Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-949/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu Zlatani Bhar, u pravnoj stvari tužitelja Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Glavaš, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, protiv 1. tuženice FU (Stainforth) Ignjatov iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika LU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Branko Devide Vincenti, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Cvitković i Devide u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi 2. tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-916/2020-19 od 26. svibnja 2022., 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Uvažava se žalba 2. tuženika LU, preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-916/2020-19 od 26. svibnja 2022. u dijelu pod točkom I. izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se 2. tuženiku LU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, iznos od 9.700,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 04.05.2017. godine do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

»I. Nalaže se II-tuženiku LU OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], platiti tužitelju Adriatic osiguranju d.d. OIB:94472454976 iz Zagreba, Listopadska 2, iznos od 9.700,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 04. svibnja 2017. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na I-tuženicu za solidarnom isplatom iznosa od 9.700,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 04. svibnja 2017. godine do isplate kao neosnovan.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.«

2. Protiv navedene presude, u dijelu kojim je u odnosu na njega prihvaćen tužbeni zahtjev (točka I. izreke), žalbu je podnio 2. tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05 , 2/07- odluka USRH, 84/08, 96/08- odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13,43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP) s prijedlogom da ovaj sud prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva, a podredno da istu u tom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Prije svega valja reći da je u konkretnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti, zbog čega se prvostupanjska presuda ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (argumentum a contrario iz odredbe članka 467. stavak 1. ZPP). Stoga, žalbeni navodi u dijelu koji predstavljaju prigovore činjenične naravi nisu razmatrani.

6. U postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjske presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti pa tako ni ona iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju 2. tuženik ukazuje žalbom.

6.1. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih je ne bi bilo moguće ispitati, a u njoj su sadržani razlozi o svim odlučnim činjenicama. Ističe se kako činjenica je li malodobno dijete bilo vezano u sjedalici unutar vozila te je li njegova majka (1. tuženica) poduzela sve potrebne mjere nije odlučno za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na 2. tuženika, kao vlasnika vozila, odnosno tužiteljeva osiguranika.

7. Međutim, osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Predmet spora u ovom stupnju postupka je zahtjev za naknadu štete koju je tužitelj isplatio oštećeniku ŠU povodom štetnog događaja od 24. ožujka 2017., a koji zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji je 2. tuženik, kao osiguranik, odgovoran za nastalu štetu, jer je povrijedio obvezu Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti iz točke D.1.2. ("Ovlašteni vozač"), omogućivši da vozilo koristi neovlašteni vozač (maloljetno dijete).

9. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

- da je vozilo reg. oznaka [registarska oznaka], vlasništvo 2. tuženika, na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja od automobilske odgovornosti,

- da je predmetno vozilo na dan štetnog događaja koristila 1. tuženica, nakon čega je vozilo parkirala u dvorištu svoje kuće, ostavivši u vozilu svoje i 2. tuženikovo maloljetno dijete,

- da je do štetnog događaja došlo na način da je maloljetno dijete 1. i 2. tuženika pokrenulo vozilo radnjom spuštanja ručne kočnice, uslijed čega je vozilo nekontroliranim kretanjem unatrag, prešavši preko cijele širine kolnika [adresa], naletjelo na garažna vrata na kbr. 76 i oštetilo garažna vrata tog objekta te stražnji dio osobnog vozila reg. oznaka [registarska oznaka],

- da je tužitelj oštećeniku ŠU naknadio imovinsku štetu na objektu i vozilu u ukupnom iznosu od 9.700,00 kn.

10. Na temelju tih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da je 2. tuženik, na temelju odredbe članka 24. stavak 3. u vezi članka 24. stavak 1. točke 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP), a sve u vezi točke D.2.3. Općih uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (dalje: Opći uvjeti), izgubio prava iz osiguranja i da je stoga, kao odgovorna osoba, dužan tužitelju naknaditi cjelokupni isplaćeni iznos štete.

11. Iz sadržaja tužbe i činjeničnih navoda tužitelja iznesenih tijekom postupka nedvojbeno proizlazi da tužitelj svoj zahtjev prema 2. tuženiku temelji na činjenici gubitka njegovih prava iz osiguranja zbog toga što je omogućio da vozilo koristi njegov maloljetni sin, odnosno neovlašteni vozač.

12. Iako je Općim uvjetima propisana obveza osiguranika da onemogući neovlaštenom vozaču korištenje vozila (točka D.1.2.) kao što je propisan gubitak prava iz osiguranja u slučaju kršenja te obveze, valja reći da je odredbom članka 43. stavak 4. ZOOP propisano da uvjeti osiguranja u vezi s ugovorom o osiguranju moraju biti u skladu s odredbama tog Zakona.

12.1. Utoliko je 2. tuženik u pravu kada navodi da odredba članka 24. ZOOP, koja propisuje slučajeve u kojima osigurana osoba gubi prava iz osiguranja, ne predviđa gubitak tih prava u slučaju neovlaštene vožnje.

13. Međutim, postupak naknade štete, kada je štetu prouzročio vozač koji je neovlašteno upravljao vozilom, ipak je propisan odredbama ZOOP-a, pa bi tako tužitelj, na temelju odredbe članka 25. stavak 8. ZOOP, imao pravo od osobe koja je odgovorna za štetu naknaditi cjelokupno isplaćeni iznos štete, kamata i troškova i za slučaj kada je štetu prouzročio neovlašteni vozač.

14. Unatoč navedenom, pored nesporne činjenice da je šteta uzrokovana tako što je vozilom upravljao maloljetni sin 2. tuženika i član njegovog obiteljskog kućanstva, čak i da se maloljetno dijete može smatrati vozačem u smislu odredbi ZOOP-u, isti se svakako ne može smatrati neovlaštenim vozačem u smislu odredbe članka 25. stavka 2. tog Zakona, pa samim time ne postoji osnova niti u odredbi članka 25. ZOOP prema kojoj bi tužitelj mogao zahtijevati od 2. tuženika naknadu isplaćenog iznosa štete.

15. Iako se tužitelj u tužbi pozvao i na prava koja mu pripadaju na temelju samog zakona, odnosno odredbe članka 963. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i78/15), koja regulira prijelaz osiguranikovih prava prema odgovornoj osobi na osiguratelja, stavkom 4. tog članka prijelaz prava je, između ostalog, isključen ako je štetu prouzročila osoba u srodstvu u pravoj liniji s osiguranikom ili osoba za čije postupke osiguranik odgovara ili koja živi s njim u istom kućanstvu.

16. Slijedom svega navedenoga, na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP. žalbu 2. tuženika valjalo je uvažiti i prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke preinačiti odbijanjem zahtjeva tužitelja da mu 2. tuženik naknadi iznos štete koji je on isplatio oštećeniku u predmetnom štetnom događaju.

17. U nepobijanom dijelu koji se odnosi na 1. tuženicu (točka II. izreke) i u odluci o troškovima postupka (točka III. izreke), prvostupanjska presuda nije bila predmet ispitivanja (članak 365. stavak 1. ZPP).

U Sisku 27. svibnja 2025.

Sutkinja

Zlatana Bihar