Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Stalna služba u Križevcima
[adresa], M 14
Poslovni broj: P-41/2024-44
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sucu toga suda Ivani Čolić Bagarić, u pravnoj stvari tužitelja MP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćnici Vesni Vignjević-Žak, odvjetnici u [adresa], protiv I. tuženika ŽP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tužene SP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] oboje zastupani po punomoćnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić, Hrvoje Mladinić, odvjetnicima u Bjelovaru radi ukidanja osobne služnosti, nakon održane glavne rasprave 6. svibnja 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, I. tuženika i punomoćnika tuženika, 27. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
" Ukida se tuženima JP [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] i SP [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pravo osobne služnosti upotrebe garaže koja se nalazi upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čkbr. [katastarska čestica] jednokatna stambena zgrada broj 29-A (u prizemlju poslovni prostor – Optika i butik) dvorišna jednokatna stambena zgrada (u prizemlju poslovni prostor – prodavaonica mješovite robe sa priručnim skladištem i sanitarnim čvorom) i dvorište u A. Šenoe sa 262 m², i to suvlasnički dio 262/1000 etažno vlasništvo (E-1) STANA "A" koji se nalazi u prizemlju dvorišne jednokatne stambene zgrade, a sastoji se od garaže, hodnika, kupaonice, dnevnog boravka, kuhinje i dvije sobe, netto korisne površne P=85,30 m², kojemu pripadaju sporedni dijelovi i to: spremište koje se nalazi u podrumu ulične jednokatne stambenoposlovne zgrade korisne površine P=17,24 m², spremište koje se nalazi u podrumu ulične jednokatne stembeno-poslovne zgrade, korisne površine P=13,61 m² i predprostor koji se nalazi u prizemlju ulične jednokatne stambeno-poslovne zgrade, korisne površine P=7,86 m² u vlasništvu tužitelja MP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te su tuženi dužni tužitelju predati u posjed predmetnu garažu slobodnu od svih zatečenih stvari u roku od 15 dana." kao neosnovan.
II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatom troškova ovog parničnog postupka.
III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura (šesto dvadeset i pet eura) u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 16. siječnja 2024. navodi da je on vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to stana upisanog u suvlasnički dio 262/1000 etažno vlasništvo (E-1) STANA "A" koji se nalazi u prizemlju dvorišne jednokatne stambene zgrade, a sastoji se između ostalog i od garaže, a da su tuženi također suvlasnici nekretnine upisne u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to suvlasničkog dijela 272/1000 etažno vlasništvo ( E-4) STAN D. Nadalje navodi da je u korist stana tuženika osnovana osobna služnost prilikom kupoprodaje toga stana koja je sada izgubila razumnu svrhu.
1.1. Ističe da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj P-132/15 od 16.03.2016. odbijena tužba tužitelja kojom zahtjeva ukidanje prava uporabe predmetne garaže jer pravo služnosti uporabe nije izgubilo razumnu svrhu, međutim tužitelj smatra da je nakon donošenja pravomoćne presude P-132/15 od 16.03.2016., došlo je do bitno izmijenjenih činjenica i okolnosti na osnovu kojih je donesena ranija presuda.
1.2. S tim u vezi ističe kako su tuženi su iznajmljivali stan podstanarima pa u predmetnom stanu ne borave ni povremeno, kako tuženi tako ni njihovi sinovi, slijedom čega tužitelj smatra da više nema okolnosti i činjenica iz presude P-132/15 da: "tuženi još uvijek koriste garažu i za to imaju potrebu, jer dolaze u stan i borave, iako manje...."
1.3. Također ističe da tuženi ne samo da ne koriste stan i ne borave u njemu ni povremeno, nego ne koriste ni garažu za smještaj auto i to još od 2016. godine. S obzirom da tuženi žive i rade u Zagrebu, gdje imaju prijavljene adrese, u vlastitim stanovima, te u predmetni stan ne dolaze uopće, pa dakle ne koriste garažu za držanje automobila, tuženi isključivo zbog narušenih odnosa sa tužiteljem, ne žele predati posjed garaže tuženiku.
1.4. Slijedom navedenog, tužitelj smatra da su nastupile pretpostavke iz odredbi čl. 241. i čl. 242. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima(Narodne novine 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst, 94/17 – ispravak pročišćenog teksta, te najnovije izmjene u NN 52/2025 u daljnjem tekstu ZV), kojim je propisano izgubi li pravo služnosti razumnu svrhu, vlasnik poslužne stvari može zahtijevati da se ono ukine; ako nije što posebno određeno, odluku o ukinuću donijet će sud na zahtjev vlasnika poslužne stvari, bez obzira na pravni temelj na kojem je ta služnost bila osnovana, stoga predlaže ovom sudu tužbu i tužbeni zahtjev za ukidanje služnosti usvojiti
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da da je nesporno da su parnične stranke suvlasnici nekretnina kako su opisane, da im je priznato pravo osobne služnosti uporabe garaže koja je vlasništvo tužitelja pa i u spisu broj P-132/15 ovog suda. Nesporna je činjenica da niti u vrijeme vođenja parničnog postupka u spisu broj P- 132/15 ovog suda tuženici nisu boravili u [adresa], no tuženi smatraju da činjenica privremenog napuštanja [adresa] zbog posla ne predstavlja promijenjenu okolnost koja bi opravdavala podnošenje tužbe o već presuđenoj stvari. Nesporno je da je točan navod da su tuženi 2020. godine iznajmili stan, ali ne i garažu na kojoj nesporno imaju osobnu služnost, budući da ju i danas koriste za vlastite potrebe. Tuženici smatraju kako je odlučna činjenica da su i danas poslovno, obiteljski, ali i kroz vlasništvo nekretnina vezani uz Grad Bjelovar i njegovu okolicu. I prvo i drugo tuženi su angažirani kao predavači na Visokom učilištu u Bjelovaru, vlasnici su nekretnina u okolici [adresa] (u k. o. [katastarska općina]), a prvo tuženi ŽP je u periodu koji tužitelj kvalificira kao „period promijenjenih okolnosti“ radio temeljem Ugovora i u Općoj bolnici u Bjelovaru. Slijedom svega iznesenog, tuženi predlažu tužbu i tužbeni zahtjev odbiti.
4. Tijekom postupka radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica, sud je pročitao izvadak iz zemljišnih knjiga (list 5-6 spisa) presudu P-132/15 i Gž- 1727/16-2 od 16.03.2016. (list 7-17 spisa), kopiju presude P-1101/2021-19 od 17.01.2023.( list 31-43 spisa), kopiju rješenje ŽS Split, poslovni broj Gž-1041/2023 od 25. rujna 2023. (list 63-67 spisa), raspored nastave od 20. veljače 2024. Veleučilište u Bjelovaru, presliku prometne dozvole, raspored nastave za 3. semestar stručnog prijediplomskog studija Sestrinstva u akademskoj godini 2024./2025., pročitao spis P- 132/15, pregledao fotografije od 9. listopada 2024. (list 125-127 spisa ), pregledao fotografije od 24. studenog 2024. (list 134-135), saslušao svjedoka CP iz [adresa] (list 137-138), saslušao svjedoka ŠP iz [adresa] (list 138 spisa) te saslušao stranke (list 139-142 spisa i list 180-181 spisa).
5. U odnosu na istaknuti prigovor presuđene stvari, ovaj sud je stava kako je predmetni prigovor neosnovan, a iz razloga kako je to tužitelj isticao tijekom postupka. Naime, postupak koji se vodio pred ovim sudom odnosio se na razdoblje 2015. te na činjenice nekorištenja garaže u tom periodu, dok s druge strane, tužitelj ovom tužbom iznosi činjenicu gubitka razumne svrhe osobne služnosti za razdoblje tijekom, odnosno nakon 2020. godine.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ukidanje osobne služnosti temeljem članka 241. i 242. ZV-a
7. Među strankama nije sporno da su tuženik i tuženi suvlasnici stanova kako je to navedeno u prvom dijelu obrazloženja ove presude te da su prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji stana s tužiteljem osnovali i osobnu služnost za garažu koja se nalazi na čestici 2038/2 k. o. [katastarska općina] u korist I. i II tuženika. Nije sporna niti činjenica da I. i II. tuženi ne žive u [adresa] te da su stan za koji je osnovana osobna služnost iznajmljivali podstanarima.
7.1. Sporno je je li u razdoblju nakon donošenja presude u predmetu poslovnog broj aP-132/2015 ovog suda do danas došlo do promijenjenih okolnosti koje bi dovele do ukidanja služnosti u vidu prestanka korištenja predmetne garaže u svrhu koja joj je namijenjena, prvenstveno za parkiranje osobnog automobila.
8. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
9. Sud je na temelju izvatka iz zemljišne knjige te spisa P-132/15, utvrdio kako su stranke ugovorile pravo korištenja garaže tužitelja koja se nalazi na čestici 2038/2 k. o. [katastarska općina] s odredbom zabrane prenošenja na druge osobe, čime su zapravo osnovali osobnu služnost koja sukladno odredbi članka 244. ZV-a prestaje smrću ovlaštenika.
9.1. Iz kopije presude P-1101/2021-19 od 17.01.2023.) te kopije rješenja ŽS Split, poslovni broj Gž-1041/2023 od 25. rujna 2023. utvrđeno je da je u utuženom razdoblju tužitelj također pokrenuo postupke protiv najmoprimaca ovdje tuženika radi parkiranja njihovih automobila u dvorište zgrade u kojoj se nalaze kako stan tako i garaža za koju se traži u ovom postupku ukidanje osobne služnosti. Dakle utvrđeno je da najmoprimci nisu koristili predmetnu garažu, a na što nisu niti ovlašteni, budući da se radi o osobnoj služnosti tuženika.
9.2. Na temelju rasporeda nastave od 20. veljače 2024. Veleučilišta u Bjelovaru te rasporeda nastave za 3. semestar stručnog prijediplomskog studija Sestrinstva u akademskoj godini 2024./2025, kao iz njihovih iskaza sud je utvrdio da ovdje I. i II. tuženik još uvijek povremeno dolaze u [adresa], odnosno da još uvijek imaju životnu i radnu povezanost s [adresa].
9.3. Na temelju fotografija od 9. listopada 2024. sud je utvrdio da su se u predmetnoj garaži toga dana nalazile stvari I. i II. tuženika.
9.4. Na temelju fotografija od 24. studenog 2024. sud je utvrdio da se u predmetnoj garaži toga dana nalazi parkiran automobil marke mazda, reg [registarska oznaka].
9.5. Na temelju preslike prometne dozvole te zapisnika o provedenom uviđaju sud je utvrdio da se u garaži nalazi parkiran automobil marke mazda, reg [registarska oznaka] (naveden u prometnoj dozvoli) koji je u vlasništvu I- tuženika ŽP zajedno sa ostatkom spremljenih stvari koje povremeno koriste npr. prilikom izvođenja nastave za koja su angažirana od strane Veleučilišta u Bjelovaru.
9.6. Na temelju iskaza svjedoka CP sud nije utvrđivao odlučne činjenice, budući da nema neposrednih saznanja o njima pa stoga ni ne ocjenjuje vjerodostojnost, odnosno istinitost njegova iskaza.
9.7. Na temelju iskaza svjedoka ŠP sud je utvrdio da tuženici koriste garažu kao spremište za stvari te da su ranije koristili garažu za parkiranje automobila.
9.8. Na temelju iskaza tužitelja i tuženika sud nije utvrđivao odlučne činjenice, budući da su one utvrđene ispravama i provedenim uviđajem.
10. Sud je sve dostavljene isprave cijenio kao vjerodostojne jer nemaju očitih nedostataka, a njihova vjerodostojnost tijekom postupka nije dovedena u pitanje, odnosno nije osporena od strane tuženika ni tužitelja.
10.1. Sud iskaz OP ocjenjuje kao vjerodostojan i istinit, budući da navedeni svjedok ima neposrednih saznanja o bitnim činjenicama.
11. Slijedom gore provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio da unatoč činjenici što u predmetnom stanu I. tuženik i II. tuženik ne žive, oni i dalje predmetnu garažu koriste i kao spremište, ali i za povremeno parkiranje automobila, a kako su i stranke same ugovorile člankom 4. Kupoprodajnog ugovor.
11.1. Naime, iako je Zakonom o prostornom uređenju i gradnji te pravilnicima kao podzakonskim aktima garaža definirana kao zatvoreno spremište za smještaj i čuvanje motornog vozila, ovaj sud je stava da se garaža može koristiti i kao spremište, pored parkiranja automobila, što je zapravo vrlo čest slučaj i u praksi.
11.2. Slijedom navedenog nije ispunjena pretpostavka gubitka razumne svrhe na temelju koje bi ovaj sud mogao ukinuti osobnu služnost i to dok god tuženici ostvaruju pravo korištenja garaže, kao spremište ili parkiranje automobila, a što je u tijeku ovog postupka i utvrđeno.
12. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. i 155. ZPP-a te na Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje Tarifa).
13. S obzirom da je tuženik u cijelosti uspio sa osporavanjem tužbenog zahtjeva, sud je tužitelju naložio plaćanje parničnih troškova.
13.1 Tuženiku je stoga, sukladno Tarifi priznat trošak jednokratne nagrade u visini od 625,00 eura po Tbr 7. točka 2. Tarife (250,00 bodova x 2,00 eura = 500,00 eura uvećano za PDV 25% u iznosu od 125,00 eura).
14. Slijedom svega navedenog, riješeno je kao u izreci.
U Križevcima 27. svibnja 2025.
Sutkinja
Ivana Čolić Bagarić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.
Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud neće dostavljati presudu prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude. Ako stranaka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obavještena o ročištu smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-Oglasne ploče sudova 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).