REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-1116/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E PRESUDA

I

RJEŠENJE

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Hrvoju Lukšiću u pravnoj stvari tužitelja DANIK d.o.o., Ulica Cvijete Zuzorić 21, Zagreb, OIB: 13308543980, zastupan po punomoćnici Larisi Sliviji Marić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu MARIĆ STAJČIĆ & PERKOV, j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika STOLAR d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 40a, OIB: 90773450384, radi naplate novčane tražbine u iznosu od 508,82 eur, nakon održane i zaključene glavne rasprave 13. svibnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, dana 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u točci 1. rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marine Dabelić posl.br. Ovrv-74971/2023, UPP/OSOvrv-1075/2023 od 2. studenog 2023. godine u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 462,32 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 444,81 EUR od 4. svibnja 2023. godine i - na iznos od 17,51 EUR od 29. srpnja 2023. godine, do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za osam postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženom naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 388,27 eur, u roku od 8 (osam) dana.

III Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 156,65 kn.

R i j e š i o  j e

Ukida se platni nalog sadržan u točci 1. rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Marine Dabelić posl.br. Ovrv-74971/2023, UPP/OS-Ovrv-1075/2023 od 2. studenog 2023. godine u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 46,50 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. srpnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za osam postotnih poena, sve u roku od 8 dana, te dijelu kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 149,38 EUR.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja (ovrhovoditelja) javni bilježnik Marina Dabelić donio je dana 02.11.2023. godine rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave općenito na imovini ovršenika, poslovni broj: UPP-OS- Ovrv-1075/23 (Ovrv/7491/2023 od dana 2. studenog 2023) radi naplate tražbine ovrhovoditelja, temeljem kojeg je tuženik obvezan na plaćanje iznosa od 508,82 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinog iznosa pa do isplate i troškova postupka u iznosu od 149,38 eur, time da je tužitelj uz prijedlog dostavio kopiju račun broj 439/1/1 na iznos od 444,81 EUR (list 9 spisa), račun broj 868/1/1 na iznos od 18,51 EUR (list10 spisa) kao i Račun broj 870/1/1 na iznos od 45,40 EUR (list 11 spisa).

2. Protiv navedenog rješenja ovršenik, sada tuženik, podnio je prigovor u kojem je naveo, u odnosu na račun 868/1/1, da je tuženik navedeni račun podmirio u cijelosti.

3. U odnosu na račun 870/1/1 ovršenik je u prigovoru naveo da je podmiren je u iznosu 27,99 eur, odnosno djelomično jer je dio isporuke (šifra robe WF960/J914 u iznosu od 13,93 eur + PDV) po tom računu/otpremnici vraćen odmah po isporuci zbog nedostataka u proizvodu i nemogućnosti korištenja, da je tužitelj o tome tome odmah obaviješten po isporuci, dostavio kopiju korespondencije između tužitelja i tuženika uz prigovor, te da je tužitelj fakturirao nešto što je odmah vraćeno dobavljaču/ovrhovoditelju zbog nezadovoljstva proizvodom, kao i da tužitelj nije izdao odobrenje za vraćeni proizvod.

4. U odnosu na račun broj 439/1/1 tuženik je u prigovoru naveo da nije podmiren zbog otvorene korespondencije s društvom DANIK d.o.o. gdje je njihov proizvod prouzročio izravnu štetu na projektu i gdje je društvo DANIK d.o.o. te da je tuženik pozvao tužitelj da se nađe zajedničko rješenje nastale štete, da se izjasne, da dokažu svoje tvrdnje, odnosno dokažu da su isporučili proizvod koji zadovoljava zadane zahtjeve.

5. Rješenjem poslovni broj 103 Povrv-163/24-3 od dana 04. ožujka 2024. Općinski građanski sud u Zagrebu, riješio je da se taj sud oglašava stvarno nenadležnim, time da će se nakon pravomoćnosti rješenja predmet ustupiti stvarno nadležnom Trgovačkom sudu u Zagrebu.

