REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-666/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužitelja ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marijan Ruždjak, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o. iz Zagreba, Ulica Frana Folnegovića 1, OIB: 83416546499, kojeg zastupa punomoćnik Matija Potočnjak, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. travnja 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Ivana Filkovića, odvjetnika, zz tuženika TT i punomoćnika tuženika Matije Potočnjaka, odvjetnika, dana 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je Odluka tuženika VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499 broj O-308/24 od 19. travnja 2024. nedopuštena, te da radni odnos tužitelja ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kod tuženika nije prestao, pa se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto „Rukovoditelja službe I u Službi pravnih i općih poslova“, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 875,00 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je temeljem Ugovora o radu sklopljenog između tužitelja i tuženika na neodređeno vrijeme 30. studenog 2022., broj 7610-744/22, kod tuženika obavljao poslove Rukovoditelja službe I u Službi pravnih i općih poslova. Odlukom tuženika broj 0-308/2024 od 19. travnja 2024. tužitelju je otkazan Ugovor o radu. Protiv otkaza tužitelj je uložio zahtjev za zaštitu prava 3. svibnja 2024., kojeg je tuženik primio 7. svibnja 2024. i na koji tuženik nije odgovorio. Otkaz ugovora o radu tužitelju je nedopušten i to kako u dijelu koji se odnosi na proceduru otkazivanja tako i u odnosu na opravdani razlog. Prije otkazivanja ugovora o radu tužitelj nije upozoren u smislu odredbe čl. 119 st. 1 Zakona o radu (Narodne novine broj 92/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 - dalje: ZR), niti mu je prije otkazivanja omogućena obrana (čl. 119 st. 2 ZR). Razlozi koji su u otkazu navedeni za opravdanje nepoštivanja procedure su nejasni i nerazumljivi što znači da ne postoje okolnosti koje bi opravdavale da poslodavac radniku prethodno uruči upozorenje te da mu omogući obranu. Ne postoji niti opravdani razlog za otkaz. Samo obrazloženje otkaza iznosi potpuno neistinite činjenice kojima se nastoji prikriti stvarne razloge otkaza. Suprotno tvrdnjama otkaza, tužitelj je dao potpuno ispravno pravno mišljenje o pravu FT na povećanje plaće od 12,9 % te ostvarivanja ostalih prava iz Kolektivnog ugovora. Navedeno pravno mišljenje ni u čemu nije protivno pravnom mišljenju Povjerenstva za tumačenje i praćenje primjene Kolektivnog ugovora (dalje: Povjerenstvo). Takva suprotnost ne može niti postojati jer se pravno mišljenje Povjerenstva odnosilo na sasvim drugo pitanje. Povjerenstvo se izjašnjavalo o pitanju da li FT u trenutku kad navršava 60 godina života kao direktor, radnik s posebnim ovlastima i državni dužnosnik ostvaruje prava definirana čl. 85 Kolektivnog ugovora poslodavca uzimajući u obzir čl. 1 st. 2. Pitanje zbog kojeg je tužitelj navodno dobio otkaz odnosilo se na prava FT kao radnika koji je i dalje imao ugovor o radu na radnom mjestu direktora, ali to on nije bio, a samo zbog propusta poslodavca navedeni mu ugovor nije izmijenjen. To, međutim, ne mijenja činjenicu da je u takvom slučaju njegov ugovor u punom smislu ugovor o radu, a ne ugovor člana Uprave. Zbog navedenog je pravno mišljenje koje je tužitelj dao potpuno ispravno, a stav poslodavca rezultat je potpune pravne ignorancije ili namjerne zloupotrebe prava tužitelja, koji je kod tuženika radio duže od 20 godine, bez i jednog upozorenja. Tužitelj predlaže presuditi kao u izreci ove presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da sukladno opisu poslova iz ugovora o radu, tužitelj kao rukovoditelj Službe općih i pravnih poslova odgovara za rad Službe pravnih i općih poslova, odgovoran je za koordinaciju rada između odjela unutar navedene službe i suradnju s drugim službama, praćenje propisa vezanih za djelatnost poslodavca i primjenu propisa, sudjeluje u izradi propisa i akata te odgovara za iste, organizira i nadzire pripremu ugovora i obavlja ostale poslove po nalogu nadređenih. Tuženik ističe da je dana 12. veljače 2024., tužitelj kao osoba odgovorna za rad Službe pravnih i općih poslova, na upit direktora o tome ostvaruje li FT pravo na povećanje plaće od 12,9%, temeljem čl. 59. Kolektivnog ugovora, izradio pisano tumačenje i uputu koju je 12. veljače 2024. uputio direktoru poslodavca, VT, rukovoditelju Službe računovodstva i financijskih poslova i ĐT, direktoru Sektora zajedničkih poslova. U tumačenju i uputi od 12. veljače 2024. tužitelj je izričito naveo da FT nije radnik s posebnim ovlastima iz čl. 1. stavka 2. Kolektivnog ugovora da se na njega primjenjuje Kolektivni ugovor, da treba ostvariti povećanje plaće od 12,9% kao i sva prava iz Kolektivnog ugovora. Temeljem takvog tumačenja i upute Služba računovodstva i financijskih poslova je FT obračunala i isplatila uvećanu plaću za 12,9%. Tužitelj je u trenutku izrade takvog tumačenja i upute znao da FT ima sklopljen ugovor o radu direktora/člana uprave i da sukladno čl. 1. st. 2. Kolektivnog ugovora odredbe navedenog ugovora obvezuju potpisnike ugovora i radnike zaposlene u Vodoopskrbi i odvodnji d.o.o. izuzev radnika zaposlenih na radnim mjestima s posebnim ovlastima, odnosno da se na FT ne primjenjuju odredbe Kolektivnog ugovora. Tuženik posebno ističe kako je tužitelju kao predstavniku poslodavca i predsjedniku Povjerenstva za tumačenje i praćenje primjene Kolektivnog ugovora poznato da je navedeno Povjerenstvo dana 15. siječnja 2024. donijelo zaključak da se na FT i na njegov ugovor o radu direktora/člana uprave ne primjenjuju odredbe Kolektivnog ugovora. Tužitelj je 15. siječnja 2024. pod točkom 3. dnevnog reda glasovao za zaključak da se Kolektivni ugovor ne primjenjuje na FT. Unatoč gore navedenim saznanjima i činjenici da se na FT ne primjenjuju odredbe Kolektivnog ugovora, tužitelj je kao odgovorna osoba za rad Službe pravnih i općih poslova izradio pogrešnu uputu i mišljenje temeljem koje je FT povećana plaća za 12,9% temeljem Kolektivnog ugovora. Tuženik ističe kako opisano postupanje tužitelja kao radnika tuženika predstavlja skrivljeno ponašanje radnika, kršenje obveza iz radnog odnosa i razlog za otkaz ugovora o radu. Prije donošenja odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem tužitelja kao radnika, tuženik kao poslodavac je proveo savjetovanje sa Radničkim vijećem sukladno odredbi čl. 150. Zakona o radu. U odnosu na navode iz točke 1. tužbe o tome da tužitelj nije upozoren u smislu odredbe čl. 119. st. Zakona o radu, i o tome da mu prije otkazivanja nije omogućena obrana, tuženik ističe da gore navedene činjenice i razlozi za otkaz predstavljaju okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od tuženika kao poslodavca da tužitelja kao radnika pisano upozorava na povrede obveza iz radnog odnosa ili mu omogućuje iznošenje obrane u smislu čl. 107 st. 1. i st. 2. Kolektivnog ugovora. Slijedom svega prethodno navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaze uvidom u: Ugovor o radu od 30.11.2022., Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika od 19.04.2024., Zahtjev za zaštitu prava sa potvrdom o primitku i povratnicom, Zapisnik Ur.broj: 1-15/2024, e-mail komunikaciju, Dopis Radničkog vijeća od 15.04.2024., Kolektivni ugovor tuženika iz lipnja 2024. i siječnja 2020., Dodatak Kolektivnom ugovoru za tuženika od 29.01.2020., Odluku o opozivu direktora/člana Uprave Društva od 03.03.2023., s podatcima za upis u glavnu knjigu Sudskog registra, te je saslušan tužitelj i zz tuženika TT, u svojstvu stranaka u sporu.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev, osnovan.

