REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj spisa: Ps-49/2022-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Boški Pavičić, u pravnoj stvari tužiteljice NP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Milko Križanović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice VP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] (sada na adresi [adresa]), radi iseljenja, nakon 28. travnja 2025. održane i zaključene glavne i javne rasprave u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice Dee Frua, odvjetnice, te u odsutnosti uredno pozvane tuženice, 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici VP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] (sada na adresi [adresa]), da isprazni i preda u posjed tužiteljici NP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], nekretninu upisanu u zemljišnjim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a koju čini obiteljska stambena zgrada sa gospodarskim zgradama i dvorište u Zagrebu, Šestine br. 44 ukupne površine 77 čhv, slobodnu od osoba i stvari, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženici VP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] (sada na adresi [adresa]), isplatiti tužiteljici NP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], na ime iznosa dospjelih naknada za korištenje nekretnine 42.700,80 EUR uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. listopada 2022. godine, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, a koja teče:

- na iznos od 1.779,20 EUR od 10.05.2022. do isplate,

- na iznos od 1.779,20 EUR od 10.06.2022. do isplate,

- na iznos od 1.779,20 EUR od 10.07.2022. do isplate,

- na iznos od 1.779,20 EUR od 10.08.2022. do isplate,

- na iznos od 1.779,20 EUR od 10.09.2022. do isplate,

- na iznos od 1.779,20 EUR od 10.10.2022. do isplate,

- na iznos od 1.779,20 EUR od 10.11.2022. do isplate,

- na iznos od 1.779,20 EUR od 10.12.2022. do isplate,

- na iznos od 1.779,20 EUR od 10.01.2023. do isplate,

- na iznos od 1.779,20 EUR od 10.02.2023. do isplate,

- na iznos od 1.779,20 EUR od 10.03.2023. do isplate,

- na iznos od 1.779,20 EUR od 10.04.2023. do isplate,

- na iznos od 1.779,20 EUR od 10.05.2023. do isplate,

- na iznos od 1.779,20 EUR od 10.06.2023. do isplate,

- na iznos od 1.779,20 EUR od 10.07.2023. do isplate,

- na iznos od 1.779,20 EUR od 10.08.2023. do isplate,

- na iznos od 1.779,20 EUR od 10.09.2023. do isplate,

- na iznos od 1.779,20 EUR od 10.10.2023. do isplate,

- na iznos od 1.779,20 EUR od 10.11.2023. do isplate,

- na iznos od 1.779,20 EUR od 10.12.2023. do isplate,

- na iznos od 1.779,20 EUR od 10.01.2024. do isplate,

- na iznos od 1.779,20 EUR od 10.02.2024. do isplate,

- na iznos od 1.779,20 EUR od 10.03.2024. do isplate,

- na iznos od 1.779,20 EUR od 10.04.2024. do isplate.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 533,76 eur sa zateznim kamatama od 10.04.2022. do isplate.

IV. Nalaže se tuženici VP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] (sada na adresi [adresa]), naknaditi tužiteljici NP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 9.013,75 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. svibnja 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica navodi u tužbi od 3. ožujka 2022., da je vlasnica nekretnine koja se nalazi na zk.č.br. 1220, u naravi obiteljska stambena zgrada sa gospodarskim zgradama i dvorištem u Zagrebu, Šestine 44, ukupne površine 77 hvati, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

Navodi da je tuženica s ŽP (sinom tužiteljice) i njihovo dvoje djece živjela na prvom katu predmetne nekretnine, koji u naravi predstavlja stan površine 160 m2, sa četiri sobe, kuhinjom, dnevnim boravkom, dvije kupaonice i terase, te da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P2-2216/12 od 10.6.2013, brak tuženice i ŽP razveden, ali da tužiteljica nakon razvoda nije od tužene tražila da se iseli, radi svojih unuka koji su tada bili još jako mali.

Tužiteljica nadalje navodi i da je tuženica 2018. pokrenula parnični postupak protiv tužiteljice, njenog sada pokojnog supruga, RP i ŽP, radi utvrđenja da je suvlasnica u ¼ dijela nekretnine opisane u toč. 1. ove tužbe, te da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P Ob- 203/2018 od 17.6.2021.g. odbijen tužbeni zahtjev ovdje tuženice, koju presudu je potvrdio Županijski sud u Zagrebu, Gž Ob-884/2021 od 22.10.2021., nakon čega je tužiteljica u nekoliko navrata usmenim putem zatražila od tuženice da se iseli iz predmetne nekretnine, ali da tuženica to odbija učiniti i nakon što joj je putem svog punomoćnika poslala preporučeni dopis sa zahtjevom da se u roku od 15 dana iseli, ali da tuženica odbija primiti dopis.

Navodeći da se tuženica bespravno nalazi u predmetnoj nekretnini i da istu besplatno koristi, tužiteljica traži da sukladno odredbi članka 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima sud naloži tuženici iseljenje iz predmetne nekretnine i da je oslobodi od osoba i stvari, a s obzirom da tuženica bez ikakvog pravnog temelja živi u predmetnoj nekretnini na katu koji dio u naravi predstavlja stan površine 160 m2 te ne plaća najamninu, a niti režije, tužiteljica na temelju članka 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u svezi 1120. ZOO-a, potražuje mjesečni iznos od 3.000,00 kn, koji predstavlja naknadu za bespravno korištenje nekretnine od 1. ožujka 2022. do kada je tuženica trebala iseliti pa sve dok se iz nekretnine ne iseli.

Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 19. travnja 2024., tužiteljica traži naložiti tuženici da nekretninu u [adresa], slobodnu od osoba i stvari tuženice, preda tužiteljici u isključivi posjed kao i da sud naloži tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 43.234,56 eur s osnove neplaćenih naknada za korištenje predmetne nekretnine dospjelih za razdoblje od 10. travnja 2022. do 10. travnja 2024. sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose navedene pod toč. II. izreke ove presude, uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu istu u cijelosti osporava navodeći da tužiteljica nije pravilno i potpuno označila nekretninu čija se predaja traži, već samo navodi da je vlasnik obiteljske stambene zgrade koja ima više stambenih jedinica, a koji opis nekretnine proizlazi i iz zemljišnoknjižnog izvatka.

Navodi i da tužiteljica u tužbi ne pojašnjava koji se sve stambeni prostori nalaze u predmetnoj nekretnini, i koji je točno od tih stambenih prostora u trenutku podnošenja tužbe u posjedu tuženice, pa slijedom toga tuženica smatra da nije moguće udovoljiti tako postavljenom tužbenom zahtjevu.

Ističe prigovor prava na dom, koje pravo joj pripada temeljem odredbe članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Navodi da u predmetnoj nekretnini stanuje preko 20 godina, od 1999. dakle i prije sklapanja braka sa sinom tužiteljice, ŽP.

Tuženica navodi da u predmetnoj nekretnini trenutno stanuje sa svojim mlt. sinom FP, unukom ovdje tužiteljice, te svojom majkom IP koja je slijepa i za koju se tuženica brine, da je u financijski teškoj situaciji budući da od svoje plaće (radi kao medicinska sestra) podmiruje dio režijskih troškova, te sve životne troškove za sebe, svog sina i svoju majku, pri čemu ističe kako su i njezin sin i njezina majka bolesni, stoga zbog njihovog zdravstvenog stanja ima povećane troškove, pa zbog nedostatka sredstava koristi i pomoć Caritasa, gdje dobiva hranu i odjeću.

Tuženica navodi da nema u vlasništvu drugu nekretninu u kojoj bi stanovala sa svojim mlt. djetetom i majkom, niti ima financijska sredstva da bi si mogla priuštiti stanovanje u drugoj nekretnini.

