Posl. br. P-1043/2024-62

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli, po sucu toga suda Dariu Farčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CF iz C, kbr. 493, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg kao punomoćnik zastupa sin AF iz [adresa], kbr. 493 te Željko Šušak, odvjetnik u Veloj Luci, protiv tuženih 1. GF iz [adresa], kbr. 118, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ŠF iz [adresa], 302 Flushcombe Rd. Blacktown, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćnici Gordani Brčić, odvjetnici u Splitu, radi utvrđenja ništetnosti darovnog ugovora, nakon ponovljene rasprave zaključene dana 14. travnja 2025., u prisustvu punomoćnika parničnih stranaka, na ročištu zakazanom radi objave odluke, dana 27. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je Ugovor o darovanju, Blacktown, veljača 2014., sklopljen između tuženih ŠF, OIB: [osobni identifikacijski broj], nastanjene u Australiji kao darodavca i GF ž. A, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] kao daroprimca, ovjeren u potpisu darodavca ŠF pred Generalnim Konzulatom RH u Sydneyu dana 05.03.2014. ništetan u dijelu u kojem s odnosi na 4/10 dijela kat. čest. [katastarska čestica] zgr, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da od početka u tom dijelu nema pravni učinak.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je zaprimljena pred ovim sudom 22. svibnja 2014., tada pod posl. br. P- 240/2014, tužitelj navodi da je Kupoprodajnim ugovorom od 5. travnja 2004. i Aneksom tog ugovora od 11. svibnja 2006., sklopljenima između tužene ad 2/ kao prodavateljice i tužitelja kao kupca, tužitelj stekao pravo vlasništva 1/2 dijela (zapadni dio) nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] zgr, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja se nalazi u predjelu Bratinja Luka. Tužitelj se zajedno sa svojom suprugom VF, a koji su od ranije suvlasnici predmetne nekretnine u preostalom dijelu, nalazi u kvalificiranom posjedu ove nekretnine već 35 godina, a osim toga da je tužitelj na zapadnom dijelu nekretnine napravio znatne poboljšice kao što su promjena dotrajalog krovišta, saniranje i žbukanje zidova sa unutrašnje strane, postavljanje betonskog poda sa izolacijom i keramičkim pločicama, izgradnja unutarnjih pregrada te sanitarnog čvora sa septičkom jamom te postavljanjem svih novih otvora. Bez obzira na navedeno, a na očit nagovor tužene ad 1/, tužena ad 2/ da je pred ovim sudom pokrenula parnicu u svojstvu tužiteljice protiv tuženog CF radi utvrđenja ništetnim Kupoprodajnog ugovora i njegova Aneksa, a temeljem kojih je sada tužitelj stekao pravo vlasništva opisane nekretnine. Usprkos svemu navedenom tužena ad 2/ je u svojstvu darodavca sklopila i ugovor o darovanju sa tuženom ad 1/ kao daroprimcem, a predmetom kojeg ugovora su između ostalog i 4/5 dijela kat. čest. [katastarska čestica] zgr, k. o. [katastarska općina], iako su obije stranke prilikom sklapanja ugovora o darovanju imale saznanje o tome da je darovateljica ŠF svoj suvlasnički dio na ovoj nekretnini već ranije prodala tužitelju. Stoga tužitelj smatra kako je ovaj ugovor o darovanju sklopljen iz nedopuštenih pobuda, odnosno sa ciljem da se spriječi prijenos prava vlasništva dijela nekretnine koju je prethodno kupio tužitelj. Da je tome tako vidljivo je iz činjenice što je tužena ad 1/ i ostvarila svoju namjeru, pa je tako temeljem ugovora o darovanju iz 2014. u zemljišnim knjigama suda izvršila uknjižbu dijela predmetne nekretnine za suvlasnički dio od 2/20 dijela na svoje ime, dok je u preostalom dijelu u svom zahtjevu za uknjižbu odbijena. Zbog svega navedenog tužitelj smatra kako je prilikom sklapanja ugovora o darovanju iz 2014. nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku da se sklopi ovakav ugovor, a što ugovor čini ništetnim, jer se na nedopuštenost pobude primjenjuju odredbe o nedopuštenosti činidbe, pa ustaje predmetnom tužbom, pri čemu je postavio tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju iz mjeseca veljače 2014., i to u dijelu u kojem se ovaj Ugovor odnosi na 4/10 dijela kat. čest. [katastarska čestica] zgr, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

1.1. U svom odgovoru na tužbu, koji je pred ovim sudom zaprimljen 16. prosinaca 2014., tužena ad 1/ u bitnom navodi kako je točno da je tužitelj sa tuženom ad 2/ sklopio kupoprodajni ugovor i njegov aneks, međutim time nije stekao pravo vlasništva na zapadnoj polovini sporne nekretnine. Ovo iz razloga što se vlasništvo na nekretnini temeljem pravnog posla stječe tek upisom u zemljišnu knjigu, a osim toga da je upravo iz isprava na koje se poziva tužitelj vidljivo da je isti od tužene ad 2/ zapravo kupio 1/2 dijela zapadne polovine predmetne zgrade, a ne čitavu zapadnu polovinu iste. Stoga tužitelj neosnovano zahtijeva uknjižbu svog prava vlasništva na polovini cijele zgrade. Nadalje, navodi se kako predmetnom tužbom, kao upisani vlasnik za 4/10 dijela cijele nekretnine, odnosno 4/5 dijela zapadne polovine zgrade, nije obuhvaćen Grad Korčula iako se zahtijeva upis prava vlasništva i na njegovom dijelu nekretnine. Ujedno tužena predlaže prekinut ovaj parnični postupak do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred istim sudom pod posl. br. P-418/2011, a ovo iz razloga jer je predmetom tog postupka utvrđenje ništetnosti kupoprodajnog ugovora i njegova aneksa na kojeg se poziva tužitelj. U cijelosti se osporavaju navodi iz tužbe da bi darovni ugovor sklopljen između tuženica bio napravljen iz nedopuštenih pobuda te da je činidba iz tog ugovora nedopuštena, odnosno da bi ovaj darovni ugovor bio ništetan, pa se stoga predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev te tužitelja obvezati na naknadu parničnih troškova.

1.2. Tužena ad 2/ u svom odgovoru na tužbu od 11.ožujka 2015. također osporava tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti, a ovo iz razloga što je tužena ad 2/ sporni ugovor o darovanju sa tuženom ad 1/ zaključila nakon što je pokrenula parnicu pod posl. br. P- 418/2011 protiv tužitelja, a radi utvrđenja ništetnim kupoprodajnog ugovora i njegova aneksa koje je prethodno zaključila sa tužiteljem. Njen motiv za ovakvo postupanje jest činjenica što je kupoprodajni ugovor i njegov aneks očito ništetan budući da postoji nesrazmjer u ugovorenoj i isplaćenoj kupoprodajnoj cijeni i stvarnoj vrijednosti nekretnine, što tužena ad 2/ kao starija osoba koja već dugo živi u inozemstvu nije znala, pa se radi o zelenaškom ugovoru. Stoga i ova tužena predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Na pripremnom ročištu koje je održano 7. prosinca 2023. punomoćnica tuženih istaknula je kako je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan ponavljajući kako predmetnom tužbom tužitelj želi postići uknjižbu prava vlasništva na ukupno 1/2 dijela sporne nekretnine, a koje pravo mu zasigurno ne pripada, budući je od tužene ad 2/ kupio 1/2 zapadnog dijela iste nekretnine. Neosnovan je i tužbeni zahtjev na utvrđenje darovnog ugovora ništetnim te radi uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja jer se umjesto tužene ad 1/ kao vlasnik ne može upisati tužitelj budući je tužena ad 1/ upisana na dijelu nekretnine na kojem je ranije bio upisan Grad Korčula. U ovakvim tvrdnjama parnične stranke su ustrajale tijekom čitavog postupka, time što se punomoćnik tužitelja usprotivio prekidu ovog parničnog postupka do pravomoćnog okončanja postupka pod posl. br. P-418/2011.

2. Međutim, a kako se prema stajalištu ovog suda, a radi odlučivanja o osnovanosti djela tužbenog zahtjeva tužitelja u ovom postupku kao prethodno pojavilo pitanje valjanosti Kupoprodajnog ugovora iz 2004. i Aneksa tog ugovora iz 2006., a kojeg je tužitelj u svojstvu kupca sklopio sa tuženom ad 2/ u svojstvu prodavatelja, a o kojem pravnom pitanju je već u tijeku postupak pred ovim sudom pod posl. br. P-418/2011, to je rješenjem suda od 29. svibnja 2015. pod posl. br. P-959/2015, ovaj parnični postupak prekinut do pravomoćnog okončanja postupka pod posl. br. P-595/2015 (ranije P-418/2011). Po okončanju ovog parničnog postupka rješenjem suda od 7. siječnja 2021. ovaj parnični postupak je nastavljen, tada pod posl. br. P-417/2021.

3. Nakon provedenog postupka, pri čemu je u dokaznom postupku proveden dokaz pregledom isprava koje su priložene u spisu i to: Kupoprodajnog ugovora od 5. travnja 2004., Aneksa ovog kupoprodajnog ugovora od 11.svibnja 2006., Ugovora o darovanju iz veljače 2014., koji je u potpisu darovateljice ovjeren 5. ožujka 2014., ZK izvatka za nekretninu označenu kao kat. čest. [katastarska čestica] zgr, k. o. [katastarska općina] od 29. travnja 2014., Rješenja zemljišno knjižnog odjela Općinskog suda u Korčuli od 20. ožujka 2014. posl. br. Z-430/2014, presude Općinskog suda u Korčuli od 26. prosinca 1988. posl. br. P-215/88, skice premjeravanja od 11. studenog 1988., presude Županijskog suda u Bjelovaru od 17. ožujka 2022., rješenja Županijskog suda u Splitu od 15. lipnja 2016. posl. br. Gž Zk-413/2015, pregledani su cjelokupni spisi ovog suda pod posl. br. P-595/2015 (ranije P-418/2011) i Pup-209/2015 (ranije P-697/2009) te spis ZK odjela ovog suda pod posl. br. Z-1678/2015 (ranije Z- 1213/2015, Z-129/2015 i Z-430/2014), dok tijekom dokaznog postupka nije proveden dokaz saslušanjem VF, FF, ZF i DF, a ovo iz razloga što je sud ocijenio da je provedenim dokazima činjenično stanje dovoljno dobro utvrđeno (čl. 220. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 14/22 i 155/23, dalje ZPP), sud je dana 21. svibnja 2024. pod posl. br. P-417/2021 donio presudu kojom je u točki I. izreke utvrdio da je Ugovor o darovanju, Blacktown, veljača 2014., ništetan u dijelu u kojem se odnosi na 4/10 dijela kat. čest. [katastarska čestica] zgr, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u točki II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje da tužitelj ima valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva u odnosu na 1/2 dijela kat. čest. [katastarska čestica] zgr, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i zahtjev tužitelja da se temeljem presude te Kupoprodajnog ugovora od 5. travnja 2004. upiše kao vlasnik 1/2 dijela kat. čest. [katastarska čestica] zgr, k. o. [katastarska općina] uz istovremeno brisanje tog prava u zemljišnoj knjizi sa imena tužene GF. Ujedno je točkom III. Izreke navedene presude odlučeno kako svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

3.1. Protiv točaka I. i III. izreke ove presude pravodobnu žalbu podnijele su tužene putem punomoćnice, pri čemu su predmetnu presudu u ovom dijelu pobijali iz svih zakonom dopuštenih razloga. Odlučujući po navedenoj žalbi Županijski sud u Velikoj Gorici je dana 27. studenog 2024. donio rješenje pod posl. br. Gž-567/2024 kojim je žalba uvažena, ukinuta je presuda ovog suda pod posl. br. P-417/2021 od 21. svibnja 2024., u dijelu pod točkama I. i III. izreke, te je predmet u tom dijelu vraćen na ponovno suđenje. Iz obrazloženja rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici proizlazi da je presuda ukinuta iz razloga što je prvostupanjski sud u ranije provedenom postupku utvrdio kako sporni Ugovor o darovanju nije sklopljen iz nedopuštene pobude, odnosno u svrhu sprječavanja tužitelja da upiše svoje pravo vlasništva u zemljišnoj knjizi stečeno kupoprodajnim ugovorom i njegovim aneksom, a ovo iz razloga što predmetom kupoprodaje i darovanja bili različiti dijelovi iste nekretnine. Nadalje, da je sud zaključio kako je sporni ugovor o darovanju ništetan iz drugog razloga, odnosno iz razloga štio mu nedostaje forma potrebna za sklapanje ovakvog ugovora budući je utvrđeno da tužene nisu bile u posjedu niti jednog dijela darovane nekretnine, pa je ugovor trebao biti sklopljen u formi javnobilježničkog akta budući da nije došlo do prave predaje posjeda darovanog dijela nekretnine. Kako je sud prilikom donošenja svojih odluka vezan činjeničnim navodima tužbe i nije ovlašten utvrđivati činjenice izvan onog što su stranke iznijele, niti sud ima inkvizitorne ovlasti, a bez obzira što sud na ništetnost ugovora pazi po službenoj dužnosti, to sud u postupku nije bio ovlašten utvrđivati druge razloge ništetnosti osim onih na koje je ukazao tužitelj, a iz kojih razloga je i ukinuta presuda ovog suda od 21. svibnja 2024. posl. br. P-417/2021 u točkama I. i III. izreke. Nadalje, navedeno je kako se ovaj sud u svojoj odluci nije očitovao u odnosu na prigovor tuženica da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe radi utvrđenja ništetnosti spornog Ugovora o darovanju, jer od takvog utvrđenja ne bi imao nikakve koristi, pa je stoga ovom sudu dana uputa kako je ponovljenom postupku potrebno utvrditi ima li tužitelj izravni pravni interes koji bi se mogao vezivati za neko subjektivno pravo u odnosu na predmet Ugovora o darovanju. Također, ukazano je kako su tuženice još na pripremnom ročištu održanom 29. svibnja 2015. prigovorile da je tužitelj prenisko označio vrijednost predmeta spora, a o čemu je sud propustio donijeti svoju odluku. Nakon ukidnog rješenja drugostupanjskog suda postupak je nastavljen pod posl. br. P-1043/2024, dok je presuda od 21. svibnja 2024. pod posl. br. P- 417/2021 u točki II. izreke postala pravomoćna od 27. studenog 2024.

3.2. U nastavku postupka parnične stranke su u bitnom ustrajale u svim svojim navodima iz ranije provedenog postupka, time što je punomoćnik tužitelja na ročištu održanom 14. travnja 2025. kao razlog za utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju istaknuo i nedostatak odgovarajuće forme za sklapanje ovakvog ugovora. Punomoćnica tuženih usprotivila se ovakvom uređenju tužbenog zahtjeva te je ustrajala u svim navodima tužene strane posebno ističući kako tužitelj nema pravni interes za utvrđenje ništetnosti darovnog ugovora. Vezano za protivljenje tužene strane potrebno je reći da ovakvim svojim navodima tužiteljska strana nije uredila tužbeni zahtjev, a ovo iz razloga što je on ostao identičan, niti je promijenila istovjetnost zahtjeva, povećala postojeći tužbeni zahtjev ili istakla drugi zahtjev uz već postojeći. Naime, prema čl. 191 st. 3 ZPP-a tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen, a što je baš ovdje slučaj, pa je sud ovakav prigovor tužene strane ocijenio kao neosnivan. Nadalje, a sukladno upiti Županijskog suda u Velikoj Gorici, na ročištu održanom 14. travnja 2025. sud je temeljem odredbe čl. 40. st. 4. ZPP-a odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 5.000,00 €, a što sud obzirom na predmet postupka smatra primjerenim.

4. U ponovljenom dokaznom postupku sud je proveo dokaz ponovnim pregledom svih isprava koje su od ranije priložene u spisu, dok stranke drugih dokaznih prijedloga nisu ni imale. Ponovno cijeneći sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, uz primjenu odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

4.1. Naime, provedenim dokazima utvrđeno je kako je 5. travnja 2004. sklopljen kupoprodajni ugovor između sada tužene ad 2/ kao prodavateljice i tužitelja kao kupca, a predmetom kupoprodaje bila je zapadna polovina kućice u Bratinja Luci označene kao kat. čest. [katastarska čestica] zgr, zajedno sa pripadajućim dijelom dvora, sve položeno u k. o. [katastarska općina]. Aneksom ovog kupoprodajnog ugovora od 11. svibnja 2006., preciznije je definiran predmet kupoprodaje kao dio zapadne polovine kućice u Bratija luci, odnosno 1/2 od zapadnog dijela. Između tužene ad 2/ u svojstvu tužiteljice i tužitelja u svojstvu tuženog, pred ovim sudom pod posl. br. P-595/2015 proveden je postupak radi utvrđenja pravne ništetnosti ovog kupoprodajnog ugovora i njegova aneksa, a u kojem postupku je dana 17. srpnja 2019. donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen. Ova presuda postala je pravomoćna 15. rujna 2020. kada je Županijski sud u Zagrebu svojom presudom pod posl. br. Gž-4508/2019 u cijelosti potvrdio presudu ovog suda posl. br. P-595/2015 od 17. srpnja 2019., a na koji način je ovo sporno pitanje među strankama pravomoćno riješeno.

4.2. Pregledom Ugovora o darovanju iz veljače 2014., utvrđeno je da je isti sklopljen između tužene ad 2/ kao darovateljice i tužene ad 1/ kao daroprimateljice, te da je darovateljica od svojih sestara, a temeljem Darovnog ugovora od 2. lipnja 1987., stekla 4/10 dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] zgr, k. o. [katastarska općina], odnosno 4/5 dijela njene istočne polovice, te da je daroprimateljica darovala svoj suvlasnički dio od 4/10 dijela, odnosno 4/5 dijela njene istočne polovice, kao i svoj suvlasnički dio od 4/5 dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja zemljište oko predmetne zgrade, kao i to da je potpis darovateljice na ovom darovnim ugovoru ovjeren kod Generalnog Konzulata RH u Sydneyu, KLASA: 037-02/14-01/98x2 UR.BROJ: 521-AUS-03/02-14-01x2. Dakle, iz navedenih isprava potpuno jasno proizlazi kako je predmetom kupoprodaje po Ugovoru od 5. travnja 2004. i aneksu toga ugovora od 11. svibnja 2006., i predmetom darovanja po ugovoru o darovanju iz veljače 2014., bila ista nekretnina, međutim predmetom kupoprodaje odnosno darovanja bili su njeni različiti dijelovi.

4.3. Pregledom priloženih isprava utvrđeno je da su na nekretnini označenoj kao kat. čest. [katastarska čestica] zgr, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dana 21. travnja 2009. kao suvlasnici za po 1/4 dijela upisani sadašnji tužitelj i njegova žena VF, a upis svog prava suvlasništva postigli su temeljem rješenja pod posl. br. Z-1414/1990 (prilog 1C spisa pod posl. br. P- 595/2015). Na preostalom dijelu ove nekretnine, dakle za 2/4 dijela, u tom trenutku kao suvlasnik upisan je Grad Korčula. Iz neslužbenog zk izvatka za istu nekretninu od 27. svibnja 2012. (prilog 1F spisa pod posl. br. P-595/2015) proizlazi, kako barem do tada nikakvih promjena upisa prava suvlasništva nije bilo, a iz zk izvatka za istu ovu nekretninu od 29. rujna 2014., a koji je priložen kao prilog 1E, proizlazi da su tužitelj i njegova supruga i dalje upisani kao suvlasnici ove nekretnine za po 1/4 dijela, kao suvlasnik za 8/20 dijela upisan je Grad Korčula, dok je kao suvlasnica za 2/20 dijela upisana tužena EF ž. Tomislava. Među strankama u ovom postupku sada je prvenstveno sporno da li je Ugovor o darovanju iz veljače 2014., ništetan, i to iz razloga jer mu nedostaje propisana forma, ili eventualno iz razloga što je sklopljen iz nedopuštenih pobuda. Upravo na utvrđenje među strankama spornih činjenica sud je i proveo predložene dokaze.

5. Sporni Ugovor o darovanju sklopljen je tijekom 2014. godine, pa se na isti imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO). Prema odredbi čl. 322. ZOO-a ništetan je onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Dakle, prema odredbama ZOO-a nevaljani su oni ugovori koji imaju određeni pravni nedostatak, i to zato što pri njihovu sklapanju nisu ispunjene pretpostavke valjanosti koje se odnose na pravnu i poslovnu sposobnost subjekata, moguću, dopuštenu, određenu ili odredivu činidbu, odnosno pobudu za sklapanje ugovora i ponekad na određen oblik ugovora. Sam ugovor kao pravni posao dakle može biti valjan ili nije valjan. Što se tiče nevaljanosti ugovora ZOO razlikuje ništetne i pobojne ugovore. Dakle, ništetni ugovori jesu oni koji su u suprotnosti sa čl. 322. ZOO-a, a sama ništetnost nastaje ex tunc, to jest od samog trenutka sklapanja pravnog posla i po samom zakonu. Između ostalog, a prema odredbi čl. 273. ZOO-a, pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost, ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, tada će ugovor biti bez učinka. Besplatni ugovor nema pravni učinak i kad drugi ugovaratelj nije znao, ni morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku njegova suugovaratelja, a odredbe o nedopuštenosti činidbe primjenjuju se i na pobude za sklapanje ugovora. Prema odredbi čl. 271. ZOO-a činidba je nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, dok prema odredbi čl. 270. ZOO-a kada je činidba nedopuštena ugor je ništetan. U smislu citiranih odredbi, potrebno je dakle, da bi ugovor bio ništetan, da budu kumulativno ispunjeni svi uvjeti iz citiranih članaka, odnosno da je ugovor sklopljen zbog nedopuštene pobude, pri čemu je u ovom slučaju irelevantno da li je tužena ad 1/ znala ili morala znati da je pobuda nedopuštena budući se radi o besplatnom ugovoru, odnosno ugovoru o darovanu. Obzirom da predmetom darovanja, a sve kao je to ranije obrazloženo, i predmetom kupoprodaje nisu bili isti dijelovi predmetne nekretnine, to ovaj sud nalazi kako sporni ugovor o darovanju nije sklopljen iz nedopuštene pobude, odnosno u svrhu sprječavanja tužitelja da upiše svoje pravo vlasništva u zemljišnoj knjizi stečeno po kupoprodajnom ugovoru i njegovom aneksu.

5.1. Međutim, ovaj sud nalazi da je sporni ugovor o darovanju ništetan iz drugog razloga, odnosno iz razloga što mu nedostaje forma potrebna za sklapanje ovakvog ugovora. Naime, pregledom svih priloženih isprava utvrđeno je kako u vrijeme zaključenja spornog ugovora, dakle 2014., niti sada tužena ad 1/ kao daroprimateljica niti tužena ad 2/ kao darovateljica nisu bile u posjedu niti jednog dijela predmetne nekretnine, već su tada u posjedu cijele nekretnine bili tužitelj i njegova sada pok. supruga VF. Stoga tužena ad 1/, a neovisno o tome što je u zemljišnim knjigama suda upisana kao suvlasnica ove nekretnine za 2/20 dijela, nije stekla suvlasništvo navedenim darovanjem jer nema valjani pravni temelj stjecanja. Ovo iz razloga što se prema odredbama čl. 482. ZOO-a ugovor o darovanju nekretnina sklapa u pisanom obliku, a ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Nepoštivanje navedenog oblika ugovora, a zbog toga što je tada ugovor suprotan prisilnom propisu, dovodi do ništetnosti ugovora sukladno odredbi čl. 322. ZOO-a. Kako sporni ugovor nije sačinjen u propisanoj formi, odnosno u formi javnobilježničkog akta, a nije došlo ni do prave predaje posjeda darovanog dijela nekretnine jer darovateljica nije bila u njenom posjedu kao ni daroprimateljica, a sve kako je to bilo utvrđeno u pravomoćnoj presudi ovog suda pod posl. br. P-770/2021, to je ovaj sud zaključio kako je sporni darovni ugovor ništetan. Prema odredbi čl. 327. ZOO-a na ništetnost ugovora sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba kao i državni odvjetnik. Stoga je u postupku još potrebno utvrditi dali tužitelj ima pravni interes za podnošenje ovakve tužbe. Kako još u tužbi tužitelj tvrdi da je zapravo vlasnik predmetne nekretnine, dakle kat. čest. [katastarska čestica] zgr k. o. [katastarska općina] u cijelosti, i to njenog istočnog i njenog zapadnog dijela, a koje pravo vlasništva je stekao dosjelošću budući da se nalazi u njenom kvalificiranom posjedu više od 35 godina, kao i gradnjom budući je na ovoj nekretnini izvršio znatne poboljšice, a isto proizlazi i iz navoda tužitelja tijekom postupka kao i iz pregledanih isprava, a bez obzira na to dali su ovakvi navodi tužitelja osnovani ili nisu, pri čemu treba imati na umu da su parnične stranke na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama suda upisani kao suvlasnici za idealne dijelove, ovaj sud je ocijenio kako je tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje ovakve tužbe budući je očito kako sebe smatra vlasnikom predmetne nekretnine u cijelosti. Stoga, a kako ugovor o darovanju iz mjeseca veljače 2014. nije sačinjen u propisanoj formi to je isti ništetan, a tužitelj ima pravnog interesa podnijeti nazočnu tužbu, to je sud prihvatio tužbeni zahtjev, pa je i odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

6. O troškovima postupka sud je odlučio uzimajući u obzir ukupan uspjeh stranaka u parnici (čl. 154. st. 2., a u vezi sa čl. 156. st. 1. ZPP-a). Naime, prema ocjeni ovog suda stranke su djelomično uspjele u parnici, a cijeneći sve okolnosti ovog slučaja u odnosu na meritum i pravnu osnovu, ovaj sud smatra kako je primjereno da svaka od parničnih stranaka snosi svoje troškove postupka. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

U Korčuli, 27. svibnja 2025.

S u d a c :

Dario Farčić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).