5. Iz Odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika koju je tuženik donio 19.04.2024., proizlazi da se tužitelju zaposlenom na radnom mjestu Rukovoditelja Službe I u Službi pravnih i općih poslova otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 30.11.2022. zbog skrivljenog ponašanja i kršenja obveza iz radnog odnosa. Iz obrazloženja Odluke slijedi da je sukladno opisu poslova iz Ugovora o radu, tužitelj odgovoran za rad Službe pravnih i općih poslova, za koordinaciju rada između odjela unutar navedene službe i suradnju s drugim službama, praćenje propisa vezanih za djelatnost poslodavca i primjenu propisa, sudjelovanje u izradi propisa i akata, te da odgovara, organizira i nadzire pripremu ugovora, te obavlja ostale poslove po nalogu nadređenih. Nadalje, da je 12. veljače 2024. tužitelj kao osoba odgovorna za rad Službe pravnih i općih poslova na upit direktora da li FT ostvaruje pravo na povećanje plaće od 12,9%, temeljem čl. 59. Kolektivnog ugovora izradio pisano tumačenje i uputu koju je 12. veljače 2024. uputio direktoru poslodavca te VT, rukovoditelju Službe računovodstva i financijskih poslova i ĐT, direktoru Sektora zajedničkih poslova. U tumačenju i uputi od 12. veljače 2024. tužitelj je izričito naveo da FT nije radnik s posebnim ovlastima iz čl. 1. st. 2. Kolektivnog ugovora, da se na njega primjenjuje Kolektivni ugovor, da treba ostvariti povećanje plaće od 12,9% kao i sva prava iz Kolektivnog ugovora. Temeljem takvog tumačenja i upute Služba računovodstva i financijskih poslova je FT obračunala i isplatila uvećanu plaću za 12,9%. Tužitelj je u trenutku izrade takvog tumačenja i upute znao da FT ima sklopljen ugovor o radu direktora/člana Uprave i da sukladno čl. 1. st. 2. Kolektivnog ugovora odredbe navedenog ugovora obvezuju potpisnike ugovora i radnike zaposlene u Vodoopskrbi i odvodnji d.o.o. izuzev radnika zaposlenih na radnim mjestima s posebnim ovlastima, odnosno da se na FT ne primjenjuju odredbe Kolektivnog ugovora. Tužitelju je kao predstavniku poslodavca i predsjedniku Povjerenstva za tumačenje i praćenje primjene Kolektivnog ugovora poznato da je navedeno Povjerenstvo dana 15. siječnja 2024., donijelo zaključak da se na FT i na njegov ugovor o radu direktora/člana Uprave ne primjenjuju odredbe Kolektivnog ugovora. Tužitelj je 15. siječnja 2024. pod točkom 3. dnevnog reda glasovao za zaključak da se Kolektivni ugovor ne primjenjuje na FT. Unatoč gore navedenim saznanjima i činjenici da se na FT ne primjenjuju odredbe Kolektivnog ugovora, tužitelj kao odgovorna osoba za rad Službe pravnih i općih poslova izradio je pogrešnu uputu i mišljenje temeljem koje je FT povećana plaća za 12,9% temeljem Kolektivnog ugovora iako se na njegov ugovor o radu direktora/člana Uprave ne primjenjuju odredbe Kolektivnog ugovora. Takvo postupanje radnika prema ocjeni poslodavca predstavlja skrivljeno ponašanje radnika i razlog za otkaz ugovora o radu. Poslodavac smatra da gore navedene činjenice i razlozi za otkaz predstavljaju okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da radnika pisano upozorava na povrede obveza iz radnog odnosa ili mu omogućuje iznošenje obrane u smislu čl. 107. st. 1. i st. 2. Kolektivnog ugovora.

6. Uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme koje su stranke sklopile 30.11.2022., sud je utvrdio da se tužitelj obvezao kod tuženika obavljati poslove radnog mjesta Rukovoditelja službe I u Službi pravnih i općih poslova .

7. Temeljem priložene dokumentacije u spisu te iskaza stranaka, sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje;

- da je čl. 85. Kolektivnog Ugovora za tuženika iz 2020. određeno da kada se tijekom radnog vijeka radnika smanjuje njegova radna sposobnost utvrđena po nadležnoj ustanovi, zbog godina starosti, povrede na radu, invaliditeta, profesionalnih i ostalih bolesti, kao i pet godina prije stjecanja prava radnika na starosnu mirovinu, poslodavac je dužan osigurati povoljnije uvjete rada za tog radnika, bez umanjenja njegove plaće koju je ostvario u vremenu prije nego su nastupile spomenute okolnosti, dok je čl. 1.st. 2. propisano da odredbe KU-a obvezuju potpisnike i radnike zaposlene kod tuženika, izuzev radnika zaposlenih na radnim mjestima s posebnim ovlastima. Člankom 59. utvrđuje se osnovica za plaću i način obračuna osnovice u odnosu na uvećanje iste za svaku slijedeću godinu, cijena sata rada i stalni dodatak ;

-da je FT bio direktor tuženika do 03.03.2023., kako slijedi iz navoda tuženika, koji navod je suglasan s Odlukom o opozivu direktora/člana Uprave Društva, koju je Skupština Društva donijela tog dana, te Podataka za upis u glavnu knjigu sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu od 06.03.2023.;

-da je FT i nakon prestanka obavljanja poslova direktora (radnik s posebnim ovlastima), nastavio raditi kod tuženika te mu je novi Ugovor o radu ponuđen 15.04.2024., kojeg je prihvatio, a za poslove radnog mjesta Rukovoditelja službe prodaje, kako to slijedi iz jasnog iskaza zz tuženika TT, koji nadodaje i da mu je nadalje isplaćivana plaća upravo za to radno mjesto;

-da je FT napunio 60 godina života dana 14.10.2022., kako to slijedi iz navoda tuženika, koje potvrđuju i stranke u svojim iskazima navodeći da je isti napunio 60 godina života prije nego li je opozvan s funkcije direktora Društva;

-da je dana 15.01.2024. Povjerenstvo za tumačenje odredaba KU-a dalo tumačenje na pitanje da li FT u trenutku kada navršava 60 godina kao direktor i državni dužnosnik ostvaruje navedeno pravo definirano čl. 85. KU-a, a prema čl. 1.st.2. KU-a, u kojem je izrazilo svoje tumačenje da se KU ne primjenjuje na njega;

-da je navedeno tumačenje dao kao član Povjerenstva i tužitelj kao predstavnik tuženika i predsjednik tog Povjerenstva, kako iskazuje. S obzirom na kontekst samog pitanja, sud smatra da je odgovor uslijedio sukladno definiranom pitanju, sve u skladu s čl. 85. KU-a i čl. 1.st.2. KU-a. Ovakav odgovor sukladno postavljenom pitanju Povjerenstvu, podrazumijeva pretpostavku da FT obavlja poslove ovlaštene osobe za zastupanje tuženika, i daje odgovor da mu tada kao ovlaštenoj osobi za zastupanje poslodavca, pet godina prije stjecanja prava na starosnu mirovinu, poslodavac ne bi bio dužan osigurati povoljnije uvjete rada, niti bi postojala zapreka za umanjenje njegove plaće. Budući je pitanje postavljeno Povjerenstvu kao i njegov odgovor, jasan i logičan, valja prihvatiti iskaz tužitelja kada navodi da se mišljenje davalo u vremenu kada FT više nije bio ovlaštena osoba za zastupanje tuženika, ali se odnosilo na vrijeme kada je bio direktor;

-da je e-mailom od 12.02.2024. zz tuženika TT od tužitelja i VT, zatražio da se konačno donese stav da li FT ima pravo na uvećanje plaće od 12,9%, u odnosu na primjenu navedenih odredaba KU-a;

-da je tužitelj e-mailom od 12.02.2024. odgovorio da posebne ovlasti koje je imao FT prestaju postojati njegovim opozivom s dužnosti direktora, što se dogodilo Odlukom Skupštine iz ožujka 2023., koju je trebao pratiti raskid njegovog Ugovora o radu uz ponudu novog ugovora s drugačijim uvjetima i materijalnim pravima iz radnog odnosa, pa tužitelj u e-mailu zaključuje da FT od ožujka 2023. nije radnik s posebnim ovlastima iz čl. 1.st.2. KU-a, a kako je i dalje radnik tuženika, to se na njega primjenjuju sve odredbe KU-a, dok ostvarivanje prava iz KU-a ne podrazumijeva prijenos ili nastavljanje prava stečena za vrijeme dok je isti bio dužnosnik u smislu čl. 3.st.1.t.40. Zakona o sprječavanju sukoba interesa (NN 143/2021). Imajući u vidu tumačenje Povjerenstva od 15.01.2024. i pravno mišljenje tužitelja u e-mailu od 12.02.2024., tumačenje i mišljenje nisu isti jer se radi o oprečnim pitanjima koje je postavio tuženik. Tumačenje se odnosi na situaciju pod pretpostavkom ostvarenja prava osobe koja je ovlaštena za zastupanje tuženika, a mišljenje tužitelja na situaciju kada osoba više nema tu funkciju, sve u odnosu na primjenu Kolektivnog ugovora.

8. Slijedom činjenica da je FT bio direktor tuženika do 03.03.2023., s koje funkcije je opozvan Odlukom o opozivu, Skupštine Društva, da je napunio 60 godina života dana 14.10.2022., da od ožujka 2023. nije radnik s posebnim ovlastima iz čl. 1.st.2. KU-a, to se na njega primjenjuju odredbe KU-a, a u spornom razdoblju odredbe KU-a iz 2020., pa tako i odredba čl. 85., koja mu omogućuje pet godina prije stjecanja prava na starosnu mirovinu, povoljnije uvjete rada, bez umanjenja plaće a prema čl. 59. povećanje plaće, povećanjem osnovice za postotak porasta prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba i stalnog dodatka. Dakle, prestankom obavljanja poslova na radnom mjestu s posebnim ovlastima, na FT su se imale primijeniti odredbe kolektivnih ugovora, jer je i dalje nastavio raditi kod tuženika i takav kontinuitet rada je nastavljen voljom ugovornih strana, neovisno što iste odmah nisu sklopile novi ugovor o radu nakon opoziva. Stoga tužitelj nije dao pogrešno mišljenje u odnosu na tumačenje odredaba KU-a, e-mailom od 12.02.2024.

9. Odredbom čl. 115. st.1.t.3. Zakona o radu (»Narodne novine«, br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., dalje ZR), propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa. Neovisno o činjenici što sud cijeni da tužitelj nije kršio obveze iz radnog odnosa, jer je tužitelj u konkretnoj situaciji po ocjeni ovog suda postupio ispravno, valja reći da sve i da je mišljenje tužitelja bilo neispravno, otkaz bi bio neproporcionalna mjera učinjenoj eventualnoj povredi radne obveze. Osobito jer tuženik u tom slučaju treba dokazati zlonamjerno ili nemarno postupanje radnika, što ovdje nikako nije slučaj.

10. Nadalje tuženik je o namjeravanoj odluci otkazivanja ugovora o radu sukladno čl. 150. ZR-a, obavijestio Radničko vijeće, koje nije bilo suglasno, odnosno protivilo se otkazu, sve kako to slijedi iz dopisa Radničkog vijeća od 15.04.2024.

11. Temeljem čl. 124.st.1. ZR-a, valjalo je vratiti tužitelja na rad, na radno mjesto Rukovoditelja službe I u Službi pravnih i općih poslova, koje poslove je tužitelj obavljao sukladno priloženom Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 30.11.2022.

12. Preostalu dokumentaciju u spisu, a niti navode stranaka i druge otkazne razloge, sud ne nalazi potrebnim posebno obrazlagati, kraj utvrđenog činjeničnog stanja na temelju opisanih dokaza u obrazloženju ove odluke.

13. Tužitelj je postupio sukladno odredbi čl. 133. st. 2. ZR-a, budući je Zahtjev za zaštitu prava podnio preporučeno poštom 03.05.2024., a Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu je donesena 19.04.2024.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. ZPP-a, te važećoj Odvjetničkoj Tarifi, a trošak je odmjeren tužitelju koji je bio zastupan po odvjetniku u visini jednokratne nagrade za zastupanje tijekom čitavog prvostupanjskog postupka u visini od 250 bodova, odnosno 500,00 eura, koji iznos obuhvaća: sastav tužbe, sastav podneska od 18.07.2024. i zastupanje na ročištima:

20.09.2024., 28.02.2025. Nadalje je poseban trošak priznat za zastupanje na ročištu 15.04.2025., u visini od 50 bodova, te za sastav zahtjeva za zaštitu prava u visini od 50 bodova, odnosno 200,00 eura. U odnosu na ukupno odmjereni trošak od 700,00 eura, istom je valjalo pridodati PDV u visini od 175,00 eura, pa je ukupni parnični trošak tužitelju priznat i dosuđen u visini od 875,00 eura. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 17.10.2024. budući u istom ponavlja već ranije iznesene navode te za sastav podneska od 09.01.2025., budući je u pitanju požurnica, što nije potreban trošak za vođenje postupka.

15. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 27. svibnja 2025.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika