u skladu s pravilima medicinske struke ili je šteta posljedica propusta u vezi s dužnom pažnjom. Opći propisi o odgovornosti za štetu također se primjenjuju i prilikom popravljanja štete. Da bi postojala odgovornost tuženika za utuženu štetu morale bi postojati i opće pretpostavke te odgovornosti, i to štetna radnja i protupravnost štetne radnje (uz subjekta obveznog odnosa odgovornosti za štetu te uzročne veze između štetne radnje i štete), a isti bi za propuste u radu s pacijentima tuženik odgovarao po principu pretpostavljene krivnje, sukladno čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23), dalje u tekstu ZOO, prema kojem se može osloboditi odgovornosti ukoliko dokaže da je u danim okolnostima postupao kako je trebalo.

31. Za odluku o odgovornosti tuženika odlučno je pitanje je li u konkretnom slučaju postupao kako je trebalo i je li eventualni propust uzrok pogoršanja zdravstvenog stanja pravne prednice tužitelja ili su pak u pitanju moguće komplikacije.

32. Prema utvrđenju ovoga suda tuženik je dokazao da je u svemu postupio na način koji je propisan pravilima liječničke struke, te da do štete nije došlo zbog obične nepažnje liječnika koji su provodili liječenje.

33. Naime, tuženik odgovara za liječničku pogrešku, koja predstavlja postupanje suprotno pravilima i metodama, odnosno standardima rada zdravstvene struke i/ili znanstvenim saznanjima kojim se ugrožava život i zdravlje ljudi, kao i nepoštivanje moralnih i etičkih načela zdravstvene struke.

34. Komplikacija predstavlja neželjeni rezultat medicinskog postupka koji nastaje unatoč medicinski ispravno i pravodobno izvedenom postupku ili postupcima koji su izvedeni pravilnom uporabom ispravne opreme i sredstava, uz optimalnu organizaciju rada. Radi se o situaciji kad korisnik zdravstvene usluge trpi neželjene posljedice za svoj život i zdravlje koje nisu nastale zbog povrede pravila i metoda, odnosno standarda rada zdravstvene ustanove ili/i znanstvenih saznanja liječnika, tj. nije riječ o liječničkoj pogrešci odnosno pogrešci drugih zdravstvenih radnika, već o neizbježnom tijeku događaja.

35. Provedenim dokazima je utvrđeno suprotno: da se posljedice koje je pravna prednica tužitelja trpjela i na kojima temelji tužbeni zahtjev ne mogu dovesti u uzročnu vezu s pogreškom u liječenju ili propustom tuženika, pa ona ne može na postojanju zaostalog stranog tijela u njezinom tijelu s uspjehom temeljiti odgovornost tuženika za utuženu štetu jer joj njezine tegobe niti nije uzrokovalo strano tijelo, već njezina prirodna koronarna bolest, pa u okolnostima konkretnog slučaja nije ispunjena prva od istaknutih općih pretpostavki (postojanje protupravne štetne radnje) koje se traže da bi postojala odgovornost tuženika za tu štetu (tako i VSRH u Rev-x- 33/16). Naim, vještak je argumentirano otklonio i stav izražen u ukidnoj odluci višeg suda prema kojem njegov nalaz i mišljenje nije prihvatljiv u dijelu koji se odnosi na procjenu da u liječenju tužiteljice nije došlo do liječničke greške iz razloga jer nije procijenjena opasnost od pogoršanja njezinog zdravstvenog stanja i straha koji zbog toga trpi, i je li zbog trajnog trpljenja straha došlo do smanjenja njezine životne aktivnosti, jer je procijenio opasnost od njezinog pogoršanja zdravstvenog stanja na način da zaostajanjem dijela žice u tijelu tužiteljice nije nastupila opasnost od pogoršanja njezinog zdravstvenog stanja jer ista može nastupiti jedino za vrijeme i neposredno nakon zahvata i sve tegobe koje je ona trpjela je zapravo trpjela zbog svoje kronične bolesti, a ne straha kojeg trpi.

36. Istaknuti prigovor zastare tuženika nije osnovan budući je pravna prednica tužitelja za postojanje stranog tijela saznala prvi put prilikom rerekoronarografije 6. veljače 2011. kada je u nalazu zabilježeno da je isto vjerojatno zaostalo 2006. prilikom rekanalizacije LAD, a što joj je upravo kod tuženika činjeno. Kako je pravna prednica tužitelja tužbu podnijela 18. lipnja 2013., dakle u okviru tri godine od dana kada je saznala za štetu i počinitelja (čl. 230. st. 1. ZOO), to nije osnovan prigovor zastare tuženika.

37. Slijedom svega navedenog, kako je utvrđeno da postojanje stranog tijela u tijelu pravne prednice tužitelja nije uzrok njezin zdravstvenih teškoća s kojima se ista nosi od 2006., niti je tijekom postupka utvrđeno da je zbog postojanja istog ona podvrgnuta kirurškom zahvatu ''klasičnim putem'', a ne laserskom operacijom, već je utvrđeno da su njezine tegobe uzrokovane prirodnom koronarnom bolešću nakon pretrpljenog infarkta miokarda 2005., te da je upravo zbog te bolesti i tegoba ista podvrgnuta kirurškoj rekanalizaciji LAD, to je njezin zahtjev odbijen u cijelosti kao neosnovan.

38. Budući da je provedenim dokazima utvrđeno da je tuženik u svemu postupio na način koji je propisan pravilima liječničke struke, te da do štete nije došlo zbog obične nepažnje liječnika koji su provodili liječenje, te da se posljedice koje je pravna prednica tužitelja trpjela i na kojima temelji tužbeni zahtjev ne mogu dovesti u uzročnu vezu s pogreškom u liječenju ili propustom tuženika, pa ona ne može na postojanju zaostalog stranog tijela u njezinom tijelu s uspjehom temeljiti odgovornost tuženika za utuženu štetu jer joj njezine tegobe niti nije uzrokovalo strano tijelo, već njezina prirodna koronarna bolest, to je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

39. Odluka o trošku tuženika donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP - a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (59.725,26 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23 u daljnjem tekstu: OT).

40. Tuženiku zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu (Tbr 8. toč. 1. OT 500 bodova), zastupanje na ročištima 8.11.2021., 15.3.2022., 2.5.2022., 22.11.2022., 6.3.2023., 14.1.2025. i 29.4.2025. (Tbr 9. toč. 1. i 5. OT 2.650 bodova), sastav podneska od 27.6.2014., 8.7.2020., 29.10.2021., 20.10.2022., 8.5.2023. i 19.7.2024. (Tbr. 8. toč. 1. ,3., i 4. OT 2.550 bodova), odnosno ukupno 5.700 bodova ili 11.400,00 EUR, trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu od 2.850,00 EUR, odnosno ukupno 14.250,00 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.

41. Budući da je tuženik tražio zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, a kako parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud mu je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude u ovoj pravnoj stvari, to jest od 27. svibnja 2025. do isplate u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu 27. svibnja 2025.

Sutkinja

Jadranka Liović Merkaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Velikoj Gorici. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana objave ove presude.

Dna:

- tužitelju

- pun. tuženika