Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Ulica plemića Borelli 9, Zadar
Poslovni broj: P-568/2021-27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivi Abfal, u pravnoj stvari tužitelja ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz OD Vukušić Bokan i partneri d.o.o., odvjetnicima u Zadru, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupane po punomoćnicima u OD Kallay i partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja i dr., nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 23. travnja 2025., u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i zamjenika zamjenika punomoćnika tužene, dana 27. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženoj Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 6.148,10 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to na:
- 0,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2007. do isplate,
- 2,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2007. do isplate,
- 0,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2007. do isplate,
- 4,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2008. do isplate,
- 7,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.02.2008. do isplate,
- 12,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2008. do isplate,
- 4,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2008. do isplate,
- 1,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2008. do isplate,
- 5,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2008. do isplate,
- 0,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2008. do isplate,
- 0,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2008. do isplate,
- 3,59 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2008. do isplate,
- 27,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2008. do isplate,
- 11,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2008. do isplate,
- 32,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2008. do isplate,
- 35,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2009. do isplate,
- 36,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2009. do isplate,
- 33,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2009. do isplate,
- 34,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2009. do isplate,
- 28,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2009. do isplate,
- 23,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2009. do isplate,
- 25,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2009. do isplate,
- 27,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2009. do isplate,
- 27,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2009. do isplate,
- 24,81 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2009. do isplate,
- 29,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2009. do isplate,
- 33,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2009. do isplate,
- 38,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2010. do isplate,
- 37,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2010. do isplate,
- 44,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2010. do isplate,
- 42,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2010. do isplate,
- 45,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2010. do isplate,
-68,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2010. do isplate,
- 62,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2010. do isplate,
- 77,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2010. do isplate,
- 72,82 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2010. do isplate,
- 64,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2010. do isplate,
- 81,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2010. do isplate,
- 102,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2010. do isplate,
- 87,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2011. do isplate,
- 93,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2011. do isplate,
- 86,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2011. do isplate,
- 87,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2011. do isplate,
- 116,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2011. do isplate,
- 118,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2011. do isplate,
- 142,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2011. do isplate,
- 130,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2011. do isplate,
- 116,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2011. do isplate,
- 114,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2011. do isplate,
- 113,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2011. do isplate,
- 119,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2011. do isplate,
- 124,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2012. do isplate,
- 125,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.02.2012. do isplate,
- 121,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2012. do isplate,
- 124,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2012. do isplate,
- 126,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2012. do isplate,
- 123,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2012. do isplate,
- 123,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2012. do isplate,
- 121,73 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2012. do isplate,
- 116,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2012. do isplate,
- 122,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2012. do isplate,
- 124,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2012. do isplate,
- 122,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2012. do isplate,
- 113,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2013. do isplate,
- 121,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2013. do isplate,
- 122,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2013. do isplate,
- 118,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2013. do isplate,
- 108,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2013. do isplate,
- 108,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2013. do isplate,
- 111,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2013. do isplate,
- 114,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2013. do isplate,
- 120,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2013. do isplate,
- 117,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2013. do isplate,
- 119,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2013. do isplate,
- 121,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2013. do isplate,
- 123,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2014. do isplate,
- 126,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2014. do isplate,
- 125,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2014. do isplate,
- 121,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2014. do isplate,
- 120,92 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2014. do isplate,
- 121,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2014. do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), sve u roku od 15 dana.
II. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu, Broj ugovora: 138-50-4146277 s nadnevkom: 29. svibnja 2007. godine, ništetan u dijelu u kojemu se način promjene ugovorne stope kamata vezuje uz neobjektivizirane parametre.
III. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj: 138-50-4146277 s nadnevkom: 29. svibnja 2007. godine, ništetan u dijelu u kojemu se uglavljuje naknada za obradu kredita.
IV. Nalaže se tuženoj Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 653,38 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos počevši od dana koji slijedi danu:
5.06.2007. do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), sve u roku od 15 dana.
