REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž Ob-33/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Berislavu Devčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AE iz [adresa], a s boravištem na adresi [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mišo Živaljić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika ŠE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi razvoda braka s mlt. djecom, rješavajući žalbu tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu broj P Ob-166/2025-3 od 31. ožujka 2025., dana 27. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu broj P Ob-166/2025-3 od 31. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbačena je tužba tužiteljice AE.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsko rješenje pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene Obiteljskog zakona te predlaže da se isto preinači na način da sud nastavi s predmetnim postupkom i zakaže ročište odnosno isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Kako tužiteljica u žalbi ne navodi u čemu nalazi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, iako se općenito poziva na taj zakonski žalbeni razlog, ovaj sud pazeći po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) na bitne povrede odredaba parničnog postupka, nije našao da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, pa je ovaj žalbeni razlog utvrđen neosnovanim.

6. U okviru zakonskog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja tužiteljica u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je tužiteljici protekao rok valjanosti Izvješća o obveznom savjetovanju prije razvoda braka, sastavljenom po Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured u Splitu dana 9. rujna 2024., odnosno rok od šest mjeseci u kojem je ona mogla podnijeti tužbu za razvod braka. Prvostupanjski sud je odbacio tužbu tužiteljice upravo iz tog procesnog razloga što je navedeno izvješće starije od šest mjeseci računajući od datuma koji je naznačen na istom, dok tužiteljica tvrdi da je isto izvješće primila naknadno, putem pošte dana 16. rujna 2024., u kojem slučaju je njena tužba podnesena u zakonskom roku, jer je sudu dostavljena 14. ožujka 2025. Tužiteljica nije dostavila dokaz o danu primitka izvješća, već je predložila da se isti podatak pribavi službenim putem, ali sud drugog stupnja smatra da taj podatak nije bilo potrebno pribavljati, jer vrijeme dostave izvješća strankama nema utjecaja na tijek roka od šest mjeseci, pošto odredba članka 324. stavak 3. Obiteljskog zakona (NN broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje ObZ) propisuje da izvješće o obveznom savjetovanju vrijedi šest mjeseci od dana kada je okončano obvezno savjetovanje, dakle ne od dana dostave istog izvješća stranci, tako da je prvostupanjski sud pravilno uzeo kao početak tijeka navedenog roka za podnošenje tužbe za razvod braka, upravo datum naveden na izvješću, kada je postupak kod nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb i okončan.

7. Nakon prednjeg utvrđenja prvostupanjski sud je pravilno primijenio kao materijalno pravo odredbu članka 379. stavak 2. ObZ-a te temeljem iste donio pobijano rješenje o odbacivanju tužbe, tako da je podnesena žalba tužiteljice i u tom dijelu neosnovana. Neosnovano se u žalbi ističe da postupak obveznog savjetovanja nije ni trebalo provesti, a vezano za odredbu članka 326. stavak 1. točka 3. ObZ-a koja propisuje da se obvezno savjetovanje prije razvoda braka ne provodi u odnosu na bračnog druga koji je nepoznatog prebivališta ili boravišta, jer navodi da tuženik nije htio navesti svoju adresu boravišta u drugom postupku pred istim sudom, što međutim po mišljenju ovog suda nije dokaz da je tuženik nepoznatog prebivališta ili boravišta, pošto je i u postupku obveznog savjetovanja prije razvoda braka, sudjelovao sa istom adresom stanovanja koja je navedena i u ovoj tužbi. Tako proizlazi da tvrdnja tužiteljice da je tuženik nepoznatog boravišta nije dokazana, pa time ne postoji ni izuzetak za podnošenje tužbe za razvod braka bez provedenog obveznog savjetovanja. Niti ostali žalbeni navodi tužiteljice u pogledu primjene materijalnog prava nisu utvrđeni osnovanima, posebno pozivanje na odredbu članka 332. ObZ-a, u vezi navoda iz izvješća o obveznom savjetovanju o postojanju obiteljskog nasilja, jer odredba članka 332. ObZ-a regulira postupak obiteljske medijacije, a ne postupak obveznog savjetovanja, tako da se razlozi propisani za neprovođenje obiteljske medijacije, ne mogu uzeti kao opravdani razlozi za neprovođenje postupka obveznog savjetovanja, odnosno prilaganje tužbi za razvod braka izvješća o obveznom savjetovanju prije razvoda braka kojem je protekao rok od šest mjeseci od okončanja postupka.

8. Zbog svega naprijed iznesenog, sud drugog stupnja je na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a, koji se primjenjuje u obiteljskim i statusnim stvarima temeljem odredbe članka 346. ObZ-a, odlučio kao u izreci ovoga rješenja.

U Požegi, 27. svibnja 2025.

Sudac

Berislav Devčić