Upravo zbog gore opisane situacije, ali i činjenice da sama uzdržava i svog mlt. sina, usprkos sudskoj odluci kojom je ŽP, sinu tužiteljice, naloženo na ime uzdržavanja plaćati mjesečni iznos od 1.200,00 kn, tuženica je kao majka i zakonska zastupnica mlt. FP, pred sudom pokrenula postupak kojim traži od Suda da naloži baki djeteta, ovdje tužiteljici, da uzdržava svog unuka pod istim pretpostavkama kao i njezin sin koji to već godinama ne čini.

Tuženica smatra da je upravo zbog opisanog postupka pokrenutog radi utvrđivanja obveze uzdržavanja mlt. djeteta, tužiteljica pokrenula i ovaj postupak. Tuženica ističe da je između nje i tužiteljice ranije bilo većih svađa i nesuglasica, međutim da ju tužiteljica nikada nije tražila da se iseli, već je saznanje o takvom zahtjevu tužiteljice tuženica stekla tek primitkom tužbe u ovom postupku. Predmetni dopis od 16.02.2022. tužiteljica nikada nije zaprimila, odnosno isti nije odbila zaprimiti, jer bi takvo što bilo naznačeno i na samom pismenu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, te naložiti tužiteljici da tuženici naknadi troškove ovog postupka.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u zemljišnoknjižni izvadak (list 5 i 23- 27 spisa), dopis punomoćnika tužiteljice upućen tuženici 16.2.2022. (list 6-8 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine od 23.12.2020. (list 29-33 spisa), potvrdu FINA-e od 3.3.2022. (list 35 spisa), medicinsku dokumentaciju tuženice (list 38-39, 59, 72-73, 130 spisa), uvid u spis ovog suda posl.br. P Ob-203/2018, uvid u dopis Grada Zagreba, Gradskog ureda za upravljanje imovinom i stanovanje, Sektora za procjenu vrijednosti nekretnina i evidenciju gradske imovine, Službe za procjenu vrijednosti nekretnina od 15. studenog 2023. (list 54 spisa), e-mailove tuženice upućene sudu (list 66, 68 i 82 spisa), obavijest o oštećeniku kaznenog djela (list 70-71), saslušana je tuženica u svrhu dokazivanja na ročištu 24. lipnja 2024. (list 85-88 spisa), potvrdu MUP-a PUZ, I. Policijska postaja Zagreb od 21.06.2024. (list 89 spisa), izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Gospiću (list 92-108 spisa), zapisnik iz predmeta ovog suda posl.br. Psp-88/2024 od 20.08.2024. (list 124-125 spisa).

4. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

5. Nije sporno da je tužiteljica vlasnica nekretnine u [adresa], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], opisane kao obiteljska stambena zgrada sa gospodarskim zgradama i dvorište u Zagrebu, Šestine br. 44 ukupne površine 77 čhv, da je tuženica u posjed te nekretnine stupila sklapanjem braka sa sinom tužiteljice, ŽP s kojim kao i s njihova dva sina živjela na katu u stanu površine 160 m2, da je nakon razvoda njihovog braka i dalje nastavila živjeti u predmetnoj nekretnini. Nije sporno da je tuženica pokrenula postupak protiv bivšeg supruga ŽP i ovdje tužiteljice radi utvrđenja da je suvlasnica predmetne stana, te da je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu POb-203/2018 od 17. lipnja 2021. pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev ovdje tuženice za utvrđenje da je suvlasnica dvoetažnog stana kojeg u predmetnoj nekretnini tužiteljice tuženica koristi za stanovanje.

6. Sporno je pravo na dom tuženice u predmetnoj nekretnini u vlasništvu tužiteljice te je li tuženica dužna plaćati tužiteljici naknadu koristi posjedovanja te nekretnine i u kojem iznosu.

7. Zahtjev za predaju posjeda nekretnine tužiteljici, slobodne od osoba i stvari tuženice, tužiteljica temelji na činjenicama da je ona vlasnica kuće u [adresa], ukupne površine 77 čhv u kojoj tuženica bez pravne osnove koristi stan za stanovanje na prvom katu površine 160 m2, jer je u predmetnoj nekretnini nastavila živjeti i nakon što je brak sa sinom tužiteljice, ŽP, razveden 10.06.2013., te da nakon što su se sinovi tuženice, a unuci tužiteljice iz predmetnog stana preselili tužiteljici u stan u prizemlju, nema niti dopuštenje tužiteljice za stanovanje u stanu na katu iz koje se odbija dobrovoljno iseliti, te odbija plaćati naknadu za korištenje nekretnine.

8. Tužiteljica kao vlasnica nekretnine u [adresa] ukupne površine 77 čhv u kojoj tuženica bez pravne osnove koristi za stanovanje dvoetažni stan na prvom katu površine 160 m2, svoj tužbeni zahtjev temelji na odredbi članka 161. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/200 8, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014, 52/2025 - dalje: ZVDSP), prema kojoj odredbi vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

9. Vlasničkom i posjedovnom pravu tužiteljice na predmetnoj nekretnini tuženica suprotstavlja svoje pravo na dom iz čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10- u daljnjem tekstu: Konvencija).

10. Iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka za nekretninu na adresi [adresa], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zkč. br. [katastarska čestica] proizlazi da je tužiteljica vlasnica obiteljske stambene zgrade sa gospodarskim zgradama i dvorištem u Zagrebu, Šestine 44, ukupne površine 77 hvati.

11. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je ona vlasnica cijele nekretnine na adresi [adresa], u zemljišnoj knjizi opisane kao obiteljska stambena zgrada sa gospodarskim zgradama i dvorištem u Zagrebu, Šestine 44, ukupne površine 77 hvati, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zkč. br. [katastarska čestica]. Također proizlazi da ona živi u prizemlju te obiteljske zgrade, a tuženica u stanu koji se nalazi na katu (potkrovlju) te zgrade, u kojem je do razvoda braka 2013. živjela sa sinom tužiteljice koji se doselio tužiteljici u prizemlje, a nakon toga se iz stana na katu tužiteljici preselio 2018. i stariji sin tuženice N te i mlađi sin FP 2023., nakon čega tuženica predmetni stan na katu koristi sama, bez pravne osnove i odobrenja tužiteljice, te isti stan i odbija predati tužiteljici u posjed i plaćati joj naknadu za korištenje sa zateznim kamatama od 10. travnja 2022. u iznosu od 533,76 eur, odnosno od 10. svibnja 2022. pa nadalje u iznosu od 1.779,20 eur mjesečno, kako to proizlazi iz konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u podnesku od 19. travnja 2024.

12. Iz iskaza tuženice proizlazi da se u predmetni stan uselila 1998. te da je u istom živjela sa sinom tužiteljice ŽP do razvoda braka 2013., da je ona ostala živjeti u stanu s dva sina rođena u braku, koji su se do 2023. obojica preselila tužiteljici u stan u prizemlju, a tuženici se u stan na katu doselila majka koja je bila bolesna. Proizlazi i da tuženica nema nikakav kontakt s tužiteljicom, kao ni sa svojim sinovima od kojih je za mlađeg sina tuženici izrečena mjera zabrane približavanja i protiv tuženice se u vezi ponašanja sina vodi kazneni postupak iako je on tukao nju kao i tužiteljicu. Posjeduje stan u [adresa] od 40-ak m2 koji je dobila darovanjem od majke koja je u međuvremenu umrla. Stan je u suterenu i poplavljen zbog čega ima intervencije u njemu, a o njezinim psima brine susjeda u [adresa]. Zbog toga što je bila pretučena od 28. veljače 2024. kontinuirano je po dnevnim bolnicama s time da je imala 6 operacija lica i imala je tri slomljena rebra, nakon čega je dobila upalu pluća i bubrežne kamence. Režije za stan ne plaća unatrag dvije godine, jer joj tužiteljica ne daje račune, a naknadu za stanovanje u predmetnom stanu ne plaća, jer je to nitko nije tražio.

13. Iz izvadaka iz zemljišne knjige koje je tužiteljica dostavila kao dokaz proizlazi, a što ni tuženica ne osporava da je nakon smrti svog oca pok. MP naslijedila njegove suvlasničke dijelove nekretnina, gospodarskih i stambenih zgrada s dvorištima, voćnjaka i pašnjaka, sve u katastarskoj općini [katastarska općina].

14. Na temelju iskaza stranaka kao i priloženog zemljišnoknjižnog izvatka za nekretninu z [adresa] utvrđeno je da je tužiteljica vlasnica cijele nekretnine u kojoj se nesporno na katu nalazi stan površine 160 m2 u kojem je nakon razvoda braka sa sinom tužiteljice 2013., tuženica nastavila živjeti s njihovim sinovima, a nakon što su se sinovi tuženice preselili tužiteljici u stan u prizemlju kuće na istoj adresi i s tuženicom nemaju nikakav kontakt, tuženici se doselila majka, te je nakon njezine smrti tuženica nastavila živjeti sama u stanu, za koji unatrag dvije godine ne plaća režije jer joj tužiteljica ne da račune, a naknadu za korištenje stana od 160 m2 tuženica nije nikada plaćala, jer ju to nitko nije nikada niti tražio.

14.1. Utvrđeno je i da tuženica posjeduje stan u [adresa] površine oko 40 m2 koji joj je majka darovala, a za koji tvrdi da je njegova prodaja predmet prevare u vezi koje vodi spor. Tuženica ne osporava da je nakon smrti oca pok. MP naslijedila njegove suvlasničke dijelove nekretnina, gospodarskih i stambenih zgrada s dvorištima, voćnjaka i pašnjaka, sve u katastarskoj općini [katastarska općina], za koje također tvrdida su derutne i bez komunalnih priključaka, nepodobne za stanovanje i samostalno posjedovanje.

15. Tijekom ovog postupka tuženica je dostavila dokaz da je28. lipnja 2024. protiv starijeg sina ĐP pokrenula spor koji se vodi pod brojem Psp- 88/2024, zbog smetanja posjeda predmetnog stana uz tvrdnju da joj je oduzeo posjed stana na način da je na vrata istog stavio lokot od kojeg joj odbija predati ključeve, što je utvrdila po dolasku u predmetnu nekretninu da iz stana ne može uzeti svoje osobne stvari o čemu je obavijestila i policiju.

16. Tuženica je od primitka ove tužbe 27. travnja 2022., radi predaje u posjed i plaćanje naknade za korištenja predmetnog stana bez pravne osnove, postala nepošteni posjednik tog stana, koja je nesporno u predmetnom stanu stanovala i nakon podnošenja ove tužbe, te i dalje povremeno stan dolazi uzimati svoje stvari koje se i dalje nalaze u predmetnom stanu. Stoga bez obzira na činjenicu postoji li i je li osnovan čin smetanja posjeda tuženice, u predmetnom stanu se i dalje nalaze stvari tuženice. Iako tuženica ne živi kontinuirano u predmetnom stanu i poriče podobnost za stanovanje stana u [adresa] koji je naslijedila od majke, iz priloženih dostavnica poziva za ročišta od 24. lipnja 2024. i 28. travnja 2025. proizlazi da je tuženici dostava poziva za ta ročišta izvršena na adresu [adresa].

17. Prema odredbi čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 i 52/25- dalje: ZVDSP) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

18. Nadalje je odredbom čl. 163. st. 1. ZVDSP propisano da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed), dok prema stavku 2. istog članka posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako izvodi svoje pravo na posjed od posrednog posjednika koji ima pravo na posjed te stvari osim ako je posjed dobio posjednik od posrednog posjednika koji nije bio ovlašten da mu ga dade.

19. Odredbom čl. 165. ZVDSP propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario

20. Tuženica se poziva na pravo poštivanja njezinog doma u predmetnoj nekretnini tužiteljice na adresi [adresa].

21. Prema pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u većem broju odluka (primjerice broj U-III5917/2013 od 23. svibnja 2014.), te podudarnom pravnom shvaćanju u presudama Europskog suda za ljudska prava (V protiv Republike Hrvatske, broj 48833/07 od **.**.2011., Ž protiv Republike Hrvatske, broj 42150/09 od **.**.2012., R protiv Republike Hrvatske, broj 3572/06 od 22. listopada 2009.) "dom" je autonomni pojam i ocjena o tome predstavlja li određeni prostor dom zaštićen čl. 8. st. 1. Konvencije ovisi o činjeničnim okolnostima, posebice o postojanju dovoljnih i trajnih veza s tim prostorom, te zaštita prava na dom ne ovisi o zakonitosti posjeda na temelju domaćeg prava, jer se svakoj osobi ako tijekom postupka istakne prigovor miješanja u njezino pravo na poštivanje doma mjerom prisilnog iseljenja, mora omogućiti ocjena razmjernosti i razumnosti takve mjere, Rev 712/17-2 od 17. prosinca 2017. kao i pravnim shvaćanjem Europskog suda za ljudska prava zauzetim u odluci Galović protiv Hrvatske.

22. U konkretnom slučaju postoje dva suprotstavljena privatna interesa, pravo vlasništva tužiteljice i pravo na dom tuženice.

23. Odredba članka 161. ZVDSP daje vlasniku pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Nasuprot tome, odredba članka 8. Konvencije propisuje da svatko ima pravo na poštivanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja, a javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa javne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

24. Republika Hrvatska ratificirala je Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda 7. studenoga 1997. i ona je dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, po pravnoj snazi iznad hrvatskih zakona.

25. Pravo na dom u značenju koje mu daje Konvencija izvodi se iz članka 34. stavak 1. u svezi članka 35. i članka 16. stavak 2. Ustava RH prema kojima je dom nepovrediv, svakom se jamči poštovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, a svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

26. Iznimke od zabrane miješanja propisane su u članku 8. stavak 2. Konvencije, a može li neka o propisanih iznimki opravdati miješanje prosuđuje se primjenom testa razmjernosti na okolnost konkretnog slučaja.

27. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tuženica ostvarila dovoljno jaku, stvarnu i trajnu povezanost s predmetnim stanom u vlasništvu tužiteljice u kojem stanuje na temelju ranijeg dopuštenja tužiteljice za trajanja braka sa sinom tužiteljice, a nakon razvoda braka dopuštenje je postojalo i dok su s tuženicom živjeli njezini sinovi, unuci tužiteljice.

28. U ocijeni prava na miješanje tužiteljice kojim se pravo na dom tuženici oduzima, valjalo je ocijeniti opravdanost miješanja u pravo tuženice na dom, te pritom utvrditi je li miješanje utemeljeno na zakonu, je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja, te je li nužno u demokratskom društvu pri čemu bi negativan odgovor na jedno od navedenih eliminacijskih pitanja bio dovoljan da se radi o povredi prava na dom iz članka 8. Konvencije.

29. S obzirom na istaknuti prigovor prava na dom, ovaj sud je odvagnuo interes tuženice kojoj prijeti gubitak doma nasuprot cilju tužiteljice koji želi postići mjerom iseljenja.

30. Stavljajući u odnos ta dva pojedinačna prava, ovaj sud je ocijenio da u konkretnom slučaju pravo tužiteljice koja je vlasnice predmetne nekretnine preteže nad pravom tuženice.

31. Ocjenu o tome da pravo tužiteljice kao vlasnice preteže ovaj sud temelji na utvrđenju da tuženica nema pravnu osnovu za korištenje predmetne nekretnine koju je nastavila koristiti i nakon prestanka braka sa sinom tužiteljice, bez plaćanja naknade za korištenje, te iako zna da je sporna nekretnina vlasništvo tužiteljice, nakon njezinog zahtjeva da iseli mirnim putem tuženica to odbija učiniti. Osim toga, odnosi tuženice s bivšim suprugom, s tužiteljicom kao i s djecom koja su se preselila tužiteljici, poremećeni su do te mjere da je tuženici izrečena mjera zabrane približavanja mlađem sinu te se protiv tuženice u vezi sukoba s mlađim sinom vodi oi kazneni postupak, a sa starijim sinom tuženica je u sporu zbog smetanja posjeda predmetnog stana, te s tužiteljicom nema kontakt. Pri donošenju ocjene o nužnosti iseljenja sud je uzeo u obzir da su djeca tuženice punoljetna, zaposlena, a time i samostalna te da u spornoj nekretnini mogu nastaviti živjeti bez nadzora i roditeljske brige tuženice. Uzeto je u obzir i da je tuženica u posjedu stana koji joj je darovala majka, te da je od oca također naslijedila nekretnine, da je medicinska sestra u radno aktivnoj dobi, pa sve da je i samo povremeno zaposlena to je stvar njezinog izbora, i tužiteljica ima obvezu snositi posljedice tuženičinog izbora načina života, izbora partnera za kojeg dostavlja dokaze o prijavama za obiteljsko nasilje, odnosno zdravstvenih problema zbog fizičkog i verbalnog zlostavljanja kojem je tuženica izložena kako to proizlazi iz medicinske dokumentacije koju je tuženica dostavila kao dokaz (list 73 spisa).

32. Valja istaknuti i da je svrha reivindikacijskog zahtjeva isključenje drugih osoba od nedopuštenog (bespravnog i samovlasnog) posjedovanja vlasnikove stvari, te vraćanje posjeda vlasniku koji mu pripada s obzirom na njegovo pravo vlasništva.

33. Pritom valja ukazati i na pravni stav izražen u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-46/2007 od 22. prosinca 2010. prema kojem i u slučaju kada su u pitanju privatnopravni odnosi, država ima pozitivnu obvezu zaštiti ustavno i konvencijsko pravo vlasništva fizičke odnosno pravne osobe od nezakonitog posezanja trećih privatnih osoba u to pravo, osim kada je riječ o posezanju koje je utemeljeno na zakonu ili koje je u općem ili javnom interesu i koje je nužno u demokratskom društvu, što nije konkretni slučaj.

34. Stoga prema ocjeni ovog suda, bez obzira na trajnu povezanost s tuženice s predmetnim stanom, od njezinog iseljenja nema blaže mjere za postizanje legitimnog cilja pri čemu je, a s obzirom na trajno poremećene odnose između stranaka koje u odgovoru na tužbu navodi i tuženica, sud vodio računa da je u interesu pravne sigurnosti, javnog reda i mira da tužiteljica dođe u posjed nekretnine koju tuženica drži bez valjane pravne osnove, te je zaključio da u slučaju suprotstavljanja dva pojedinačna privatna prava, i to prava vlasništva s jedne strane i prava na dom s druge strane preteže u konkretnom slučaju pravo vlasništva tužiteljice.

35. Tužiteljičin pristanak da tuženica sa sinom tužiteljice, a kasnije unucima tužiteljice, koristi za stanovanje sporni dio kuće prestao je podnošenjem ove tužbe radi predaje u posjed zbog poremećenih odnosa između stranaka te tuženice i njezine djece koja žive s tužiteljicom, što znači da tuženica više nema dopuštenje za stanovanje u predmetnoj nekretnini u vlasništvu tužiteljice, a tuženica nije dokazala postojanje druge pravne osnove za njezin posjed predmetne nekretnine kao što je pravo na dom, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 161. st. 1., čl. 162., čl. 163. i 165. ZVDSP u vezi čl. 219. i čl. 221.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev za predaju u posjed predmetnog stana tužiteljici, te odlučio kao u izreci.

36. Sukladno odredbi čl. 165. st. 1. ZVDSP nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

37. Tuženica je nepošteni posjednik predmetnog stana je od primitka ove tužbe na odgovor 27. travnja 2022. i od tada je u obvezi tužiteljici platiti naknadu za korištenje predmetnog stana koji stan odbija predati u posjed tužiteljici.

38. Visina naknade za korištenje predmetnog stana temelji se na podacima Gradskog ureda za upravljanje imovinom i stanovanje, Sektora za procjenu vrijednosti nekretnina i evidenciju gradske imovine, Službe za procjenu vrijednosti nekretnina od 15. studenog 2023. (list 54 spisa) o vrijednosti usporedivih stanova, nakon međuvremenskog izjednačenja primjenom indeksa cijena stambenih objekata Državnog zavoda za statistiku, prosječna vrijednost najma stana iznosu 11,12 eur/m2 pomnožena s nespornom površinom predmetnog stana od 160 m2 daje mjesečni najam od 1.779,20 eur u visini kojoj je tuženica dužna plaćati tužiteljici naknadu za korištenje predmetnog stana bez pravne osnove za razdoblje dospijeća od 10. svibnja 2022. do 10. travnja 2024. (24 mjeseca ) u ukupnom iznosu od 42.700,80 eur, sa zateznim kamatama od svakog 10-og za tekući mjesec, u kojem dijelu je osnovan tužbeni zahtjev za isplatu naknade (toč. II izreke). Pritom je sud uzeo u obzir da tuženice ne osporava posjedovanje nekretnine do 8. lipnja 2024., kada je prijavila čin smetanja tog posjeda. U ostalom dijelu za iznos od 533,76 eur s dospijećem 10. travnja 2022. tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan na temelju utvrđenja da je posjed tuženice nepošten tek od 27. travnja 2022. (toč. III. izreke).

39. S obzirom da je prethodno obrazložene dokaze ovaj sud ocijenio dostatnim za pravilno i potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja i ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, ostale dokaze tuženice sud nije našao potrebnim izvoditi niti obrazlagati.

40. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. u vezi čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa).

41. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po ovlaštenom punomoćniku – odvjetniku i to prema VPS 230.000,00 kn (180.000,00 novčani zahtjev + 50.000,00 presumirani VPS za nenovčani zahtjev) za sastav tužbe prema Tbr. 7/1 250 bodova, za sastav podneska od 23.1.2023. prema Tbr. 8/1 - 250 bodova, za pristup na ročište od 30.1.2023. prema Tbr. 9/5 - 50 bodova, za pristup na ročište 25.4.2024. prema Tbr. 9/1 - 250 bodova, prema VPS 92.881,85 kn (50.000,00 kn + 42.881,85 kn), za sastav podneska od 1.6.2023. prema Tbr. 8/1 - 100 bodova, za pristup na ročište 6.11.2023. prema Tbr. 9/1 - 100 bodova, prema VPS 285.534,64 kn (50.000,00 kn + 235.534,64 kn), za sastav dva podneska od 8.1.2024. i 8.7.2024. prema Tbr. 8/1 - 500 bodova za svaki, za pristup na četiri ročišta 30.01.2023., 5.2.2024., 22.4.2024. i 8.1.2025. prema Tbr. 9/5 - 50 bodova za svako, za pristup na dva ročišta 24.6.2024. i 28.4.2025. prema Tbr. 9/1 - 500 bodova za svako, za pristup na ročište 28.10.2024. prema Tbr. 9/2 - 250 bodova i za sastav podneska od 8.4.2024. prema Tbr. 8/3 - 25 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2 eur (s paušalom) iznosi ukupno 6.850,00 eur, uvećano za 25% PDV-a 1.712,50 eur, čemu valja dodati i trošak sudske pristojbe na tužbu 26,54 eur, i na presudu u iznosu od 424,71 eur, tako da je tužiteljici odmjeren parnični trošak u ukupnom iznosu od 9.013,75 eur.

42. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 23. kolovoza 2024. godine jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice.

43. Odluka o tijeku zateznih kamata temelji se na odredbi čl. 183. st. 1. i čl. čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO).

44. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

45. Odluka o zateznim kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 27. svibnja 2025.

Sutkinja

Boška Pavičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri primjerka, u roku od 15dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. tuženici