V. Odbija se kao neosnovan dio glavnog tužbenog zahtjeva koji glasi: „Nalaže se tuženoj Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.108,77 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to:
- 42,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2008. do isplate,
- 42,56 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.02.2008. do isplate,
- 42,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2008. do isplate,
- 41,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2008. do isplate,
- 48,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2008. do isplate,
- 48,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2008. do isplate,
- 47,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2008. do isplate,
- 47,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2008. do isplate,
- 47,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2008. do isplate,
- 50,50 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2008. do isplate,
- 47,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2008. do isplate,
- 50,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2008. do isplate,
- 50,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2009. do isplate,
- 49,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2009. do isplate,
- 63,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2009. do isplate,
- 62,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2009. do isplate,
- 60,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2009. do isplate,
- 59,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2009. do isplate,
- 58,69 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2009. do isplate,
- 58,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2009. do isplate,
- 57,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2009. do isplate,
- 56,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2009. do isplate,
- 56,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2009. do isplate,
- 56,30 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2009. do isplate,
- 56,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2010. do isplate,
- 55,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2010. do isplate,
- 55,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2010. do isplate,
- 54,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2010. do isplate,
- 54,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2010. do isplate,
- 56,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2010. do isplate,
- 55,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2010. do isplate,
- 56,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2010. do isplate,
- 54,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2010. do isplate,
- 52,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2010. do isplate,
- 54,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2010. do isplate,
- 55,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2010. do isplate,
- 52,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2011. do isplate,
- 52,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2011. do isplate,
- 50,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2011. do isplate,
- 49,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2011. do isplate,
- 52,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2011. do isplate,
- 51,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2011. do isplate,
- 55,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2011. do isplate,
- 52,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2011. do isplate,
- 49,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2011. do isplate,
- 40,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2011. do isplate,
- 39,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2011. do isplate,
- 39,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2011. do isplate,
- 38,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2012. do isplate,
- 37,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.02.2012. do isplate,
- 35,92 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2012. do isplate,
- 34,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2012. do isplate,
- 33,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2012. do isplate,
- 32,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2012. do isplate,
- 31,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2012. do isplate,
- 30,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2012. do isplate,
- 28,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2012. do isplate,
- 27,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2012. do isplate,
- 26,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2012. do isplate,
- 25,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2012. do isplate,
- 23,48 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2013. do isplate,
- 22,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2013. do isplate,
- 21,48 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2013. do isplate,
- 20,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2013. do isplate,
- 18,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2013. do isplate,
- 17,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2013. do isplate,
- 15,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2013. do isplate,
- 14,81 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2013. do isplate,
- 13,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2013. do isplate,
- 12,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2013. do isplate,
- 11,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2013. do isplate,
- 9,73 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2013. do isplate,
- 8,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2014. do isplate,
- 7,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2014. do isplate,
- 5,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2014. do isplate,
- 4,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2014. do isplate,
- 2,82 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2014. do isplate,
- 1,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2014. do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), sve u roku od 15 dana.“
VI. Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi: „Nalaže se tuženoj Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.684,62 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to na:
- 15,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2007. do isplate,
- 15,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2007. do isplate,
- 15,81 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2008. do isplate,
- 15,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.02.2008. do isplate,
- 15,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2008. do isplate,
- 15,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2008. do isplate,
- 23,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2008. do isplate,
- 23,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2008. do isplate,
- 22,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2008. do isplate,
- 22,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2008. do isplate,
- 22,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2008. do isplate,
- 24,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2008. do isplate,
- 22,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2008. do isplate,
- 24,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2008. do isplate,
- 24,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2009. do isplate,
- 23,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2009. do isplate,
- 38,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2009. do isplate,
- 37,69 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2009. do isplate,
- 36,59 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2009. do isplate,
- 35,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2009. do isplate,
- 35,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2009. do isplate,
- 35,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2009. do isplate,
- 34,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2009. do isplate,
- 34,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2009. do isplate,
- 34,13 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2009. do isplate,
- 34,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2009. do isplate,
- 34,13 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2010. do isplate,
- 33,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2010. do isplate,
- 33,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2010. do isplate,
- 33,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2010. do isplate,
- 32,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2010. do isplate,
- 34,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2010. do isplate,
- 33,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2010. do isplate,
- 34,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2010. do isplate,
- 33,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2010. do isplate,
- 32,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2010. do isplate,
- 32,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2010. do isplate,
- 34,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2010. do isplate,
- 32,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2011. do isplate,
- 32,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2011. do isplate,
- 30,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2011. do isplate,
- 30,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2011. do isplate,
- 31,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2011. do isplate,
- 31,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2011. do isplate,
- 29,48 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2011. do isplate,
- 28,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2011. do isplate,
- 26,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2011. do isplate,
- 18,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2011. do isplate,
- 17,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2011. do isplate,
- 17,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2011. do isplate,
- 17,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2012. do isplate,
- 16,56 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.02.2012. do isplate,
- 15,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2012. do isplate,
- 15,50 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2012. do isplate,
- 15,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2012. do isplate,
- 14,44 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2012. do isplate,
- 13,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2012. do isplate,
- 13,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2012. do isplate,
- 12,69 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2012. do isplate,
- 12,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2012. do isplate,
- 11,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2012. do isplate,
- 11,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2012. do isplate,
- 10,47 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2013. do isplate,
- 10,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2013. do isplate,
- 9,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2013. do isplate,
- 8,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2013. do isplate,
- 8,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2013. do isplate,
- 7,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2013. do isplate,
- 7,13 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2013. do isplate,
- 6,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2013. do isplate,
- 6,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2013. do isplate,
- 5,52 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2013. do isplate,
- 4,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2013. do isplate,
- 4,37 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2013. do isplate,
- 3,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2014. do isplate,
- 3,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2014. do isplate,
- 2,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2014. do isplate,
- 1,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2014. do isplate,
- 1,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2014. do isplate,
- 0,59 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2014. do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), sve u roku od 15 dana.“
i
r i j e š i o je
I. Odbija se kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti ovog Suda.
II. Nalaže se tuženoj Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova parničnog postupka iznos od 1.565,37 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. svibnja 2025., kao dana presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se preko dosuđenog iznosa zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi kako su on i tužena sklopili su Ugovor o kreditu, koji sadrži ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora tužena kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja Ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, stoga da je valutna klauzula ništetna. Usprkos tome, tužena da je teretila tužitelja s pozivom na valutnu klauzulu. Nadalje, da se predmetnim Ugovorom tužitelj obvezao tuženoj plaćati kamate. Stopa kamata da nije određena, jer je uglavljena kao promjenjiva, pa da u vrijeme zaključenja Ugovora tužitelj nije znao koliko će novčanih jedinica morati platiti tuženoj kod plaćanja kamate, te nije odrediva, jer Ugovor ne sadrži podatke s pomoću kojih se stopa kamata može odrediti, niti su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Pošto su kamate ugovorene, ali njihova stopa nije Ugovorom ni određena ni odrediva, stopa kamata da je određena čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata. Međutim, da je tužena teretila tužitelja za kamate po stopi višoj od one na koju je imao pravo. Također, da je tužena tužitelju po Ugovoru zaračunala i naplatila naknadu za obradu kredita, na koju nije imala pravo, iz razloga što je Ugovor ništetan u dijelu u kojemu je uglavljeno pravo tužene da tužitelju zaračuna i naplati naknadu jer, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, te kao ugovorne strane koja nije predlagala ni sastavljala Ugovor. Naime, Ugovor da je u cijelosti pripremila i predložila tužena, a prilikom sklapanja Ugovora se o naknadi nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj mogao utjecati na sadržaj Ugovora, pa je tužitelj terećenjem za naknadu stavljen u znatno neravnopravniji položaj u odnosu na tuženu. Pri tome da je sud eventualno sporne odredbe Ugovora dužan tumačiti u korist tužitelja, pa upućuje na odredbe čl. 81., 87. i dr. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/03), čl. 6., 96., 102. i dr. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13) čl. 41., 49., 55. i dr. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 41/14), te čl. 295., 296., 320., 327. i dr. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), kao i na pravne stečevine Europske Unije. Slijedom navedenog, tužitelj drži da je navedenim postupanjem tužena tužitelju pričinila štetu, a sebi stekla korist bez osnove, stoga da je tužena, koja je sastavila Ugovor, dužna vratiti tužitelju stečeno bez osnove zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, od dana stjecanja.
2. Tužena u odgovoru na tužbu uvodno ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda za postupanje u ovoj pravnoj stvari, pozivajući se na odredbe čl. 46. i 48. ZPP- a, te odredbu čl. 70. ZPP-a, tvrdeći da su upravo takav sporazum stranke ovog postupka i sklopile, a što je vidljivo iz čl. 12. Ugovora o kreditu broj 138-50-4146277, kojim su ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta tužene. Nadalje, protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i sve navode iz tužbe na kojima tužitelj temelji postavljeni tužbeni zahtjev. Prvenstveno ističe da je pozivanje tužitelja na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13.6.2014., kao i na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/2017 od 14.6.2018., u cijelosti promašeno. Naime, da su sporne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF), kao i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo te da iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Štoviše, potpisom predmetnog ugovora o kreditu, i to u članku 9., tužitelj da je izjavio da je upoznat ne samo s općim aktima tuženika, nego i sa svim uvjetima kredita, dakle uključujući i dijelove istoga koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF, odnosno na promjenjivu kamatnu stopu. Kada se sve navedeno poveže s činjenicom da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran i to od strane javnog bilježnika Alkice Kolege Zubčić pod brojem OV-13234/07, koji je temeljem članaka 57., 58. i 59. Zakona o javnom bilježništvu (N.N. 78/1993, 29/1994, 162/1998) objasnio strankama smisao i posljedice pravnog posla te se uvjerio da njegov sadržaj odgovara pravoj volji stranaka, potpuno je razvidno da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu raspolagao svim potrebnim informacijama, u cijelosti i potpuno razumio sadržaj i posljedice odredaba koje sada smatra spornima te na njih pristao. Dodatno ističe i da je sa svoje strane poduzela sve moguće mjere kako bi tužitelju prilikom pregovaranja o ponudi kredita bile predočene sve relevantne informacije, pa tako i rizici povezani s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom, u onoj mjeri u kojoj je to tuženoj u datom trenutku bilo poznato. Nadalje, iz svih okolnosti povezanih ne samo sa samim sklapanjem predmetnog ugovora o kreditu, nego i s postupkom koji je prethodio njegovom sklapanju, da je razvidno kako je tužena poštivala sve zakonske odredbe koje reguliraju zaštitu potrošača i bankarsko poslovanje, da je tužitelj donio promišljenu i informiranu odluku da želi sklopiti isti ugovor, i to sa svim njegovim odredbama, kao i da je tužitelj imao stvarnu mogućnost ne samo donijeti odluku o tome hoće li ili neće sklopiti predmetni ugovor, nego i pojedinačno pregovarati o njegovim odredbama koje se tiču valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope. Sklapajući takav ugovor, tužitelj da je nedvojbeno bio dobro upoznat sa svim rizicima koji bi za njega mogli proizaći iz ugovaranja valutne klauzule u CHF, kao i promjenjive kamatne stope, slijedom čega nema nikakve osnove da sud tužitelju pruži zaštitu na način kako isti zahtijeva u predmetnoj pravnoj stvari. U prilog navedenome da govori i okolnost da je ugovor o kreditu koji je predmetom ovog postupka sklopljen na vremensko razdoblje od sedam godina, to nije životno uvjerljivo da tužitelj ne bi bio svjestan da u tom periodu neće doći do promjene tečaja, a s obzirom da su u to vrijeme trendovi kretanja tečaja za franak bili vrlo slični onima za druge valute, kao što nije uvjerljivo niti to da je tužitelj očekivao da se kamatna stopa neće mijenjati tijekom cijelog razdoblja otplate kredita, a iz čega jasno proizlazi da tužitelj ugovaranjem valutne klauzule vezane uz CHF, odnosno promjenjive kamatne stope, samim time nije bio stavljen u nepovoljniji položaj od onoga u kojem su bili ostali potrošači koji su svoje glavnice vezali uz drugu valutu, odnosno ugovorili drugačiji način obračuna kamata. Također, opreza radi, a sve ako bi sud unatoč navedenom bilo iz kojeg razloga smatrao da tužitelj ima prema tuženiku potraživanje koje je predmetom ovog postupka, temeljem čl. 214. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja. Naime, u konkretnom slučaju da je tužitelj podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti i isplate, i to dana 23.3.2021.. U konkretnom slučaju, a kako to proizlazi i iz navoda same tužbe, riječ je o zahtjevu za povrat navodno stečenog bez osnove, a na koji zahtjev se primjenjuje zastarni rok od 5 godina, a što znači da je u konkretnom slučaju u cijelosti nastupila zastara. Naime, poziva se na odredbe čl. 215. i 241. ZOO-a, kao i da se tužba radi zaštite kolektivnih interesa ne može se smatrati tužbom vjerovnika prema dužniku, već je riječ isključivo o zahtjevu za donošenjem deklarativne odluke da li su određenim postupanjem prava potrošača povrijeđena ili ne, niti se udruga potrošača može smatrati vjerovnikom u kontekstu citirane odredbe ZOO-a. S obzirom na nepostojanje druge odredbe koja bi regulirala prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, to je očito kako se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe o zastari iz ZOO-a.
3. Sud je izveo dokaz uvidom u isprave priložene spisu i to u Ugovor o kreditu broj:
138-50-4146277 od 29.5.2007. (l.s. 6-10), ponuda za kupnju motornog vozila broj 93 od 24.5.2007. (l.s. 11), otplatna tablica-informativni izračun od 30.5.2007. (l.s. 13-15), dopis tužene upućen tužitelju od 19.11.2007. (l.s. 16), dopis tužene upućen tužitelju od 2.7.2014. (l.s. 17), zahtjev za kredit od 29.5.2007. (l.s. 36), prijepis knjigovodstvene akrtice za razdoblje od 30.6.2007. do 6.9.2023. (l.s. 137-139), otplatni plan (l.s. 140-148), dopis tužene upućen tužitelju od 6.9.2021. (l.s. 143), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Majde Korljan, dipl.oec. od 10.5.2024. (l.s. 152-163), te je proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke ovog postupka.
4. Analizom svih izvedenih dokaza, a na temelju rezultata savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju cjelokupnog postupka, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. Nov. broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) ovaj Sud našao je osnovanim glavni tužbeni zahtjev tužitelja, uređen i preciziran podneskom od 19. studenog 2024. po provedenom financijskom vještačenju po stalnoj sudskoj vještakinji Majdi Korljan, pod točkama I., II., IV. i V., dok je točku III. glavnog tužbenog zahtjeva, kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja cijenio neosnovanima.
5. Predmet ovog spora zahtjev je tužitelja za povratom iznosa koje je preplatio tuženoj s osnova nezakonitog povećanja po ništetnoj valutnoj klauzuli odnosno tečajnoj razlici, po promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetnoj odredbi o obvezi za naknadu za obradu kredita, pa tako, glavnim tužbenim zahtjevom tužitelj zahtjeva da se naloži tuženoj da mu isplati iznos od 6.108,34 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na svaki pojedini plaćeni mjesečni iznos počevši od dospijeća pa do isplate na ime više plaćenog iznosa zbog promjene tečaja CHF (valutna klauzula), da se utvrdi da je predmetni ugovor o kreditu ništetan u dijelu u kojemu se način promjene ugovorne stope kamata vezuje uz neobjektivizirane parametre, da se naloži tuženiku da s te osnove isplati tužitelju iznos od 3.108,77 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, da se utvrdi da je predmetni ugovor ništetan u dijelu u kojem je uglavljena naknadu za obradu kredita, te da se naloži tuženiku da s ove osnove tužitelju isplati iznos od 653,38 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate. Eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom, koji tužitelj postavlja ukoliko sud ne nađe osnovanom točku III. glavnog tužbenog zahtjeva, traži da se naloži tuženoj da na ime više plaćenog iznosa zbog promjene ugovorne stope kamata, isplati tužitelju iznos od 1.684,62 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
6. Tako, nije sporno među strankama ovog postupka da su tužitelj kao korisnik kredita i tužena kao kreditor zaključili Ugovor o kreditu broj: 138-50-4146277 dana 29. svibnja 2007., kojim ugovorom je tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 33.702,34 CHF, radi kupnje novog osobnog vozila marke VW, tip Golf, uz rok otplate od 84 mjeseca, koji se isplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF, važećem na dan dospjeća, te da je ugovorena kamatna stopa u iznosu od 5,20% godišnje, koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva, te koja promjena se vrši sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke, kao i da se tužitelju ima naplatiti jednokratna naknada prilikom prvog korištenja kredita u visini od 3,30% iznosa kredita.
7. U ovom postupku sporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva, kao i visina istog, da li se na predmetni spor primjenjuju pravna utvrđenja iz presuda po kolektivnoj tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača „Potrošač“, jesu li odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene i ništetne, ima li tužitelj svojstvo potrošača, te je istaknut prigovor zastare i prigovor mjesne nenadležnosti ovog Suda.
8. Naime, tužitelj saslušan kao stranka ovog postupka, iskazao je da je u 2007., obzirom da je želio kupiti osobni automobil za potrebe svoje obitelji, bio savjetovan od Auto Hrvatske, firme u kojoj je planirao kupiti automobil, da ode u Raiffeisen banku, obzirom da su oni s njima radili, a kako bi podigao kredit i kupio osobno vozilo. Tako, došao je u poslovnicu banke u [adresa], te je razgovarao sa njihovim djelatnikom, koji mu je u tom trenutku rekao da je najbolje da zaključi Ugovor o kreditu u CHF jer je to tada bila najstabilnija valuta. U tom trenutku on da je tražio da mu se odobri kredit u dolarima, jer je bio zaposlenik u stranoj firmi kao pomorac, a i danas je, te mu je plaća bila u dolarima. Međutim, Ugovor u CHF mu je bio kao takav ponuđen, te ga je mogao ili uzeti ili ostaviti. Sva sredstva kredita koji mu je odobren od strane Raiffeisen banke utrošena su na kupnju osobnog automobila, Golf 5. Naime, odobren mu je iznos od cca 33.000,00 CHF, te on tom prilikom je pročitao Ugovor i potpisao ga, no kako je isti bio sastavljen od strane banke u cijelosti, nije mogao pregovarati o niti jednoj odredbi Ugovora, već je isti samo potpisao kakav je bio. Ugovor da je zaključen na vrijeme od 7 godina, te je u tom roku i redovno otplaćen. Također, rečeno mu je da je potrebno naplatiti naknadu za obradu kredita, a to je i vidio u Ugovoru. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa, te nije ni o njoj ništa mogao pregovarati, a zaista se zbog proteka vremena ne sjeća da li su ga obavijestili o ikakvim promjenama. Nije podnosio pisane prigovore zbog promjene mjesečnih anuiteta, koji su u jednom trenutku bili duplo veći od onih početnih, ali je pristupio u poslovnicu banke i pitao zbog čega je to tako, te su mu isti rekli da je to jednostavno tako, pa je nastavio plaćati bez izbora. Na poseban upit zamjenika zamjenika punomoćnika tužene, tuženik je iskazao: da kada je zaključio kredit, da je morao biti zadovoljan ugovorenim uvjetima jer je to bio jedini način da kupi automobil koji mu je trebao; da je razumio da će mu se iznosi rate koje je dužan plaćati mijenjati ovisno o tečaju, ali da po razgovoru sa djelatnikom banke, obzirom mu je bilo rečeno da mjesečni anuitet može narasti za maximalno 20,30 kuna, na to i računao, a ne da će rasti za više od duplo; da je banka kredit isplatila direktno auto kući, a on da novce nije ni vidio; da u trenutku zaključenja Ugovora o kreditu nije imao registrirani obrt niti poslovni udio u nekom trgovačkom društvu, te da automobil koji je financiran predmetnim Ugovorom nije unio u imovinu obrta, odnosno društva, odnosno da nije koristio nikakva prava u kontekstu poreznih propisa.
9. Tako, ovaj Sud je stava da u konkretnom slučaju ima mjesta primjeni Presude i Rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 dana 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda pod poslovnim brojem Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., kojom je utvrđeno da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tužena, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive ni jasne niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe ugovora bile ništetne. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine potvrđena je navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je između ostalih i tužena u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.
9.1. Odlukom Vrhovnog suda RH pod poslovnim brojem Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17, u dijelu u koje je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Jednako tako u odluci istog suda pod poslovnim brojem Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine utvrđeno je da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava korisnika kredita, na način da je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
9.2. Citirane presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (Nar. nov. 96/03 – dalje ZZP), a temeljem odredbe čl. 138.a. ZZP-a, odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Također, odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a. ZPP-a, dok je čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1. ZPP, da su određeni postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
10. Dakle, a odnosu na svojstvo potrošača tužitelja, uzimajući u obzir ranije navedene odredbe ZZK, ističe se da jasno proizlazi da tužitelj ima svojstvo potrošača, a s obzirom da je u samom Ugovoru o kreditu navedeno, da se kredit odobrava za kupovinu novog osobnog vozila marke VW, što proizlazi i iz iskaza tužitelja koji sud ocjenjuje uvjerljivim i životnim, u kojem iskazu tužitelj pojašnjava kako je je čitav iznos odobrenog kredita odmah uplaćen od strane banke na račun auto kuće u kojoj je i kupio osobno vozilo, po preporuci istih da je podigao kredit kod tužene, koja mu nije ponudila kredit u nijednoj drugoj valuti, koji ugovor je bio pripremljen ugovor, bez pregovora o ijednoj odredbi ugovora, kao i da u trenutku sklapanja tužitelj nije imao registriran obrt niti poslovni udio u nekom trgovačkom društvu, te da automobil koji je financiran predmetnim Ugovorom nije unio u imovinu obrta, odnosno društva, odnosno da nije koristio nikakve porezne olakšice na isti prava u kontekstu poreznih propisa, te da u spisu nema podataka o tome da bi kredit bio namijenjen bilo kakvoj poduzetničkoj djelatnosti, zbog čega je prigovor tužene vezano za osporavanje statusa potrošača tužitelja, ocijenjen neosnovanim.
11. Obzirom na navedeno, poglavito utvrđenje da je i tužena, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju koje je zaključila u određenom razdoblju, nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli za koju je vezana glavnica u švicarskim francima i odredbe u kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostrukom odlukom tužene, to je ovaj Sud utvrdio da su odredbe čl. 1. i 2. (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa) predmetnog Ugovora o kreditu ništetne, sukladno odredbi čl. 322., u vezi s čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Nar. Nov. broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje ZOO), te odredbama čl. 81. st. 1. i čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača (Nar. Nov. broj 96/03 – dalje ZZP/03) i čl. 96. st. 1. ZZP, to sve jer je tužena iskoristila svoj položaj i protivno načelu savjesnosti i poštenja nametnula ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi po kojoj odluka o promjeni ovisi isključivo o volji banke, obzirom da pozitivni propisi koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nisu propisivali obvezu ugovaranja kriterija za primjenu promjenjive kamatne stope, te iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice, koji je neizvjestan, i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača - kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja.
12. Tužitelj nadalje predlaže da se utvrdi da je ugovor o kreditu ništetan u dijelu u kojem se uglavljuje naknada za obradu kredita, te traži isplatu iznosa od 653,38 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, s osnove tzv. naknade za obradu kredita.
12.1. Tako, a obzirom da nije sporno kako je ranije i navedeno, da je odredbom čl. 3. predmetnog Ugovora o kreditu određena naplata jednokratne naknade prilikom prvog korištenja kredita u visini od 3,30% iznosa kredita, a da tužena tijekom postupka nije dokazala koje je to objektivno nastale troškove izravno pretrpjela odobravanjem kredita tužitelju, niti je dokazala na što se to točno odnosi visina troškova naknade iz čl. 3. predmetnog ugovora, te da se, kako je već utvrđeno, radi o ugovoru koji je prethodno pripremila tužena, te se o odredbama ugovora koji se odnose na plaćanje naknade nije pojedinačno pregovaralo, a što izričito proizlazi iz iskaza tužitelja, a kojemu kako je navedeno sud vjeruje, dakle ta odredba bila je unaprijed formulirana od strane tužene, te tužitelj nije imao utjecaja na njihov sadržaj, to ovaj Sud drži da i odredba čl. 3. predmetnog Ugovora o kreditu predstavlja nepoštenu odredbu u smislu čl. 81. st. 1. ZZP, koje su prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP ništetne, pa je odlučeno kao u izreci presude.
13. Obzirom da tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je platio nešto što nije bio dužan, na konkretan pravni odnos ima se primijeniti institut stjecanja bez osnove, propisan odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO, prema kojoj kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Također, ističe se da je odredbom čl. 1115. ZOO propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, da se moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
14. Kako je tužena osporila i visinu tužbenog zahtjeva, to je radi utvrđivanja okolnosti visine preplaćenih iznosa, a temeljem provedenog financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Majdi Korljan, koji nalaz i mišljenje ovaj Sud u cijelosti prihvaća kao stručan i objektivan, utvrđeno da je tužitelj uslijed promjene tečaja za CHF od početka do kraja otplate kredita preplatio ukupan iznos od 6.148,10 EUR, da je uslijed promjene redovne kamate za razdoblje od 1. siječnja 2008. do konačne isplate kredita, a da je kamata obračunavana prema stopi iz čl. 26. st. 3. ZOO preplatio iznos od 3.108,77 EUR, da je uslijed promjene redovne kamate za razdoblje od početka do kraja otplate kredita, a da je kamata obračunavana prema početno ugovorenoj stopi, preplatio iznos od 1.684,62 EUR, te da je ugovorena jednokratna naknada naplaćena tužitelju na dan isplate kredita dana 5. lipnja 2007. u iznosu od 1.112,18 CHF u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 4.922,89 HRK.
15. Međutim, ovaj Sud je istaknuti prigovor zastare našao osnovanim u odnosu na zatraženu isplatu s osnova preplate uslijed promjene ugovorene stope kamata, dok je u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu s osnova više plaćenog iznosa zbog promjene tečaja CHF (valutne klauzule), kao i s osnova naknade zbog obrade kredita, prigovor zastare otklonio kao je neosnovan.
15.1 Naime, pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022., Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio: „Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“
15.2. Tako, a obzirom tužitelj predmetnim tužbenim zahtjevom, između ostalog, zahtijeva isplatu novčanog iznosa s osnova ništetnosti ugovornih odredaba koje se odnose na promjenjivost valutne klauzule, te da je odlukom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno odlučeno da je odredba o valutnoj klauzuli ništetna, pa zastarni rok od 5 godina počinje teći 14. lipnja 2018., te da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 23. ožujka 2021., slijedom čega je ista u odnosu na ovaj dio tužbenog zahtjeva podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz odredbe čl. 371. ZOO, to je u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva prigovor zastare neosnovan.
15.3. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, kao i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., zastara za više isplaćene iznose po osnovu kamata počinje teći od 13. lipnja 2014. i istekla je 13. lipnja 2019., zbog čega su zastarom obuhvaćeni zatraženi iznosi više preplaćene kamate, kako iznosi zatraženi glavnim, tako i eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom, pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev valjalo odbiti.
15.4. Što se tiče zahtjeva za isplatom iznosa s osnova tzv. naknade za obradu kredita, tek ovom presudom je utvrđena ništetnost ove ugovorne odredbe, kako je to navedeno u toč. III. izreke presude, otkada teče i zastarni rok za isplatu s ove osnove, pa je u odnosu na ovaj dio potraživanja tužitelja, tuženikov prigovor zastare također neosnovan.
16. Slijedom svega navedenog, pri čemu je visina utvrđena na temelju izračuna, odnosno nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, ovaj Sud drži tužitelj ima pravo na povrat preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa koji su plaćeni na temelju obračuna promjene valute i iznosa obračunatog prema tečaju CHF na dan isplate, kao i na povrat iznosa plaćenog s osnova tzv. naknade za obradu kredita. Također, tužitelju je dosuđen tijek zateznih kamata od isplate svakog pojedinog anuiteta koji je sadržavao dio preplaćenog iznosa plaćenog temeljem ništetne ugovorne odredbe. „Obveza svake strane na plaćanje zatezne kamate na iznos koji je primila po osnovu ništetnog pravnog posla i koji je dužna vratiti, cijeni se prema odredbama o opsegu vraćanja kod stjecanja bez osnove …“ (VSRH, Rev-116/86 od 16. lipnja 1988.). Odredbom čl. 1115. ZOO propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik je nepošten od dana stjecanja svakog obroka jer to proizlazi iz isprava i svih izvedenih dokaza. Naime, nepoštene odredbe su ugrađene u tipske obrasce kojima se služio tuženik kod ugovaranja predmetne vrste pravnih poslova. Tuženiku, kao bankaru koji ima posebno znanje o ovoj djelatnosti, sigurno nije bila nepoznata priroda švicarskog franka (to shvaćanje je zauzeto i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., jednoj od odluka u kojima je odlučivano u predmetnom postupku zaštite kolektivnih interesa i prava) što ukazuje na zaključak o nepoštenju. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom čl. 29. ZOO.
17. Zaključno, ovaj Sud odbio je kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti, budući je predmetni ugovor zaključen na unaprijed formuliranom obrascu kojeg je sačinila tužena kao trgovac, te se u smislu čl. 81. st. 2. ZZP, presumira da se o njegovim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, zbog čega tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja na sadržaj tog ugovora, pa prema tome ni na odredbu kojom je u slučaju spora ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedištu kreditora, dakle suda u Zagrebu, a koju odredbu je tužena kao jača ugovorna strana očigledno sastavila u namjeri da si u slučaju spora osigura mjesnu nadležnost suda po njegovom izboru. Imajući u vidu i da je prebivalište tužitelja u [adresa], u koji je udaljen od suda ugovorene mjesne nadležnosti, zbog čega bi za tužitelja nastali znatni troškovi dolaska na sud, za zaključiti je da je spomenuta ugovorna odredba nepoštena, jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, pa se ne radi o valjanom sporazumu o mjesnoj nadležnosti u smislu čl. 70. st. 1. ZPP, zbog čega je odlučeno kao u izreci rješenja.
18. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, a obzirom je u predmetnom postupku tužena osporavala i osnovu i visini postavljenog zahtjeva, te su tijekom postupka na održanim ročištima izvođeni dokazi i na okolnost osnove i na okolnost visine štete, dakle nije se odvojeno raspravljalo samo i isključivo o osnovi zahtjeva - glede koje je tužitelj u cijelosti uspio, a svi troškovi se odnose isključivo na troškove zastupanja po punomoćnicima u osobama odvjetnika, pa je uspjeh stranaka valjalo utvrditi stavljanjem u razmjer utuženog i dosuđenog iznosa, slijedom čega uspjeh tužitelja u ovom postupku iznosi 68,63%, a uspjeh tužene 31,37%. Tako, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. br: 138/23 – dalje Tarifa), tužitelju je priznat trošak parničnog postupka na ime zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to trošak sastava tužbe – 100 bodova, trošak sastava četiri obrazložena podneska – svaki po 100 bodova, te trošak zastupanja na ročištima dana 29.6.2022. i 23.4.2025. – svaki po 100 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV, trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 464,53 EUR, te plaćene troškove sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 66,36 EUR, sveukupno iznosi 2.280,89 EUR. Slijedom navedenog, a primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, kada se od postotka tužitelja kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, oduzme postotak tužene, tužitelju je dosuđena naknada dijela ukupno nastalih troškova postupka u iznosu od 1.565,37 EUR, koji iznos odgovara postotku od 68,63%, koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, a prema postavljenom tužbenom zahtjevu, pa je tužena dužna naknaditi tužitelju navedeni iznos, u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj odredbom čl. 29. ZOO., slijedom čega je odlučeno kao u točki II. Rješenja.
19. Slijedom navedenog i obrazloženog, odlučeno je kao u izreci.
Zadar, 27. svibnja 2025.
S u t k i nj a
Iva Abfal
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.
DNA:
1. Tužitelju po pun.,
2. Tuženoj po pun.