6. Rješenjem broj 42. Povrv-1116/2024 od dana 12. studenog 2024. ovaj sud je stavio van snage Rješenje o ovrsi javnog bilježnika Ovrv/7491/2023 od dana 2. studenog 2023. te se ukidaju sve provedene radnje, te je odredio da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

7. Nakon dostave prigovora, tužitelj se u podnesku od dana 26. studenog 2024. naveo da tuženik predmetne račune nije podmirio o dospijeću, da je tuženik podmirio Račun- otpremnicu 868/1/1 u cijelosti tj. u iznosu od 18,51 EUR-a te Račun-otpremnicu 870/1/1 djelomično u iznosu od 27,99 EUR-a, stoga, tužitelj za taj iznos od 46,50 EUR-a povlači tužbu, time da je tuženik je navedene uplate izvršio dana 6. listopada 2023. dakle, nakon pokretanja predmetnog ovršnog postupka, slijedom čega je tužitelj povukao tužbu za iznose plaćene nakon podnošenja ovršnog prijedloga, a tuženik se na ročištu održanom dana 13. svibnja 2025. suglasio s djelomičnim povlačenjem tužbe.

8. U odnosu na navode tuženika da je isporučena roba bila nekvalitetna tužitelj je naveo da je isporučio robu u skladu s njegovim zahtjevima, te da je bilo kakva neispravnost u korištenju isporučenom robom rezultat je isključivo tuženikove nestručnosti odnosno neznanja korištenja predmetnom robom, da je tužitelj tuženiku na njegov zahtjev pripremio tonirani lak za vrata prema traženoj boji i napravio uzorak koji je odobrio projektant, da je prije lakiranja tuženiku detaljno objašnjeno kako aplicirati lak na drvo da boja bude ujednačena, u tri 3 navrata, kao i da su na štokovima koji su male površine tuženikovi izvođači boju aplicirali dobro i nije bilo prigovora, a problem je nastao na vratnim krilima koja su veće površine i na kojima je boja bila neujednačena, slijedom čega tužitelj smatra da problem nije u boji nego u lošoj izvedbi lakirera te su reklamacije tuženika odbačene kao neosnovane, te predložio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka ČD.

9. Nakon podnošenja prigovora, na ročištu dana 13. svibnja 2025. godine zakonska zastupnica tuženika u cijelosti je ostala kod navoda iz prigovora, navodeći da je suglasna s djelomičnom povlačenjem tužbe, obzirom da je jedan dio plaćen nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, da je lak u iznosu računa 444,81 eur potrošen, a roba po računu u iznosu od 17,51 eur je tužitelju vraćena, odnosno zakonska zastupnica tuženika je navela da a nije sporno da je tuženik naručio boju, da je boja isporučena, da je tuženiku izjavio prigovor isporuke, te da je tužena strana očekivala da će predstavnik tužitelja doći i obojati drugu površinu s istim lakom kako bi se utvrdilo da li je problem u isporučenom laku ili u načinu bojanja djelatnika tužitelja, a u odnosu na iskaz svjedoka zakonska zastupnica tuženika navela je da ima primjedbi na iskaz svjedoka u dijelu kojim je svjedok iskazivao da nema saznanja da je tuženik platio štetu investitoru te da smatra da u priloženoj dokumentaciji putem elektroničke pošte postoji dokaz o tome, te se poziva na dopis od 20. lipnja 2023. između tuženika i navedenog svjedoka.

10. Svaka stranka u ovom sporu male vrijednosti treba dokazivati istinitost svojih tvrdnji o postojanju činjenica na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore (čl. 7. st.1. i čl. 219. st. 1. u vezi čl. 461. a ZPP-a), te navedene odredbe određuju teret dokazivanja odlučnih činjenica dočim glede pravnih pitanja i pravnih osnova spora sud nije vezan navodima stranaka (arg. iz čl. 186. st. 3. ZPP-a).

11. Imajući u vidu pak načelo ekonomičnosti i dužnost suda da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova (čl. 10. ZPP-a) primjenom načela razmjernosti imajući u vidu posebice činjenicu da predmetni prijepor predstavlja spor male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a), sud je slobodno cijenio postojanje odlučnih činjenica u predmetnom sporu sukladno čl. 223.a ZPP-a nalazeći i cijeneći da iz stanja spisa predmeta i raspravnih navoda stranaka glede predmeta spora proizlazi u dovoljnoj mjeri vjerojatnim opstojnost tužbenih tvrdnji tužitelja glede odlučnih činjenica u sporu koje tuženik nije doveo u razumnu sumnju ili dokazao suprotno.

12. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju koju su stranke dostavile, i to kopiju računa broj 439/1/1 na iznos od 444,81 eur (list 9 spisa), računa broj 868/1/1 na iznos od 18,51 eur (list10 spisa), račun broj 870/1/1 na iznos od 45,40 eur (list 11 spisa), kopiju izvatka iz sudskog registra za tuženika (list 12-16 spisa, ponovno list 47-51 spisa), kopiju korespondencije između tužitelja i tuženika (list 57-66 spisa), kopiju slika vrata (list 67-68 spisa, ponovno list 126-130 spisa), kopiju korespondencije između tužitelja i tuženika dostavljenu uz podnesak tuženika od 27. ožujka 2025. (list 116-125 spisa), time da je tijekom dokaznog postupka izveden dokaz saslušanjem svjedoka FD (list 132 spisa).

13. Izveden dokaz saslušanjem svjedoka FD (list 132 spisa), koji je u svom iskazu naveo da je tužitelj isporučio boju tuženiku, da je boja bila prihvaćena po investitoru, ali tuženik nije znao koristiti isporučenu boju, kao i da je djelatnicima tuženika objašnjeno na koji način trebaju koristiti boju, da je uslijedio poziv od strane tuženika te da je ponovno objašnjeno što treba napraviti, da je s bojom trebalo postupati svjedok je naveo da da se u pištolju za bojanje smanji dotok boje, mogući protok više zraka te se boja s veće visine dok se ne dobije traženi efekt, da je postupak sporiji iz razloga što treba više puta prijeći površinu za bojanje da bi se dobio efekt boje po narudžbi a kod bojanja običnom bojom dovoljno je da se površina za bojanje jednom prijeđe u križ te se brže izvrši bojanje nego s bojom koja ima uzorak, te navodi da je čak naštiman pištolj za bojanje s kojim treba bojati ali da je djelatnica tuženika radila po svom.

14. Prilikom donošenja odluke sud je iskaz saslušanog svjedoka ocijenio neposredno uvjerljivim i prihvatio ga kao valjan dokaz, jer ne proturječi ostalim izvedenim dokazima, time da je svjedok bio u stalnoj komunikaciji s tuženikom, pisao dopise koje su stranke dostavile u spis, te djelatnicima tuženika objašnjavao na koji način treba vršiti bojanje, odnosno smatra da je svjedok imao neposredna saznanja o ugovaranju poslovnog odnosa između tužitelja i tuženika, isporuci kao i o spornim pitanjima koja su se ukazala u ovom postupku.

15. Uvidom u dopis tužitelja od dana 03. svibnja 2023. proizlazi da je tužitelj napravili bajc i tonirani završni la, da je tužitelj objasnio djelatnici tuženika objasnio kako treba raditi, ali da po njima nije postupljeno.

16. Nadalje, iz dopisa između stranaka proizlazi da je svjedok, kao predstavnik tužitelja, naveo na koji način je trebalo izvršiti bojanje, odnosno trebalo napraviti probno lakiranje s lepezastim otvorom dizne, adekvatnim razrjeđivanjem laka, određivanjem optimalnog pritiska i itd. odnosno iz sadržaja dopisa i usmenog iskaza svjedoka proizlazi da je jednako iskazivao, odnosno naveo da je tužitelj dao upute djelatniku tuženika na koji način tre izvršiti bojanje.

17. Isto tako, iz dopisa tuženika od dana 05. srpnja 2025. proizlazi da je tužena strana izvijestila tužitelja da hoće vratiti lak, jer jednostavno s takvim lakom ne žele raditi, da je možda moguće raditi s lakom tužitelja, ali da tužena strana to ne želi, slijedom čega sud smatra da tužena strana nije dokazala da je isporučena roba tužitelja nepodobna za lakiranje.

18. Zakonska zastupnica tuženika je navela da nije sporno da je boja bila naručena, da je isporučena, time da je prijepor nastao zbog načina nanošenja boje.

19. Tuženik u prigovoru tuženik nije dostavio daljnje dokazne prijedloge koji dokazuju njegove navode, kao ni dokaz da isporučena roba od strane tužitelja nije bila zadovoljavajuće kvalitete, odnosno da je neplaćanje dijela jednog računa i cijelog drugog računa bilo opravdano.

20. Iz iskaza svjedoka proizlazi da su dva djelatnika tuženika sudjelovala u spornom bojanju, ali nije predloženo njihovo saslušanje na spornu okolnost načina bojanja koje nije bilo u skladu s pravilima struke, a niti je predložen dokaz na okolnost sastava boje, odnosno laka koji je tužitelj isporučio tuženiku.

21. Isto tako, nije sporno da je bojanje dovratnika koje je izvršio tužitelj bilo u skladu s pravilima struke, da je učinjeno kvalitetno, u nijansi boje koja je naručena, slijedom čega sud smatra da tuženik nije dokazao da je tužitelj tuženiku isporučio neispravnu boju.

22. Naime, prema čl. 219. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, pa ukoliko u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog zahtjeva ili navoda.

23. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlažu dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja. Ta pravila obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava: idem est non esse aut non probari (svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazan).

24. Dužnost iznošenja činjeničnih tvrdnji i predlaganja dokaza nije obveza stranke prema parničnom protivniku, a ni prema sudu, već u svojoj biti, specifična obveza prema samoj sebi. Navođenjem relevantnih činjenica i predlaganjem efikasnih dokaza, stranka ostvaruje povoljnije izglede za svoj uspjeh u parnici. Zbog toga se u teoriji procesnog prava ta „dužnost“ naziva „teretom“ dokaza. Postavlja se pitanje na kojoj od parničnih stranaka leži teret dokaza. Ovdje valja ukazati da je tužitelj dužan dokazati istinitost svojih navoda – probatio incubit actori. Ukoliko tužitelj u tome ne uspije, njegov zahtjev za pružanje pravne zaštite treba odbiti – actore non probante reus absolvitur. Međutim, to ipak ne znači da tužitelj mora dokazivati postojanje svih važnih činjenica. Istinitost prigovora mora dokazivati protivna stranka koja se na njih poziva. U tom smislu se kaže da tužena stranka, ističući prigovore, i sama suštinski postaje, s obzirom na dužnost da dokaže činjenice na kojima zasniva svoje prigovore, tužitelj – reus excipiendo fit actor. Konstatacija da bi u određenoj situaciji na objema strankama mogao ležati teret dokazivanja dovela je do novog pravila po kojemu istinitost određene tvrdnje treba dokazivati onaj koji tvrdi da određena činjenica postoji, a ne onaj koji poriče njezino postojanje – probatio incubit ei qui affirmat non ei qui negat. Međutim, analiza ovog pravila dovela je zatim do zaključka da ga doslovno uvijek nije moguće primijeniti. Dužnost dokazivanja tzv. negativnih činjenica tereti u određenim situacijama stranku koja se poziva na nepostojanje određene činjenice, ako od tog nepostojanje zavisti osnovanost njezinog zahtjeva. Zbog toga, se na kraju, dolazi do zaključka da svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnja o postojanju činjenica koje su za nju povoljne, na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi drugačije.

25. O pravnoj prirodi pravila o teretu dokazivanja mišljenja su radikalno podijeljena: po jednima, pravila su materijalno-pravne naravi, po drugima procesno- pravne naravi. Međutim, u znanosti prevladava shvaćanje o materijalno-pravnoj naravi pravila o teretu dokazivanja, pa su ta pravila u osnovi pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu o osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Imajući u vidu izneseno o pravilima o teretu dokaza (čl. 219. i čl. 221a. ZPP-a) zaključak je suda da s obzirom da su pravila o teretu dokazivanja u osnovi – pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu o osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva – da je na tužitelju bio teret dokaza da je tužbeni zahtjev osnovan. (Pž- Pž-1564/07-3 od 23. ožujka 2007.)

26. U konkretnom slučaju, sud smatra da tužena strana strana nije dokazala spornu činjenicu da li je isporučena boja bila ispravna, odnosno okolnost da su djelatnici tuženika pravilno izvršili bojanje u skladu s uputama tužitelja, time da je tužitelj po mišljenju suda dokazao okolnost da je tuženiku objasnio na koji način treba vršiti bojanje, odnosno koristiti kupljenu boju od tužitelja.

27. Na temelju provedenih dokaza, odnosno uvida u dostavljenu dokumentaciju, navoda parničnih stranaka iznesenih tijekom postupka, kao i izvedenog dokaza saslušanjem stvjetok sud utvrđuje da je između stranaka sklopljen ugovor o kupoprodaji sukladno odredbi čl. 376. st. 1. ZOO-a. Navedenom odredbom propisano je da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu, time da iz tijeka postupka proizlazi da je tuženica platila jedan utuženi račun nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, kao i drugog računa, ali djelomično, time da nije podmirila ostali utužene račune u punom iznosa.

28. S obzirom na to da tuženik nije podmirila utuženi iznos tužbenog zahtjeva po nespornim datumima dospijeća naznačenim u utuženim računima, tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate tekuće na pojedinačne iznose glavnice od dolaska tuženice u zakašnjenje s plaćanjem pa do isplate, u smislu odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO).

29. Temeljem odredbe čl. 154. i 155. st 1. ZPP-a, pripadaju i troškovi zastupanja koji padaju na teret tuženika u cijelosti.

30. Visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena je na temelju odredbi tbr. 7., 8., 9.; 11. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023), a visina pristojbe utvrđena je u skladu s odredbama Zakona o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 118/18).

31. Slijedom navedenog, tužitelju je priznat trošak sastava podneska od dana 25. studenog 2024. kojim se tužitelj očitovao na navode prigovora tuženika, kao i na dostavljenu dokumentaciju uz prigovor (Tbr. 9 toč. 1.) 100,00 eur, kao i trošak pristupa na ročište dana 24. ožujka 2025. (Tbr. 9 toč. 1) i dana 13. svibnja 2025. po 100,00 eur, 300,00 eur, uvećano za pripadajući PDV 25%, odnosno 75,00 eur, ukupno 375,00 eur, kao i trošak sudske pristojbe na presudu 13,27 eur, odnosno sveukupno 388,27 eur, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. II izreke.

32. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu toškova ovšnog postupka za sastav prijedlog za ovrhu, 21. rujna 2023. u iznosu od 143,38 eur (prijedlog za ovrhu 125,38 eur uvećan za pripadajući PDV, kao i za javnobilježnička naknada 25,00 eur) obzirom da je tužitelj povukao tužbu za troškove ovršnog postupka, slijedom čega je sud donio rješenje o djelomičnom ukidanju platnog naloga kao i odluke o troškovima postupka, time da je tužitelj u svom troškovniku ponovo tražio trošak ovršnog postupka.

33. Isto tako odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova sudskih pristojbi na presudu u iznosu od 13,27 eur, na presudu iz razloga što je tužitelj u sustavu e- komunikacije slijedom čega je u obvezi platiti sudsku pristojbu u iznosu polovice propisanog iznosa pristojbe u rok od 3 dana od zaprimanja odluke suda (presude).

34. Ukoliko u navedenom roku ne plati dužnu sudsku pristojbu u navedenom iznosu, naplatit će mu se puni iznos pristojbe u kojem slučaju je sam skrivio nastanak mu troška razlike od polovine do punog iznosa pristojbe, odnosno tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu 156,65 eur (143,38 eur troškovi ovršnog postupka uvećano za jednu polovinu pristojbe u iznosu od 13,27 eur) slijedom čega je odlučeno kao pod toč. III izreke.

U Zagrebu, 27. svibnja 2025.

Sudac

Hrvoje Lukšić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda (elektronički, putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda, ako su podnositelji odvjetnici i pravne osobe, a fizičkom predajom podneska putem pošte ili u sudskoj pisarnici ako su podnositelji fizičke osobe).

DNA

1. Tužitelju, po punomoćniku uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženiku